Skandalozno: Otkazan jubilarni koncert na Koševu



Purivatra zabranio Pušenje

Jedan od najvažnijih rock bendova u historiji Sarajeva dulje od godinu dana je pripremao jubilarni koncert na Koševu. Nakon dugotrajnih priprema, dogovora sa sponzorima i pribavljenih dozvola, sve je bilo spremno za slavljenički koncert povodom 30. godišnjice Zabranjenog pušenja. A onda je Mirsad Purivatra predložio lideru benda Suli da koncert bude u sklopu Sarajevo Film Festivala, što je on i prihvatio. No, nakon toga je, iza Sulinih leđa, svemoćni direktor SFF-a izvršio pritisak na sponzore da od dogovorene podrške koncertu Zabranjenog pušenja - odustanu. Za Dane: govori Sula, laže Mirsad



"Htjeli smo da se na neki način zahvalimo Sarajevu, a pogotovo našem naselju Koševo"
DANI: Zašto neće biti najavljenog koncerta pred stadionom Koševo, kako je bilo planirano?

SULA: Ukratko, ljudi sa Sarajevo Film Festivala su, kako bih rekao, dezinformacijama i jednim krajnje brutalnim lobiranjem uspjeli da taj projekat u očima sponzora promovišu kao nevalidan, nepotreban za grad i nešto što u suštini ne treba podržati, ne bi li se ta sredstva prelila njihovom filmskom festivalu. A planirali smo besplatni koncert koji bi bio zanimljiv svim Sarajlijama. Pogotovo jer se radi o našoj godišnjici kojoj bi prisustvovala sva velika imena jugoslavenskog rock and rolla osamdesetih godina, svi oni koje smo mi mislili pozvati na taj događaj...

DANI: Kako je zamišljen taj koncert?

SULA: Ideja koncerta je bila da se na parkingu stadiona Koševo, gdje su, manje-više, sve te pjesme i nastale, napravi jedan veliki događaj. Čak smo planirali da uradimo koncert dan poslije filmskog festivala, da ne kolidira s nekim njihovim sadržajima. Htjeli smo da koncert bude besplatan, kao što će biti i u Zagrebu. To je bila generalna ideja, htjeli smo da se za koncert, koji je jubilaran, ne naplaćuju karte i da se na neki način zahvalimo Sarajevu, a pogotovo našem naselju Koševo, gdje smo i htjeli locirati cijeli taj događaj - za sve ove godine i za podršku koju smo imali od raje i od grada, i u krajnjoj liniji, za sve te priče koje su, ustvari, priče tih ljudi, a mi smo ih samo spakovali. Nažalost, mogu samo da kažem da se kulturnim spahijama grada jednostavno taj event učinio nepotrebnim. Šta znam, sačekat ćemo 50 godina, onda će možda nekome to biti više interesantno.

DANI: Ovo je trebala biti proslava 30 godina Zabranjenog pušenja?

SULA: Ovo je de facto 30 godina. Naš bend je osnovan 1978. Zapravo, ´78. smo napisali i naš prvi singl Penzioneri, koji smo snimili dvije godine kasnije i koji je bio naš prvi uzlet u tom radio svijetu. To nam je Boro Kontić omogućio preko svoje emisije Primus. Znači, ´78. je u naš sastav došao Zenit Đozić, pa smo već imali kompletnu postavu, i bubnjara i basistu, i to smatramo nekom godinom kada smo počeli snimati prve demo snimke i onako malo ozbiljnije raditi i probavati.

DANI: Jeste li kontaktirali s ljudima iz Sarajevo Film Festivala oko koncerta?

SULA: Ja sam imao jednu dobru poziciju i dosta nekih preddogovora. Imali smo već nekih 150 jumbo panoa koje nam je ustupila Metromedia, imali smo dogovoren TV prenos s Federalnom televizijom, podržala nas je i Općina Centar, koja nam je besplatno dala parking stadiona, struju, priključke i svu prateću logistiku i ono što je potrebno da se koncert održi. Imali smo jako puno podrške. Međutim, ključni sponzori su nam okrenuli leđa poslije dezinformacija koje su do njih došle i nakon jednog prilično nečasnog lobiranja od strane Sarajevo Film Festivala. A mi smo željeli da taj projekat bude realiziran dan poslije završetka filmskog festivala, da to bude još jedan dan, još jedan event, i računali smo da će dosta ljudi ostati u gradu... U krajnjoj liniji, to je bio termin koji su nam oni ponudili, odnosno Miro Purivatra.

DANI: Kako to objašnjavate?

SULA: Mogu to da objasnim time da je globalizacija uzela maha. U mojoj je sferi ta globalizacija vrlo narodski prevedena - brat brata za guzicu hvata. Valjda zbog nedostatka sredstava, i zbog inače kokuzluka u kome pliva naš grad već duže vrijeme, izgleda da više ni stara prijateljstva ni neka minula vremena ne igraju veliku ulogu u ponašanju ljudi. Tako da je termin koji nam je on predložio i koji smo mi prihvatili na kraju prikazivan sponzorima kao termin koji je potpuno pogrešno odabran, a ustvari je sve u režiji istog čovjeka.

DANI: Ovakvih problema nemate ni u Zagrebu ni u Beogradu?

SULA: Meni je tužno što je nama grad Zagreb platio kompletnu logistiku, i dao nam jedan prekrasan prostor, koji je tek renoviran. To je prostor jezera Bundek, koji je usred grada, na koji je grad potrošio milione eura da ga renovira i pripremi za koncertne aktivnosti. Evo, mi smo sve to dobili besplatno, i razglas, čak je ovdje jedna moćna video ekipa koja želi promociju svojih video ekrana, i ona nam je dala kompletnu video tehnologiju besplatno, tako da ćemo stvarno imati jedan veliki koncert. Grozno mi je i znam da ću po gradu biti prozivan što je to tako, ali će naša godišnjica izgleda prvo biti odrađena tu. Ja sam imao sasvim drugi plan. Ja sam mislio da Zagreb i Beograd budu odjeci tog koncerta, nešto slično onome što je Bijelo dugme radilo. Nekako mi je centralna manifestacija bila Koševo, predvidio sam da svi ti ljudi budu tu, sin od Pišonje, neki lokalni heroji, da napravim za njih jednu VIP ložu, da i oni prvi put u životu vide VIP ložu. To je u biti taj neki event od kojeg niko nema nikakvu korist, to je baš trebala biti proslava. Do zadnjeg dana smo se trudili, bukvalno smo u ponedjeljak dobili informaciju od ovih zadnjih nada da je jednostavno bilo malo vremena i da je bilo teško za tako velik projekat...

