Preneseno iz BHDANA


Majstori



Milorad Dodik je shvatio kako će najefikasnije zaustaviti po njega sve neugodnije otkrivanje dokaza da je sa svojim kompanjonom iz laktaškog Integrala maznuo barem 40-ak miliona maraka u čudovišnim transakcijama oko izgradnje veleljepne zgrade Vlade Republike Srpske u Banjoj Luci. Prvo je sve ugovore, promjene ugovora i anekse o transakcijama povodom zgrade Vlade proglasio državnom tajnom; kada je krajnje suzdržano Transparency International doveo pod sumnju zakonitost finansijskih aranžmana koje je Vlada Republike Srpske sklopila sa Integralom, Dodik je s dokumenata morao skinuti oznaku državne tajne, ali je direktora ove ugledne međunarodne organizacije nazvao "pederom"; kada je izvještaj revizora Republike Srpske potvrdio nezakonitosti finansijskih aranžmana povodom zgrade Vlade, Dodiku su spas pružile posljednje odluke visokog predstavnika... Epilog znate: i učenici osnovnih škola u Republici Srpskoj su izvođeni sa nastave da pruže podršku vođi njihovih roditelja u odbrani srpskih interesa i Republike Srpske i otporu Lajčaku, ali više niko ne govori o desetinama miliona maraka koje će samo od zgrade Vlade završiti u džepovima dokazanih "branitelja srpstva". A koliko je tek "kapnulo" iz ugovora o Termoelektrani Gacko, pa iz ugovora sa ruskim Zarubežnjeftom o prodaji rafinerije nafte u Bosanskom Brodu...

Zbog načina na koji završava unosne kriminalne poslove u svom feudu, Milorad Dodik je postao istovremeno i idol i izvor frustracije za kolege u Federaciji. No, da oni ponešto i uče od svog izvora, pokazuju dva pokušaja nevjerovatnog kriminala koja se posljednjih dana odigravaju u Sarajevu. Uredu, jeste bitno to što su predstavnici čitavog svijeta (s izuzetkom Rusije) nekoliko sati prije pisanja ovog teksta nedvosmisleno poručili Vođi iz Laktaša da u potpunosti stoje iza odluka Miroslava Lajčaka, ali nekako mi se puno važnijim čini pokušaj bošnjačkih majstora da iskoriste Dodikovu halabuku i neprimijećeno desetine miliona maraka ubace u probrane džepove. Prvi je slučaj direktora Elektroprivrede BiH Envera Krese - danima ne odgovara na pozive i poruke, a samo sam htio da ga pitam: je li, majstore, je li stvarno mislite da ovdje živi stoka koja se zabavila Lajčakom i koja treba da proguta kredit od skoro 200 miliona maraka kojim Elektroprivredu BiH zadužujete kod majstora sa Kajmanskih otoka, o čemu ste odlučili Vi i Vaš Rasim Gačanović? Je li stvarno mislite da niko ne zna da su i puno manji iznosi kredita čak i od Svjetske banke, pa i oni za projekt Power 3, morali dobiti prethodno odobrenje Parlamenta?

Ne sjede skrštenih ruku ni majstori u BH Telecomu. Siva eminencija ove kompanije Jasminko Akšamija, zet još sivljeg Bakira Izetbegovića, predložio je, a Uprava BH Telecoma, naravno, prihvatila odluku o kupovini zgrade u Sarajevu za potrebe ovog telekom operatera. Šta je drskije povodom ove odluke, teško je reći: da li to što je donijeta odluka o kupovini zgrade bez tendera i ikakve zakonske procedure ili što je prihvaćen Akšamijin prijedlog o cijeni od čak 42 miliona maraka, dakle, blizu 4.700 maraka po kvadratnom metru golog prostora. Naravno, majstorima iz BH Telecoma zgradu mimo tendera i zakona ne može prodavati svako, već je ta privilegija rezervirana za "čudo bošnjačkog neimarstva", kompaniju OKI. Kada je informacija o ovom skandalu prodrla u javnost, federalni premijer Nedžad Branković nije podnio krivične prijave i pokrenuo proceduru smjene protiv Zeta i ostalih majstora, već je javnost "umirio" izjavom da će BH Telecom morati - raspisati tender.

Nimalo ne potcjenjujem transgranične, regionalne uzroke najnovije velike političke krize u Bosni i Hercegovini. No, daleko uvjerljivijim mi se čini objašnjenje da je kriminal vladajućih oligarhija i u Republici Srpskoj i u Federaciji već dostigao tolike razmjere da ga samo tako velike krize poput postojeće mogu gurnuti u drugi plan. Majstor iz Laktaša je cilj već ostvario i njegovi sljedbenici od Banje Luke do Zvornika sada mogu odložiti transparente i postere Vladimira Putina, sve dok "pederi" iz Transparency Internationala ne objave neki novi izvještaj.

P.S. Laknulo mi je kada sam pročitao informaciju da vlasnik banjalučkih Nezavisnih novina, udružen s vlasnikom laktaškog Integrala Slobodanom Stankovićem, kupuje Glas srpski. Napokon sam shvatio motive neobjašnjivog profesionalnog zaokreta Željka Kopanje i njegovih novina.

U ovoj državi je sve i svakoga moguče kupiti i potkupiti,samo treba imati novca koliko košta....
 

BHDani:


Svijet medija





Sjedinjene Države



Vermont bi da se otcijepi

Već dvije godine, separatistički pokret u državici na sjeveroistoku SAD-a nailazi na zapažen uspjeh. I drugdje u zemlji javljaju se glasovi koji pozivaju na napuštanje federacije



Država Vermont oduvijek je imala izrazitu sklonost ka nezavisnosti. Suprotstavila se ropstvu mnogo prije drugih država. Godine 2004, izabrala je prvog socijalističkog člana Predstavničkog doma Bernieja Sandersa i bila je prva koja je, 2000, dozvolila homoseksualne brakove. Montpelier je jedina prestolnica neke američke države u kojoj nema restorana McDonald´s, a Vermont se duže nego druge države odupirao podizanju Wal-Mart supermarketa na gradskim područjima. Vermont ima i neke od najstrožih zakona o zaštiti okoline u cijeloj zemlji.

A danas, u trgovinama te države, majice s natpisom "US out of Vt!" prodaju se kao halva. S razlogom: jedan pokret koji neprestano jača zalaže se za otcjepljenje od SAD-a. U planinskom zraku Vermonta oduvijek se osjećao miris pobune. Jedan od osnivača države Ethan Allen bio je jedan od prvih američkih revolucionara i borio se sa svojima Green Mountain Boys u američkoj revoluciji, koja je trajala od 1777. do 1791, za nezavisnost Vermonta i uspostavljanje vermontske republike.

Današnji pokret za nezavisnost vodi kampanju tvrdeći da su SAD izgubile svoj moralni autoritet. Njegovi članovi, koji ocjenjuju da je "Američko carstvo" neodrživo, iskorištavaju sve veći osjećaj gnjeva izazvan ratom u Iraku, zabrinutost za okolinu i nezadovoljstvo Bushovom administracijom. Godine 2005. aktivisti pokreta održali su svoju prvu konferenciju pod zlatnom kupolom državne skupštine u Montpelieru, gdje su sa strašću iznosili razloge zbog kojih Vermont treba da napusti federaciju. Skup se odvijao pod pokroviteljstvom udruženja Druga vermontska republika, i bilo je to prvi puta nakon 1961, kada je Sjeverna Karolina izglasala izlazak iz federacije, da se na razini jedne države organizira konferencija o otcjepljenju.

Osnivač pokreta Thomas Naylor pledirao je za nezavisnost u svome Manifestu sa zelenih planina, objavljenom 2003. s podnaslovom: Zašto i kako majušni Vermont, napuštajući federaciju, može pomoći Americi da se spasi od sebe same. Naylor, penzionirani 70-godišnji profesor, bio je konsultant Rusije u času raspada SSSR-a, što mu je dalo neke ideje u vezi s budućim raspadom SAD-a. Većina Amerikanaca smatra stanovnike Vermonta Kanađanima koji se ne usuđuju da to priznaju. Naylor, međutim, vidi Vermont kao državu malih gradova, malih poljoprivrednih gazdinstava, lokalne samouprave, demokratije odozdo i ekološkog aktivizma — kao neke vrste Švajcarsku Sjeverne Amerike.

Naylor i njegovi sljedbenici s ponosom ističu da 8 posto stanovništva države podržava separatistički pokret. Htjeli bi da u martu 2008, prilikom skupštine građana Vermonta (Town Meeting Day), organiziraju glasanje za koje smatraju da će na kraju uvjeriti zakonodavnu skupštinu države da proglasi nezavisnost.

Ipak, prije četiri sedmice, ekscentrični ljevičarski univerzitetski radnici i ostali penzioneri na čelu kampanje, spremni da budu svakom loncu poklopac, načinili su još jedan kontroverzan korak koji je zbunio neke od njihovih najgorljivijih pristaša. Prevalili su tri hiljade kilometara, sve do drugog kraja Apalačianske staze (Appalachian Trail), da bi susreli jednu skupinu univerzitaraca-istomišljenika s Juga, koja se također zalaže za otcjepljenje od SAD-a. Za razliku od predstavnika Druge vermontske republike, Južna liga umotava se u zastavu Konfederacije, i potkazuju je kao organizaciju koja poziva na rasnu mržnju.

Ovi secesionisti sa suprotnih krajeva političkog spektra zasjedali su dva dana u jednom hotelu u Chattanoogi (Tennessee), raspravljajući o načinu da prekinu veze sa SAD-om miroljubivim sredstvima.

Predsjednik Južne lige Michael Hill, koji živi u Alabami, smatra da bi, ukoliko uspiju, separatisti iz Nove Engleske "vjerovatno dozvolili abortus i uveli kontrolu vatrenog oružja", dok bi se Južnjaci "vjerovatno još energičnije nego danas borili protiv ilegalnog useljavanja".

Naylor kaže da prijateljski odnosi između Vermonta i Južne lige ne znače da oni dijele ista uvjerenja. Južnoj ligi i njegovoj skupini, kako kaže, zajedničko je to što se suprotstavljaju federalnoj vladi i što osjećaju potrebu da se otcijepe.

Mnogi Amerikanci to ne znaju, no u zemlji zapravo postoji više separatističkih pokreta: na Aljasci i Havajima, gdje neki ni nakon 50 godina još nisu provarili aneksiju, ali i u Texasu, u Kaliforniji pa čak i u gradu New Yorku.

Te separatističke skupine zalažu se za različite stvari, ali sve smatraju da je savezna vlast postala predimenzionirana i previše moćna. Žele da ponovno uspostave izgubljenu slobodu Amerike strogo se pokoravajući Ustavu, i tvrde da je savezna vlast odavno prekoračila svoja ustavna ovlaštenja, zbog čega je otcjepljenje valjano i zakonito rješenje.

Na svoju nesreću, separatisti su naišli na ozbiljnu prepreku: jedna presuda Vrhovnog suda iz 1868. zapriječila je put svakom razjedinjavanju. Slučaj "Texas vs White" predstavljao je smrtonosan pravosudni udarac secesionizmu. Iako je Texas bio nezavisna republika prije nego što će se 1845. uključiti u federaciju, Vrhovni sud odlučio je da ta država nema pravo da je napusti: "U svim svojim odredbama, Ustav nastoji na neuništivom savezu, sastavljenom od neuništivih država".

