"Njegova" Stranka za BiH se NIKADA nije borila za vlast!?




"Start", 28.10.2008.godine

VIJESTI
29-10-2008 02:00

Janša nabavljao oružje za mudžahedine u BiH

Bivši ministar odbrane Slovenije Janez Janša i šef slovenačkog vojnog ureda za nabavke Ludvig Zvonar bili su dio mreže, koja je devedesetih godina prošlog stoljeća organizirala nabavku oružja za islamske svete ratnike u BiH, saopćeno je jučer.

Centar za obuku u Sloveniji

Ovo je utvrđeno u istrazi, koju su tokom 1995. i 1996. godine protiv ratnog bošnjačkog političkog i vojnog vrha vodili njemački Interpol iz Vizbadena i Odjeljenje za terorizam pri austrijskom MUP-u.
Slovenačku ili ljubljansku vezu, kako je navedeno u Interpolovom izvještaju, koristili su predstavnici paralelnih vojnih i političkih vlasti u BiH, ali i pripadnici brojnih terorističkih organizacija kao logističku bazu na putu do ratom zahvaćene BiH.

Vezu sa Slovenijom, tačnije sa Janezom Janšom i Ludvigom Zvonarom, uspostavio je Sudanac El Fatih al-Hasanein, predsjednik kontroverzne Agencije za pomoć trećem svijetu TWRA, čije je sjedište bilo u Beču, koja je pod plaštom humanitarnog rada organizirala nabavku i prebacivanje ljudstva, naoružanja i druge vojne opreme za potrebe bošnjačke Armije BiH, utvrđeno je u istrazi.

Iz tajnog transkripta Interpolove istrage vidljivo je da su TWRA i Al-Hasanein plaćali Janši i Zvonaru za logističke usluge mudžahedina u BiH. To se, prvenstveno, odnosi na nabavku oružja i logističke opreme, uspostavljanje privremenog centra za obuku u jednom dijelu Slovenije, kao i na siguran tranzit mudžahedina preko slovenačke teritorije.

Paralelna struktura vlasti

U Interpolovim dokumentima, koji se tiču ovog slučaja, nalaze se i transkripti telefonskih razgovora, u kojima Janša kao svog čovjeka za vezu pominje Senada Šahinpašića Šaju, inače ministra naoružavanja u paralelnoj strukturi vlasti u BiH. Drugo ime koje je navedeno u tom transkriptu jeste ime Bakira Izetbegovića, sina i glavnog savjetnika ratnog bošnjačkog vođe Alije Izetbegovića.- Prema podacima Interpolove istrage, "ljubljanska", odnosno "slovenačka" veza mudžahedinima bila je jedna od glavnih logističkih dijagonala u prvim mjesecima uspostavljanja njihove infrastrukture na teritoriji BiH – prenijeli su jučer inozemni i domaći portali.Kao glavnog čovjeka te veze, Interpolova istraga tokom 1995. i 1996. godine identificirala je upravo bivšeg slovenačkog premijera Janeza Janšu i njegove najbliže saradnike u Ministarstvu odbrane Slovenije.

Hasan Čengić svjedočio u Sloveniji

Treba reći da je svojevremeno u Sloveniji bila otvorena istraga o krijumčarenju oružja, pa je u Parlamentu Slovenije svjedočio i Hasan Čengić.
Zanimljivo je da je on odbio da o tome svjedoči u Paralementu BiH.

„SAN“

VIJESTI
29-10-2008 02:00

Vahid Hećo tuži sudu Sulejmana Tihića

Nakon iznošenja niza laži i konstrukcija o tobožnjem kriminalu i energetskom sektoru i čestim i neargumentiranim istupima i tvrdnjama Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, da je zaustavio takozvanju pljačku stoljeća koju samo on i njegovi istomišljenici vide, on će to morati dokazati na sudu. Svojim svakodnevnim istupima Tihić i njemu slični nanose nesagledivu štetu građanima i društvu u cjelini.

Ovo je jučer saopćio Vahid Hećo, federalni ministar energetike, rudarstva i industrije, uz naglasak da Tihić svojim istupima šalje ružan i na neistini utemeljen signal svojima koji žele da ulože svoj kapital i investiraju u BiH.
- Svojim lažima i upornim osporavanjem najboljeg mogućeg modela kojeg je Vlada FBiH jednoglasno podržala i uputila u parlamentarnu proceduru, on dovodi u pitanje kredibilitet Vlade, a posebno rješavanje problema u rudnicima i drugim privrednim oblastima. Pod izgovorom da je pokrenuta krivična istraga pred Kantonalnim tužilaštvom, a pritom znajući da je ta istraga pokrenuta od strane njegovih satelita koji su isključivo zaduženi za prljave političke poslove, Tihić koči ekonomski razvoj i sveukupan prosperitet FBiH i BiH – kaže Hećo i zaključuje:
- Zbog svega toga, predlažem Sulejmanu Tihiću da pripremi kvalitetnu odbranu svojih laži i da objasni građanima ove države zašto je toliko uporan u zaustavljanju razvojnog i ekonomskog napretka u FBiH, istovremeno se ne obazirući na aktivnosti koje se vode u manjem bh. entitetu kada je u pitanju energetski sektor. On je svojim ponašanjem postao najveći kočničar razvoja kompletnog privrednog sistema u FBIH i biće obilježen kako takav, jer će se posljedice njegovog angažovanja“ osjetiti tek u narednom periodu.

SDA: Zna se ko je Hećo, a ko Tihić

- Činjenica da federalni ministar rudarstva, energetike i industrije Vahid Hećo već drugi mandat radi isključivo na jednom projektu – historijskoj pljački države Bosne i Hercegovine i njenih prirodnih resursa – najbolje govori o njemu i njegovim namjerama. Nezakonit i netransparantan način na koji su Hećo i njegovi šefovi (za)mislili rasprodati prirodno bogatstvo naše zemlje neće proći. Ako im je do prodaje, neka prodaju ono što je njihovo. Što se tiče najavljene Hećine tužbe, suvišan je svaki komentar. Zna se ko je Hećo, a ko Sulejman Tihić – kaže se u sinoćenjm saopćenju SDA.

