Uz tebe bih bio od makovog zrna manji i san bi svaki dan bio dok si tu. Da me pogledaš, možda bi stvari bile jasnije. Možda bih želio manje, a volio više ili obrnuto. Ne znam više volim li te ili te želim voljeti. Kao da je to bitno! Uglavnom, eto mislim na tebe u jedan po ponoći i posvećujem ti ove rečenice koje nikad nećeš pročitati ili nećeš znati da su bile namijenjene tebi. Lijepo sanjaj, ljubavi moja jedina.

(2004)

U srcu mi materijala fali
da izradim ljubavi zamak
i napravim od duše put
do livada, šuma i potoka
što ga s tobom podijeliti želim.

Kad mi jednom bude opet
samo pjesma dosta,
pričaću ti o tragovima dinosaura
na dolomitskim planinama
i čekaću, posve mirno,
na tvoj pogled drag od kojeg
mi oči magle.

O željama je uvijek teško napisati nešto suvislo. Još jedna godina je za nama, nova je već ušla u kolotečinu, a nekako da mi je da ova 2005. bude prilika za novi početak i da donese svima ono što se obično govori dok se grlimo i ljubimo s dragima i onima ostalim želeći dobro zdravlje, ljubav i puno lijepih zajedničkih trenutaka. Volio bih da ljudi postepeno nađu razumijevanja za druge ljude i prirodu, a svima nama u ovom našem svemiru da pronađemo mir u sebi i da ga neštedimice dijelimo s drugima.

Evo i ja krećem u tom pravcu, pa dokle stignem.

(3.1.2005.)

Pomirio sam se večeras sa sobom.
Nisam više mlad.
Palo mi napamet u jednoj korespondenciji
napisati u zafrkanciji da volim sve što vole mladi.
Onda shvatih činjenicu, bolnu i radosnu u isti mah, da
- nisam više mlad.
Ne može odrastao čovjek u 42.biti mlad,
a ne može ni voljeti sve što vole mladi.
Makar je to kod ovog glupsona slučaj.
Ne volim naime sve što vole mladi.
I ponosan sam na to!

citat:

---

Sufler wrote:
Odavno sam već nezvanični član kluba tražitelja.
Još se nisam našao.
Sve se nešto nadam:
potražiće me neko drugi
kad sam već slab tražilac sebe.
Međutim - jok!
Slaba nafaka. Izgleda kad se sam ne možeš naći,
ne mogu ni drugi.
Baš bih bio rad da me neko ubijedi da nisam u pravu
i nađe me ne bih li se našao.

---

samo tako nastavite

Sačuvaj mi sebe
kao što si sada,
kao što si juče,
kao što ćeš sutra
biti

i kad zadnja nada zaspi,
a smiraja kao nema
da mi bude makar tebe,
tu kraj mora, u dnu duše,
sniti

Šta bi mi ba bez nostalgije?
Gledali odakle je vedro,
razmatrali raznorazne referendume
i to ne one samoupravne,
kritizirali vrućinu ili kišu
i općenito, bili normalni.

Zašto ne priznati:
volim biti nostalgičan!
Volim što mi srce jače udara
kad slučajno naletim
na seriju "Grlom u jagode".
Bude mi bolje nakon
nostalgičnih ispada jer mi
se učini da sam živ.

ovo je oda izmedu ostalog i meni

Slutim te kroz ove hrpe
vlažnog snijega
kroz ovaj nanos
šutnje što među nama vlada.

Osjećam tvoje bilo u svome,
zajedno tuku.
Sanjam da si tu,
u zagrljaju pjesme.
Komotno je. Priđi bliže.
Jači smo dok ne mislimo.

Sutra je ponedjeljak

Možda ćemo sutra opet voljeti ono što smo zaboravili da imamo. Ono malo ljudskosti što su nam je ostavile godine, granate, zloba i beznađe. Recimo da sutra počinje novi ciklus ljubavi i uspjeha za nas. Na kraju krajeva, sutra je ponedjeljak. Dan koji čekamo da počnemo s dijetom, dan o kome su toliki pjevali da ga ne vole jer se valja suočiti s životom. I meni se eto valja sutra suočiti s poslom, ljudima od krvi i mesa koji su dragi, zlobni, plitki, fini, umišljeni, pametni i kojima sam drag ili nisam. Nema kakvih nema u Božijoj bašči! Ipak se nadam da ću biti na visini zadatka i da nikome neću psovati sve po spisku jer nije lijepo, a nisam to ponio ni iz kuće. Potrudiću se da nađem negdje ono spomenuto u prvoj rečenici. Biće lakše ako u tome ne budem sam.

(Jedne nedjeljne večeri 2004.)