Leonard Doyle, The Independent






Amerikanac indijskog porijekla na čelu Louisiane


Prvi put u povijesti Louisiane, na mjesto guvernera države izabrana je osoba koja nije bijelac. Jer, na izborima 20. oktobra pobijedio je Bobby Jindal, republikanac indijskog porijekla. Ne samo da će novoizabrani guverner, koji ima 36 godina, "biti najmlađi guverner u zemlji, kada u januaru 2008. stupi na dužnost", ističe The Times-Picayune iz New Orleansa, "već će isto tako biti i prvi Amerikanac indijskog porijekla na jednom takvom položaju". Pobjeda republikanskog kandidata indikativna je za teškoće Demokratske stranke u Louisiani nakon pustošenja uragana Katrina 2005. Sadašnji demokratski guverner Kathleen Blanco, koja je pretrpjela žestoke kritike zbog načina na koji se nosila s posljedicama ciklona, odlučila je da se ne kandidira. Što se tiče birača, mnogi stanovnici Louisiane željeli su da sankcioniraju demokratsku državnu administraciju za koju ocjenjuju da je neposobna i korumpirana. A "Jindal je kandidat koji je najbolje znao izvući korist iz tog nezadovoljstva, uzimajući borbu protiv korupcije kao misao-vodilju svoje kampanje", bilježi Los Angeles Times. Kalifornijski dnevnik još ističe da je republikanski kandidat načinio važne ustupke kako bi privukao birače, tražeći da ga zovu Bobbyjem iako mu je pravo ime Piyush. Jedno je sigurno: izbor ovoga sina indijskih doseljenika koji je bio briljantan student na Univerzitetu Brown a potom na Oxfordu pokazuje da "stanovnici Louisiane, koji su dosad uvijek birali političare iz svojih redova, očekuju istinsku promjenu", ocjenjuje kalifornijski dnevnik.





Evropska razmišljanja



Veći angažman Evropljana u Afganistanu

Ministri inostranih poslova zemalja članica NATO-a, na sastanku održanom 25. oktobra u nizozemskom gradu Noordwijku, nisu donijeli konkretne odluke o slanju dodatnih trupa u Afganistan. Više evropskih zemalja je već na terenu, naročito na sjeveru zemlje. No situacija na jugu se pogoršava i Amerikanci pozivaju saveznike iz NATO-a, kao što su Francuska i Njemačka, da se još više angažiraju



Roger Cohen volio bi da 3.200 vojnika u Afganistanu bude više uključeno u borbu protiv pobune. "Bundestag je ovog mjeseca odobrio produžetak njemačke misije za još jednu godinu. No kancelarka Angela Merkel, koja nikad nije posjetila Afganistan, više voli da govori o ekološkim problemima, jer je to u modi. Slaba njemačka podrška tim trupama oslanja se na upozorenje izneseno na početku misije: armija je tu da iz svoje baze na sjeveru pomogne uvođenje sigurnosti i obnovu. Trupe u Afganistanu trebalo bi da se više bave izgradnjom škola nego ubijanjem talibana. Diplomatija je, a ne borba, karta na koju treba igrati. (…) No toj misiji nedostaje resursa, a budućnost NATO-a zavisi od njezinog uspjeha. Trebaju joj vođe spremne da ulete u gužvu. Kruto tumačenje njezinog mandata loša je usluga u promjenljivoj situaciji. (…) Da su naprimjer Nijemci, Italijani i Španjolci fleksibilniji, dio njihovih trupa mogao bi biti preraspoređen kao strateška rezerva na jugu zemlje, koji je izložen najvećim nemirima."

International Herald Tribune

Španjolski dnevnik La Vanguardia žali što su se ministri Sjeveroatlantskog saveza zadovoljili nekolikim obećanjima. "Zahtjevi da zemlje NATO-a pošalju više trupa kako bi ojačale kontingente SAD-a, Velike Britanije, Kanade i Nizozemske naišli su na protivljenje većine njihovih saveznika, a naročito Njemačke i Španije, koje tvrde da su njihove trupe tamo da bi izgrađivale zemlju. Uzrok problema je u tome što na početku rata SAD nisu prihvatale pomoć NATO-a, jer su imale cilj da izvojuju pobjedu za tri mjeseca. Kasnije su zatražile pomoć NATO-a za obnovu zemlje. (…) No situacija u Afganistanu postaje ozbiljnija iz dana u dan, dotle da se može govoriti o porastu nasilja. A članice NATO-a ipak ograničavaju svoju pomoć na već prihvaćeni angažman, i na slanje instruktora za obuku afganskih trupa."

La Vanguardia

"Dok britanske snage i njihovi saveznici, govoreći vojničkim jezikom, imaju inicijativu u ratu protiv talibana, ne ostvaruju isti stupanj uspjeha u drugom i bez sumnje važnijem aspektu svoje misije — pomoći afganskom narodu u obnovi zemlje", smatra britanski dnevnik. "Glavni razlog tog nedostatka napretka jest stalni neuspjeh mnogih zemalja članica NATO-a da pošalju dovoljno borbenih trupa. (…) Sjevernoatlantski savez ima više od dva miliona vojnika, mornara, marinaca i pilota na raspolaganju, ali samo djelić toga broja raspoloživ je za sudjelovanje u najvažnijoj misiji u povijesti NATO-a, zbog ograničenja koje su vlade mnogih zemalja nametnule svojim snagama što se raspoređuju u zonama gdje bi moglo biti ranjavanja."

The Daily Telegraph

Martin Winter razmišlja o razlozima zbog kojih se NATO ne trudi mnogo da odgovori na međunarodne izazove s kojima je trenutno suočen. "To nema nikakve veze s objektivnim kapacitetima zemalja članica. One sve zajedno imaju toliku vojnu moć da bi bez problema mogle upravljati i Afganistanom i snagama za brzu reakciju. Ako to ne čine, to je stoga što nemaju zajedničkog identiteta. Njihovo oklijevanje da djeluju odražava njihovu nesigurnost kada se radi o budućnosti Saveza. (…) Jer, NATO se boji da pokrene stratešku debatu koju više ne bi uspio da okonča. Mišljenja članica o tome šta jest prijetnja sigurnosti i o načinu na koji na nju treba odgovoriti suviše se razilaze. Sve je bilo mnogo jednostavnije kada se radilo o tome da se djeluje protiv jednog velikog zajedničkog neprijatelja. Povrh toga, situacija je postala složenija otkako NATO šalje svoje ekspedicije širom svijeta."

Süddeutsche Zeitung






Turska i Kurdi



I riječi mogu ubijati

Pred aktima nasilja koje vrše kurdski pobunjenici iz PPK, turski mediji bez ikakvog uzdržavanja dolijevaju ulje na vatru i traže osvetu. Prema ocjeni Radikala, taj govor mržnje može imati ozbiljne posljedice po građanski mir u Turskoj



Po svemu sudeći, gnjev je danas u Turskoj dosegnuo vrhunac. U cijeloj zemlji vidimo manifestacije protiv PPK, a ne čini se da će se pokret zaustaviti.

U sličnim okolnostima, sasvim je legitimno izražavati nezadovoljstvo na miroljubiv način. Ipak, mora se priznati da na nekim mjestima prisustvujemo manifestacijama koje nemaju u sebi ništa miroljubivo. Tako je, u više gradova, razjarena gomila navalila na zgrade u kojima se nalaze uredi prokurdske Stranke za demokratsko društvo (DTP), zato što se smatra bliskom PPK-u. U nekim slučajevima, policija je mogla intervenirati na vrijeme i spriječiti gomilu. No na drugim mjestima snage reda ipak nisu ništa mogle da učine kako bi smirile taj bijes. U jednom od naših gradova potpuno je uništena jedna velika trgovina, za čijeg se poslovođu misli da je kurdskog porijekla. U Malatji su linčovani mladići koji su se navodno radovali pogibiji dvanaestorice turskih vojnika na iračkoj granici. Jesu li se stvarno radovali? To ne znamo. No, u svakom slučaju, ne čini se da se bijes stanovništva smiruje.

Treba to priznati — već neko vrijeme ohrabrujemo stanovništvo da iziđe na ulice. Ne možemo se ponašati kao da nikada nije bilo izjava ili letaka koji potiču ljude da svoj gnjev izraze na taj način. No sada se čini da taj gnjev predstavlja opasnost čim može da se otme kontroli. Tako su, posljednjih dana, visoki dužnosnici na više državnih razina pozvali stanovništvo da pokaže uzdržanost. Najednom se naša država sjetila događaja u Sivasu, Corumu i Kahramanmarasu, i antialevitskih pogroma 1970. i 1993. u kojima su poginule desetine ljudi.

Ima na ulici, na internetu i, što je mnogo ozbiljnije, na televiziji ljudi koji bez kompleksa govore, sasvim nesmotreno, o umiranju, ubijanju i ratovanju. Od lakoće s kojom neki šire te otrovane riječi ljude zaista podilaze srsi. Je li naš gnjev uzrokovan gubitkom dvanaestero naše djece, ili se radi o tome da se izraze neke druge stvari? Čuje se "Dajmo Barzaniju dobru lekciju!". No, na koncu, ko će to morati da uradi? Ko će vojnicima izdati naređenje da pođu u borbu iz koje se neki neće vratiti? Oni koji govore ili pišu takve stvari?

Zašto se, u trenutku kada je PPK uvukao Tursku u jednu naročito ozbiljnu situaciju, čuju riječi koje se do sada nisu čule? Sjetite se, nema tome davno, u 90-tim godinama, turska armija nije se usuđivala ni da uđe u određene dijelove turskog teritorija, bilo je mnoštvo ubistava bez suđenja, mučenje je bilo stalna praksa, djeca su ubijana u utrobi svojih majki, a škole spaljivane… Ne kažem da treba da budemo zadovoljni današnjom situacijom. Ne, naravno — tome terorizmu treba stati ukraj. Ipak, zar nismo svjesni da taj nekontrolirani gnjev doprinosi pothranjivanju terorizma više nego išta drugo? Vrijeme je, dakle, da oni koji govore i oni koji pišu počnu upotrebljavati ljudskiji jezik.

Ismet Berkan, Radikal






Iz arapskog ugla



Ka stogodišnjem ratu

Ako se turskoj armiji dozvoli da uđe u irački Kurdistan, sutra će Iran izvršiti invaziju šiitskog juga Iraka



Moj cilj nije da branim kurdske pobunjenike i njihove vojne operacije protiv turske države. Mi osuđujemo akcije te vrste. No danas prisustvujemo opasnoj evoluciji, zato što prijeti opasnost da Ankara, pod izgovorom da progoni oružane grupe, uništi irački Kurdistan. Istina je da, nakon rata za oslobođenje Kuvajta, kada je irački Kurdistan počeo da se odvaja od središnje vlasti u Bagdadu, tri susjedne zemlje — Turska, Sirija i Iran — imaju razloga da budu zabrinute. Zbog toga Sirija podržava Ankaru i zbog toga niko ne prosvjeduje što Iran bombardira Kurdistan.

Mi Arapi tražimo mnogo od iračkih Kurda: da ne proglase nezavisnost i da ostanu unutar iračke države, da ne ističu kurdsku zastavu, da svoje prihode od nafte prepuste Bagdadu, da se pokoravaju odlukama iračke države. Vrijeme je da se kaže da Kurdi imaju dužnosti, ali i prava. Pravo da od nas traže podršku protiv Turske, kako turski tenkovi ne bi prešli granicu. Pravo da traže od američke i iračke vlade da brane Kurdistan od turske armije, onako kao što brane Bagdad.

Kurdistan nudi jedini pozitivan model u Iraku, to je jedina regija koja živi u relativnoj stabilnosti. On je pribježište za hiljade nekurdskih Iračana koji bježe od nasilja. Kurdistan predstavlja stožer koji bi mogao omogućiti Iraku da pronađe svoj put do jedinstva i stabilnosti. Propast toga modela otvorila bi vrata sukobima koji bi se mogli proširiti na cijelu zemlju. Turska intervencija bila bi za Irak završni udarac i mogla bi pokrenuti stogodišnji rat. Ako se dozvoli Turskoj da intervenira u Kurdistanu, Iranci će u tome vidjeti zeleno svjetlo da isto naprave na šiitskom jugu. To bi destabiliziralo regiju i oglasilo kraj Iraka kao države.