„SAN“

Dokle ce se politicari medjusobno prepucavati? Kada ce poceti raditi za dobrobit gradjana i drzave? Cini mi se nikada.

BHDANI
Uvodnik
Belma Bećirbašić


Sedmi dan



Karneval zabranjenog



"Žrtve? Studentice? Dajte, molim vas! Kako one mogu biti žrtve kada su dobrovoljno pristajale na seks za šesticu?!", požurila se svekolika domaća javnost da tumači slučaj profesora isturenog odjeljenja sarajevskog Pravnog fakulteta u Tuzli koji su godinama, u zamjenu za seksualne usluge, ucjenjivali studentice prolaznošću na ispitima. Činjenica da su one ocjene i "dobijale" povlači i druga, plastična, pitanja: stvarno, zašto nisu žrtvovale nekoliko sati učenja zarad svoje časti ili promijenile fakultet? Zašto ih nisu odmah prijavile i tako sačuvale obraz i samopoštovanje? U društvu, u kojem su žene zlostavljane u ratu čekale deset godina da zakonodavni organi priznaju silovanja kao "seksualnu ekspresiju agresije" a ne "agresivnu ekspresiju seksualnosti", odnosno imperativ po kojem ništa ne opravdava zločin, ovakve reakcije su očekivane. Nažalost, njihovi autori nisu ni svjesni da prouzrokuju ono od čega možda najviše i zaziru - daju društveni pristanak na imunitet zlostavljača nauštrb zlostavljanog. Jer se drže mita po kojem žena raspaljuje žudnju a muškarac nije ništa do žrtva njene zavodljivosti. Nasilje tako dobija uporište - i gotova priča. Međutim, ono što ni većina onih koji se zgražavaju nad feminističkim pamfletima o spolnoj neravnopravnosti ne uviđa - jeste da u nasilju nikada nije riječ o "slabijim" i "jačim" spolovima. Riječ je gotovo uvijek i samo o odnosu moći. Bajro Golić, Fuad Saltaga, Zdravko Lučić i Sanjin Omanović, ti doajeni sarajevskog prava, nisu sebi dali toliku slobodu da tokom tri godine "kite" šesticama studentice samo zato što su one ljepši, slabiji ili koji već spol. Već zato što im je to osiguravala njihova pozicija moći. Ona akademska. Kravata, mašna, titula Sarajevskog univerziteta i - imaš sve što treba za hebavanje studentica. Njihov pristanak. Njihovu šutnju. Njihov strah. Imaš suverenu moć i, što je najznačajnije - garanciju nekažnjavanja.

Da se radi o direktnoj posljedici socijalnih uzusa, jasno je koliko i činjenica da je vehabijsko linčovanje Queer festa posljedica prethodnog političkog huškanja, ali kada prešutni pristanak (društva) postane norma za zakonodavstvo, onda znači da ih njihova pozicija moći postavlja iznad zakona. I pravnog sistema. I da je sve moguće. Kako drugačije tumačiti odluku tužiteljice Dijane Milić da profesore još uvijek tretira u svojstvu svjedoka, da im nudi zaštitu, da se, umjesto pokretanja istrage protiv njih, ograničava samo na one koji su posredovali u "pribavljanju" seksualnih usluga (za sada vozača Jasmina Mašića, koji je, podsjećanja radi, i sam student istog tog isturenog odjeljenja)?! To što se dokazi nižu iz dana u dan - pronađena ispitna pitanja profesora kod vozača, DVD porno snimak koitalnog ispitnog "utvrđivanja gradiva" od strane dašćućih profesora, svjedočenje Zvonka Kovačevića zvanog Munja, optuženog za krivično djelo navođenja na prostituciju, a koji fino poručuje iz zatvora: "Lažu da nisu, ja sam im dovodio cure" - ne navodi tuzlansku tužiteljicu da istragu proširi i na profesore. Ne zbog pritisaka, manjka hrabrosti ili etike. Ne, Dijana Milić se zapravo tek samo drži postulata po kojima se sistem vrijednosti, pa i onaj pravni, mjeri klasnom i socijalnom nejednakošću. I isto kao i oni koji se, umjesto ozbiljnom zloupotrebom položaja akademskih moćnika, bave "moralom" i "beščašćem" studentica, tužiteljica skreće pažnju sa suštine: zadovoljit ćemo pravne norme sankcioniranjem "slabijih" u društvenoj ljestvici - lokalnog makroa, vozača ili pak osobe koja bi da se okoristi ucjenjivanjem. A to što se njihova uloga svodila tek na "uslužnu djelatnost" - manje je važno. Upravo zato Dijana Milić zaobilazi pravni sistem utkan u Krivični zakon FBiH, a čiji bi, recimo, član 205. bio dovoljan ne samo da proširi istragu na njih već i za optužnicu: "Ko zloupotrebom svog položaja navede na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju drugu osobu koja se zbog imovinskog, obiteljskog, društvenog, zdravstvenog ili drugog stanja ili teških prilika nalazi prema njemu u odnosu zavisnosti, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine."

Tako, slučaja suštinski i nema. Nema akademske krivice ako nema zloupotrebe položaja, kao što nema ni zločina ako ne postoji zločinac. Nažalost, svojim odabirom interpretacije slučaja tužiteljica je samo ovjerila već uobičajenu praksu zbog koje pravna država ovdje i ne postoji i tu se vraćamo na suverenost - moćnici godinama sebi daju slobodu kršenja zakona jer su oni - iznad njega. Sistem im osigurava imunitet, a svoju poziciju moći koriste prvenstveno naspram legalnih organa države. Jer, da se poslužimo čuvenom Agambenovom premisom ako pravo na primjenu nasilja u zakonskim okvirima pripada organima države, suverena moć je onda upravo tamo gdje se norma narušava; suveren je samim tim što čini nasilje iako takvo što zakon brani. Nažalost, slučaj profesora Pravnog fakulteta samo je posljedica višegodišnjeg zatvaranja očiju nad slučajevima korupcije, seksualnog uznemiravanja, zloupotrebe položaja, pronevjere budžetskih sredstava i… lista je duga. Niti jedan slučaj nije poslužio kao pouka onima koji koriste svoj položaj da se okoriste, bilo seksualno, bilo imovinski. BiH tako postaje vrhunski "karneval zabranjenog", sve je moguće raditi jer zakon prašta: od linčovanja onih koji se ne uklapaju u ideologiju većine do akademske prostitucije.

