"Slobodna Bopsna", 04.12.2008.godine

E-novine:
Obmana i poslednji daniObjavljeno: Pon, 08. 12. 2008. 12:29 MUKE PO DJEDU MRAZU
Budući neofit: Deda Mraz se sprema za hristijanizaciju
PHOTO: STOCK

Stvar sa Djed Mrazom u sarajevskim vrtićima podsjeća na očito nedosljedno držanje Amfilohijevih popova, koji onako punački, u crnim Toyotinim Rav4 (jer šta je pop, ako ne Rav Božiji?) džipovima, propovijedaju post i odricanje od luksuza. Ili na one koji propovijedaju izvorno tumačenje islama, ali ne prihvataju izvorno tumačenje prevoza: umjesto da jašu izvorne arapske kamile, voze skupe zapadne automobile


Piše: Andrej Nikolaidis
Na e-novinama Petra Lukovića čitam: „Djed Mraz i ove godine neće doći u sarajevske vrtiće za novogodišnje praznike. Uprava Javne ustanove Djeca Sarajeva, kao i prošle godine, neće organizovati druženja djece sa njihovim omiljenim gostom. Sarajevski portali prepuni su podrške roditelja da se Djed Mraz vrati u vrtiće”. Otpor Djeda Mrazu, ipak, u bosansko-hercegovačko društvo seže dublje od vrtića: „Političari iz sva tri konstitutivna naroda Djeda Mraza doživljavaju kao komunističku tvorevinu. Kažu da su njegovo ime izmislili komunisti i da ne bi trebao, kao takav, biti u upotrebi. Srbi ga zovu Sveti Nikola, Hrvati Djed Božićnjak, a Bošnjaci ga uopšte ne priznaju, jer kažu, nije utemljen u islamu”.

Vaistinu! I neka se zna: u svojoj pravednoj borbi konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine nisu sami. Pomoć je, još odavno, stigla i iz Crne Gore, gdje je crkva takođe protiv Djeda Mraza. Taj debeli, navodno dobrodušni starac, ne slučajno odjeven u crveno („tako su nam, u blindiranom vozu, sa Zapada poslali i Lenjina”), za njega samo još jedan (crveni!) vojnik imperijalizma i kapitalizma – vojnik naročito kvaran i opasan, jer napada našu dječicu.

A nesretni Djed Mraz danas je znak ispražnjen od svakog religioznog značenja: kapitalistički free floating signifier, samo još jedan brend, kako bi rekli. Ako naši narodi i vjernici Djeda Mraza neće jer se pitaju „čiji je, naš nije”, neka ga se ne boje: kapitalistički je. Djed Mraz im vjerski i nacionalni identitet ne ugrožava više nego Coca-cola, Marlboro ili Microsoft.

Za novu godinu 1991/92, naređeno mi je da glumim Djeda Mraza: djeci nastavnika i osoblja sarajevske Prve gimnazije imao sam podijeliti poklone. U maloj pozorišnoj sali – mislim – na posljednjem spratu te škole, trebao sam izgovoriti nekoliko prostoproširenih rečenica, prozvati djecu po imenu, predati im poklone i slikati se sa njima. Izlišno je govoriti da za svoj rad nisam bio plaćen.

Pravo govoreći, ko bi takvo što i platio. Jednostavna predstava (jedna od onih za koje mislite: šta bi tu moglo poći naopako?) pretvorila se u fijasko. U to vrijeme imao sam dugu crnu kosu i bradu. Maskirali su me i šminkali u zadnji čas. Moje crne dlake pokušali su pokriti vatom. Ali vata se, čim sam izašao na scenu, odlijepila.

Crvena kapa je tek djelimično pokrivala kosu, a sa lica su mi visili komadi vate i selotejpa. Djeca su odbila da prihvate da ja jesam Djed Mraz. Nekoliko puta sam morao da izgovorim: Ho-ho-ho-ho, evo me, vaš Djed Mraz. Sve džabe. Izgledao sam kao da su Bin Ladenu obukli kostim i natjerali ga da glumi Djeda Mraza. Danas bi to možda moglo proći kao nekakav postkolonijalni, avganistanski Djed Mraz, koji ruši rasne stereotipe i u obzir uzima kulturne i vjerske specifičnosti dalekih krajeva kojima zapadni vojnici koji ih pogađaju bombama ne umiju izgovoriti ni ime. Onda nije moglo. Bio sam obmana koju su svi pročitali.
Sve je završilo tako što su djeca uzela pakete i, bolno me ignorišući, pošla kući da slatkišima kvare zube.