Abrurahman er-Rašid, Aš-Šark al-awsat






Uvrnuti svijet



Plemenitost kao pitanje spola?
Jedno istraživanje o mentalnim mehanizmima povezanima s procesima zavođenja pokazuje da filantropski akti potječu od našeg seksualnog ponašanja. Švicarski dnevnik Le Temps objašnjava kako je studija, čiji su rezultati objavljeni u američkom časopisu Journal of Personality and Social Psychology, omogućila da se plemenitost dovede u vezu sa spolom. Između ostalog, zanimajući se za činjenicu da je ogromna većina filantropa muškog spola, istraživači su objasnili da "budući da se plemenitost izražava više u novcu nego u darovanom vremenu, ´stimulirani´ muškarci spremni su da otvore novčanik, budući da taj gest spada u tzv. troškove raskoši i pokazivanja"… i srodan je paunovom šepirenju.

Lova do krova
Dobra vijest za indijske potrošače: država Andra Pradeš podvostručila je iznos obeštećenja za žrtve strujnog udara. Loše održavanje električne mreže uzrokuje nekih 200 smrtnih slučajeva godišnje, prenosi The Hindu. Obeštećenje je poraslo sa 50 na 100 hiljada rupija (1.800 eura).

I scream for ice-cream
Ulični prodavci sladoleda u Elginu, u američkoj državi Illinois, više ne smiju koristiti zvono na svojim kolicima. Razlog: taj zvuk stvara kod djece Pavlovljev refleks. "Kada klinci čuju zvono, kao da polude: istrčavaju na ulicu, bez obzira na živ saobraćaj", objašnjava Paul Slaby, glasnogovornik zdravstvene službe Elgina. U Chicagu prodavci smiju zvoniti samo pet minuta u komadu svakog sata, i to kada kolica stoje, prenosi Chicago Tribune.

Nož za kruh svagdašnji
Nakon što je 2002. uhapšen u Njemačkoj, i kako bi odložio svoje izručenje Indiji, Amarendranat Goš, indijski kralj varalicâ koji je više banaka u Kalkuti oštetio za preko pet miliona eura — progutao je nož. Nož za kruh od 10 cm, koji za njega nije opasan, jer je, zahvaljujući pranajama jogi, naučio da ne osjeća smetnje, "i taj nož je sada dio njega".

Njemačke vlasti odbijale su izručenje iz straha da bi putovanje moglo biti kobno za g. Goša. No krajem ljeta 2007. Amarendranat Goš je konačno vraćen kući, jer je Delhi ubijedio Berlin da će gutač noža u putu imati VIP tretman.

Korak dalje u otuđenje
Volite zabave, ali susjedi ne vole buku? Oprez, nestat će struje. U gradu Örebro, u Švedskoj, preduzeće koje upravlja općinskim stambenim fondom ugradilo je u svoje stanove spravu koja automatski prekida struju kod nesavjesnih stanara, čim decibeli dosegnu određenu razinu. Uređaj, nazvan ljudvakten, morao bi omogućiti da se smanji broj sporova vezanih za preveliku buku, piše Aftonbladet. Sistem je izumio Jonas Tannerstad, tehnički rukovodilac preduzeća ÖrebroBostäder AB, i može isključiti više prostorija ili samo specifične utičnice (npr. za televizor ili stereo-uređaj).

Harriet Arnold, zadužena za odnose s javnošću, smatra da je to dobar način da se razvije svijest kod stanara, "od kojih neki nisu ni svjesni da uznemiravaju susjede". No, kako je ipak riječ o Švedskoj, sistem se ugrađuje tek uz njihov pristanak. I košta sve u svemu 100 eura. Što je prilično ekonomično rješenje, jer se samo dolazak službenika u slučaju prijave naplaćuje 90 eura.

Vladavina zakona
John Wood je na kraju ipak došao u posjed svoje noge! Godine 2004. amputirali su mu nogu iznad koljena, no on ju je sačuvao jer želi biti sahranjen s njom. Balzamiranu nogu stavio je u prenosnu dimnicu za meso, a ovu je ostavio u najamnom skladištu. No kako nije plaćao najamninu, vlasnik skladišta stavio je dimnicu na licitaciju. Kupio ju je Shannon Whisnant, a kada je otkrio nogu, predao ju je policiji. Nakon istrage, policija je amputirani ud poslala u pogrebni zavod, odakle ga g. Wood može uzeti.

U međuvremenu, g. Whisnant je zaradio neku sitnu lovu pretvarajući dimnicu u atrakciju. Po cijeni od tri dolara za odrasle i jedan dolar za djecu, radoznalci mogu zaviriti u dimnicu… praznu. No približava se Halloween, i g. Whisnant shvata da bi bilo mnogo unosnije izložiti relikviju. Ali, pogrebni zavod odbija da mu je povjeri. U očajanju, predlaže g. Woodu zajedničko starateljstvo nad nogom i udio u dobiti. Vlasnik noge odbija. G. Whisnant prijeti tužbom, a zatim odustaje. Jer, pozivajući policiju Maidena da se riješi predmeta, odustao je od svojih vlasničkih prava, objasnio je jedan policijski dužnosnik Los Angeles Timesu.

Povratak prirode
Već 40 godina zemljoradnik Horst Müller živi sa suprugom, dvjema ovcama, mačkama, kokošima i konjima u Letschinu, u Landu Brandenburg koji okružuje Berlin. I nema namjeru nikamo da ide, iako je država spremna da mu plati odlazak. No može se dogoditi da na to bude prisiljen. To je dio projekta koji je sačinio berlinski Institut za stanovništvo i razvoj, kako bi se uspješnije nosio sa nepovoljnom demografskom evolucijom ovog dijela Njemačke, piše Marie Preuss u Spiegelu. U Brandenburgu škole se zatvaraju jedna za drugom, a sela ostaju bez stanovnika. Godine 2030. trećina stanovništva imat će više od 65 godina, a 470 hiljada ljudi će napustiti Brandenburg odlazeći u potrazi za poslom u zapadne dijelove Njemačke. Nije više isplativo održavati neke dijelove infrastrukture. Institut stoga predlaže da se investira u obrazovni sistem i staračke domove, ali i da se malo naseljena područja pretvore u prirodne prostore: jednoga dana, lisice i vukovi će švrljati gazdinstvom na kojem je g. Müller uzgajao kokoši, tikve i šparoge.






[Edited by Abulafija on 03-11-2007 at 11:32 GMT]

Preneseno iz startBiH


Analiza: Kriza na političkoj sceni BiH


Lajčak iznad kukavičijeg gnijezda


Startov stručnjak za tumačenje naše bajkovite stvarnosti, demantuje teorije po kojima je Miroslav Lajčak princ na bijelom konju koji dolazi da nas spasi, tvrdeći da Lajčak možda jeste princ, ali da mi nismo ljepotica koju namjerava spasiti, nego tek sipljivo kljuse, koje on, jašući, pokušava usmjeriti u zadatom mu pravcu. No, skromno (kakav i jeste inače), naš analitičar ostavlja i mogućnost da griješi: Možda se ipak ne radi o konju, nego o magarcu, ne bih mogao baš 100%(!) garantovati. Nisam odavno vidio Silajdžića

PIŠE: Samir Šestan

U međunarodnoj ronilačkoj ekipi nekako se našao i jedan Bosanac, primjetno nevelikog iskustva, pa ga pitaju:

- Je si li već ronio na ovim dubinama?

- Ne. Ali, živim u otprilike tako dubokim g***ima.

Milorad Dodik ili Hoće li nas ikad koja budala promašit?
Slučaj upotrebe ”nesrazmjerne verbalne sile u odbrambene svrhe” koju nam je ovih dana upriličio Milorad Dodik (a potom, po dobrom običaju totalitarnih društava, podržali i svi ostali ”faktori” u Republici Srpskoj, od političara preko željezničara i čistačica u lokalnom domu zdravlja do profašističkih ”nevladinih organizacija”), još se pokušava dešifrovati kako u domaćim, tako i u međunarodnim političkim krugovima.

Teorije su razne. A čini se da, trenutno, najviše pristaša ima ona po kojoj je ovo samo kockanje u kome je igrač kome je davno bilo vrijeme da se pokupi iz igre (i zaputi prema svom dedinjskom brlogu) - kako zbog varanja (istina, manje suigrača a više svojih raspamećenih navijača) i, sve očitijih, loših rezultata (koji dolaze na naplatu), te sklonosti sitnom (i manje sitnom) kriminalu, tako i zbog stalnog pjanskog vrijeđanja drugih učesnika u igri (pogotovo onih puno jačih od sebe) - odlučio da stavi sve na kocku i zaigra još jednom na sve ili ništa. Čemu se u principu ne bi imalo šta prigovoriti da to (a isto važi i za njegov 100% ocvalog pajdaša) radi sa sobom ili nečim što pripada njemu, a ne sa tuđim životima, imovinom i sudbinama.

Sasvim dovoljno elemenata za ozbiljno razmatranje ima i teorija po kojoj Dodikovo ponašanje uopšte ne spada u domen politike (osim po činjenici da je on političar i da njegovi postupci imaju značajne političke i društvene posljedice) nego u sferu – psihopatologije. Više je, naime, nego očita ta njegova šizofrena podvojenost, dva ekstremno različita lika koja se pojavljuju u javnosti, koja i jesu uzrok zbunjenosti koja u vezi njega postoji od početka – Dr Milorad i Mr Dodik – jedan: normalan, logičan, pristojan, saosjećajan, uviđavan, čovjek sa duhovnom širinom i evidentnom ljudskošću i tek nešto blago naglašenijom pragmatičnošću i drugi: ludak zacakljenih očiju i ostrašćenog govora iz koga isijava esencija mržnje (e, moj Kopanja), bez elementarne samokontrole, spreman u trenutku uništiti cijeli svijet, izazvati masovno krvoproliće (nad drugima) i kolektivni suicid (vlastitog naroda i entiteta kome je na čelu, prije svega).

Sretna okolnost u čitavoj priči (mada se, doduše, ne radi o sreći, nego u pameti međunarodne zajednice, koja je, očito, odlično detektujući našu poremećenost, prvo riješila taj problem) je da idioti te vrste, iako još uvijek mogu da se pojavljuju na političkoj sceni, nisu u prilici da se koriste oružjem za ostvarivanje svojih ciljeva. I u još nečemu – u činjenici da je bogatsvo kojim raspolaže Dodik isuviše primamljivo da bi on izabrao teror(izam) kao opciju. Između nebeske besmrtnosti i zemaljskih užitaka u ”krvavo stečenom” bogatstvu, još uvijek mu je mnogo primamljivije ovo potonje. Ali, u kulturi koja je navikla da svoje (stvarne) poraze pretvara u (imaginarne) pobjede... nikad se ne zna.