Tužiteljica Milić je samo jedna od onih koji te vrijednosti poslušno sprovode. Njeno odbijanje u intervjuu za Dane (str. 26-27) da javnosti, iako je prethodno obećala, pojasni detalje slučaja očito je sračunato. Nastranu što niti u jednom trenutku nije htjela izgovoriti imena profesora - što ne izgovoriš, ne postoji - već su njena šturost i hladnokrvnost, po svaku cijenu, imale jedan cilj: odbraniti njihovu akademsku suverenost. U svom naumu je uspjela - očito smo posljednja dva mjeseca svi bili u zabludi misleći da su profesori pod istragom - i zato intervju objavljujemo s onom, uvijek prisutnom, novinarskom zebnjom da pojedine informacije samo dodatno jačaju nečiji imunitet. Naprimjer, onaj od Bajre Golića, kojem će već sutra Milićkina izjava poslužiti za ušutkavanje skeptika: "Rekao sam fino, isto kao i na televiziji, zašto bih spavao sa studenticama kad sam oženjen čovjek!?" Nema sumnje da će mu većina i povjerovati. Jer valja se i drugima održati na poziciji moći, sa suverenim pravom na perverziju.

BHDANI


Intervju: Dijana Milić, tužiteljica Tužilaštva TK



Profesori uopće nisu predmet istrage

Kada je, prije dva mjeseca, pokrenuta istraga o organiziranoj prostituciji na području Tuzlanskog kantona, u koju su direktno umiješani "ugledni" profesori sarajevskog Pravnog fakulteta: Bajro Golić, Zdravko Lučić, Fuad Saltaga i Sanjin Omanović, po prvi put je javnost povjerovala da ni akademici nisu imuni na krivičnu odgovornost i da će slučaj služiti i akademskoj zajednici kao pouka. Međutim, zahvaljujući tužiteljici Dijani Milić, nade su vrlo brzo potonule. Iako se dokazi o njihovoj krivici nižu iz dana u dan, tužiteljica ne samo da nije proširila istragu i na profesore već im je, kao svjedocima, ponudila i imunitet



Nedim Trtak
Dijana Milić: "Mi svakako za ovaj slučaj nudimo imunitet svjedocima koji daju kvalitetne informacije. Dakle, u ovaj fazi istrage štitimo svjedoke"
DANI: Zašto još uvijek niste podigli optužnicu protiv profesora Pravnog fakulteta za slučaj zloupotrebe položaja radi pribavljanja seksualne koristi i navođenja na prostituciju?

MILIĆ: Tužilaštvo Tuzlanskog kantona donijelo je odluku o pokretanju istrage protiv vozača Vlade Tuzlanskog kantona Jasmina Mašića zbog krivičnih djela navođenja na prostituciju i davanja dara i druge koristi. U tom postupku je saslušano nekoliko profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu. Dakle, postupak se vodi protiv Jasmina Mašića, a pored većeg broja svjedoka koji su saslušani, nalaze se, između ostalog, i ti profesori. Podaci koje prikupljamo na terenu - ali i ispitivanjem svjedoka - se provjeravaju i stalno se radi na tome.

DANI: Zašto su profesori i dalje u svojstvu svjedoka?

MILIĆ: Da bi se donijela naredba za sprovođenje istrage protiv nekih osoba i dovela ih u svojstvo osumnjičenih, vi morate imati određene dokaze koji opravdavaju odnosno koji ukazuju na osnovane sumnje da su te osobe počinile krivično djelo. Sve podatke koje smo mi prikupili dosad još provjeravamo, a potom ćemo dati određene odgovore.

DANI: Zar nije dovoljno to što su kod pritvorenog Mašića pronađeni indexi studentica i ispitna pitanja spomenutih profesora za šta su im u zamjenu pružane seksualne usluge?

MILIĆ: S obzirom na dosad prikupljene dokaze, mogli smo donijeti samo naredbu protiv te osobe. Za sada je sve u fazi provjere.

DANI: Vaša faza traje predugo. Zašto vam je, naprimjer, trebalo tako dugo da pretresete vozilo Mašića, koje mu je služilo za prevoženje studentica i dviju stranih državljanki, žrtava trgovine ljudima, do profesora?

MILIĆ: Prilikom pretresa stana kojeg koristi Mašić mi nismo pronašli ključeve tog vozila. Nakon toga smo trebali utvrditi gdje se nalaze ti ključevi jer da biste vršili pretres bilo čega, morate dobiti naredbu suda, podnijeti zahtjev i nakon što smo utvrdili gdje se nalaze ključevi pa dobili naredbu suda, pristupili smo izvršenju pretresa vozila. Dakle, jedini razlog kašnjenja jeste proceduralne prirode.

DANI: Da li će se istraga proširiti i na profesore?

MILIĆ: Ovo je samo predistražna faza, nije ni istraga, dakle samo se provjeravaju podaci. Ja u ovoj fazi istrage uopće ne mogu govoriti o tome.

DANI: Da li to znači da profesori uopće nisu predmet istrage?

MILIĆ: U ovom času - nisu.

DANI: Molim Vas, tužiteljice Milić, o čemu oni svjedoče?

MILIĆ: Svjedoče radi utvrđivanja činjenica da li je Jasmin Mašić počinio krivično djelo navođenja na prostituciju ili ne.

DANI: Zaista ne razumijem: sumnjiči se osoba koja je posredovala u iznalaženju seksualnih usluga za profesore, ali ne i oni koji su te usluge naručivali?!

MILIĆ: Zato što je Tužilaštvo, u trenutku donošenja naredbe protiv vozača, imalo dovoljno dokaza za osnovane sumnje da je ta osoba počinila nekoliko djela za vođenje krivičnog postupka protiv njega. U ovoj fazi, dakle, Tužilaštvo i dalje radi na prikupljanju činjenica.

