Ja te volim

Ja te volim
vrlo jednostavno
poput stupa
uz koji se vezhe da ne padne
mlada grana

ja te volim
tako obichno
k´o shto je onaj crni kruh
koji jutrom jedemo zajedno
dobar gladnome chovjeku

i posve potajno
da nitko ne zna
ja te volim negdje medju zvijezdama
u visokoj plavoj svjetlosti
gdje vrijeme nema vishe svoje znachenje
i svake nocci dok ti spavash
ja stojim tamo i vec te dugo chekam...

(Nikica Petrak)

TRAŽIM TE...

Tražim te, lutajući uzaludno
snežnim, vlažnim ulicama
osvetljene mračnim.

Očekujem te u svakom prolazniku,
vidim te u izlogu,
osećam te u pahulji
koja se topi na mom licu.

Tražim te na nebu
u belim oblacima,
prisutan si u svakom,
liče na tebe,
svetao i taman.

Tražim te u knjigama,
u gomili papira koje leže na stolu,
na iškrabanim ceduljama,
ispisane nervoznim pokretima,
kafom umrljanim listovima
na požutelim koricama.

Tražim te u kišnim kapima,
u rosi, inju, mrazevima,
na opalom lišću, tražim te...

I nalazim te,
samo u svojim mislima,
u srcu i snovima!

Na obali reke,
očekujem tvoj dolazak,
u sumrak umirućeg dana
vidim tvoj lik...

I gubim nadu da ću te pronaći,
da ću te ikad ponovo sresti
i još jednom zavoleti!
Lj. MIlosavljevic

Trazim pomilovanje!

Trazim pomilovanje
za one koji nemaju snage
zlome kazati da je zao,
niti rdjavom da je rdjav.
Za onoga kome je zao
coveka istinom unesreciti,
za ljude koji lazu iz milosrdja.

Trazim pomilovanje!

Trazim pomilovanje
za coveka koji ce ponizen biti
radije nego koga da ponizi,
za onoga koji kad nazre
obrazinu kome na licu
nema srca da je zdere,
i za lazi izgovorene iz milosrdja.

Trazim pomilovanje!

Trazim pomilovanje
za ljude koji ne mogu da uvrede
ni coveka druge misli i vere,
za one koji nikada ne bi mogli
drugome presude da izricu,
kojima se sve sudije cine stroge.
Za svaku milosrdnu laznu pricu
I za slicne njima slabosti mnoge

D. Maksimovic

Kako je tesko biti

Ako me ima,
ako jesam,
prihvatiti me u biti,

Ako me ima,
znaš i sam
kako je teško biti,

...

Ulovljen u život
čovjek sveukrug gleda
tražeći izlaz.


Enes Kisevic

SAMOCA

Tugu ne mozes opisati.
Ona je poplava koja nosi sve pred sobom
podriva kuce,
rije nasipe,
valja bregove.
Covek je premlaceno pseto nikom potrebno.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozes izraziti.
Ona je pozar koji tinja godinama
i bukne,
ocas planu sume,
nestanu gradovi.
Covek je vaseljenski les koji niko
ne moze poznati.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozes suditi.
Ona je uvek kamen o vratu davljenika
zanavek vezan.
Smiraj je samo na dnu
koje se izmeriti ne da.
Covek-plamen
vraca se u kamen.
Mrzim tugu.

Dushan Matic

Štefan Žáry - KOMADIĆ SUNCA

Komadić sunca u bočici nosim ti,
nek se u tvojim očima rasvijetli.

Šareno dugino stakalce sam ti dao,
ako ti možda pogled nečiji učini nažao.

Komadić svjetla u bočici mirisni,
atom sunčanog jutra dražesni.

Kad ostaneš sama i noć se spusti,
ti malo njega iz bočice pusti.

Zrake će zaigrati posred stijene,
crtati kvadrate, bacati zlatno prstenje.

Komadić sunca u bočici zarobljeni
s tajnama o svakoj alkemijskoj mjeni.

Prašak da uzmeš kad želiš na spavanje poći
i ja ću ti noću opet u san doći.

Komadić svjetla ukradoh nebeskom svodu
tom za tvoje grudi, kao za broš s topazom.

Oboma nama da jasno svijetliti stane
kad više ni sunce nad zemljom ne grane.

TI KOJA IMAS RUKE NEVINIJE OD MOJIH



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom...


Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama...


Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči...


Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne...


Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće
koje ja zalivah svojim suzama...


Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika...


Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi...


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine...


I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost...


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!


Vesna Parun

Ne mogu provjeravati je li veliku pjesmu najveće hrvatske pjesnikinje Vesne Parun već postavio ovdje, ali ako i jeste, ona zaslužuje da bude prisutna na više mjesta.

Paul Eluard

DOBAR DAN TUGO

Zbogom tugo
Dobar dan tugo

Vidim te u svim naborima neba
Vidim te u očima koje volim
Ti nisi baš sasvim bijedna
Jer i najsiromašnije usne odaju te
Onim svojim divnim osmjehom

Dobar dan tugo
Ljubavi ljupkih tijela
Snago ljubavi

Tvoja privlačnost izbija
Kao neka bestjelesna sveobuhvatnost
Dušo razočarana

Ti tugo
Ti lijepo lice

Izmirenje


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stardanja i mena:
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!


Jovan Dučić

Volim


Brodovi i -
oni u luke se slise.
Vozovi - na stanicu teraju i oni.
A mene ka tebi nesto tim vise -
jer volim -
vuce i goni.
Puskinov vitez u podrum se skriva,
cicija u svome novcu da uziva.
Tako ti se vracam
ja, draga, predano
Moje je to srce,
s divljenjem ga gledam.
i gar
sa sebe spira, brije se i mije.
Tako i ja,
tebi vracajuci se,
zar
ne odlazim kuci,
zar nije?!
Konacnoj se vracamo meti.
Smrtne zemaljsko narucju veze
Tako
tek sto rastanemo se
ja i ti,
nepokolebljivo ti
tezim.
Vladimir Mjakovski