Čovek umire i odlazi na nebo.
Anđeli mu kažu:"Odvešćemo te u raj, ali prvo da ti pokažemo pakao."
Odvode ga na mesto sa velikom središnjom posudom punom kašaste hrane. Oko posude su jadne i gladne osobe. Svaka od njih ima kašiku dugačku po tri metra. Hranu mogu dobaviti, ali je, zbog dužine, ne mogu prineti ustima. I tako, ove patetične osobe gladuju pored izobilja hrane.

Zatim ga anđeli odvode u raj.
Na njegovo iznenađenje, ugleda istu scenu. Ponovo gigantska posuda sa hranom, ponovo ljudi sa kašikama od tri metra. Samo ovi su zadovoljni, srećni, nasmejani i zdravi.
"Zašto? U čemu je razlika da su ovi ljudi srećni i siti?", upitao je anđele.
"Pa zar ne vidiš?", upitali su ga.
Kada je pažljivo pogledao primetio je da svaka osoba hrani kašikom susednu.

"Ovdje ljudi hrane jedni druge. Oni su naučili put ljubavi, pa im ni boravak u paklu ne pada teško."
 

Hodala sam ulicom kad me zaustavila izrazito neuredna žena, zapuštena i smrdljiva, da joj dam nešto sitnog za hranu...
Izvadila sam novčanik i iz njega 50 Kn i pitala ju: ako ti dam ove novce hoćeš li kupti vino umjesto večere?
Ne, davno sam prestala piti; odgovorila mi je beskućnica.
Hoćeš li otići u šoping umjesto da kupiš hranu? Upitala sam ju.

Ne, ne gubim vrijeme po kupovinama; rekla je beskućnica. Vrijeme koristim u nastojanju da ostanem živa.
Hoćeš li potrošiti novce u frizerskom salonu umjesto na hranu? Pitala sam.

Jeste li vi ludi; odgovorila je beskućnica. Nisam bila kod frizera već 20 godina!
Dobro, odgovorila sam. Ne ću vam dati novce, umjesto toga vodima vas večeras na večeru s mojim suprugom.
Beskućnica je bila šokirana. Neće li se vaš suprug ljutiti na vas radi toga? Znam da sam prljava, a vjerojatno i užasno smrdim.
Nema problema, odgovorila sam. Važno je da moj suprug vidi kako izgleda žena kad odustane od šopingiranja, frizerskog salona i vina!!!

citat:

---

Mela77 wrote:
Hodala sam ulicom kad me zaustavila izrazito neuredna žena, zapuštena i smrdljiva, da joj dam nešto sitnog za hranu...
Izvadila sam novčanik i iz njega 50 Kn i pitala ju: ako ti dam ove novce hoćeš li kupti vino umjesto večere?
Ne, davno sam prestala piti; odgovorila mi je beskućnica.
Hoćeš li otići u šoping umjesto da kupiš hranu? Upitala sam ju.

Ne, ne gubim vrijeme po kupovinama; rekla je beskućnica. Vrijeme koristim u nastojanju da ostanem živa.
Hoćeš li potrošiti novce u frizerskom salonu umjesto na hranu? Pitala sam.

Jeste li vi ludi; odgovorila je beskućnica. Nisam bila kod frizera već 20 godina!
Dobro, odgovorila sam. Ne ću vam dati novce, umjesto toga vodima vas večeras na večeru s mojim suprugom.
Beskućnica je bila šokirana. Neće li se vaš suprug ljutiti na vas radi toga? Znam da sam prljava, a vjerojatno i užasno smrdim.
Nema problema, odgovorila sam. Važno je da moj suprug vidi kako izgleda žena kad odustane od šopingiranja, frizerskog salona i vina!!!

---

TRAGOVI U PJESKU

Jedan je čovjek jedne noći sanjao kako hoda sa Gospodinom duž plaže.
Na nebu su se prikazivale scene iz njegovog života.
U svakoj sceni je primjetio dva para otisaka stopala u pijesku:
jedan par otisaka je pripadao njemu a drugi Gospodinu.

Kad mu se pred očima prikazala druga scena njegovog života,
osvrnuo se ponovo na one otiske stopala u pijesku.
Primjetio je kako je mnogo puta na svom životnom putu zapravo
postojao samo jedan par otisaka stopala.
Isto tako, primjetio je kako mu se uvijek to dogadalo u najtežim i najtužnijim
trenutcima njegovog života.

To ga je počelo mučiti pa je upitao Gospodina:
- "Gospodine, jednom si rekao da ako te odlučim pratiti da ćeš biti uz mene cijelim putem. Ali primjetio sam samo jedan par otisaka stopala u najtežem periodu svog života. Ne razumijem zašto si me ostavio onda kad sam te najviše trebao."

Gospodin odgovori:
-"Moje drago dijete, ja te volim i nikada te ne bih ostavio. Tokom tvog perioda iskušenja i patnje, kad si vidio samo jedan par otisaka stopala, to je bilo onda kad sam te JA nosio."

Proljeće


Jednog dana, jedan slijepi čovjek sjedio je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom
blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:

"Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć."

Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda
prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo
nekoliko metalnih novčića.

Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.

U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom
prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati. Nato prolaznik odgovori:

"Nisam napisao neistinu - samo napisah tvoju poruku na drugačiji način", nasmiješi se i izgubi u gužvi.