DANI: A odustao je, pod pritiskom Purivatre, glavni sponzor...

SULA: Tu se radilo o novcu glavnog sponzora koji nam je bio neophodan za plaćanje troškova koncerta... Najskuplje je obezbjeđenje, Hitna pomoć, policija... Sam tehnički dio bi koštao negdje oko 25.000 eura, znači razglas, rasvjeta i smještaj svih tih ljudi, gostiju, prevozi. Međutim, velika je stvar kad je tu obezbjeđenje, jer policija procjenjuje broj redara koji su potrebni po broju ljudi koji mogu stati, tako da je jedna velika stavka bilo obezbjeđenje, bina, i tako te neke stvari. Uglavnom, nismo uspjeli.

DANI: Znači, nema koncerta?

SULA: Pa eto, zasad nema. Ja ću do kraja godine još pokušati, mi ćemo od septembra krenuti u jednu novu akciju prikupljanja sredstava, pa ćemo vidjeti da li ćemo to realizovati u nekoj drugoj varijanti.





Oko njega rastu čempresi i drot: Mirsad Purivatra, direktor SFF-a



Mi ne organiziramo koncerte



Dani su, naravno, željeli čuti i drugu stranu, no direktor Sarajevo Film Festivala Mirsad Purivatra nije baš bio naročito razgovorljiv. "Mi ne organiziramo koncerte", bilo je sve što je Purivatra rekao o Zabranjenom pušenju i Sulinim optužbama te nas potom proslijedio - pres-službi SFF-a, koja pak "nema nikakvih informacija u vezi s koncertom Zabranjenog pušenja na stadionu Koševo".

Programe Sarajevo Film Festivala svake godine dopunjavaju popratni događaji, uključujući i koncerte, pa će tako ove godine, za 14. izdanje SFF-a, u saradnji s festivalom, fondacija Ask Sarajevo i PR agencija Linden u Centru za djecu i omladinu na Grbavici organizirati nastupe Lake, Letu štuka, Skroza, Elementala, Jinxa, Pips, Chips & Videoclipsa…






Zabranjeno pušenje



New primitivsi s Koševa


Sarajevsko Zabranjeno pušenje je nastalo kao plod tinejdžerskih druženja i maštanja o rock and rollu - grupa klinaca koji su zajedno išli u Drugu gimnaziju i živjeli u ulici Fuada Midžića na Koševu kasnih sedamdesetih formirali su bend koji je ušao u anale ex-yu rock and rolla. Mirsad Purivatra se tada predstavljao kao Miro i nije drmao Sarajevom jer još nije bio šurak Bakira Izetbegovića. Davor Sučić (Sejo Sexon, gitara), Nenad Janković (dr. Karajlić, klavijature), Zenit Đozić (Fu-Do, bubnjevi), Mladen Mitić (Munja, bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić, klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče, solo gitara) i Zoran Degan (Poka, sintisajzer) formirali su Zabranjeno pušenje, a tzv. side kick bio je Elvis J. Kurtović. Pušenje je bio jedan od bendova koji su kreirali sarajevsku klupsku scenu te svirali u Kuku, Slogi, Trasi, AG-u i drugim klubovima, formirali su i koncept "new primitivs", učestvovali u realizaciji Top liste Nadrealista ali i pretrpjeli mnoštvo cenzura u socijalističkom bh. društvu. Prvi album Das ist Walter su izdali 1984. za zagrebački Jugoton, a prodan je u preko 100.000 primjeraka. Tokom godina postava Zabranjenog pušenja se više puta promijenila, a sarađivali su i s poznatim estradnim umjetnicima poput Halida Bešlića i Arsena Dedića. Uslijedili su albumi Dok čekaš sabah sa šejtanom (1985), Pozdrav iz zemlje Safari (1987), Male priče o velikoj ljubavi (1989), Nikad robom, vazda taxijem - Best of 1 (1996), Fildžan viška (1997), Srce, ruke i lopata - Best of 2 (199, Hapsi sve! - live (199, Agent tajne sile (1999), Bog vozi Mercedes (2001), Live in St. Louis (2004), a posljednji uradak bio je Hodi da ti čiko nešto da iz 2006.

Intervju Dana: Dragan Čavić



Dodik ima apsolutnu vlast, ali i odgovornost

U vrijeme kada je Dragan Čavić bio na čelu Republike Srpske i SDS-a, Milorad Dodik se zaklinjao u demokraciju, funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, slobodu medija, zalagao se za privođenje haških bjegunaca pravdi... Pa, ipak, ni tada se Dodiku nije omaklo da makar i iz opozicije o Srebrenici progovori na način na koji je javno, kao predsjednik Republike Srpske, nastupio Čavić. No, ne samo zbog zločina i Srebrenice već najprije zbog činjenice da u svojoj izbornoj kampanji nije odabrao nacionalističku retoriku - Čavić je izgubio utrku sa SNSD-om za poziciju predsjednika RS-a, a uskoro potom i mjesto predsjednika SDS-a. Danas ovaj diplomirani ekonomist radi kao savjetnik uprave u jednoj privatnoj firmi, "ove godine se politikom ne bavi, a za sljedeću se ništa ne zna", a za Dane govori o Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj danas, budućim ustavnim reformama, Silajdžiću, Dodiku, Borisu Tadiću...



Arhiv Dana
Dragan Čavić: "Ova zemlja niti može biti unitarna, niti može biti podijeljena"
DANI: Svojedobno ste, kao predsjednik Republike Srpske, govoreći o Srebrenici, rekli: "Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni s čim. Onaj ko je činio ovakav zločin i pri tome se, možda, pozivao na narod kome pripada, po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj, koji se, možda, pozivao na boga čineći zločin, očekujući od svevišnjeg blagoslov, činio je zločin, protiv boga u koga vjeruje. Onaj ko je činio ovakav zločin zbog osvete osvetio se vlastitom narodu." Ističući da krivica ne može biti ni kolektivna ni generalna, već da krivci imaju imena i prezimena, naglasili ste: "Ko je od Srba u ratu izgubio obraz sami moramo utvrditi." Jeste li promijenili stajalište?

