Ganjao se noćas mjesec s oblacima nošenim
čudnim toplim decembarskim vjetrom
po tuzlanskom nebu.
Eh, vjetre, što i mene ne pokupi
i ne odnese na proljetnu zelenu livadu,
uz obalu zahuktalog potoka
da se smirim u voljenom krilu.

kažu da je tako

evo za večeras nešto staro:


Susretoše se i prepoznaše
oči tvoje i moje
neke godine 2000.
Izgubih se od drhtaja,
zaboravih na slomljenu ruku
i poželjeleh da nikad
ne prođe, povjerovah
da ima ljubavi u ovom blesavom svijetu.
Danas znam da sve
bude i prođe. Još tražim
taj sjaj u tvom oku, ali je
odlutao negdje. Tren je prošao.
Ljubav odselila.
Ima li negdje uputstvo,
koje dugme pritisnuti na usisivaču
da pokupi prašinu iz srca?

citat:

---

Sufler wrote:
kažu da je tako

evo za večeras nešto staro:


Susretoše se i prepoznaše
oči tvoje i moje
neke godine 2000.
Izgubih se od drhtaja,
zaboravih na slomljenu ruku
i poželjeleh da nikad
ne prođe, povjerovah
da ima ljubavi u ovom blesavom svijetu.
Danas znam da sve
bude i prođe. Još tražim
taj sjaj u tvom oku, ali je
odlutao negdje. Tren je prošao.
Ljubav odselila.
Ima li negdje uputstvo,
koje dugme pritisnuti na usisivaču
da pokupi prašinu iz srca?

---

Večeras je vjetar otpuhao maglu
i nestašno se igrao lišćem
preostalim na mojim jesenjim granama.

Mislio sam kako je dobro
da ima vjetra da malo
razabere ovo učmalo reumatično stablo
i da donese vijesti
o ljubavi što ode u sjevernije krajeve.

Ne znam zašto neki meni dragi ljudi
nalaze da je sjever topliji od juga?
Vjetar mi reče: O čemu ti to mamlaze?
O nadi u ostanak - rekoh i pokupih svoje lišće
ljubomorno. Zainat.



Hvala.

citat:

---

Sufler wrote:
Ganjao se noćas mjesec s oblacima nošenim
čudnim toplim decembarskim vjetrom
po tuzlanskom nebu.
Eh, vjetre, što i mene ne pokupi
i ne odnese na proljetnu zelenu livadu,
uz obalu zahuktalog potoka
da se smirim u voljenom krilu.

---

Samo mi o politici nemoj večeras.
O svemu pričaj:
promjeni stava nakaon posjete Tibetu,
dugim šetnjama uz Senu
i kupovini knjiga od "bukinista",
o tome kako je šarena
bila krava zbog koje stadoše vozila
na glavnom putu za raj.
Pričaj mi o susretu dviju rijeka
u sumrak negdje u jugoistočnoj hemisferi
srca.
Samo, molim te, nemoj o politici
kad je ionako svi u usta uzimaju.
Mi ne moramo.

Da je danas koji mjesec ranije
radovao bih se odmoru.
Da je danas koja godina ranije
tražio bih ljubav.
Da je danas koja decenija ranije
vjerovao bih ljudima.
Da je danas juče
opet bih te sanjao živote.

Jesam li stvarno ove noći vidio sjaj u Tvom oku? Biće da mi se ipak učinilo. Englezi bi to nazvali "wishful thinking". Sjaj u očima, koliko god puta opjevan, ipak je samo nejasna i zamagljena kategorija da bi na njoj gradili snove.

Znam, reći ćeš, snovi se upravo i grade na takvim temeljima. Znači mi nešto san o Tvojim očima. Uzalud se nadati je ipak bolje, nego ne nadati se uopće, zar ne?

Kad se jednog dana, tako iznenada, kao što to nekad biva, budem osjetio samim, sjetiću se da sam jednom našao utjehu u Tvojim očima. Jedne će hladne tuzlanske martovske noći neko, posve sigurno, misliti na Tebe dok s ekrana bude dopirao zamućeni glas Billie Holiday.


(mart 2000.)

Na tren mi se pricinja da sam opet sjeverno. Cudno je kako sam cesto odlazio na sjever i vracao se. Geteborg, Oslo, Kopenhagen, Bergen, Amsterdam, Hag, Delft... imaju za mene neki cudan sarm. Pa i ta noc sto ne dolazi ljeti i ne prolazi zimi mi se ponekad, ali samo ponekad, ucini kao pjesma iz koje mozda nije trebalo izlaziti. Onda se sjetim meni ipak najdraze pjesme. Bosanske...

(2001)

Odavno sam već nezvanični član kluba tražitelja.
Još se nisam našao.
Sve se nešto nadam:
potražiće me neko drugi
kad sam već slab tražilac sebe.
Međutim - jok!
Slaba nafaka. Izgleda kad se sam ne možeš naći,
ne mogu ni drugi.
Baš bih bio rad da me neko ubijedi da nisam u pravu
i nađe me ne bih li se našao.