No ono što je mnogo značajnije u ovoj priči je ponašanje kolektiviteta. Da li je narod zaista tolika stoka da mu nije jasno zašto se sve ovo dešava? I kuda to vodi? Ili, još gore – da im je svejedno? I da bi ponovo ratovali? (Dodik u intervjuu TV Srbije, uobičajenom glupošću, na kojoj smo mu zahvalni, otvoreno govori da mu ne pada na pamet da diže oružanu pobunu i ide u rat jer: ”mi nemamo te kapacitete”! Što znači da bi, da imaju – mi već bili u krvi do koljena!!!). I to zbog čega? Zbog ”redukovanog entitetskog glasanja”? Zbog ”kršenja ustava” – pazi sad – Bosne i Hercegovine? Koji, ”ispadne” kasnije, i nije prekršen. Zbog ”nametanja rješenja koja su protiv srpskog naroda i Republike Srpske”, a za koja se, kroz dva dana, ispostavi da ih je još prije godinu i po dana prihvatio sam Veliki Vođa? Zbog ”suvereniteta i nezavisnosti Bosne i Hercegovine” (čime nas ovih dana nasmijavaju Ivanić i Dokić)? Ili, zapravo, razlog nije ni važan (kao što je, iz apsurdnosti navedenih, jasno) nego se samo čeka (bilo kakav) povod i neko ko je spreman (dovoljno lud, dakle) da da start za novi pokolj? Pa ljudi moji, je li to moguće

Haris Silajdžić ili Moj je bog jači od tvog – u njegovo ime lakše se gine
No, da ne bude zabune, šokiranost autora ovog teksta se ne odnosi (samo) na „srpski narod u Republici Srpskoj“. Isto pitanje vrijedi i za federalni dio zemlje. Tačnije za Silajdžićeve kvazi-građane (nacionaliste, zaogrnute u miloševićevski plašt unitarnih patriota), koji su slijepo slijedili Vođu, tokom ovih godinu i po dana njegovog sistematskog razaranja države i društvenih odnosa u njoj. Da li su oni stvarno bili spremni na eskalaciju sukoba do krajnjih razmjera (ili su toliki idioti da nisu vidjeli čemu to vodi?) zarad tako „važnih“ stvari kao što je ime represivne poluge države, koja je, u društvima kao što je naše, da bi stvar bila tragičnija, u službi vlasti i mafije a ne građana – policije, dakle. Potpunim odsustvom elementarne logike u djelovanju značajnog, moćnog i histeriziranog dijela naše javne, političke, medijske scene i prijeteće mase „bezimenih“ u pozadini, kompletno društvo ostalo je zarobljeno, nijemo gledajući kako Onaj Koji Je Dobio Izbore (što u njegovoj i percepciji njegovih vjernika znači da može, ako mu se prohtije za doručak aktivirat i atomsku bombu), izvrće naopačke poznatu kinesku poslovicu, uvjeravajući nas da, ustvari: ”Nije važno da li mačka lovi miševe, nego da li je crna ili bijela”. Kad već ne može bit zelena, je li.

Pored sve štete koju ovih dana proizvode političari iz Republike Srpske, intenzitet čijih reakcija je u tolikom neskladu sa značajem mjera koje su im poslužile kao povod (otprilike kao pravdanje opsade i četverogodišnjeg artiljerijskog razaranja Sarajeva, ubistvom srpskog svata na Čaršiji), da postaje očito da su osujećeni u nekom tajnom planu i da je ovo stvar šireg strateškog projekta (a mi svi zatečeni i uspavani kao 92. kad nam je Izetbegović sa televizije pjevao uspavanke), oni, potpuno nesvjesno (bar se nadam da nisu baš toliko pametni), više kao svojevrstan nus-proizvod vlastite propagande, „za unutrašnje potrebe“, pumpanja nacionalnog tijela adrenalinom i mržnjom, vrše veličanje Harisa Silajdžića i, prelaskom sa logičkog nivoa rasuđivanja na gebelsovski jezik mitova, pridavanjem tom svom već označenom arhi-neprijatelju, nadnaravnih sposobnosti i zasluga za „pokušaj međunarodne zajednice da ukine RS“ i „ponize srpski narod“, već mumificiranog, u sarkofag upakovanog i za transport prema Visokom spremnog Silajdžića, vraćaju u život.

Zastrašujuća je sama pomisao na mogućnost da se Silajdžić ne samo izvuče iz moralnog, profesionalnog i političkog debakla sa „Protokolom o reformi policije“ (u kome je, spašavajući svoju guzicu, i ne pitajući za cijenu, dozvolio da ga Dodik izlevati kao zadnju budalu – da mu proda Vijećnicu, takoreći), nego da i profitira na Lajčakovim mjerama, koje su zapravo integralni dio „Aprilskog paketa“ ustavnih promjena, koji je upravo on, Silajdžić, oborio, uvevši zemlju u spiralu ludila, koja nas je dovela upravo do ovdje gdje smo sada. No „krhko je znanje“ rekli bi nadrealisti. A pamćenje još krhkije. Pogotovo kod onih sklonih da više vjeruju Vođi nego svojim očima (o mozgu da ne govorim). Ali (e, sad ću i ja bit dio mase kretena koji svu vjeru položu u Visokog predstavnika) – valjda će Lajčak dželešanuhu to na vrijeme „regulisati“. I vratiti zalutalog penzionera u Istanbul, njegovoj ženi, da čekaju sina sa školovanja u Engleskoj. Kad je već robija (kao, po autoru ovog teksta, logička posljedica držanja bar dva miliona talaca i ugrožavanja im života i nanošenje nesagledive štete) isključena kao opcija.

Haris Silajdžić, definitivno je jasno, bar pred retardiranom domaćom javnosti (a za međunarodnu zajednicu ćemo još vidjeti) neće odgovarati za posljedice svoje katastrofalne politike, za sve obmane i promašaje, demagogiju i dizanje tenzija, iza kojih je (na potpuno isti način kao i partner mu Dodik, i potrčko Ivanić) sakrio vlastiti i kriminal svojih saradnika, a koji će i njegove glasače i nas ostale(!) skupo koštali. Cijenu njegovog staračkog svađalaštva i inata, razbijanja monotonije penzionerskih dana, amaterskog kockanja sa profesionalnim šibicarima i eskalacije egoizma koji je rastao u direktnoj proporciji sa propadanjem tijela i duha Veličanstvenog, plaćaćemo mi, građani (uključujući i Silajdžićeve takozvane) u mjesecima i godinama koje su ispred nas.

Miroslav Lajčak ili Upravnik ustanove za mentalno zdravlje
I tako su na svoje došli oni koji rješenje svih naših problema vide u čarobnom štapiću Visokog predstavnika. Koji od međunarodne zajednice očekuju da rješava naše probleme, zanemarujući činjenicu da smo ih upravo mi stvorili i da ćemo, koliko god nam se prilika pruži uvijek(!), iznova, s nepogrješivom preciznošću, izabrati ono najgore. Portretirajući prostor u kome živimo, ne kao državu, nego kao ustanovu za mentalno oboljele, retardirane, zaostale u razvoju, kojima je tuđa briga naprosto neophodna jer smo jednostavno potpuno nesposobni da razlučimo osnovne pojmove dobrog i lošeg i da se ponašamo u skladu s tim.

Krajnje je zanimljivo, kako je lokalni infantilni um „usisao“ Lajčaka u naš priprosti nacional-šovinistički crno-bijeli svijet, te međunarodnog birokratu smjestio u omiljenu domaću igru „naših i njihovih“. Dodik mu je, čak, kao „neprijatelju Republike Srpske“ faktički zaprijetio atentatom (šta bi trebala da znači rečenica „dočekaćemo ga kao neprijatelja Republike Srpske“? Poziv na gandijevski otpor? U genocidnoj tvorevini? U kojoj, od rata naovamo, svako malo, neko biva odstrijeljen, a da se ubica nikad ne pronađe?). Na federalnoj strani, pak, primjetno je oduševljenje i zlurado likovanje, na tragu narodne gluposti „Nek komšiji crkne krava“.

Ali, likovanju, pa čak ni ikakvom zadovoljstvu nema mjesta. Kao prvo – hladni rat je ušao u novu fazu (malo je podgrijan, takoreći). I u takvoj situaciji iluzorno je za očekivati poboljšanje stanja u bilo kojoj oblasti koja zahtijeva zajedničko djelovanje. A teško i u bilo kojoj drugoj. Pogotovo što će sada gomila sitne političke i birokratske gamadi ovu situaciju, u kojoj je fokus javnog interesovanja usmjeren u drugom pravcu, iskoristiti ili da ništa ne rade (kao da, inače, nešto rade?) ili za pljačku u sigurnom zaleđu. A, kao drugo, ove mjere uopšte nisu takvog značaja da bi išta suštinski mogle promijeniti. One su trebale biti samo uvod u konačno temeljno pospremanje zemlje (ali ne po silajdžićevskom principu mijenjanja političkih „toponima“, nego suštinsko), čija je sudbina, sada (kada je Dodik demonstrirao najznačajniju grešku međunarodne zajednice u BiH – neproveden proces denacifikacije i preživio fašisoidni kolektivni duh u punom kapacitetu) više nego upitna.

Vrlo je glupo – a izgleda da se upravo to dešava – ako neko Visokog predstavnika posmatra kao princa na bijelom konju, koji dolazi da nas spasi (a te potrebe za Vođama i Spasiocima, tako karakteristične za primitivne i nesretne narode, se izgleda nikad nećemo proći). Jer, u toj priči (ako je iole objektivnije osmotrimo), mi nismo nikakva zamamna ljepotica, nego - sipljiva konjska kljusina koju on, sjedeći u sedlu, pokušava usmjeriti u zadatom mu pravcu. Ili (skroman, kakav jesam, dozvoljavam da griješim, ne bih mogao baš 100% garantovati, nisam odavno vidio Silajdžića) možda, ipak, nije u pitanju konj nego - magarac?

Lajčak je, samo kontinuitet našeg čekanja spasa „sa neba“ i nepokretnog posmatranja svijeta oko sebe iz pozicije objekta, koji ne pokazuje nikakvu želju i potrebu da postane subjekt. I to ne bilo kakve priče, nego svoje životne. No, nema ništa od toga. Ne samo zato što Lajčak to neće, ne može i što mu to nije posao, nego zato što priča o Spasiocima pripada istom suicidnom konceptu (samo druga strana medalje), kao i Dodikova objava rata čitavoj međunarodnoj zajednici. Narod, tako, navodno, kažu i svete knjige, može spasiti samo sam sebe. Onda (hajde da ubacimo malo teološkog revizionizma) kad sam sebe ukine i pretvori se u građane. No,... vratimo se temi.

Donesene mjere mogu se, dakle, posmatrati samo kao nužno zlo. I ništa više. A pogotovo ne kao početak Objave i otvaranje puta u spasenje.

Situacija (osim već pomenutim) pogoduje još samo Silajdžićevom virtualnom doživljaju Bosne i Hercegovine, kao pojma koji nema sadržaj sam po sebi, nego mu ga on određuje, pa to jeste prostor u istim granicama u kojima je i stvarna država BiH, ali je, nekim čudom ispražnjena od oblika koji Vođi iz ovog ili onog razloga ne gode i nastanjena fiktivnim ”građanima” koji su, gle čuda, isključivo Bošnjaci-muslimani, izuzimajući Gavrila Grahovca, koji je tu titulu zaslužio beskompromisnim ulijetanjem u Vođinu guzicu kad god je to bilo potrebno (pa i češće od toga).

Zanimljivost situacije pojačana je činjenicom da su primjedbe koje se, ovih dana, u vezi Visokog predstavnika čuju od političara iz Republike Srpske, zapravo (manje-više) u redu (tj. u formalnom smislu su logične). Zaista je apsurdno da jedna zemlja „na putu za Evropu“ ima protektora(t). Definitivno postoji proturječje između demokratski izabranih predstavnika i institucije OHR-a sa „bonskim ovlaštenjima“. To jeste i svojevrstan atak na suverenitet i nezavisnost države. Postavlja se i pitanje čemu parlamenti i izbori uopšte.

Znači, izdvojene iz konteksta, te riječi stoje. Samo što smo mi dio one priče u kojoj nije važno šta se govori, nego ko govori. I šta zaista znači to što se govori.