ČAVIĆ: Bože sačuvaj, jednako sam ubijeđen u ispravnost svega što sam tada rekao. A pored ovoga što ste citirali, ja sam rekao i ovo: "Ko je od Srba u ratu izgubio obraz, sami moramo utvrditi. To će osnažiti naš zahtjev drugima koji su u ratu činili zločin nad Srbima da istinom osude počinioca zločina iz svog naroda. Umjesto traženja ravnoteže u počinjenim zločinima, vrijeme je da se svi u BiH okrenemo traženju ravnoteže pravde prema počiniocima zločina. Istina, ma kako teška bila, mora se ustanoviti, jer ako je sami ne utvrdimo, istinu će nam ukazivati i utvrđivati drugi." Ovo je samo jedan mali djelić mog obraćanja javnosti 22. juna 2004. godine. Sa stanovišta političke atmosfere koja danas dominira u cijeloj BiH, ovo što sam tada izgovorio djeluje poprilično nestvarno i gotovo je nezamislivo da danas iko od političke elite u BiH i pokuša izjaviti nešto barem iole pomirljivo, a kamoli nešto nalik na ono što sam učinio prije četiri godine. Kako danas stvari stoje, izgleda kao da se to dogodilo 2024. godine, a ne 2004. godine. S ove distance čini mi se da ono što sam ja izgovorio prije četiri godine nije odgovaralo nikome iz političkog establishmenta Srba, Bošnjaka i Hrvata. Imam osjećaj da su ključni politički akteri to okvalifikovali otprilike pitanjem: koji mu je vrag, kako ćemo upravljati pomirenim narodima? Zavadi pa vladaj, Rimljani su postavili kao tehnologiju vladanja još prije više od dva milenijuma, a kod nas je to bukvalno shvaćeno, i još bukvalnije primijenjeno.

DANI: Radovan Karadžić je u Haagu. Šta očekujete od suđenja?

ČAVIĆ: Suđenje će cijelim svojim trajanjem biti jako interesantno za javnost, i indirektno će uticati na političku situaciju u Republici Srpskoj. Ko će sve biti svjedoci tužilaštva a ko sve svjedoci odbrane, ostaje da vidimo, ali već sada je izvjesno da će sigurno biti dosta svjedočenja koja će iz nekog drugog, nama nepoznatog ugla, osvijetliti neke događaje. Sve su prilike da će se Karadžić braniti samostalno, bez advokata, na način kako su to radili Milošević i Šešelj, što će u javnosti Republike Srpske sigurno biti gledano najmanje jednako kao što su bili gledani prenosi suđenja njima dvojici, dakle uz ogromno interesovanje javnosti. Zbog toga treba računati na značajnu refleksiju suđenja na političku situaciju u Republici Srpskoj u budućem vremenu, ali i na cijelu BiH.

DANI: Gospodine Čaviću, Vi ste - gledajući iz današnje perspektive - bili najzainteresiraniji srpski političar za evropske integracije BiH. Stiče se dojam da i ono što kolokvijalno nazivamo međunarodnom zajednicom u BiH danas žali za Vama i SDS-om kakav ste vodili, uprkos činjenici da je snažno podržavala Milorada Dodika. Kako vidite odnos međunarodne zajednice prema BiH?

ČAVIĆ: Međunarodna zajednica je u BiH, u već trinaest poslijeratnih godina angažovanja, napravila i korist i štetu, s tim što je, objektivno, korist daleko veća od štete. Nije moguće naći sličan primjer ipak uspješnog međunarodnog angažovanja u jednoj zemlji, u novijoj istoriji ne samo Evrope, kao što je to međunarodni angažman u BiH nakon završetka rata. Sa stanovišta stabilizacije mira i bazične konsolidacije države nakon izuzetno krvavog ratnog sukoba, međunarodno angažovanje u BiH je bilo jako uspješno. Međunarodna uprava nad BiH, koja je sprovođena putem Savjeta za implementaciju mira u BiH i visokog predstavnika u BiH, često je autistično i s predrasudama posmatrala domaće političke aktere i nije na vrijeme počela pripreme za svoj odlazak, odnosno prenosila odgovornost za donošenje odluka na domaće izabrane zvaničnike, što je najveća šteta koju je proizvela svojim prisustvom u BiH. Zbog toga na domaćoj političkoj sceni postoji višegodišnja ovisnost političara od OHR-a i ona još, nažalost, nije prestala. Svako ko misli da će nam samostalnost i suverenitet države sačuvati međunarodna uprava nametnuta izvana, mora da zna da se takve temeljne pretpostavke za postojanje države dugoročno i sigurno mogu sačuvati samo dogovorom unutar države i da će jednog dana protektorat prestati, a država biti spremna ili nespremna da nakon prestanka protektorata nastavi funkcionisati.

DANI: Šta Vi mislite: je li OHR-u isteklo vrijeme, odnosno može li još nešto pružiti BiH?

ČAVIĆ: Ja mislim da je za imperatorsko djelovanje OHR-a vrijeme isteklo još prije nekoliko godina, ali da to nije na vrijeme shvaćeno. OHR je još prije četiri-pet godina trebao da prekine s nametanjem rješenja i da jasno poruči da će ubuduće odluke donositi oni koji su izabrani da ih donose. Niko od domaćih političara više ne bi očekivao da će njegove političke ciljeve ostvarivati OHR i svi bi morali vremenom da prihvate jedinu realnost koja može učiniti BiH samostalnom i samoodrživom državom, a to je međusobni dogovor. Sadašnja pozicija OHR-a jeste na takvom putu izlazne strategije i mislim da je to dobro.

DANI: Zanima me Vaša ocjena politike Milorada Dodika. Kuda on vodi RS? Dodikova ekonomska i razvojna politika doživljava potpuno kontradiktorne ocjene: dok se njegova vlada busa velikim rezultatima, ekonomski stručnjaci tvrde da je zapravo rasprodao u bescjenje entitetska preduzeća i zavio u crno RS. Šta je tačno?