DANI: To ste već rekli. Ali, da li ste svjesni da se stiče dojam da je ovo samo još jedan predmet u kome se, da se tako izrazim, hapse sitne a krupne ribe ostavljaju po strani?

MILIĆ: Mi, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona i Tužilaštvo, kontinuirano radimo na prikupljanju i provjeri podataka i vjerujte mi da niko nije zaštićen pred zakonom ukoliko postoje osnovani elementi za krivicu. Ukoliko postoje elementi za sprovođenje istrage protiv bilo koje osobe u ovoj državi, ja ću je sprovesti.

DANI: Ali upravo Vas to pitam - dokaza ima sve više i više, evo, posljednji je DVD snimak koji prikazuje profesore u kompromitirajućoj situaciji sa studenticama - međutim, Vi donosite naredbu za hapšenje osobe, izvjesnog Habibovića, koja je posjedovala taj snimak, ali ne i osoba koje su na tom snimku, koji ih direktno dovodi u vezu sa slučajem djela navođenja na prostituciju?!

MILIĆ: Ta osoba je osumnjičena zbog krivičnog djela ucjene.

DANI: Ne odgovarate na pitanje.

MILIĆ: Pa, ne mogu odgovoriti na vaše pitanje. Ipak se radi o zaštiti privatnog života jedne osobe.

DANI: Život profesora Omanovića je ugrožen zato što se snimao sa studenticama?!

MILIĆ: Ne želim špekulirati o imenima. Ponavljam, to je zaštita privatnog života.

DANI: Pa profesor Omanović je sam prijavio Odjelu za borbu protiv trgovine ljudima da ga Habibović ucjenjuje snimcima i fotografijama!

MILIĆ: Ne, nije se obratio Odjelu.

DANI: Nego kako ste došli do tih saznanja?

MILIĆ: Osoba koja je u svojstvu svjedoka obratila se meni pismom i onda smo mi postupali u skladu s krivičnom prijavom građanina. Molim vas, kad građanin prijavi izvršenje krivičnog djela, Tužilaštvo je dužno postupiti po njegovoj prijavi i prijaviti osumnjičenog organima gonjenja. U ovom slučaju, prijavljeno je takvo djelo ucjene i MUP i ja smo, radeći na otkrivanju počinioca, došli do osnovane sumnje da je to tačno pa je sprovedena naredba o istrazi i osoba je pritvorena u tuzlanskom zatvoru, dobio je mjeru pritvora u trajanju od jednog mjeseca.

DANI: Da, ali ovdje se ne radi o bilo kojem građaninu! Radi se o osobi koja je umiješana u slučaj organizirane prostitucije, o osobi koja se služila seksualnim uslugama kao vidom mita i manipulacije studentica i studenata...

MILIĆ: Je li vi znate šta je ucjena? Prema članu 296. stav 1 Krivičnog zakona, radi se o svakom djelu ucjene, s ciljem da se sebi ili nekome drugom pribavi protupravna imovinska korist, zaprijeti da će njemu ili protiv njemu bliske osobe otkriti nešto što bi njegovu čast narušilo i time ga prisililo da to učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine.

DANI: Pa nije, valjda, ista stvar ako neko ucjenjuje nedužnog građanina, a kad je motiv ucjene direktan dokaz o počinjenom krivičnom djelu?!

MILIĆ: On se meni sam prijavio, a mi svakako za ovaj slučaj nudimo imunitet svjedocima koji daju kvalitetne informacije. Dakle, u ovaj fazi istrage štitimo svjedoke.

DANI: Očigledno je profesor Omanović doslovce shvatio Vašu ponudu čim se nije susprezao od toga da prijavi osobu koja posjeduje njegov snimak sa studenticama. Sudeći po Vašoj priči, profesori su tu samo da svjedoče protiv Mašića, a, evo, sad i Habibovića, što otprilike znači isto kao i kad bi jedan makro svjedočio protiv lika iz lokalnog bara koji drži djevojke na oku.

MILIĆ: Svjedok je svaka osoba koja ima saznanja o određenom događaju. Za sada je ispitano oko 30 svjedoka, sedam među njima su studentice, a jedna od njih je i posredovala u pribavljanju djevojaka. Ponavljam da istraga protiv Jasmina Mašića još nije završena i da se do kraja istrage taj broj može povećati ili smanjiti, sve ovisno o vjerodostojnosti svjedoka.

DANI: Dobro, da krenemo ispočetka, zašto su profesori svjedoci u slučaju istrage koja se vodi protiv Mašića?

MILIĆ: Zato što moram potvrditi naredbu o provođenju istrage protiv Jasmina Mašića i u slučaju da ne bude elemenata za pokretanje optužnice, ja ipak moram saslušati sve svjedoke koji iole imaju veze s ovim predmetom.

DANI: Kakve oni imaju veze s tim predmetom?

MILIĆ: To vam ne mogu odgovoriti.

DANI: Ne možete odgovoriti? Zato što su zaštićeni svjedoci koji uživaju imunitet Tužilaštva?

MILIĆ: Ne znači, ali istraga je u toku.

DANI: Znate, slušajući Vas, ispada da slučaj i ne postoji!

MILIĆ: Naravno da postoji, ali, shvatite, moram zaštititi svjedoke. Jer sve što kažemo u ovom trenutku, bilo bi preuranjeno. Uostalom, zar nije svrha ovog intervjua bila da se neke stvari pojasne?

DANI: Naravno da jeste, ali Vi to uporno odbijate, ne samo da ne želite ni da spominjete imena profesora već ne objašnjavate ni o čemu oni zapravo svjedoče. Znate, ovaj slučaj je ipak od javnog značaja...

MILIĆ: Ja sam svjesna da je javnost zainteresirana za ovo pitanje, ali, shvatite, za mene su svi slučajevi isti.