Bez Visokog predstavnika, naime, a sa našom „demokratski izabranom vlašću“ mi nismo na putu za Evropu. Nego - za novu klanicu. I On je tu upravo zato da spriječi tu našu „demokratski izraženu volju“ da se pobijemo. Tačnije, da spriječi naše političare da, kada se napljačkaju, logički - sudski i zatvorski - epilog svog djelovanja osujete proizvodnjom konflikta i guranjem mase imbecila, ispranih mozgova, u rat. (Niko više ne priča o 200 miliona koji su „nestali“ izgradnjom nove zgrade Vlade RS, o kriminalnoj privatizaciji koju Dodik dogovara u četiri oka. Ko su sad dioničari koji će se usuditi da podnesu tužbu protiv njega? Ko su nevladine organizacije, mediji, revizorski uredi, tužilaštva i sudovi (u RS) koji će imati hrabrosti da nešto kažu o kriminalu vlasti? Ko, uostalom, „lidera novog patriotskog bloka“, pita za kriminal u Tuzlanskoj banci i sve druge, nakon što je oborio ustavne promjene i počeo proizvoditi međunacionalne konflikte na svakom koraku, sve tobože u borbi za ukidanje Republike Srpske?) Demokratski izbori (i demokratski izabrana vlast), naime, ne moraju ( i u našem slučaju – nemaju!) imati ikakve veze s demokratijom. Uostalom i Balkanski Kasapin, koga i njegovi podanici, s istorijske distance, tretiraju kao diktatora, je bio „demokratski izabran“. Pa manje-više i sam Hitler. Ali to ne znači ni da su oni demokrate niti da je sistem u kome djeluju i koji oni izgrađuju, demokratski. Uostalom, Silajdžićevo ponašanje, čitavo ovo vrijeme, odlična je ilustracija onoga o čemu govorimo. Čovjek koji na svaki pokušaj razgovora, postavljanja pitanja i izražavanja neslaganja, odgovara sa zapjenjenim ”JA(!) sam dobio najviše glasova i JA(!) imam mandat da odredim...” Sve! Očito.

A o tragikomediji u kojoj se političari iz Republike Srpske, po cijenu sukoba s čitavom međunarodnom zajednicom, počnu boriti za ”suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine”, da ne govorimo. Očekujem da ovih dana u Republici Srpskoj raspišu referendum, sa pitanjem: ”Da li ste za nezavinu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu (i izdvajanje iz ”krnje međunarodne zajednice”)”, pa da zabava bude potpuna. Kao i ludilo.

I za kraj - u načelu, da nije one svote koja mu mjesečno liježe na račun, bio bih spreman uputiti javni izraz saučešća Visokom predstavniku. Situacija u kojoj se nalazi, ”pomalo”, naime, podsjeća na onu ”kinesku” mudrost: ”Čovjek ne primijeti g***o dok u njega ne stane”. Hm... ili je iz pozicije stanovnika septičke jame, koji diše na slamčicu, neprimjereno suosjećati sa nekim ko je samo malo ugazio?

Ovi iz RS skontali da je kraj sa njihovom zaje bancijom  

citat:

---

Abulafija wrote:
Preneseno iz startBiH


Analiza: Kriza na političkoj sceni BiH


Lajčak iznad kukavičijeg gnijezda


Startov stručnjak za tumačenje naše bajkovite stvarnosti, demantuje teorije po kojima je Miroslav Lajčak princ na bijelom konju koji dolazi da nas spasi, tvrdeći da Lajčak možda jeste princ, ali da mi nismo ljepotica koju namjerava spasiti, nego tek sipljivo kljuse, koje on, jašući, pokušava usmjeriti u zadatom mu pravcu. No, skromno (kakav i jeste inače), naš analitičar ostavlja i mogućnost da griješi: Možda se ipak ne radi o konju, nego o magarcu, ne bih mogao baš 100%(!) garantovati. Nisam odavno vidio Silajdžića

PIŠE: Samir Šestan

U međunarodnoj ronilačkoj ekipi nekako se našao i jedan Bosanac, primjetno nevelikog iskustva, pa ga pitaju:

- Je si li već ronio na ovim dubinama?

- Ne. Ali, živim u otprilike tako dubokim g***ima.

Milorad Dodik ili Hoće li nas ikad koja budala promašit?
Slučaj upotrebe ”nesrazmjerne verbalne sile u odbrambene svrhe” koju nam je ovih dana upriličio Milorad Dodik (a potom, po dobrom običaju totalitarnih društava, podržali i svi ostali ”faktori” u Republici Srpskoj, od političara preko željezničara i čistačica u lokalnom domu zdravlja do profašističkih ”nevladinih organizacija”), još se pokušava dešifrovati kako u domaćim, tako i u međunarodnim političkim krugovima.

Teorije su razne. A čini se da, trenutno, najviše pristaša ima ona po kojoj je ovo samo kockanje u kome je igrač kome je davno bilo vrijeme da se pokupi iz igre (i zaputi prema svom dedinjskom brlogu) - kako zbog varanja (istina, manje suigrača a više svojih raspamećenih navijača) i, sve očitijih, loših rezultata (koji dolaze na naplatu), te sklonosti sitnom (i manje sitnom) kriminalu, tako i zbog stalnog pjanskog vrijeđanja drugih učesnika u igri (pogotovo onih puno jačih od sebe) - odlučio da stavi sve na kocku i zaigra još jednom na sve ili ništa. Čemu se u principu ne bi imalo šta prigovoriti da to (a isto važi i za njegov 100% ocvalog pajdaša) radi sa sobom ili nečim što pripada njemu, a ne sa tuđim životima, imovinom i sudbinama.

Sasvim dovoljno elemenata za ozbiljno razmatranje ima i teorija po kojoj Dodikovo ponašanje uopšte ne spada u domen politike (osim po činjenici da je on političar i da njegovi postupci imaju značajne političke i društvene posljedice) nego u sferu – psihopatologije. Više je, naime, nego očita ta njegova šizofrena podvojenost, dva ekstremno različita lika koja se pojavljuju u javnosti, koja i jesu uzrok zbunjenosti koja u vezi njega postoji od početka – Dr Milorad i Mr Dodik – jedan: normalan, logičan, pristojan, saosjećajan, uviđavan, čovjek sa duhovnom širinom i evidentnom ljudskošću i tek nešto blago naglašenijom pragmatičnošću i drugi: ludak zacakljenih očiju i ostrašćenog govora iz koga isijava esencija mržnje (e, moj Kopanja), bez elementarne samokontrole, spreman u trenutku uništiti cijeli svijet, izazvati masovno krvoproliće (nad drugima) i kolektivni suicid (vlastitog naroda i entiteta kome je na čelu, prije svega).

Sretna okolnost u čitavoj priči (mada se, doduše, ne radi o sreći, nego u pameti međunarodne zajednice, koja je, očito, odlično detektujući našu poremećenost, prvo riješila taj problem) je da idioti te vrste, iako još uvijek mogu da se pojavljuju na političkoj sceni, nisu u prilici da se koriste oružjem za ostvarivanje svojih ciljeva. I u još nečemu – u činjenici da je bogatsvo kojim raspolaže Dodik isuviše primamljivo da bi on izabrao teror(izam) kao opciju. Između nebeske besmrtnosti i zemaljskih užitaka u ”krvavo stečenom” bogatstvu, još uvijek mu je mnogo primamljivije ovo potonje. Ali, u kulturi koja je navikla da svoje (stvarne) poraze pretvara u (imaginarne) pobjede... nikad se ne zna.

No ono što je mnogo značajnije u ovoj priči je ponašanje kolektiviteta. Da li je narod zaista tolika stoka da mu nije jasno zašto se sve ovo dešava? I kuda to vodi? Ili, još gore – da im je svejedno? I da bi ponovo ratovali? (Dodik u intervjuu TV Srbije, uobičajenom glupošću, na kojoj smo mu zahvalni, otvoreno govori da mu ne pada na pamet da diže oružanu pobunu i ide u rat jer: ”mi nemamo te kapacitete”! Što znači da bi, da imaju – mi već bili u krvi do koljena!!!). I to zbog čega? Zbog ”redukovanog entitetskog glasanja”? Zbog ”kršenja ustava” – pazi sad – Bosne i Hercegovine? Koji, ”ispadne” kasnije, i nije prekršen. Zbog ”nametanja rješenja koja su protiv srpskog naroda i Republike Srpske”, a za koja se, kroz dva dana, ispostavi da ih je još prije godinu i po dana prihvatio sam Veliki Vođa? Zbog ”suvereniteta i nezavisnosti Bosne i Hercegovine” (čime nas ovih dana nasmijavaju Ivanić i Dokić)? Ili, zapravo, razlog nije ni važan (kao što je, iz apsurdnosti navedenih, jasno) nego se samo čeka (bilo kakav) povod i neko ko je spreman (dovoljno lud, dakle) da da start za novi pokolj? Pa ljudi moji, je li to moguće

Haris Silajdžić ili Moj je bog jači od tvog – u njegovo ime lakše se gine
No, da ne bude zabune, šokiranost autora ovog teksta se ne odnosi (samo) na „srpski narod u Republici Srpskoj“. Isto pitanje vrijedi i za federalni dio zemlje. Tačnije za Silajdžićeve kvazi-građane (nacionaliste, zaogrnute u miloševićevski plašt unitarnih patriota), koji su slijepo slijedili Vođu, tokom ovih godinu i po dana njegovog sistematskog razaranja države i društvenih odnosa u njoj. Da li su oni stvarno bili spremni na eskalaciju sukoba do krajnjih razmjera (ili su toliki idioti da nisu vidjeli čemu to vodi?) zarad tako „važnih“ stvari kao što je ime represivne poluge države, koja je, u društvima kao što je naše, da bi stvar bila tragičnija, u službi vlasti i mafije a ne građana – policije, dakle. Potpunim odsustvom elementarne logike u djelovanju značajnog, moćnog i histeriziranog dijela naše javne, političke, medijske scene i prijeteće mase „bezimenih“ u pozadini, kompletno društvo ostalo je zarobljeno, nijemo gledajući kako Onaj Koji Je Dobio Izbore (što u njegovoj i percepciji njegovih vjernika znači da može, ako mu se prohtije za doručak aktivirat i atomsku bombu), izvrće naopačke poznatu kinesku poslovicu, uvjeravajući nas da, ustvari: ”Nije važno da li mačka lovi miševe, nego da li je crna ili bijela”. Kad već ne može bit zelena, je li.

Pored sve štete koju ovih dana proizvode političari iz Republike Srpske, intenzitet čijih reakcija je u tolikom neskladu sa značajem mjera koje su im poslužile kao povod (otprilike kao pravdanje opsade i četverogodišnjeg artiljerijskog razaranja Sarajeva, ubistvom srpskog svata na Čaršiji), da postaje očito da su osujećeni u nekom tajnom planu i da je ovo stvar šireg strateškog projekta (a mi svi zatečeni i uspavani kao 92. kad nam je Izetbegović sa televizije pjevao uspavanke), oni, potpuno nesvjesno (bar se nadam da nisu baš toliko pametni), više kao svojevrstan nus-proizvod vlastite propagande, „za unutrašnje potrebe“, pumpanja nacionalnog tijela adrenalinom i mržnjom, vrše veličanje Harisa Silajdžića i, prelaskom sa logičkog nivoa rasuđivanja na gebelsovski jezik mitova, pridavanjem tom svom već označenom arhi-neprijatelju, nadnaravnih sposobnosti i zasluga za „pokušaj međunarodne zajednice da ukine RS“ i „ponize srpski narod“, već mumificiranog, u sarkofag upakovanog i za transport prema Visokom spremnog Silajdžića, vraćaju u život.