ČAVIĆ: Nakon izbora, održanih 2006. godine, Dodik je od naroda dobio apsolutnu vlast, a time i apsolutnu odgovornost. Sve što se u RS-u događa, bilo da je dobro ili da je loše, rezultat je njegove vlasti. U političkom smislu Dodik je postavio jasnu osnovu svog djelovanja naglasivši da više neće pristajati na trule kompromise kao i da više neće pristajati na negaciju Republike Srpske, istovremeno je međunarodnoj zajednici jasno rekao da je prihvata kao partnera, a ne kao tutora, i time stekao oreol zaštitnika srpskih interesa u BiH kod najvećeg broja Srba. Ne samo zato što je to rekao, više zbog toga što se tako i ponašao protekle dvije i po godine. Ekonomska politika njegove vlade po meni ne izgleda konzistentno niti je baš efikasna kako se sama prikazuje. Moj utisak je da ova vlada svoju uspješnost želi postići prije svega politikom davanja koncesija na duži rok investitorima koji bi značajno investirali u elektroenergetski sektor, putnu i željezničku infrastrukturu i u razvoj agrara. Iako se gotovo svakodnevno objavljuju uspjesi, u praktičnom smislu još nijedan od ovih koncesionih projekata nije realizovan, a za mnoge je veliko pitanje hoće li se uopšte ikada i realizovati. Privatizacija Telekoma RS jeste završena uspješno, a Dodikova vlada je u ovom smislu dovršila proces privatizacije Telekoma koji je otpočeo još Mikerević. Privatizacija Naftne industrije RS jeste završena normativno, ali suštinski još nije ni počela, a isto je i s rudnicima i termoelektranom Gacko. Projekat izgradnje termoelektrane Stanari od strane EFT grupe počeo je takođe još u vrijeme Mikerevića, tako da je ova vlada samo nastavila podršku ovom projektu, koji po svom obimu za realizaciju treba najmanje pet do šest godina. Najavljeni projekat izgradnje mreže autoputeva s austrijskim partnerom još nije vidio svjetlost dana, a zbog ovog projekta, u stagnaciji je izgradnja autoputa od Banjaluke do granice Hrvatske, za kojeg su finansijska sredstva obezbijeđena još prije nekoliko godina. Kada se sve sumira, namjera da se s nekoliko velikih projekata pokrene investicioni ciklus jeste bila dobra, ali je pitanje koliko je izvjesna njihova realizacija. Tome treba dodati da sredstva koja se koriste iz Razvojnog fonda pri Investiciono-razvojnoj banci RS, koja je formirana od ove vlade, a većinom su to sredstva od privatizacije Telekoma, uglavnom idu u razvojne javne infrastrukturne projekte lokalnih zajednica - putevi, vodovodi, škole i slično. U suštini, malo je ubjedljivih dokaza da je privredni razvoj u RS-u eksplozivan i veliki. Stvari ne stoje baš tako. Povećanje penzija, plata zaposlenih u javnom sektoru i socijalnih izdataka iz budžeta povećavaju javnu potrošnju u nesrazmjeri s rastom društvenog brutoproizvoda. Sve ovo sumirajući, ne može se reći da postoji konzistentna ekonomska politika ove vlade, ali je činjenica da su za sada kratkoročni efekti, pogotovo u javnosti RS-a, dobri, no veliko je pitanje kakvi će efekti biti srednjoročno, da ne govorim dugoročno.

DANI: Kako objašnjavate bošnjačku i hrvatsku politiku u BiH?

ČAVIĆ: Ukupna politička scena Bošnjaka djeluje kao kakofonija pod dirigentskom palicom Silajdžića. Isto tako je na političkoj sceni Srba, samo što dirigentski štapić drži Dodik, a kod Hrvata nema dirigenta pa ni kakofonije. U suštini, iz perioda u kome je postignut ambijent dogovaranja i u kojem je unutrašnjim dogovorom postignuto rješenje brojnih pitanja koja su predstavljala uslov za integracije, što nam je omogućilo prijem u NATO program Partnerstvo za mir kao i potpisivanje Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji s EU, mi smo poslije Silajdžićevog povratka na političku scenu iz faze dogovorene konstruktivnosti ušli u fazu dogovorene destruktivnosti. Ova godina je obilježena spašavanjem onog što je ranije postignuto, jer se ništa novo pozitivno nije desilo kao rezultat unutrašnjeg dogovora.

DANI: Ponovo su pred BiH ustavne reforme. Šta mislite u kojem pravcu one mogu ići i može li se postići barem minimum konsenzusa da BiH postane funkcionalnija zemlja?

ČAVIĆ: Taj dogovor je bio postignut, a onda ga je srušio Silajdžić. Obim zahvata u Ustav BiH iz aprilskog paketa 2006. godine nije bio ni mali ni kozmetički. Amandmani na Ustav BiH koje smo tada dogovorili su bili suštinski za značajno povećanje državne efikasnosti i odgovornosti, a istovremeno su ispravili segmente ustava koji su u suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. Ja ne znam da li je Silajdžić uopšte svjestan kakvu dugoročnu štetu je napravio svojim megalomanskim i nerealnim zahtjevima!? U novim pregovorima o izmjenama Ustava BiH već su objavljene početne pozicije budućih pregovarača, a te pozicije su do te mjere sukobljene da ja ne vidim kako naći kompromis. Nisam optimista da postojeće strukture u BiH u ovakvom ambijentu mogu naći rješenja za unapređenje postojećeg ustava, a za izradu potpuno novog ustava da ne govorim.

DANI: Za budućnost Bosne i Hercegovine malo ko ima optimistične prognoze, no osobno mi se čini da je pred nama scenarij od još desetak godina očaja. Kako Vi vidite budućnost BiH?

ČAVIĆ: Sama činjenica da je BiH u Evropskoj komisiji tretirana preko nadležnog komesara zajedno s Albanijom govori da će naše putovanje prema EU potrajati poprilično dugo. Optimisti analitičari u EU procjenjuju da će status članice Evropske unije Bosna i Hercegovina dostići oko 2017. godine, dakle za osam do devet godina. Naravno, ova ocjena je posljedica sadašnjeg stanja u BiH. Ja budućnost ove zemlje vidim u potpunoj srazmjeri sa spremnošću za unutrašnji dogovor i kompromis. Više spremnosti značiće kraće vrijeme integrisanja i obrnuto. Ova zemlja niti može biti unitarna, niti može biti podijeljena. Igra na svaku od ovih rizičnih karata je samo gubljenje vremena. Prelomni trenutak za potpunu promjenu političke klime u BiH desiće se kada Hrvatska i Srbija kao i Crna Gora postanu članice EU. Kada će to biti niko danas ne može reći čak ni približno tačno.

DANI: Jednom ste prilikom rekli da SDS nikada nije toliko intenzivno kontrolirao medije u RS-u koliko to čini SNSD pod vođstvom Milorada Dodika. Kakva je medijska slika RS-a danas?

