Izgubljen
zapušten
napušten
brat moj po duši
korača noćas Tuzlom.
Znam:
i mene to čeka,
usput sam se pogubio,
a ne znam se naći.
Znam:
nema mnogo vremena,
a ja ga ne znam živjeti
dovoljno.
Znam:
do mene je.

Večeras bih se, eto, volio vratiti u dane kad sam htio biti Steve McQueen kad porastem. Onaj se ekrana. Da sam leptir koji skače sa stijene u more u težnji da bude slobodan. Četrdeset mi je godina, leptir nisam, još manje ličim na velikog glumca, a o slobodi još sanjam. Nešto sve manje vjerujem da je ima. Ipak, kako bi rekla Scarlet "Tomorrow is another day!"

(2005)

Platonskim ljubavima

Svi vi koji me niste davno voljeli
sad da vam kazem!
Kad je svaki udisaj
bio slatka bol,
kad je sjeta sa mnom
sjedala za stol...
Dabogda vi sad
moju pjesmu pjevali.
Dabogda se
udebljali!

Da znaš da jesam!

Eto ni znao nis da te u stvri stigla kletva djevojacke suze

p.s. Ko li je mene prokleo

Ja nađoh ove stihove i u njima neke poznate,slične dane i noći,
neko vrijeme što nas priziva da ga se sjetimo.
Onda mislim, pa dobro, tako to ide kako je svijeta i vijeka.
Stihovi su ti moćni Sufleru.

Samo je strah
stalan faktor u ovom trajanju.
Noć bez tebe.
Tuga na ekranu.
Praznik kad se probudim.
Probuditi se, da li je to cilj?
Gdje sam se ja ovo izgubio?

Htjela bih ti, Sufleru, reći nešto pametno, ali snaga tvojih ,,malo riječi,,me ušutkala.

Hvala!

...
Lijepo je imati cilj.
Mnogi su ga imali.
Ja eto nemam.
More je daleko.
Obala strma.
Iz svoje kože ne možeš.
Korito šuplje.
Može li more rijeci?
Nisam to još vidio.

ODA jednoj ljubavi,
jer druge nije bilo.