DANI: Ovaj slučaj nije kao i svaki drugi. Ne radi se, kao što Vi tvrdite, o običnim građanima, već o uglednim akademicima... Šta mislite, kako se osjećaju roditelji studentica koje u ovom času slušaju predavanja kod dotičnih i koje već sutra trebaju polagati ispite na njihovim predmetima?

MILIĆ: Ja izuzetno cijenim javnost, jasno mi je da traže određena objašnjenja i cijenim vaš posao kao novinarke, a to da Tužilaštvo ne radi ništa - nije tačno. Mi radimo danonoćno. Predmeti navođenja na prostituciju su izuzetno osjetljivi i kompleksni predmeti, predmeti koji zahtijevaju jako puno vremena i provjera informacija.

DANI: Vjerujem da Vam ovaj slučaj nije lagan, dotični su Vam bili i profesori svojevremeno…

MILIĆ: Niko mi nije bio profesor, osim profesora rimskog prava Zdravka Lučića, ali samo jedan semestar. Ostali mi nisu poznati.

Prvobitno sam ovaj feljton postavljao na temi o Bosancima i Hercegovcima, a koja je zakljucana.
Nastavak cu postirati ovdje, pa nek moderator prebaci ako mu ne bude mrsko.



Feljton Dana: Ekskluzivno - Bošnjački sabor, 27. i 28. septembar 1993. godine (IV)



Borili smo se za Bosnu, a nismo dobili ništa

Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH



"Naspram agresora, u cilju opstanka, može da stoji jedino naš muslimanski borac s muslimanskom puškom na muslimanskom ramenu"
Dr. Bajram Redžepagić:"Ja sam za to da se potpiše ovaj plan. Danas sam intervjuirao 12 osoba na možda 500 metara na putu dovde, od 12 osoba - 11 mi je reklo da su za mir i za potpis iako je taj mir nepravedan. Samo je jedna osoba rekla da bi trebalo nastaviti boriti se. Potpis ne znači kapitulaciju. (...)"

Zijad Rašidagić: "Ja ću da iznesem stav koji ima Matica muslimanska u vezi s ovim pitanjem. (...) Između mnogo razloga koji su za ili protiv, smatramo da su razlozi koji su protiv prihvatanja dokumenta mnogo ubjedljiviji i opravdaniji od onih koji su za prihvatanje. (...)"

Dr. Bećir Heljić: "Ko ima pravo, nakon onakvog etničkog čišćenja koje je izvršeno u tim općinama i raseljavanja svih izbjeglica, sad odreći se tih teritorija? S prihvatanjem bilo kakvog ugovora i formiranjem međudržavnih granica, ko god se sutra pokuša boriti za te teritorije, bit će proglašen da vrši agresiju na srpsku republiku. Mislim da nemamo pravo to oduzeti nikome, pogotovo našoj djeci i našim suborcima. (...)"

Faruk Sijerić: "(...) Molim vas, ako ga potpišemo, hajdemo da se ne zavaravamo - za nekoliko mjeseci niški graničar će stajati na Kozijoj ćupriji ili 100 metara gore ili dolje, nije sad bitno, tamo gdje je linija razgraničenja. To će biti granica Republike ili Kraljevine Srbije. (...)"

Sakib Hodžić: "(...) Ne mogu da shvatim i van svake pameti je ova naša žurba da navrat-nanos, preko noći, sami sebi vršimo pritisak da to moramo potpisati, a iza toga sami ćemo ukinuti priznatu Republiku BiH, čije Predsjedništvo, Vladu, Ministarstvo vanjskih poslova svijet jedino priznaje i izgubiti kontinuitet međunarodno priznate države, koji moramo, kao malo vode na dlanu, čuvati i time se staviti u istu ravan s Republikom Srpskom i Herceg-Bosnom, što je njihova želja, a iza toga ponovno tražiti međunarodno priznanje. Onaj ko to ne vidi, pravi katastrofalan previd, poguban za cijeli muslimanski narod. Eksplicitno sam protiv potpisivanja ovog sporazuma. (...)"

Halid Čengić iz Foče: "Kad sam nazvao selam, znači za mir sam, ali za jedan pošten mir, nikako za mir u kome nemamo pravo na pošten život i pravo na prostor. Ako se traži od ovog skupa da donosi jednu sudbonosnu odluku, mislim da mi nismo dovoljno informirani. Ministarstvo za vanjsku politiku trebalo je da nam kaže šta to Evropa, odnosno svijet, od nas hoće ili šta hoće od ove naše Bosne. Koliko sam ja informiran ili barem koliko osjećam, ovaj prostor nije predviđen za nas. Ovaj prostor je predviđen za katoličanstvo. Prema tome, nama je ostala jedino smrt. A da gledamo istini u oči, znači ostalo nam je da biramo kako ćemo umrijeti. Da li junački ili kukavički? To je naše pravo. Vjerujte, ako izaberemo smrt, i to junačku, sigurno je da će neko preživjeti. Ako izaberemo ovo drugo, svakako se vidi da se nabijamo u geta, što i jeste cilj evropske politike i kršćanstva, a to nam ovdje nije ni kazano niti je naša služba vanjskih poslova htjela ili možda nije mislila da je na ovom skupu takve podatke potrebno obrazlagati. (...) Na međunarodnom planu, tražili smo spas od onih koji nas žele uništiti. Po meni, Zapad želi uništiti nas, islam i konfrontirati nas i pravoslavlje. Mi bismo trebali pokušati da animiramo islamski svijet da se s Rusijom nađe neko rješenje, jer ovo slijedi odnosno najvjerovatnije čeka i Rusiju. Prema tome, zajednički neprijatelj i muslimana i pravoslavlja je katoličanstvo. To je na djelu, to se vidi. I mislim da bez borbe svoje prostore nećemo sačuvati, a na političkom odnosno diplomatskom planu mislim da smo najmanje učinili."

Alija Šačić iz Kalinovika: "Na kraju, bez uvjeta (za povratak izbjeglica i teritorija), ponuđeni plan se ne može prihvatiti jer bismo svojim potpisom nagradili zločince, a kaznili žrtvu i uništili Bosnu. A na to, gospodo, nemamo pravo."