ČAVIĆ: Demokratska društva svoj demokratski napredak mjere slobodama medija, slobodama pojedinaca, političkim slobodama i slobodama pravosuđa. Kada ove slobode postanu ograničene ili budu izložene pritisku, društvo u kojem se to događa ili je u stanju anarhije ili u stanju apsolutizma. Ovo je nekakva opšta definicija demokratskog društva i svi mi možemo da damo ocjenu kakav karakter ima društvo u kojem živimo. Mediji u RS-u, kako štampani tako i elektronski, su vlasnički potpuno privatni, s izuzetkom RTRS-a i agencije SRNA, iako je vidljivo da i ovi mediji funkcionišu pod značajnim uticajem sa strane. Privatno vlasništvo nad medijima proizvodi i privatne uređivačke politike koje su u direktnoj vezi s odnosima vlasnika s vladajućom strukturom u RS-u. Danas je to jako izraženo i uočljivo, jer je kritika vlasti rijetka pojava a glorifikacija svakodnevna u većini medija. Što su bolji odnosi s vladajućom strukturom - kritika je rjeđa a glorifikacija češća i obrnuto.

DANI: Srbija Borisa Tadića je očito riješena da dobije evropsku iskaznicu. Jasno je da to znači i drugačiji odnos prema BiH, što je pokazalo i Karadžićevo hapšenje. Šta to znači za Srbe u RS-u?

ČAVIĆ: Proevropska politika vlasti u Srbiji je jednako dobra i za Srbiju i za region. Ova struktura vlasti u Srbiji dobila je izbore na potpuno jasnom proevropskom programu, što joj daje legitimitet ali i obavezu da ono na čemu je dobila podršku građana i realizuje. Neće im biti lako jer imaju snažnu opoziciju s drugačijim gledanjem, ali ako uspiju u namjeri, u šta ja iskreno vjerujem, to će biti najbolja poruka svima u okruženju kuda treba ići, a posebno Srbima u Republici Srpskoj.

Preuzeto sa www.svevijesti.ba

Press: Pakt Srba i Hrvata


Lideri četiri vladajuće srpske i hrvatske političke partije u BiH postigle su suštinsku saglasnost o konceptu budućih ustavnih promjena i teritorijalnom preuređenju Bosne koja bi trebalo da postane složena državna zajednica i da se sastoji iz četiri federalne multietničke jedinice i distrikta Sarajevo!

Prema saznanjima Pressa RS, ovu zajedničku platformu uoči početka pregovora šest najjačih stranaka u BiH o promjenama državnog ustava usaglasili su Milorad Dodik i Mladen Ivanić, lideri SNSD-a i PDP-a, sa Draganom Čovićem i Božom Ljubićem, predsjednicima HDZ-a BiH i HDZ-a 1990.

Izvori bliski hrvatskim pregovaračima otkrivaju za Press RS da je načelno dogovoreno da sva tri konstitutivna naroda imaju svoju većinsku federalnu jedinicu ili entitet - Republiku Srpsku (RS), Hrvatsku Republiku Herceg - Bosnu (HRHB) i Republiku BiH, što je naziv kojim je tokom razgovora imenovana teritorija pod bošnjačkom vlašću. U slučaju četvrte federalne jedinice, koju bi činila sadašnja teritorija distrikta Brčko, Srbi bi napravili veliki ustupak Hrvatima i Bošnjacima, budući da je teritorija tog distrikta prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pripadala RS. Izuzev teritorije distrikta, Srbi bi zadržali sva ostala područja koja su Dejtonskim sporazumom ušla u sastav RS, dok bi HRHB činili sadašnji većinski hrvatski kantoni, bez obzira na to što nisu teritorijalno povezani.

Izvori Pressa RS, takođe, tvrde da su tokom razgovora srpski i hrvatski političari izrazili načelnu spremnost da međusobno priznaju postojanje RS i HRHB u pomenutim granicama. Istovremeno, u zamjenu za podršku uspostavljanju hrvatskog entiteta u BiH srpski političari dobili su saglasnost hrvatske strane da se u budući novi Ustav BiH ugradi i zakonski utvrđena mogućnost izdvajanja RS iz BiH, odnosno proglašenje samostalne i nezavisne RS, ukoliko bi to bilo potvrđeno voljom građana RS na referendumu! Ista mogućnost, u skladu sa odgovarajućim dokumentima UN, koji priznaju pravo naroda na samoopredjeljenje, bila bi ostavljena i Hrvatima u BiH.

Izvori bliski vodećim hrvatskim političarima u BiH navode da su detalji ovog dogovora već stavljeni na takozvani „non pejper" dokument, o čijem postojanju su, između ostalih, obavješteni visoki predstavnik međunarodne zajednice Miroslav Lajčak, predstavnici nekoliko ambasada zapadnih zemalja, te ključni predstavnici dvaju vjerskih zajednica, od kojih su neki, kako tvrde naši izvori, prisustvovali barem jednom od nekoliko sastanaka lidera četiri vladajuće srpske i hrvatske partije u BiH. Dio pomenutog „non pejper" aranžmana, s kojim su se međunarodni zvaničnici odmah složili, jeste i klauzula po kojoj će dvije strane preuzeti odgovornost za konačan dogovor o ustavnim promjenama bez posljedica po stabilnost zemlje. Takođe, pregovarači su se obavezali i da će novim Ustavom BiH biti zagarantovana nacionalna i vjerska prava svih građana na cijeloj teritoriji zemlje, kao i puno sprovođenje procesa povratka izbeglih i raseljenih lica.

Prema izvorima Pressa RS, za sada postoje samo nagovještaji da bi vodeće zemlje Zapada, uključujući i SAD, bile spremne da prihvate ovakav dogovor. Ti nagovještaji, kao i sadržaji neformalnih razgovora koje Lajčak obavlja sa liderima vladajućih i značajnijih opozicionih stranaka u BiH, bošnjačke političare čine sve nervoznijim. Izvori Pressa RS tvrde da lideri SBiH i SDA Haris Silajdžić i Sulejman Tihić zbog toga sve tvrđe zagovaraju koncept „unitarne građanske države", koja bi, eventualno, mogla da se podijeli na multietničke regije.

Ova je malo jace pukla....