Zastrašujuća je sama pomisao na mogućnost da se Silajdžić ne samo izvuče iz moralnog, profesionalnog i političkog debakla sa „Protokolom o reformi policije“ (u kome je, spašavajući svoju guzicu, i ne pitajući za cijenu, dozvolio da ga Dodik izlevati kao zadnju budalu – da mu proda Vijećnicu, takoreći), nego da i profitira na Lajčakovim mjerama, koje su zapravo integralni dio „Aprilskog paketa“ ustavnih promjena, koji je upravo on, Silajdžić, oborio, uvevši zemlju u spiralu ludila, koja nas je dovela upravo do ovdje gdje smo sada. No „krhko je znanje“ rekli bi nadrealisti. A pamćenje još krhkije. Pogotovo kod onih sklonih da više vjeruju Vođi nego svojim očima (o mozgu da ne govorim). Ali (e, sad ću i ja bit dio mase kretena koji svu vjeru položu u Visokog predstavnika) – valjda će Lajčak dželešanuhu to na vrijeme „regulisati“. I vratiti zalutalog penzionera u Istanbul, njegovoj ženi, da čekaju sina sa školovanja u Engleskoj. Kad je već robija (kao, po autoru ovog teksta, logička posljedica držanja bar dva miliona talaca i ugrožavanja im života i nanošenje nesagledive štete) isključena kao opcija.

Haris Silajdžić, definitivno je jasno, bar pred retardiranom domaćom javnosti (a za međunarodnu zajednicu ćemo još vidjeti) neće odgovarati za posljedice svoje katastrofalne politike, za sve obmane i promašaje, demagogiju i dizanje tenzija, iza kojih je (na potpuno isti način kao i partner mu Dodik, i potrčko Ivanić) sakrio vlastiti i kriminal svojih saradnika, a koji će i njegove glasače i nas ostale(!) skupo koštali. Cijenu njegovog staračkog svađalaštva i inata, razbijanja monotonije penzionerskih dana, amaterskog kockanja sa profesionalnim šibicarima i eskalacije egoizma koji je rastao u direktnoj proporciji sa propadanjem tijela i duha Veličanstvenog, plaćaćemo mi, građani (uključujući i Silajdžićeve takozvane) u mjesecima i godinama koje su ispred nas.

Miroslav Lajčak ili Upravnik ustanove za mentalno zdravlje
I tako su na svoje došli oni koji rješenje svih naših problema vide u čarobnom štapiću Visokog predstavnika. Koji od međunarodne zajednice očekuju da rješava naše probleme, zanemarujući činjenicu da smo ih upravo mi stvorili i da ćemo, koliko god nam se prilika pruži uvijek(!), iznova, s nepogrješivom preciznošću, izabrati ono najgore. Portretirajući prostor u kome živimo, ne kao državu, nego kao ustanovu za mentalno oboljele, retardirane, zaostale u razvoju, kojima je tuđa briga naprosto neophodna jer smo jednostavno potpuno nesposobni da razlučimo osnovne pojmove dobrog i lošeg i da se ponašamo u skladu s tim.

Krajnje je zanimljivo, kako je lokalni infantilni um „usisao“ Lajčaka u naš priprosti nacional-šovinistički crno-bijeli svijet, te međunarodnog birokratu smjestio u omiljenu domaću igru „naših i njihovih“. Dodik mu je, čak, kao „neprijatelju Republike Srpske“ faktički zaprijetio atentatom (šta bi trebala da znači rečenica „dočekaćemo ga kao neprijatelja Republike Srpske“? Poziv na gandijevski otpor? U genocidnoj tvorevini? U kojoj, od rata naovamo, svako malo, neko biva odstrijeljen, a da se ubica nikad ne pronađe?). Na federalnoj strani, pak, primjetno je oduševljenje i zlurado likovanje, na tragu narodne gluposti „Nek komšiji crkne krava“.

Ali, likovanju, pa čak ni ikakvom zadovoljstvu nema mjesta. Kao prvo – hladni rat je ušao u novu fazu (malo je podgrijan, takoreći). I u takvoj situaciji iluzorno je za očekivati poboljšanje stanja u bilo kojoj oblasti koja zahtijeva zajedničko djelovanje. A teško i u bilo kojoj drugoj. Pogotovo što će sada gomila sitne političke i birokratske gamadi ovu situaciju, u kojoj je fokus javnog interesovanja usmjeren u drugom pravcu, iskoristiti ili da ništa ne rade (kao da, inače, nešto rade?) ili za pljačku u sigurnom zaleđu. A, kao drugo, ove mjere uopšte nisu takvog značaja da bi išta suštinski mogle promijeniti. One su trebale biti samo uvod u konačno temeljno pospremanje zemlje (ali ne po silajdžićevskom principu mijenjanja političkih „toponima“, nego suštinsko), čija je sudbina, sada (kada je Dodik demonstrirao najznačajniju grešku međunarodne zajednice u BiH – neproveden proces denacifikacije i preživio fašisoidni kolektivni duh u punom kapacitetu) više nego upitna.

Vrlo je glupo – a izgleda da se upravo to dešava – ako neko Visokog predstavnika posmatra kao princa na bijelom konju, koji dolazi da nas spasi (a te potrebe za Vođama i Spasiocima, tako karakteristične za primitivne i nesretne narode, se izgleda nikad nećemo proći). Jer, u toj priči (ako je iole objektivnije osmotrimo), mi nismo nikakva zamamna ljepotica, nego - sipljiva konjska kljusina koju on, sjedeći u sedlu, pokušava usmjeriti u zadatom mu pravcu. Ili (skroman, kakav jesam, dozvoljavam da griješim, ne bih mogao baš 100% garantovati, nisam odavno vidio Silajdžića) možda, ipak, nije u pitanju konj nego - magarac?

Lajčak je, samo kontinuitet našeg čekanja spasa „sa neba“ i nepokretnog posmatranja svijeta oko sebe iz pozicije objekta, koji ne pokazuje nikakvu želju i potrebu da postane subjekt. I to ne bilo kakve priče, nego svoje životne. No, nema ništa od toga. Ne samo zato što Lajčak to neće, ne može i što mu to nije posao, nego zato što priča o Spasiocima pripada istom suicidnom konceptu (samo druga strana medalje), kao i Dodikova objava rata čitavoj međunarodnoj zajednici. Narod, tako, navodno, kažu i svete knjige, može spasiti samo sam sebe. Onda (hajde da ubacimo malo teološkog revizionizma) kad sam sebe ukine i pretvori se u građane. No,... vratimo se temi.

Donesene mjere mogu se, dakle, posmatrati samo kao nužno zlo. I ništa više. A pogotovo ne kao početak Objave i otvaranje puta u spasenje.

Situacija (osim već pomenutim) pogoduje još samo Silajdžićevom virtualnom doživljaju Bosne i Hercegovine, kao pojma koji nema sadržaj sam po sebi, nego mu ga on određuje, pa to jeste prostor u istim granicama u kojima je i stvarna država BiH, ali je, nekim čudom ispražnjena od oblika koji Vođi iz ovog ili onog razloga ne gode i nastanjena fiktivnim ”građanima” koji su, gle čuda, isključivo Bošnjaci-muslimani, izuzimajući Gavrila Grahovca, koji je tu titulu zaslužio beskompromisnim ulijetanjem u Vođinu guzicu kad god je to bilo potrebno (pa i češće od toga).

Zanimljivost situacije pojačana je činjenicom da su primjedbe koje se, ovih dana, u vezi Visokog predstavnika čuju od političara iz Republike Srpske, zapravo (manje-više) u redu (tj. u formalnom smislu su logične). Zaista je apsurdno da jedna zemlja „na putu za Evropu“ ima protektora(t). Definitivno postoji proturječje između demokratski izabranih predstavnika i institucije OHR-a sa „bonskim ovlaštenjima“. To jeste i svojevrstan atak na suverenitet i nezavisnost države. Postavlja se i pitanje čemu parlamenti i izbori uopšte.

Znači, izdvojene iz konteksta, te riječi stoje. Samo što smo mi dio one priče u kojoj nije važno šta se govori, nego ko govori. I šta zaista znači to što se govori.

Bez Visokog predstavnika, naime, a sa našom „demokratski izabranom vlašću“ mi nismo na putu za Evropu. Nego - za novu klanicu. I On je tu upravo zato da spriječi tu našu „demokratski izraženu volju“ da se pobijemo. Tačnije, da spriječi naše političare da, kada se napljačkaju, logički - sudski i zatvorski - epilog svog djelovanja osujete proizvodnjom konflikta i guranjem mase imbecila, ispranih mozgova, u rat. (Niko više ne priča o 200 miliona koji su „nestali“ izgradnjom nove zgrade Vlade RS, o kriminalnoj privatizaciji koju Dodik dogovara u četiri oka. Ko su sad dioničari koji će se usuditi da podnesu tužbu protiv njega? Ko su nevladine organizacije, mediji, revizorski uredi, tužilaštva i sudovi (u RS) koji će imati hrabrosti da nešto kažu o kriminalu vlasti? Ko, uostalom, „lidera novog patriotskog bloka“, pita za kriminal u Tuzlanskoj banci i sve druge, nakon što je oborio ustavne promjene i počeo proizvoditi međunacionalne konflikte na svakom koraku, sve tobože u borbi za ukidanje Republike Srpske?) Demokratski izbori (i demokratski izabrana vlast), naime, ne moraju ( i u našem slučaju – nemaju!) imati ikakve veze s demokratijom. Uostalom i Balkanski Kasapin, koga i njegovi podanici, s istorijske distance, tretiraju kao diktatora, je bio „demokratski izabran“. Pa manje-više i sam Hitler. Ali to ne znači ni da su oni demokrate niti da je sistem u kome djeluju i koji oni izgrađuju, demokratski. Uostalom, Silajdžićevo ponašanje, čitavo ovo vrijeme, odlična je ilustracija onoga o čemu govorimo. Čovjek koji na svaki pokušaj razgovora, postavljanja pitanja i izražavanja neslaganja, odgovara sa zapjenjenim ”JA(!) sam dobio najviše glasova i JA(!) imam mandat da odredim...” Sve! Očito.

A o tragikomediji u kojoj se političari iz Republike Srpske, po cijenu sukoba s čitavom međunarodnom zajednicom, počnu boriti za ”suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine”, da ne govorimo. Očekujem da ovih dana u Republici Srpskoj raspišu referendum, sa pitanjem: ”Da li ste za nezavinu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu (i izdvajanje iz ”krnje međunarodne zajednice”)”, pa da zabava bude potpuna. Kao i ludilo.

I za kraj - u načelu, da nije one svote koja mu mjesečno liježe na račun, bio bih spreman uputiti javni izraz saučešća Visokom predstavniku. Situacija u kojoj se nalazi, ”pomalo”, naime, podsjeća na onu ”kinesku” mudrost: ”Čovjek ne primijeti g***o dok u njega ne stane”. Hm... ili je iz pozicije stanovnika septičke jame, koji diše na slamčicu, neprimjereno suosjećati sa nekim ko je samo malo ugazio?

---

On je samo napisao svoje vidjenje trenutne politicke situacije u zemlji.

