volio bih da mi suncan dan
vrati zaboravljeni osmijeh
da ti njime mogu obojiti san
i kazati "volim te" bez rijeci.

Kino "Mladost"

Prolazim već nekoliko noći pored posljednjeg starog tuzlanskog kina "Mladost". Svjetla su pogašena, slova na nekadašnjem neonskom natpisu sva otpala osim onog početnog. Preko puta šljašti novootvoreni zdravljak koji je ime dobio po kinu. Bože, hoce li ga ikada opet otvoriti? Mislim na Tebe i na to kako sam Te htio držati za ruku jednom dok smo gledali "Društvo mrtvih pjesnika" u drugom redu balkona, sa strane da imam mjesta za noge. Jos jedna nedostignuta čeznja odlazi u historiju ove umorne glave dok se Elizabeth Taylor sjeća svog Richarda na CNN-u i Kleopatre zbog kojeg nekad čekasmo u redu za karte od tapkaroša. Volio sam to kino, mada je bilo najvece i najruznije u Salinesu. Prvo je umro "Centar", onda ´Radnik" i sad evo "Mladost". Bojim se da se i ja opraštam sa svojom kao u staroj dobroj Arsenovoj pjesmi. Ako jednom i otvore multikino u Tuzli, nikad više neće biti isto...


(2003)


[Edited by Sufler on 11-09-2007 at 00:38 GMT]

Bilo je to lijepo vrijeme.Zimi najbolje (najtoplije)mjesto za izlazak zaljubljenih parova, ljeti u ljetnom kinu.Gledanje filmova na tv nema ni blizu te cari velikog paltna.

Imao sam 11 godina kad sam s drugom Arifom istraživao džunglu koja se nalazila u prostoru između pruge koja je vodila za rudnik Tušanj i toplovoda na prostoru gdje se danas nalazi pored ostalih cijelo jedno veliko naselje i novi tržni centar - kako život postaje bezličan uz sve te molove koji nisu na morskoj obali - bila je to prava avantura - skoro kao Tom Sojer i Haklberi Fin, a u po Grada...Pored igrališta Proletera upali smo u neko blato, pa se sušili sjedeći na toplovodu, na najvećim radijatorskim cijevima koje smo vidjeli... Jesam li prestar ako se sjećam kako se prugom išlo u Kino Radnik prugom?
...
Znam odgovor, naravno...

[Edited by Sufler on 14-09-2007 at 00:15 GMT]

[Edited by Sufler on 14-09-2007 at 00:33 GMT]

napisa jedan pisac vrli ...


jesen je,

ispratismo i zadnju lastu

žene naše opet dopuštaju

dlakama

da po cjelom tjelu

slobodno rastu


[Edited by RPM on 20-09-2007 at 10:48 GMT] 

Nekad mi je stvarno drago da sam muško. Ne moram se depilirati ljeti, a ni zimi, ne moram se šminkati, ne moram ići frizeru svake hefte, ne moram nositi suknje, ne moram rađati djecu i u suštini ne moram dosta toga. Ne moram nosati parfeme na sebi. Ne moram vazda biti ispeglan. Ne moram ni trpiti izvoljevanja tzv. jačeg pola ako mi se neće. S obzirom da mislim da muškarci ne treba ni vojsku da služe, kao što je kod nas više i ne služe, zaključujem:

Živjele žene! Fino je biti muško.

Ima dana kad se čovjek osjeti samim i kad ne vidi izlaza. Besciljno lutanje ponekad donosi smirenje. Kad se to meni desi u šetnjama susrećem sapatnike koji se više ne vraćaju u ciljne vode. Pomislim tada gdje je ona crta što je u prevodu kite epitetima fina i tanka, koja me održava u funkciji. Kad materijal pravo pukne?

Pomjeren u stranu nastojim skočiti nazad u špuru... Raste li jaz? Dokad će ovi moji nadripsihološki trikovi činiti da ljudi misle kako mi je sve do mora ravno?

Baš je vesela ova pisanija. Volim kad vidim koliko sam blesav Najslađe se nasmijati samom sebi.





[Edited by Sufler on 23-09-2007 at 11:00 GMT]

Kad se neki osjećaj iskaže to je vazda korak naprijed.
Ja se eto nešto ne mogu nikako natjerati da neke osjećaje iskažem i pokažem što no se sad moderno kaže transparentno šta i kako osjećam.
Naravno, onda boli stomak, čovjek bi galamio na drage osobe jer će one razumjeti i život teče. Onda čujemo eno ga zaglavio u bolnici, operiše nešto. Drugi je puko. Imao je Fazla jednu lijepu ratnu pjesmu o tome "Svi smo negdje tu, a nigdje nas nema..." Ipak, valja nama dalje. Uvijek ima neki trenutak koji zaželimo i on se desi i vrati nam sjaj u oku. Vrijedi to!
Na kraju je svima nama što reče Mak "preko rijeke".

Covjece,bacio si me u depresiju..Pa nije valjda tako strasno? Evo me od neki dan kako udjoh na ovu stranicu,hodam ko u snu.Osjecam neki unutrasnji nemir,ni sama neznam zbog cega.Misli me vracaju u ono lijepo vrijeme,sjecam se i ja kad smo satima prije dolazili da uhvatimo karte u kinu "Mladost",pa dragi kupi "tuti-fruti" i ostala cudesa i onda ako smo srece da dobijemo koji red malo dalje,prema sredini a ako ne onda prvi red,sta ces.
Pa kad izadjemo iz kina a ono vrat se ukocio a oci hoce da iskoce.
A poslije trka na "Tenis" da se koji krug obidje,pa kuci.
Sufler,nedaj se.Nije sve proslo i izgubljeno,imamo mi jos snage da se borimo sa zivotom.
Ja sam optimista.
Pogotovo kad RPM pocne o onim svojim dlakavim zenama,uljepsa mi dan.

Strasno je romantican. Inspirisao me pa sam napisala jednu isto tako romanticnu pjesmicu na "ljubavnoj poeziji".  

Moram ja nesto dodati i ovoj čorbici.
Kad Sufler pise o kinu ili pruzi, to mi je sasvim u redu i jasno je kao dan.
Ali ja licno vise volim ove druge tekstove gdje ukljucujem mastu i mozdane vijuge, pa to razlazem, analiziram , ponovo slazem u neku svoju interpretaciju tog teksta.
Ma nije sve crno, naravno da nije, ali ima ovakvih i onakvih dana...pa neka...zasto bi drugima bilo puno bolje ili gore nego nama.


[Edited by zara on 26-09-2007 at 20:18 GMT]

[Edited by zara on 26-09-2007 at 20:21 GMT]