Politika: State Department skinuo embargo s izvještaja koji definira ciljeve američke politike prema BiH



Samo bez muslimanije

Sjedinjene Američke Države su se nakon "Oluje", u augustu 1995, usprotivile svakoj srpsko-hrvatskoj podjeli BiH koja bi dovela do stvaranja muslimanske ili islamske države na preostalom dijelu teritorija. Do sada se takav dugoročni cilj američke vanjske politike u BiH samo pretpostavljao: sada je dostupan prvi dokument u kome se takav cilj jasno deklarira. Postojanje ovog dokumenta dobija na značaju i zbog najnovijih rasprava o stajalištima američke vlade prema novim političkim pregovorima o ustavnom uređenju naše zemlje



State Department je nedavno skinuo oznaku povjerljivosti s kolekcije dokumenata o američkoj vojnoj pomoći BiH. Dokumente je objavio intelwire.com, "clearinghouse za analize, istraživačke izvještaje i ekskluzivne istraživačke dokumente" o nizu tema međunarodne sigurnosti, koji je utemeljio John Berger. U izjavi za Dane Berger objašnjava da je dokumente dobio od State Departmenta, na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama, dok je istraživao moguće kršenje embarga na oružje. "Neka od imena su izbrisana od strane State Departmenta, prije nego što su dokumenti dostavljeni, kako bi se sačuvala privatnost nekih od ljudi koji su bili uključeni u razgovore. Meni nije potpuno jasno na osnovu čega se odlučuje koja osoba treba da zadrži privatnost a koja ne", kaže Berger.

Među objavljenim dokumentima po značaju se izdvaja izvještaj koji je iz Američke ambasade u Parizu poslan državnom sekretaru SAD-a u Washington 17. augusta 1995. godine. Izvještaj je objavljen djelomično. Prva tačka je i dalje ostala u potpunosti povjerljiva jer počiva na "izvorima strane vlade". U ovom izvještaju se navode detalji o razgovorima predstavnika američke i francuske vlade o bošnjačko-hrvatskoj Federaciji i medijskim optužbama da SAD isporučuju vojnu pomoć Hrvatskoj i BiH.

Diplomatski razgovori Američki i francuski diplomati su razgovarali prije svega o posljedicama hrvatske vojne pobjede u Krajini na mirovni proces u BiH, bošnjačko-hrvatsku Federaciju BiH i održivost BiH u budućnosti. U razgovorima koji su vođeni 7. i 8. augusta 1995. u Parizu učestvovali su: John Sewell, savjetnik državnog sekretara SAD-a za vojna pitanja Federacije BiH; Daniel Serwer, koordinator State Departmenta za Federaciju BiH, te pukovnik Anthony Simpson iz Odjela za strateško planiranje Zajedničke komande američke vojske.

Njihovi domaćini su bili viši zvaničnici Elizejske palače, sjedišta predsjednika Francuske, Ministarstva odbrane i Ministarstva vanjskih poslova. To su bili: Jean-David Levitte, diplomatski savjetnik predsjednika Chiraca između 1995. i 2000. godine; njegov zamjenik u Elizejskoj palači Francois Delattre; zamjenik generalnog sekretara Alain Dejammet u Ministarstvu vanjskih poslova Francuske; Philippe Guelluy, diplomatski savjetnik u Ministarstvu odbrane; Alain Maupin, zamjenik direktora za strateške poslove; Jean Rannou, šef vojnog kabineta; zamjenik obavještajnog direktora Jean Chretien. Riječ je o profesionalnim francuskim diplomatima koji su i danas veoma značajni: Jean-David Levitte se vratio na poziciju diplomatskog savjetnika i osobnog izaslanika francuskog predsjednika, nakon što se Nicolas Sarkozy uselio u Elizejsku palaču. Francois Delattre je bio član Chiracovog vanjskopolitičkog tima, a sada je ambasador Francuske u Kanadi, dok je Alain Dejammet bio francuski ambasador u Vijeću sigurnosti UN-a.

"Svaki od sastanaka u Parizu američki tim je počeo objašnjenjem Federacije; američkog viđenja Federacije i legalnih ograničenja za vrste pomoći koju SAD mogu dati. Uloga koju je imao Sewell je opisana u detalje, uz kategoričko odbijanje tumačenja da on daje operativne vojne savjete federalnim partnerima", navodi se u izvještaju, uz komentar da je francuska reakcija bila povoljna. "Francuzi nisu dovodili u pitanje zasluge Federacije i američkog napora da je ojačaju, iako su neki zvaničnici retorički pitali da li će nedavna ofanziva u Krajini smanjiti Tuđmanovu podršku za Federaciju", kaže se u izvještaju.

Francuski zvaničnik, čije je ime izbrisano, dodao je da "ako sporazum Tuđman - Milošević postoji, to bi moglo značiti pravu nevolju za Federaciju, što su priznali američki predstavnici. Oni su primijetili da bi se situacija mogla brzo promijeniti, dodajući da SAD nemaju indicija u ovom trenutku da Hrvatska prestaje da bude posvećena Federaciji. ´Ovo nije početak kraja´, rekao je Serwer, dodajući da će SAD izvršiti snažan pritisak na Tuđmana da nastavi s podrškom za Federaciju. Rekao je da misli kako će Tuđman i dalje podržavati Federaciju, u velikoj mjeri kako bi podržao Hrvate koji žive u Bosni".

Neimenovani Francuz i Serwer su, prema ovom izvještaju, upotrijebili riječ "ako", govoreći o sporazumu Milošević - Tuđman, što indicira da su o takvom sporazumu govorili kao o mogućnosti a ne kao o činjenici ili realnosti. To je potpuno drugačiji pristup od uobičajenog tumačenja u javnosti BiH i regionu, da podjela BiH potiče iz sporazuma Milošević - Tuđman iz marta 1991. godine u Karađorđevu.

"Serwer je priznao da će biti izazovno održati identitet Federacije, ako zaista postoji kondominium između hrvatskih i srbijanskih vođa. Američki cilj ostaje sprečavanje hrvatsko-srpske podjele, iza koje bi ostala samo krnja muslimanska država. On je podsjetio, kakogod, da ideja hrvatsko-srpske podjele regiona nije ništa novo i da je američka politika dosljedno tražila osiguranje da ništa neće ugroziti produženo postojanje BiH. Federacija je stvorena kako bi upravo to osigurala. Francuski i američki zvaničnici su se složili da bi bilo dalekosežnih problema da je Bosna razorena. Muslimani širom svijeta bi izvukli neprihvatljive zaključke", navodi se u izvještaju. Francuski zvaničnik, čije je ime izbrisano, navodi da se on "dugoročno plaši fundamentalističke Bosne, posebno ako se tamošnji muslimani budu osjećali izdanim od Zapada".