Politika

Pise Ivan Lovrenovic

Povodom Dodikove "demokratske pobune", Deklaracije Narodne skupštine, ukazanja V. V. Putina u RS-u, prijetnje Željka Komšića

Srpska država u Bosni

Gdje u Bosni i Hercegovini stanuje država? Grubo rečeno: najmanje u onomu što inače zovemo "državom", to jest na nivou Bosne i Hercegovine; nešto malo više, ali ne mnogo, u Federaciji BiH, apsolutno najviše - u Republici Srpskoj


Valja primijetiti: sve diskusije na posljednjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, kao i Deklaracija što je na kraju usvojena, po rječniku i intonaciji bitno se razlikuju od svega što je do sada karakteriziralo rad i stil ovoga parlamenta. Sve je bilo umiveno i ispeglano, nije se ni u jednome trenutku mogao čuti onaj dobro poznati sočni ton i folklorni način, čak je odnekud i tvrda štokavska dikcija kod mnogih postala gipkija i mekša, gotovo umiljata. Dodikovo izlaganje bilo je remek-djelo elaboriranosti, pa je i on sam osjetio da taj stručnjački dorađen tekst ne smije trivijalizirati svojim uobičajenim uličnim upadicama i digresijama. Briga za poštivanje Daytona, za povratak na Dayton, za stabilnost i opstanak Bosne i Hercegovine (naravno: dejtonske) u svim govorima bila je glavni motiv i najčešća zakletva. I Deklaracija je tako intonirana. U njoj se i pritužbe na visokoga predstavnika i na OHR motiviraju tom brigom: "prekoračio svoj mandat", "RS će se obratiti generalnom sekretaru UN-a s upozorenjem da je povrijeđen Dejtonski sporazum", "kršenje Ustava BiH", "ozbiljno narušavanje ravnoteže među konstitutivnim narodima", "ugrožavanje ustavnog poretka i demokratskog uređenja BiH", "neuvažavanje ustavnopravnog sistema u BiH", "parlament je Deklaracijom od Savjeta za implementaciju mira zatražio dodatne garancije za ravnopravnost entiteta i naroda u BiH, što, kako je ocijenjeno, ne može biti narušavano jednostranim odlukama visokog predstavnika", i sve u toj i takvoj napadno konstruktivno-lojalističkoj maniri...

Svoju antilajčakovsku Deklaraciju Narodna skupština Republike Srpske usvojila je sa sedamdeset i sedam glasova za i šest protiv. Svih sedamdeset i sedam, kako su prilježno izvijestili novinari, srpski su glasovi. Taj podatak ujedno govori i sve glavno što treba znati o nacionalnoj strukturi Parlamenta Republike Srpske - on je praktično jednonacionalan. Da bi se prebrojali narodni poslanici nesrpske nacionalnosti, ne trebaju prsti ni s punih dviju šaka. Treba li podsjećati na način na koji je do toga apsolutnog stupnja nacionalne dominacije na prostoru Republike Srpske došlo u slavnome razdoblju 1992 - ´95, ili je već postalo politički nepristojno? (Uostalom, taj način je sam Ratko Mladić unaprijed, još 16. maja 1992, upozoravajući Karadžićeve skupštinare na Palama na međunarodne konvencije, nazvao precizno i mjerodavno: genocid.) Stvar bi možda stajala nešto bolje, da Wolfgang Petritsch, uz aktivnu ili pasivnu asistenciju vođa Alijanse poput Lagumdžije i Silajdžića, nije svojim beamterskim modifikacijama svojedobnu odluku Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda prilagodio tako da, ne daj Bože, ne naruši bitniju jednonacionalnu idilu političkoga života i odlučivanja u Republici Srpskoj. Tako je RS formalno stekao multietničku fasadu, a učvrstio i dodatno legalizirao nacionalnu dominaciju kao neupitan politički modus i životni stil. I, eto poante, pretvorio se u uzornu građansku državu (naciju-državu), u kojoj bez ikakvih smetnji funkcionira demokratsko načelo jedan čovjek - jedan glas. K tomu, unutarnje uređenje Republike Srpske je klasično centralističko i unitarno, što omogućuje lagano upravljanje, brzu i tečnu realizaciju odluka... Pa kada danas političari iz Republike Srpske dižu svoj pravednički glas protiv "neustavnih i nedemokratskih nametanja" odluka iz OHR-a a u ime zaštite dostojanstva i prava "građana Republike Srpske", onda se taj njihov iskaz doista može shvatiti kao gotovo idealna izjednačenost pojmova: građansko = nacionalno, građanin = Srbin. Ni u čemu se ova izjednačenost ne očituje tako dobro kao u potpunoj stopljenosti tzv. civilnoga sektora i državnih organa: vidjeli smo ovih dana kako se u ulozi glavnih agitatora i posrednika Dodikove državne politike prema masovnoj javnosti pojavljuju nevladine organizacije, studentska udruženja itd. Lako je svisoka konstatirati da je to karikatura civilnoga društva. Konstatacija je točna, no umjesto toga mnogo bi uputnije bilo pojavu razumjeti iz njezinoga konkretnog socijalnog i političkog konteksta. Ne bi bilo teško pokazati da je ona naš opći obrazac, samo što u ostala dva nacionalna miljea nedostaje okvir (svoja nacionalna država!) za ovakvo njegovo organizirano, masovno i jednodušno manifestiranje. Kad bi postojao način da se zaviri u snove drugim etnopolitičkim liderima, sigurno je da bismo tamo otkrili ovakvu Republiku Srpsku kao uzor i vruću želju.

Gdje u Bosni i Hercegovini stanuje država? Grubo rečeno: najmanje u onomu što inače zovemo "državom", to jest na nivou Bosne i Hercegovine; nešto malo više, ali ne mnogo, u Federaciji BiH, apsolutno najviše - u Republici Srpskoj. (Distrikt Brčko ostavljam ovdje postrani, on je ionako posebna priča.) To je odavno uočen paradoks: umjesto da se prema površnim prognozama (u kojima su prednjačili političari tipa Harisa Silajdžića, s hipotekom pregovarača u Daytonu) etnička rigidnost i državnost Republike Srpske "istopi" i "iscuri" djelovanjem ekonomije i tržišnih mehanizama ("logike života", kako se govorilo, prazno i nadmeno, kao da bi se imalo podrazumijevati da je ta famozna "logika života" na "našoj" a ne na "njihovoj" strani), događalo se točno obrnuto: Republika Srpska postajala je sve više državom. Kakogod se odnosili prema toj činjenici, ne razumjeti je kao jedan od glavnih pokretača i krupnih uzroka akcije na koju su se odlučili Dodik i društvo, a kakve po ozbiljnosti i mogućim posljedicama nije bilo nikada poslije rata - bilo bi loše i pogrešno. U federalnoj, a osobito sarajevskoj javnosti to je, nažalost, uobičajena manira kada se radi o "srpskim pitanjima". Zato se ona u pravilu i ne razumijevaju; o njima se sudi.

Mitinzi što se ovih dana održavaju diljem RS-a u podršku Dodiku sasvim evidentno jesu smišljeno organizirani - dobro i veoma kontrolirano organizirani. Po tomu oni jesu neka podvrsta "događanja naroda", no prilijepiti im na prvu loptu miloševićevsku etiketu, onako kako je to, nepozvan i neizazvan, uradio hrvatski predsjednik Mesić, znači ići linijom manjega otpora, lijenosti duha. I po cilju i po tipu ovi Dodikovi mitinzi su prilično različiti. Jedan ih detalj, ipak, povezuje. Ako bi se, naime, konačno moglo sa sigurnošću reći da se onomad na jednom od mitinga "antibirokratske revolucije" prizivalo: "Hoćemo Ruse!", a ne: "Hoćemo gusle!", golemi posteri Vladimira Vladimiroviča Putina na mitinzima diljem Republike Srpske bili bi ta simboličko-ideološka poveznica; na trenutak se moglo pričiniti kao da je Republika Srpska nekakva najzapadnija ruska gubernija, iz koje nam dolaze ovakvi prizori. Tako je taj bizarni vizualni podatak, bolje nego hiljadu riječi, posvjedočio aktualnost staroga bosanskog udesa: dijelimo istu zemlju i jedan jezik, a duhovno-politički gravitacijski centri su nam daleko izvan Bosne. Svima "konstitutivnim", bez razlike. Uredu, rusofilstvo je na ovim stranama uvijek dobro stajalo, imalo je svoje različite faze i političke oblike, i nipošto nije bilo rezervirano samo za Srbe i pravoslavce (a otužna dosjetka sarajevskoga i bošnjačkog barda o većoj slasti ruskoga g***a od američke torte desetljećima je pronosila slavu ideološke pravovjernosti svoga autora). Napokon, Rusija je danas dio "slobodnoga svijeta", uvaženi i ravnopravni član najužega kluba demokratskih velesila, a lik Georgea W. Busha je ionako jedan od općenito najneomiljenijih, pa bi nosači Putinovih ikona imali stotinu i jedan dobar i legitiman razlog da objasne svoj izbor. A po uzusima političke ikonografije, ovo ukazivanje V. V. Putina nesumnjivo se mora čitati i u aktualnom regionalnom kontekstu Kosovo - Srbija - Republika Srpska, u kojemu Rusija očevidno ponovo igra sve veću ulogu u političkoj imaginaciji srpskoga svijeta od Trebinja do Negotina i od Sombora do Horgoša.

Putin se ovih dana, koliko je poznato, nije izjašnjavao ni o Bosni ni o Republici Srpskoj, a za nosanje njegovih postera na mitinzima ne može biti odgovoran. Tako je ostao pošteđen od mrkih pogleda i jakih riječi predsjedavajućega Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića. No Vojislav Koštunica, koji je u ionako prenadraženu bosanskohercegovačku javnost u maniri ovejanog nacionalističkog provokatora plasirao onu izjavu o maksimalnoj podršci Dodiku u očuvanju Republike Srpske (koja je, uz Kosovo, "najpreči cilj naše državne i nacionalne politike"), jako je ograjisao. Poručio mu je Komšić da bi mogao "dobiti po nosu i po prstima", a kada je vrloga državnika i "zastupnika svih građana" voditeljica televizijskoga dnevnika u nevjerici priupitala znači li to, možda, i mogućnost fizičkoga obračuna, odgovorio je mrko: "Ništa nije isključeno!" Nesrazmjer između Komšićevog stvarnog kapaciteta i njegove prijetnje bio je urnebesno komičan, djelomično tužan, ali je, srećom, brzo zaboravljen. Ali o kakvom se političkom nesporazumu sa samim sobom radi kod ovoga čovjeka, najbolje je ilustrirao detalj iz istoga razgovora: Komšić se zaklinje da su Srbi "njegovi i da će se uvijek boriti za njihova prava", na što ga đavolasta voditeljica logično pita: "Zašto vas onda oni ne doživljavaju tako?" "Ne znam" - odgovara državnik iskreno i zabrinuto. Naravno da ne zna.

Post scriptum Ovaj zapis morao je biti predan dok još nije bilo završeno zasjedanje Vijeća za implementaciju mira koje je raspravljalo o Lajčakovim odlukama što su izazvale Dodikovu "pobunu". No, kakve god bile njihove odluke, čak i ako situacija bude smirena, a Srbi ne napuste državne institucije i ne proizvedu blokadu, ono što je Dodik pokrenuo posljednjih dana u Republici Srpskoj, bojat se, dalekosežnije je od toga. U posljednjim zbivanjima predodžba o Republici Srpskoj kao državi kod njezinih "građana" je ojačana, a nacionalna identifikacija s tom "državom" dospjela na nivo na kojemu do sada nikad nije bila. A o općem paranoičnom stanju duhova u Bosni i Hercegovini ništa tako slikovito ne govori kao podatak da je Lajčak još samo prije mjesec i po u bošnjačkoj javnosti bio doživljavan kao opasni antibošnjački i antibosanski "agent pravoslavnoga kruga". Sad je crni antisrpski vrag. Što li ga još čeka?

Malo i nevažno ostrvo u Evropi: Bosna i Hercegovina od danas u izolaciji!




24SI - Kada je u septembru visoki predstavnik Miroslav Lajčak javno saopštio da politički lideri Bosne i Hercegovine imaju pravo izbora - da BiH odvedu u evropske integracije ili u totalnu izolaciju - na to je većina njih odmahivala rukom, doživljavajući to kao "uobičajenu frazu međunarodne zajednice".

Kada je propala reforma policije i Lajčak isto ponovio, reakcije su opet bile slične, s tim što su se odjednom ujedinili Milorad Dodik i Haris Silajdžić i počeli da šalju poruke da imaju rješenje za izlaz iz krize.