Rasim Delić: "(...) Da li možemo nastaviti rat? Obavještajni podaci koje imamo pokazuju da će rat i dalje da traje na ovim prostorima, neovisno od potpisa, neovisno od toga šta se dogovore i da li se dogovore na nekim od zasjedanja i konferencija. Također, evo na ovoj karti ovdje svi su primijetili da jedna ovakva država ne može funkcionirati. Spojimo ta dva faktora i onda, umjesto da pitamo da li možemo nastaviti rat, mi jednostavno nemamo dileme - mi moramo nastaviti jer ćemo biti prisiljeni na to. (...) Bez obzira što možemo očekivati, najteži mogući način vođenja rata jeste rat u totalnom okruženju i rat na dva fronta. Sve ovo o čemu govorim, svi ovi problemi, postoje na drugoj strani i zbog toga kod njih postoji žurba da se sve ovo potpiše. Prema tome, mi, kao pripadnici Armije BiH, ne izjašnjavamo se ni za ni protiv potpisivanja, izjašnjavamo se za jačanje Armije BiH kao garanta da očuvamo ovo što imamo, eventualno da nešto i uradimo, a u budućnosti očuvamo državu koju ćemo graditi."

Smail Klarić iz Mostara: "(...) Dugo smo taktizirali s Hrvatima radi poštivanja zahtjeva Vlade i Predsjedništva BiH da bi se u BiH, preko Mostara, uvezli hrana, materijalno-tehnička sredstva, repromaterijal i slično. Treće, imali smo prohrvatsku struju u stranci na čelu s Hadžiosmanovićem, ali smo je eliminirali zahvaljujući Regionalnom odboru SDA, koji ima bosansku ili bošnjačku orijentaciju, i Armiji BiH. Usput da kažem da druge stranke u Mostaru ne postoje. Četvrto: borili smo se za Bosnu i očekivali od nje vojnu i drugu pomoć, a nismo dobili maltene ništa. (...) Već mjesecima smo bez struje, pijemo zagađenu Neretvu, bez lijekova smo, dobili smo samo devet posto od potrebne humanitarne pomoći, sedamdeset posto naroda je u javnim kuhinjama s jednim obrokom dnevno, uz samo jednu šnitu hljeba. Prognano stanovništvo, kojeg je preko 50 posto, bez odjeće je, obuće, prostirki niti ima minimalne uvjete za stanovanje, pogotovo bez ogrjeva i goriva. Strah me je pomisliti kako dočekati zimu, jer smo u totalnoj medijskoj i fizičkoj blokadi, ispresijecani prema Sarajevu na više mjesta, a drugih koridora nema. Po ovom, prijeti nestanak Muslimana iz doline Neretve. Da li ovo dozvoliti? Svakako ne, jer onda nema Bosne. (...) Što se tiče statusa Mostara kao otvorenog grada, on mora da ima isti status ili tretman kao Sarajevo, a on će onda biti naš jer ne može biti grad onih koji su ga rušili i ubijali njegov narod. Mi smo se tukli i dalje ćemo se tući za Bosnu, ali se s pravom očekuje da se Bosna interventno tuče i za Mostar."

Kemo Ademović: "Zaista je ovo impozantan skup. Mnogo pameti na jednom mjestu, ali ja mislim da u dosadašnjem dijelu rata ovaj skup nije ispunio očekivanja. Jeste li to spremni u nastavku rata? Jeste li spremni dati svoj maksimum? Ja u to sumnjam, zaista. Mnogi ovdje potežu izbjeglice. Među izbjeglicama je veliki broj vojno sposobnih. Vi odavde, s ovog skupa, dali ste im razne papire da odu, a sad plačemo kako će se vratiti. (aplauz) (...) Moralne podrške nam je dosta. Nemojte sklanjati svoje sinove! (...)"

Bakir Tanović: "(...) Da ne bi doživjeli sudbinu Granade, mi treba, bez razmišljanja, da odbacimo Ustavni sporazum Unije o podjeli Bosne. Njime se derogira suverenitet i cjelovitost naše zemlje, on je duboko nepravedan. Optimalni cilj bošnjačkog muslimanskog naroda je cjelovita država, čije današnje granice nisu promijenjene skoro 300 godina. Našem nacionalnom interesu ponajbolje odgovara jedinstvena, cjelovita država u današnjim njenim granicama, država u kojoj će svi njeni građani biti vraćeni na svoja ognjišta, a zločinci kažnjeni. To je naš optimalni nacionalni interes. (...) Kao drugi, ne manje važan, nacionalni cilj Bošnjaka treba odrediti jedinstveni teritorij unutar cjelovite BiH s većinskim bošnjačkim stanovništvom. To bi, uglavnom, sačinjavalo prostor od 53 općine s većinskim muslimanskim stanovništvom, pri čemu treba dodati dijelove općina Ključ, Mrkonjić Grad, Šipovo, zatim Čapljinu i cijeli Neum, kako bi se prostorno i geografski povezao cijeli teritorij s izlaskom na more."

Smail Čekić: "(...) Predlažem da ovaj sabor usvoji i predloži Skupštini RBiH da ona prihvati zaključak da se u ponuđenom Ženevskom dokumentu obavezno i decidno ugrade i sljedeći stavovi i principi: prvo, da će svim ratnim zločincima biti suđeno; drugo, da sve države budu obavezne da izruče lica koja su počinila zločine; i treće, svim onim licima za koja se osnovano sumnja da su počinila zločine ili su na bilo koji drugi način učestvovala u njima, da se zabrani angažiranje u svim državnim organima, ustanovama i preduzećima."

Šaćir Ćerimagić: "(...) Naspram agresora, u cilju opstanka, može da stoji jedino naš muslimanski borac s muslimanskom puškom na muslimanskom ramenu. U našoj političkoj, civilnoj i vojnoj vlasti mora da uz njega stoji rukovodstvo koje je izabrano po muslimanskim kriterijima. To je prvo lično poštenje, drugo muslimanska ideološko-politička organizacija i treći kriterij je tek stručnost. Hvala vam i mislim da ne treba zaboraviti danas da odlučimo o tome da se ide na plebiscit i referendum. To je treća alternativa koju treba postaviti."