Proces federalizacije Francuski zvaničnik je pitao - "da li Srbi u Beogradu doživljavaju Federaciju kao prepreku za njihove napore da ujedine Srbe? Sewell je priznao beogradsku sumnjičavost zbog Federacije, ali je dodao da Beograd prepoznaje i prihvata Federaciju kao suštinski dio plana Kontakt grupe. Stajalište Pala je daleko negativnije". Francuski zvaničnik, čije je ime izbrisano, naglasio je da, "sve dok se ne učine napori kako bi se Srbi priključili, Federacija može doprinijeti podjeli Bosne. Serwer je priznao rizik, ali je dodao da su Pale prvenstveno odgovorne za podjelu. Sjedinjene Države, dodao je, vide Federaciju kao sredstvo za promoviranje bosanskog jedinstva."

"Jedan francuski zvaničnik je veoma podržavao američke procese prema ´dugoročnom procesu´ stvaranja održive, multietničke države kroz proces federalizacije. Ukazujući na nedavnu Karadžićevu sugestiju za podjelom Sarajeva, on je upitao da li SAD vjeruju da je podijeljeno Sarajevo održiv koncept. Serwerov odgovor da Sarajevo mora ostati jedan, integriran grad je sukladan s francuskim gledištem, prema jednom zvaničniku", čije je ime u ovoj kopiji zapisnika izbrisano.

"Ukazujući na povećanu različitost između razvoja na terenu i za pregovaračkim stolom, francuski zvaničnik je pitao kako federalni koncept može pomoći diplomatske napore. Sewell je objasnio da minimalno zadržava dvije strane od međusobnog ratovanja. Također, kako ostaje otvoren za bosanske Srbe, može biti viđen i kao ´mrkva´. Serwer je dodao da Kontakt grupa vjeruje kako je tim bolje što je Federacija jača."

Opseg rasprave o novom ustavnom uređenju BiH, nakon neuspjeha usvajanja ustavnih amandmana iz 2006. godine, još nije određen. Nije poznato čak ni da li bi takva rasprava bila vođena na temelju amandmana ili novog teksta Ustava; daljnje etničke federalizacije ili ukidanja entiteta i slično. Iako Miloševića i Tuđmana više nema, ključna pitanja pokrenuta u pariskim razgovorima američkih i francuskih zvaničnika, prije 13 godina, ostaju i dalje aktuelna. Zbog toga ovaj izvještaj nije samo historijski dokument nego i skica ciljeva američke vanjske politike u budućim pregovorima o ustavnom uređenju BiH.





Daniel Serwer



Federacija i RS su kreacije rata



DANI: Prema ovom dokumentu, neimenovani francuski zvaničnik i Vi ste koristili veznik "ako" govoreći o takozvanom sporazumu Milošević - Tuđman. Da li ste imali tada ili sada bilo kakav dokaz o takvom dogovoru Miloševića i Tuđmana?

SERWER: Ne. Ništa više od onoga što je objavljeno u novinama (naprimjer, Ashdownova priča o mapi na salveti). I jasno je iz onoga što se desilo nakon augusta 1995. da se nijedan sporazum, ako je postojao, nije održao. Federacija je spriječila sporazum Milošević - Tuđman. Tuđman je imao ulog u održanju Bosne cijelom. On nije želio islamsku republiku u centralnoj Bosni i Milošević je trebao biti pametan da dođe do istog zaključka. Trenutna vlada u Beogradu bi trebala da ima u vidu kakav susjed bi Bosna postala ako se Republika Srpska otcijepi.

DANI: "Američki cilj ostaje sprečavanje hrvatsko-srpske podjele, iza koje bi ostala samo krnja muslimanska država." Možete li dalje obrazložiti ovu izjavu za lokalnu javnost u Bosni?

SERWER: Nema puno toga da se obrazlaže. Cilj Sjedinjenih Država postaje blokiranje bilo kakvih planova za podjelom, sprečavanje stvaranja islamske države u srednjoj Bosni i održavanje jedne države na cijeloj teritoriji. Ne mislim da su ovi ciljevi promijenjeni.

DANI: Neimenovani francuski zvaničnik, prema ovom dokumentu, izrazio je "strahove od dugoročne mogućnosti za fundamentalističku Bosnu". Da li možete komentirati ovu izjavu sada?

SERWER: Iako će uvijek biti nekih fundamentalista u Bosni (kao što ima nekih u SAD-u), ja sada ne strahujem ni od kakve fundamentalističke države u Bosni, ali je 1995. postojala ozbiljna mogućnost da iz podjele nastane krnja muslimanska država, teško ovisna od Irana. Postojali su također zagovornici onoga što je tada bilo poznato kao "Zeleni vrt". To je bila loša ideja tada i to bi bila loša ideja sada. Mi smo se složili s Francuzima u vezi s tim.

DANI: Kako vidite Sarajevo sada, 13 godina nakon rata; kao jedan, integriran grad ili kao etnički podijeljen grad?

SERWER: Oni koji žive tamo znaju bolje nego ja šta je i šta bi moglo da bude. Možda mogu samo da dodam da sam ponosan na ono što sam uradio za podršku Federaciji od 1994-1996 i vjerujem da je to spasilo živote i dalo Bosni drugu šansu. Problem je da sada Bosna treba da prevaziđe podjelu na RS i Federaciju i ojača lokalnu upravu i državnu vladu. Federacija i RS su kreacije rata; one nisu stvorene za dugotrajni mir i treba ih promijeniti kako bi se omogućilo Bosni da uđe u Evropu.






Oružje



Francuzi sumnjali u Amerikance



Upitan direktno da li francuska vlada vjeruje izvještajima da su SAD angažirane na isporukama oružja za Hrvatsku i Bosnu, francuski zvaničnik, čije je ime izbrisano iz kopije izvještaja, navodi da su neke situacije za francusku vladu bile "sumnjive, ali da je to pitanje u svakom slučaju od sekundarnog značaja". Drugi zvaničnik je dodao da su SAD-u bile dostupne brojne druge indirektne mjere, implicirajući da su SAD ipak bile umiješane. Američki zvaničnici su uvjeravali francuske sagovornike da ne postoji mogućnost da se ukine embargo na oružje, jer bi predsjednik Clinton stavio veto na takvu odluku. Francuzi su se također brinuli zbog čega Bosanci otežavaju raspoređivanje snaga za brzu reakciju, kad oni to rade u njihovom interesu.

Ova posjeta Sewellovog tima je, prema izvještaju Američke ambasade u Parizu, bila veoma produktivna. "U odsustvu jasnog razumijevanja američkog napora da podrži Federaciju, neki zvaničnici francuske vlade su bili skloni da sumnjaju najgore, npr. da su Federacija i general Sewell kao njen ´vojni savjetnik´ angažirani u zaobilaženju embarga na oružje. Tim je vjerodostojno predstavio gledišta SAD-a, ostavljajući Francuze u uvjerenju da SAD ne zaobilaze svoje međunarodne obaveze."