Potpuno zatvorena

Lajčakove najave su se obistinile i Bosna i Hercegovina je od danas i zaista u izolaciji! Dosta je dokaza za to, iako izolacija zvanično nije objavljena niti će biti objavljivana.

Hrvatska je davno parafisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, učinila je to i Crna Gora, a danas će ga parafisati i Srbija. Naravno, sasvim je druga priča što je to ustupak Srbiji od strane Evropske unije zbog sasvim izvjesne nezavisnosti Kosova. Ono što je bitno za BiH jeste da su sve tri države koje je okružuju učinile ogroman korak prema evroatlantskim integracijama, čime je naša zemlja postala malo i nevažno ostrvo u Evropi. Parafisanjem Sporazuma sve te tri zemlje preuzele su na sebe obavezu da uvode evropske principe i standarde u svim oblastima života i rada tako da Bosna i Hercegovina unutar svojih granica, praktično može da radi šta hoće, ali ništa neće preći te iste granice pa ni njen specijalitet - izvoz nestabilnosti.

Svemu ovome treba dodati i jučerašnju, izuzetno značajnu, odluku da se šengenska zona proširuje u noći između 20. i 21. decembra, odnosno minut poslije ponoći 21. decembra. To znači da će u šengenski režim ući devet država, osim Kipra, koje su primljene u Evropsku uniju 2004. godine.

Ulaskom šengensku zonu, ukida se nadgledanje nad kopnenim i morskim granicama koje dijele te države od EU, a u martu 2008. biće ukinuto i nadgledanje nad vazdušnim granicama. Već je za 21. decembar najavljena proslava u svim državama EU, a na svečanost koja je zakazana za 22. decembar na slovenačko-italijanskog granici doći će i Hoze Sokrateš, premijer Portugala koji sada predsjedava Evropskom unijom.

Zbog čega je ovo važno za BiH?

Za ulazak u tih devet država, dakle i Sloveniju, građani BiH će morati imati šengensku vizu. Poznato je, inače, da je Slovenija na zahtjev EU uvela vize za građane BiH iako nije bila članica Evropske unije. Izvori "Sana" kažu da će već od 21. decembra Hrvatska, koja je od svih država zapadnog Balkana najbliža ulasku u EU, dobiti ulogu "predgrađa Šengena" i realno je očekivati da će na zahtjev Evropske unije morati uvesti vize za građane BiH.

Kada će se to desiti, za sada nije poznato, a prema nekim informacijama do kojih je "San" došao, realno je očekivati da to bude već u martu iduće godine! Izvjesno je da se može očekivati i da Srbija i Crna Gora u skoroj budućnosti pooštre vizni režim prema BiH.

Sve to na najbolji mogući način pokazuje u kakvo su blato bacile BiH i njene građane aktuelne vlasti, uz neke časne izuzetke među liderima stranaka.

Ništa od "mostarske deklaracije"

Lideri šest vladajućih političkih stranaka, kao što je poznato, potpisali su prošlog mjeseca u Mostaru Deklaraciju kojom su se obavezali na reformu policije i rad na ustavnim promjenama. Prvo je Haris Silajdžić objasnio da je taj dokumenat početak nove historije BiH, uz napomenu da je on njegov predlagač. Kasnije je to isto potvrdio i Milorad Dodik. Uz to su tvrdili da je taj dokumenat dovoljan za parafisanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Upravo zbog toga je Sulejman Tihić i pristao da stavi svoj potpis iako je javno kazao da prema svemu tome ima rezerve.

Sada se ispostavlja da je to bila još jedna obmana i domaće javnosti i međunarodne zajednice. Od "mostarske deklaracije" nema ništa.

Poruka iz Ljubljane

Od 1. januara Evropskom unijom će predsjedavati Slovenija koja je najavila da će njen prioritet biti širenje EU na zapadni Balkan, Kosovo i uvođenje viznih olakšica. Zanimljivo je da je ministar vanjskih poslova Slovenije nedavno izjavio da će prioritet biti i potpisivanje Sporazuma između EU i Srbije. Zvanična Ljubljana ne pominje BiH.

Predstoji i teška ekonomska kriza u BiH

Sa pogoršanjem političke, dramatično se pogoršava i ekonomska situacija u našoj zemlji. Vlasti, odnosno politički lideri vješto izbjegavaju da govore na tu temu, potpuno svjesni da zaoštravanje tek dolazi. Naime, BiH su zatvorena vrata evropskog tržišta i na prste se mogu izbrojati firme koje uspješno posluje. Pri tome, svakako ne mislimo na firme u kojima je većinski kapital državni, piše "San".

Ekonomski eksperti sa zabrinutošću najavljuju još crnje dane i upozoravaju vlasti da je sadašnja situacija kao stvorena za bujanje organizovanog kriminala svih vrsta.

(24sata.info)

Jos malo iz BHDANA

Pokušaj spašavanja Kosova i Dodikovog kriminala

Šta je suština Lajčakovih mjera, zašto je kriza izazvana sada, kako se pokušavaju anulirati Lajčakove odluke?



Šta je suština Lajčakovih mjera? Tvrdnja Milorada Dodika i njegovih političkih i medijskih epigona u Republici Srpskoj da posljednjim odlukama visoki predstavnik izlaže majorizaciji srpske predstavnike u državnim organima i institucijama, te da njima ukida Republiku Srpsku, predstavlja čistu laž. Ni Dodik, niti ijedan drugi od kritičara Lajčakovih mjera ne navodi nijedan član Ustava BiH, niti bilo kojeg zakona, koji je prekršen posljednjim odlukama visokog predstavnika. No, činjenica jeste da su one značajne, i to iz razloga o kojima nijedan predstavnik međunarodne zajednice u BiH, uključujući i strane ambasadore u našoj zemlji, ne želi otvoreno da govori. O čemu se radi? Lajčakove odluke predstavljaju preventivnu zaštitu od mogućnosti da vlasti Republike Srpske, po instrukcijama Beograda, u onoj fazi pregovora o statusu Kosova u kojoj to vladi Vojislava Koštunice bude odgovaralo, paraliziraju funkcioniranje državnih institucija i organa BiH povlačenjem iz njih predstavnika Republike Srpske. Izazivanje duboke krize u Bosni i Hercegovini koja bi na taj način bila stvorena, po uvjerenju vlasti u Beogradu, jača pregovaračku poziciju Srbije u pregovorima o statusu Kosova. Visoki predstavnik Lajčak je svojim osporenim odlukama vlastima Republike Srpske, ustvari, poslao sljedeću poruku: dok god vaši predstavnici sudjeluju u radu državnih organa i institucija, nijedna odluka ne može biti donijeta bez vaše saglasnosti, kao ni do sada; no, ako pokušate paralizirati državu povlačenjem vaših predstavnika iz državnih organa i institucija, one će moći i bez vas funkcionirati i donositi punovažne odluke!

Zašto je Dodik izazvao krizu sada? Upravo zbog suštine Lajčakovih mjera, koje onemogućavaju pokušaj destabilizacije Bosne i Hercegovine u trenutku kada za nju dobije nalog iz Beograda, a koji je u vezi s uvjerenjem Srbije da svoju pregovaračku poziciju o Kosovu može ojačati izazivanjem krize u Bosni i Hercegovini. Prema izvorima Dana u američkom State Departmentu, njihove informacije i analize upućuju na zaključak da će Koštunicina vlada upravo u Bosni i Hercegovini pokušati da proizvede krizu, i to povezujući sudbinu Rezolucije 1244 i Dejtonskog sporazuma: ako se krši Rezolucija Ujedinjenih nacija, može se kršiti i Dayton! Naravno, u interpretaciji Beograda; ako Kosovo ima pravo na nezavisnost, onda i Republika Srpska ima pravo na odluku o svom statusu. Postoji još jedan ozbiljan razlog zbog kojeg Dodiku odgovara preuranjeno izazivanje krize: potpuno potiskivanje ustranu sve ozbiljnijih dokaza o teškom kriminalu u koji je upleten (napuhavanje troškova izgradnje i opremanja zgrade Vlade Republike Srpske u režiji svog partnera Slobodana Stankovića i njegove kompanije Integral iz Laktaša, sklapanje nezakonitog ugovora s češkim ČEZ-om o Termoelektrani Gacko, prodaji Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu ruskim partnerima i isplati napuhanih milionskih dugova povjeriocima rafinerije, iako su prošli svi rokovi u kojima je ruski kupac trebao da uplati novac, ponovo aktuelizirani, potpuno dokazani kriminal o kreditu zemunskoj kompaniji ZEXTRA RENT A CAR iz vremena Dodikovog prvog premijerskog mandata...).

Kako Dodik pokušava anulirati Lajčakove odluke? Pošto je propala njegova nada da bi Vijeće za implementaciju mira moglo uskratiti podršku Lajčakovim odlukama, Dodik se okrenuo pregovorima njegovog tima pravnih eksperata s pravnicima Ureda visokog predstavnika. Ključni Dodikov zahtjev je formulirao šef Dodikovog tima Gerard Stoudman na sljedeći način: "Pravni tim Republike Srpske kao minimum traži da se u Lajčakovu odluku unese odredba da je za donošenje odluka u Savjetu ministara BiH potreban jedan glas konstitutivnog naroda iz entiteta." Ovdje treba uočiti da i Lajčakova odluka predviđa neophodnost jednog glasa iz svakog konstitutivnog naroda u Vijeću ministara, ali da Dodik insistira da se kao srpski glas računa samo glas Srbina iz Republike Srpske. Zašto je ovakav zahtjev neprihvatljiv? Zato što je protivustavan, jer je odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine utvrđena konstitutivnost bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine. Prihvatanjem Dodikovog zahtjeva, negirala bi se konstitutivnost srpskog naroda i u Federaciji BiH, što propisuje Ustav Bosne i Hercegovine. (Ovim se još jednom potvrđuje da je najznačajniji ustavnopravni trenutak u historiji poslijeratne Bosne i Hercegovine donošenje odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda. Najzaslužniji za donošenje te odluke je tadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH Kasim Begić. No, njen historijski potencijal obnove Bosne i Hercegovine, kao države jednakopravnih naroda, upropastili su tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, te Zlatko Lagumdžija i Haris Silajdžić. Iako se u svakoj državi, koja ima ustav, odluke ustavnog suda imperativno sprovode, oni su pristali da sa Draganom Kalinićem, Mladenom Ivanićem i Miloradom Dodikom u vrijeme vladavine Alijanse pregovaraju o stepenu u kojem će Republika Srpska sprovesti odluku Ustavnog suda BiH. Zahvaljujući njima, Republika Srpska i danas de facto funkcionira kao država srpskog naroda, s tek nominalnom konstitutivnošću bošnjačkog i hrvatskog naroda, bez Vijeća naroda u Narodnoj skupštini i sa potpredsjednicima Republike Srpske bez ikakvih stvarnih ovlaštenja... Nažalost, tada je samo Sulejman Tihić prepoznao katastrofalne posljedice pregovora o primjeni odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda...)

Test Lajčakove odlučnosti Ukoliko Miroslav Lajčak popusti pred Dodikovim ultimatumom, prekinut će sadašnju krizu u Bosni i Hercegovini, ali će omogućiti izazivanje nove i još dublje kada i ako iz Beograda Dodiku stigne nalog za nju. Odluka Ollija Rehna da Srbiji dozvoli parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom je paradoksalna, ima li se u vidu da je Vladi u Beogradu samo prije šest dana upućen demarš SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije povodom izjava najviših srbijanskih zvaničnika kojima se dovodi u pitanje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Rehnova odluka predstavlja izraz naivnog uvjerenja Bruxelessa da se neprincipijelnim popuštanjem pred agresivnom politikom prema Bosni i Hercegovini od Srbije može kupiti kooperativnost u pregovorima o statusu Kosova.