Ramo Đapo iz Bileće: "Sada se polovina bošnjačkog/muslimanskog naroda iz Bileće nalazi u Turskoj, skoro polovina u zapadnoevropskim zemljama, a manji broj na slobodnim teritorijima RBiH i u republikama bivše Jugoslavije. Taj narod se nalazi pred općim rasulom i katastrofom. Postaju teški i Bogu i ljudima. Svakodnevno se čuju očajnički vapaji za spas. Jednostavno, žele da se vrate u svoju državu, u svoju općinu, u svoj dom. (...)"

Sadik Beširović: "Udruženje građana Sansko-unske regije, znači općina Prijedor, Ključ, Sanski Most, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, razmatralo je prijedlog sporazuma o Bosni i Hercegovini. Mislimo da bi trebalo iznijeti nekoliko podataka kakve su posljedice agresije na ovom području i iz toga će vrlo lako proizići odgovor na pitanje. (...) Mjesta (u kojima je počinjen zločin) moraju se osloboditi i obilježiti za nauk budućim pokoljenjima, a nipošto ne dozvoliti da agresor okupacijom pokrije i prikrije zločine. Najveći zločini su urađeni upravo u Prijedoru i Kozarcu."

Fahrudin Salihović iz Srebrenice: "Čast mi je pozdraviti vas na ovako impozantnom skupu u ime srebreničke delegacije odnosno svih žitelja Srebrenice. Moram da kažem da smo mi prvi koji su izašli iz Srebrenice u roku od 17 mjeseci na civiliziran način. Nismo, zbog blokade, dovoljno informirani, ali ono što znamo jeste da se predlaže etnička podjela Bosne. I samo rješenje koje se nudi za Srebrenicu je neprihvatljivo jer na tom prostoru nisu osigurani ni najmanji uvjeti za biološki opstanak. Nama se nudi etapa laganog umiranja s kojom se mi ne možemo pomiriti. Dosadašnje žrtve koje je podnio ovaj kraj obavezuju nas da ne smijemo prihvatiti kapitulaciju. Vama su vjerovatno poznate žrtve koje je Srebrenica dala, a one su 1.552 poginula borca i 2.781 ranjen. Srebrenica je u prijeratnom periodu teritorijalno zapremala 530 kvadratnih kilometara prostora i imala je 35 hiljada stanovnika. Danas je situacija sasvim drugačija. Na prostoru od 140 kvadratnih kilometara sabijeno je 52.000 ljudi, žena i djece. Izvolite pa sami razmislite da li je podnošljiv život u ovakvom ambijentu u ovakvim uvjetima. Da bismo ekonomski opstali, trebamo imati prije svega cjelokupnu teritoriju Srebrenice. Ako imamo i cjelokupnu teritoriju Srebrenice a nemamo teritorijalnu povezanost s ostatkom naše Republike, također nismo u mogućnosti da opstanemo. Naime, opcija koja se nudi nama u ovom mirovnom paketu, teritorijalna povezanost - koridor prema Žepi i Goraždu - svakako je neprihvatljiv. Mi insistiramo i zahtijevamo da se traži teritorijalna povezanost s Tuzlom. Jedino u toj opciji možemo razmišljati o opstanku kakvom-takvom na prostorima na kojima se trenutno nalazimo. Teza koju mi zastupamo, djelomično iz Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Vlasenice, na ovom skupu jeste da u Bratuncu, Vlasenici i Zvorniku, gradovima koji nas fizički vežu za Tuzlu, tražimo našu vlast jer nam ona, po svim etničkim normama, pripada po osnovu popisa stanovništva iz 1991, gdje smo mi svakako većinski narod. I ne vidim nijednu konferenciju, nijednog kopredsjednika koji gore navedene gradove i sve gradove diljem BiH može i treba dati za okruglim stolom agresorskoj strani. Imajte na umu, gospodo sabornici, ako date svoju riječ za potpis, tim činom osuđujete na smrt 50 hiljada ljudi u Srebrenici. A ni Srebrenica ni njeni ljudi zasigurno nisu to zaslužili."

Nedžad Bektić, istočna Bosna, opunomoćenik Nasera Orića: "Dozvolite da vas s nekoliko riječi upoznam s porukama boraca istočne Bosne, s centrom u Srebrenici, koji su se proteklo vrijeme borili da sačuvaju komune Srebrenicu, Bratunac, Vlasenicu, južni dio Zvornika. Kao opunomoćenik našeg legendarnog komandanta Orić Nasera, koji je, zbog zauzetosti izuzetno važnim poslovima, spriječen da učestvuje u radu ovog historijskog i sudbonosnog skupa, prenosim selame i pozdrave svim učesnicima ovog plenuma. (...) Ujesen 1992. godine dolazi do stvaranja prave oružane sile, pod jedinstvenom komandom dvadesetpetogodišnjeg komandanta, koji postaje imidž i moral za borbu očuvanja svojih ognjišta, pod imenom Orić Naser. Moralom koji historija ne pamti, u želji da se stekne sloboda i vrati na svoje, borci kreću u oslobađanje teritorija s kojih su protjerani, nezapamćenom brzinom oslobađaju teritoriju općine Srebrenica - 95 posto, 90 posto općine Bratunac, 60 posto općine Vlasenica i 50 posto općine Zvornik. Istočna Bosna i ovaj narod bili su na pragu konačne pobjede jer je ostalo samo šest kilometara od Snagova do Nezuka ka Tuzli. Komanda Drugog korpusa Armije BiH s komandantom Željkom Knezom, umjesto logističke pomoći, na sve to nijemo gleda. (...) Od polovine januara 1993. godine do 17. aprila iste godine trajala je žestoka ofanziva na ovaj narod. Izolirani od svijeta, prepušteni sami sebi, Naserovi borci uspijevaju očuvati narod i dio teritorije sa srcem u Srebrenici. Uistinu, nekadašnji prostor od 527 kilometara kvadratnih sveden je samo na 140 kilometara kvadratnih općine Srebrenica. Uz ovu slobodnu teritoriju sačuvana je i mjesna zajednica Bratunca, Blječeva i jedno selo općine Vlasenica. (...) U slučaju da se ostane na ponuđenom, narod će za vrlo kratko vrijeme napustiti Srebrenicu jer ona ne može pružiti egzistenciju sebi i svojim žiteljima. Borci Srebrenice poručuju da je njihov izlaz i izlaz njenog naroda u povratku na vjekovna ognjišta i samo njihovo totalno uništenje ih može u tome spriječiti. Poruka boraca Srebrenice glasi - mi smo za mir, ali pravedan mir, jednom smo izigrani i prevareni i to više nikad nećemo dozvoliti."