Oluja



Brzina iznenadila i Amerikance


Francuski zvaničnik je pitao za vojne potencijale federalnih snaga. Sewell ih je opisao kao značajno poboljšane, posebno pješadiju: "U nedavnim borbama Hrvati su osigurali teško naoružanje kako bi muslimansku prednost u ljudstvu doveli do značaja. Problem, kao što je pokazala bihaćka ofanziva, jeste njihova tendencija da idu preširoko. Taj neuspjeh će vjerovatno voditi k manjim, brojnijim i manje ambicioznim ofanzivnim akcijama. Federalne snage još nisu čak ni izjednačene sa srpskim snagama u teškom naoružanju." Na primjedbu jednog francuskog zvaničnika da srpsko povlačenje iz Krajine može povećati brojnost vojske bosanskih Srba, Sewell je dodao da će "srpski prioritet kratkoročno biti da jednostavno asimiliraju ove izbjeglice". Francuski zvaničnik je pitao da li su SAD, poput Francuske, bile iznenađene brzinom kojom je Hrvatska pregazila krajinske Srbe, Sewell je priznao da jesu.

LDS pita
Gospodine Silajdžiću, gdje ste bili prije dvije godine?
"Predsjedavajući Predsjedništva gospodin Haris Silajdžić još je jednom u maniru velikog političkog foliranta krenuo u predizbornu kampanju," ističu iz Gradskog odbora LDS Mostar u saopštenju za javnost.
"Svaki dan tako dotični izgovori mali milion besmislica, uzaludnih obećanja na koja pasti mogu samo naši birači valjda i niko više ili u najmanju ruku otvori neke dvije novosagrađene džamije.

Prije dva dana u klasičnom svom naletu gospodin Silajdžić je ispred četiri stotine bh. naučnika izjavio da je obrazovanje naš najveći prioritet. Zamislite, ni više ni manje nego obrazovanje. Liberalno demokratska stranka je prije više od dvije godine istakla obrazovanje kao ključni prioritet bh. društrva, te uspješno odbranila tezu da je u obrazovanju geneza svih naših problema. Gospodin Silajdžić je u to vrijeme bio
suprostavljen na imaginarnom frontu sa svojim standardnim partnerom Miloradom Dodikom i obrazovanje mu nije padalo na pamet.

Na kraju, nije problem u nedostatku političkog sluha za pojedine teme koliko u besprjekornoj političkoj demagogiji aktualnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Da je kojim slučajem umjesto pred naučnicima Silajdžić govorio pred pčelarima vjerovatno bi proizvodnja meda bila primarni strateški cilj, a zdrava hrana naša komparativna prednost. Pametnom dosta."

preuzeto sa portala sa-x.com

citat:

---

249955 wrote:
Ova je malo jace pukla....

---

Šta je za ekonomski napredak BiH bitnije,izvršavanje poreskih obaveza ili nacionalitet građana?

Šta je za ekonomski napredak BiH bitinije, izvršavanje poreskih obaveza ili nacionalni identitet njenih građana? Oko odgovara na ovo pitanje, predstavnici vladajućih političkih stranaka i ekonomski stručnjaci nikako se ne mogu složiti.
Jeftina priča
Rajko Vasić, izvršni sekretar SNSD-a, smatra da glavnu ulogu ima nacija, vjera, jezik i osjećaj pripadnosti kolektivitetu, jer se plaćanje poreskih obaveza u ovoj državi izbjegava na svaki mogući način. Tako barem glasi Vasićev odgovor Rafiju Gregorijanu, prvom zamjeniku visokog predstavnika na izjavu da «religija u BiH nema presudan uticaj, nego da je glavni problem korupcija, odnosno sprega političara i organizovanog kriminala». Kako kaže za «San» ta Gregorijanova izjava ga je izrevoltirala jer se radi «o staroj tezi koju predstavnici međunarodne zajednice uporno ponavljaju».
- Pozivanje na neke poreske obveznike je jeftina zapadnjačka priča, koja sa BiH nema veze. Bh. građani se ne osjećaju kao poreski obveznici, nego prije svega kao pripadnici određenog naroda, vjere i jezika, dok im je taj osjećaj možda nalazi na nekom 128. mjestu. Zbog toga je glupo zavaravati nekoga da je to bitnije, ta priča je previše plitka - kaže Vasić za «San».
Međutim, iako zastupa tezu da je sve preče nego izvršavanje poreskih obaveza, Vasić ipak prizanje da država ne može živjeti bez ubiranja poreza, te da je to «normalno za svaku državu, pa tako i za BiH».
Zbog svih ovih i sličnih izjava, ekonomski stručnjaci BiH se slažu u jednom «da BiH neće daleko stići sa ovakvom vladajućom garnitutom».
Tako predsjednik Privredne komore FBiH Avdo Rapa za «San» konstatuje da su «bh. političarima lični i nacionalni interesi ispred privrednog razvoja i da u takvoj konstalaciji bh. privreda sigurno neće napredovati».
Ujedinjeni u gluposti
- Svi ti ljudi su postavljeni na određene pozicije sa osnovnim zadatkom da slušaju svoje stranačke lidere i izvršavaju ono što im se kaže. Dokle god na bh. političkoj sceni budu ljudi kojima su bitinije njihovi lični interesi, a ne budućnost ove države, mi se ne možemo nadati boljem - kaže Rapa.
S njegovim mišljenjem u potpunosti se slaže i Svetlana Cenić, ekonomski stručnjak i bivša ministrica za financije RS-a, koja pri tom dodaje da su bh. političari ipak ujedinjeni u jednom, «u svojoj gluposti i primitivizmu».
- BiH vode ljudi uopšte nisu kvalifikovani za takav posao i stoga se oni iza ovakvih izjava u biti skrivaju kako narod ne bi vidio kolike su oni neznalice. Politička scena je katastrofalna i sve dok na vlasti bude ova garnitura BiH nikada neće moći krenuti naprijed - smatra Cenić.

Narod izabrao
Iako nije bio raspoložen komentarisati izjave političara, iz razloga "što ne želi ocjenjivati šta oni mogu, a šta ne», potpredsjednik Privredne komore FBiH Jago Lasić samo je ustvrdio da je «očito da ih je narod izabrao, pa samim tim valjda i računa na njih».

( Svevijesti.ba/Biznis.ba )

citat:

---

249955 wrote:
Ova je malo jace pukla....

---