I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:

"Danas je proljeće .... a ja ga ne mogu vidjeti".

Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjet ćeš da će se prije ili kasnije okrenuti na bolje.

Leptir i san

Sanjao sam da sam leptir koji leprša između cvjetova.
U snu nisam bio svjestan sebe kao osobe te sam bio samo leptir.
Iznenada sam se probudio i otkrio da ležim u krevetu, ponovo kao ljudska osoba.

Potom sam se zapitao: "Jesam li ja čovjek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek?"




stara kineska

Prica o jednom coveku i ljubavi njegove majke prema njemu.......



Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je... bila je sramota za nas. U našoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.
Jednog dana dok sam još bio u toj osnovnoj školi moja majka je ušla u moj razred da me pozdravi. Bilo me je tako sram. Kako mi je to mogla učiniti? Ignorirao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje i pobjegao. Kasnije su mi se prijatelji iz razreda podrugivali – Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!
Propadao sam u zemlju i želio da moja majka jednostavno nestane... Kad sam je opet vidio ustao sam i rekao joj – Ako od mene budeš radila predmet ismijavanja bolje ti je da umreš!
Moja majka nije ništa odgovorila...
Nisam zastao niti trenutka da razmislim o tome što sam joj rekao, bio sam toliko pun ljutnje u sebi. Bio sam nezainteresiran za njene osjećaje... Želio sam otići iz kuće i nikad više ništa imati s njom.

U kasnijem životu sam učio puno i teško. Tako da sa dobio šansu da odem u Singapore na studije... Posrećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju vlastitu djecu. Bio sam sretan sa svojim životom, sa svojom djecom i svim oko sebe mada sam nastavio živjeti u stranoj zemlji.

Ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti... Ona me nije vidjela godinama niti je ikad vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su je počela ismijavati. Ja sam se izderao na nju zato što se samo tako pojavila, nepozvana. Derao sam se na nju – Kako si se usudila doći do moje kuće i plašiti mi djecu? Goni se odavde, odmah!

Moja majka je samo tiho odgovorila – Oprostite, mora da sam pogriješila kuću – i nestala...

I onda, jednog dana, nakon nekoliko godina, pismo je doslo do moje kuće. Pozvan sam nazad u svoj rodni kraj radi godišnjice mature. Slagao sam ženi da moram ići na poslovni put. Poslije proslave, iz neke radoznalosti, svratio sam do našeg starog doma. Kad su me vidjeli, susjedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio. Predali su mi jedno pismo za koje su rekli da je od nje...

Moj Dragi Sine,
Mislila sam na tebe sve vrijeme.
Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu.
Bilo mi je drago kad sam čula da si uspio u životu i da ćeš doći na proslavu ovamo.
Ja možda neću moći ni izići iz kreveta da te vidim.
Žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota.

Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
Kao majka, nisam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.
Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
Ja sam ti onda dala jedno svoje...
Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom.

S Ljubavlju, Za Tebe Uvijek...

Tvoja Majka...

Fatamorgana


Neki moderan čovjek zalutao u pustinji. Nemilosrdna sunčeva žega gotovo ga je ispila. Odjednom ugleda oazu.

- Fatamorgana, - mislio je - igra svjetla i zraka koji me želi zavarati. Približavao se oazi ali ona nije išćezavala. Vidio je datule, travu i stijene iz kojih je izvirala voda.

- To je, razumije se, fantazija gladnoga - razmišljao je - pa, jasno, sad čak čujem žuborenje vode. Halucinacija sluha! Kako je priroda nemilosrdna!

Skapao je u tim mislima i umro.

Sat kasnije našla su ga dva beduina. Reče jedan:

- Možeš li ti takvo što razumjeti? Datule mu rastu gotovo uz sama usta, a on pored samog izvora leži - skapao od gladi i žeđi!

- On je moderan čovjek - odgovori drugi beduin - nije vjerovao.

BLATNJAVI PUT

Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovahu po blatnjavu putu. Jaka kisa je neprekidno padala. Iduci putem sretose lijepu djevojku, obucenu u kimono obavijen pojasom, koja zbog blata nije mogla prijeci krizanje.

- Dodji, djevojko - rece Tanzan.

Podigavsi je u svoje narucje, prenese je preko blata. Ekido ne progovori sve dok ne stigose do hrama u kojem su trebali prenociti. Tada se vie nije mogao suzdrzati.

- Mi svecenici ne prilazimo lijepim zenama, - ree Ekido - pogotovo ne mladima i lijepima. To je opasno. Zasto si to ucinio?

- Ja sam djevojku ostavio tamo - odgovori Tanzan. - Zar je ti jos uvijek nosis?
 

AKO VOLIS, VOLI JAVNO

Dvadeset svecenika i jedna svecenica, koju su zvali Eshun, vjezbalo je meditaciju sa nekim zen uciteljem.

Eshun je bila veoma lijepa iako joj je glava bila obrijana i haljina prosta. Nekoliko svecenika se tajno zaljubilo u nju. Jedan od njih joj je napisao ljubavno pismo, trazeci da se tajno sastanu.

Eshun nije odgovorila. Sledeceg dana ucitelj je odrzao predavanje grupi i, kada je ono bilo zavrseno, Eshun ustade. Obracajuci se onome koji joj je pisao, rece: Ako me zaista toliko volis, dodji i zagrli me sada."