(U narednom broju: Šta su na Saboru govorili Mirsad Ćeman, Ševko Šabović, Haris Silajdžić, dr. Munib Maglajlić, dr. Abdulah Konjicija, Irfan Ljevaković, Mehmedalija Hadžić, Enes Duraković, Alija Izetbegović...)

«Slobodna Bosna», 06.11.2008.

Magazin Start: Šaja Izetbegović
11.11.2008. 14:07

Nadavno se navršilo pet godina od smrti Alije Izetbegovića. Ako me sjećanje ne vara (a ne vara zvanično!), prvog predsjednika BiH je na vječni put ispratilo skoro stotinu hiljada bh. građana koji su pod prolomom oblaka prolazili dugi mokri put od Parlamenta BiH, preko Titove, pa gore do Kovača...

U tišini, ljudi su pratili tabut sa Izetbegovićevim posmrtnim ostacima a naknadno će policijski izvori u medije plasirati informaciju da su najradikalniji dedini poštovaoci čak planirali da dženazu obave mimo zvaničnog protokola!? Bila je to priča o tome da su beretke, lige ili kako li se već zovu ti temeljni branioci BiH koji se upravo ovih dana odraše od međusobnih svađa i uvreda, Izetbegovićev tabut namjeravali skrenuti u sporedne ulice i izazvati totalni haos u Sarajevu. Zahvaljujući razumnim glavama u organizacionom odboru dženaze ništa od tog bliskoistočnog scenarija na kraju nije ostvareno. Izetbegović je uz jako policijsko obezbjedenje planiranom trasom stigao do Šehidskog mezarja na Kovačima gdje nisu mogli stati svi oni koji su se posljednji put opraštali od najvećeg među Bošnjacima. Televizijski je prenos posvjedočio da se uz sami mezar u koji će dedo zauvijek leći skupilo polusvijeta taman toliko da se izrekne sedam doživotnih robija. Taib, Ćelo, Gasi, Eno branioci grada, kako je to opjevao Nazif Gljiva u patriotsko-kompozitorskom zanosu s proljeća ´92. Centralna figura iznad mezara bio je rahmetlijin sin Bakir okružen dvojicom zetova i Senadom Šahinpašićem Šajom.

Dženaza je bila i prošla a danas se samo rijetki u rijetko važnim trenucima sjećaju svih detalja sa Kovača... U ovih pet godina koliko nema Alije, njegov biološki i politički nasljednik Bakir u najmanje je pet različitih intervjua na novinarsko pitanje o Šaji konstatirao da se radi o mom najboljem i najodanijem prijetelju. Ovih dana bh. javnost je ostala skamenjena presretnutim telefonskim razgovorom najboljeg Izetbegovićevog prijatelja sa optuženim vodom zločinačke organizacije. One koji kratko pamte podsjetit ćemo da je Šaja tada u telefon nepoznate marke najavljivao kako će se inspektoru Federalne uprave policije Edinu Vranju osvetiti tako što će unajmiti rasnog crnca da mu siluje kćeri Muhamed Ali Gaši sa druge strane telefonske linije Šajin je prijedlog sa oduševljem odobrio a dva su stara prijatelja razgovor završili očigledno zadovoljni postignutim dogovorom.

Nakon svega Šahinpašić je priveden u policiju i vrlo brzo pušten na slobodu budući da ovdašnji zakoni ne predviđaju ozbiljnije zatvorske kazne za takve vrste brutalnih prijetnji. Međutim, u čitavoj priči nije sporno to da je Šaja u stanju da bez ikakvih moralnih dilema naruči silovanje troipogodišnje djevojčice (jer što kreten u telefon priča, to bez telefona sigurno misli), već je poražavajuće da zločin nad nedužnim djetetom planira najbolji prijatelj šefa poslaničkog kluba SDA u državnom parlamentu. Da li smo ovih dana vidjeli da se Bakir Izetbegović na bilo koji način ogradio od zločinačkih planova svoga kućnog ljubimca? Da li smo negdje čuli da se nekrunisani šef sarajevske mafije barem telefonski ili na bilo koji
drugi način izvinio čestitom inspektoru Vranju i njegovoj supruzi?

Ni čuli, ni vidjeli! Barem ne do trenutka kada izlazi ovaj broj Starta. Pažljivo izgradivši poziciju šefa sarajevskog podzemlja (a bolje upućeni tvrde da se bez njegovog znanja ni danas ekser u Sarajevu ne može zakucati) Izetbegović junior je nakon posljednjeg Šajinog javno
demonstriranog divljaštva dospio u poziciju iz koje postoje samo dva
izlaza.

Nastavi li glasno ćutati o zločinačkim planovima svog najboljeg prijatelja čijim se poslovnim poduhvatima egzaltirano divio u brojnim TV nastupima, Izetbegović će zapravo najviše reći o samom sebi.

A protiv sebe se boriti najteže. Posebno nakon što su godine koje su pojeli mafijaški obračuni u ljudskim resursima značajno narušile borbenu gotovost Izetbegovićevih sapatnika nad mezarom njegovog oca ukopanog prije pet godina na Šehidskom mezarju Kovači.
Gdje leži uz Taiba, Ćelu, Cacu...

Piše: Bakir Hadžiomerović (Magazin Start)

http://www.svevijesti.ba/content/view/16323/218/

"Dani", 14.11.2008.godine

PONESTO IZ ANKETE DANA :



"DANI", 14.11.2008.godine