Snijeg je očistio
dio moje duše
i evo je,
spremna da te opet voli
ludi svijete.

Večeras smo se sjetili
kako su nam majke prebirale rižu prije kuhanja,
ne bi li odstranile kamenčiće i loše dijelove.
Sad mi to izgleda romantično posve.
Kao da smo preko neke uzburkale vode
iz pjesme Simona i Garfankla doletjeli
u zemlju gdje se hrana naručuje i riža dođe gotova iz restorana
i sigurno je nije mati prebirala za svoje ukućane.Koliko je samo ljubavi uneseno u nas putem hrane koju su nam pripremali oni
koje volimo najviše, a da toga i nismo uvijek svjesni.
Ne volim što mi je ono prošlo uvijek bolje jer
izgledam anahron ljudima koji misle
da su siva ulazna vrata od najnovijeg plastičnog neprobojnog materijala
na haustoru bolja od starih drvenih.
Šta ću, kad nisam za plastiku u ovo sintetično vrijeme.
Morao bih učiti prilagođavati se.
Ipak se još bohram.

Sve me rjeđe obuzima čežnja.
Brinem.
Šta ako je nestane?
Kako ću onda kroz močvaru?
Blato do grla, a nema tebe
da mi pokreneš zahrđali akumulator
i da zabrundam uzbrdo znajući
da me ipak pokatkad pogledaš.

Ne znam ti ja ništa o životu i ne pitaj me
što sam takav kakav
jesam.
Davno su se ambicije zagubile -
jednog ponedjeljka, još je bio mrak,
a valjalo je poći u nesigurnost
iz topline doma.
Odonda se vratih i zalizah rane.
Mislio sam vratiće se
ljubav.
Mislio sam doći će dan.
Evo još čekam.
Nisam se prestao nadati.



.....
Hvala, lijepo je nekad biti ožaren

citat:

---

Sufler wrote:
Sve me rjeđe obuzima čežnja.
Brinem.
Šta ako je nestane?
Kako ću onda kroz močvaru?
Blato do grla, a nema tebe
da mi pokreneš zahrđali akumulator
i da zabrundam uzbrdo znajući
da me ipak pokatkad pogledaš.

---

Svako ima svoj traktor

Kiša mi je izbistrila glavu
pa izgleda sve tako jasno i čisto
da se pomalo plašim narednog nailaska
ciklona
i glavobolne depresije što me sjeća
da sam živ, a prazan.
Trenuci kad snage nema, a valja je naći.

Nekako se predadoh ravnodušju naizgled.
Drugima izgleda da mi je do mora ravno.
Dobro je. Nije baš za svakog da vidi moje oluje. Ipak kad čovjek hini da mu stalo nije, može li se desiti da se isto ostvari?

Nije da baš želim ne oscilirati. Uvijek sam volio histerične!

sufleru

A ja se nekako nađem u mnogo ovih
tvojih stihova pa me spopadne
onaj nemir da bih trebala
još nešto uraditi
da još trebam dati
od sebe
drugima
ali,
meni tako
malo drugi daju
da se pitam čemu sve to
i zašto sam ja takva budala?

[Edited by kopriva on 22-02-2007 at 20:13 GMT]

Često se desi da osjetimo
da dajemo više nego primamo.
O ljubavi je dakako riječ.
Ipak, ponekad sami odajemo utisak nezainteresiranosti.
Umijeće komunikacije je čudo jedno.
Učimo dok smo živi.
Da mi je sad opet 30 možda bih bio sretniji.
Kako su naši stari govorili - da mi je ova pamet
i one godine...
Opet ne bih rekao da sam budala.
Ni da me drugi prave takvim.
Vazda je do mene, moja Koprivo.


[Edited by Sufler on 24-02-2007 at 10:56 GMT]

Koja je tvoja talasna dužina,
koji su tvoji pogledi na svijet?