Kako objašnjava Alain Badiou, obmana je ugrađena u svaki sistem političke reprezentacije. A „realno se ne reprezentuje, ono se prezentuje”. Realno se prezentuje samo kroz „ja”: ali ovdje se ne radi o pohvali individualizmu. Stvar je u tome da postoje samo „zrnca realnog”, kako kaže Lacan. Postoje momenti, ne postoji ono što obezbjeđuje kontinuitet. Institucije koje kroz sistem reprezentacije navodno obezbjeđuju kontinuitet, obezbjeđuju zapravo kontinuitet prevare. Šta, po Badiou, preostaje: samo akcije koje skidaju veo sa realnog, samo ono što on naziva (autentični) Događaj.

Osnovna briga onih koji se pozivaju na to da „reprezentuju” jeste da obmana na kojoj počiva njihov status ne postane odveć očigledna. Stvar sa Djed Mrazom u sarajevskim vrtićima podsjeća na očito nedosljedno držanje Amfilohijevih popova, koji onako punački, u crnim Toyotinim rav4 (jer šta je pop, ako ne rav Božiji?) džipovima, propovijedaju post i odricanje od luksuza. Ili na one koji propovijedaju izvorno tumačenje islama, ali ne prihvataju izvorno tumačenje prevoza: umjesto da jašu izvorne arapske kamile, voze skupe zapadne automobile (nafta koja ih pokreće je, doduše, arapska), odijevaju se skromno, ali vole skupe mobilne telefone. Njihov koncept čistog islama podrazumijeva čišćenje od zapadnih uticaja – ali istovremeno objeručke prihvataju zapadnu tehniku u paketu sa njenim nihilizmom (morali bi više čitati Heideggera, koji je upravo u premoći tehnike vidio ofanzivu zla).


Obmana je postala očigledna: Korporativni Deda Mraz
PHOTO: STOCK


Ako je za neke Djed Mraz premalo islamski, za neke je on premalo hrišćanski: oni bi da ga prevedu, vrate u hrišćanski referencijalni okvir – da Djed bude manje konzumeristički a više vjerski. Ali kako to uraditi, kada se konzumerizam infiltrirao u sve vjersko? Krkanluci za slave, kada se prazni kućni budžet a pune trgovačke kase? Ili Božić; ne donosi li taj blagi dan radost ne samo u domove vjernika, nego i u trgovinske lance, za koje dan kada je Isus rođen znači prije svega bolji promet? Da sutra Coca-Cola ili Pepsi potpišu rekordni ugovor sa crkvom da se njihovo piće koristi umjesto svete vodice, da li bi neko, doista, bio začuđen?

Kada po strani ostavimo prigovore progonu Djeda Mraza koji se mogu izreći sa pozicija liberalnog mainstreama, ono što je naročito problematično u tom činu jeste njegova prijetvornost, njegova nedostatnost, iz koje opet proizilazi njegovo potpuno odsustvo autentičnosti. Zašto samo Djed Mraz? Ne bi li trebalo ukloniti sve ono što je haram, a što se viđa na svakom koraku? Lista je dugačka i teško da je baš Djed Mraz glavna stavka na njoj.

Jednako je neautentična pobuna protiv Djeda Mraza sa pozicija „odbrane hrišćanstva”. Vladajuća ideologija EU je ono što Badiou naziva „animalni humanizam”: mnjenje je zamijenilo mišljenje, tijelo je zamijenilo Ideju. Čovjek je sveden na tijelo, „on je životinja koja zaslužuje milosrđe”, dok se čeka da tehnika obezbijedi konačnu ontološku promjenu, koju možemo shvatiti i kao trijumf ontičkog nad ontološkim. Što je koncept jednako suprotstavljen hrišćanstvu, kao i islamu. I dok se približavaju Evropi i njenoj budućnosti, najveća briga naših hrišćana je da Djeda Mraza preimenuju u Svetog Nikolu, odnosno Djeda Božićnjaka! Jer oni zamišljaju da se pridružuju „kršćanskoj” Evropi, pa će tako i Bosna postati dio hrišćanskoga svijeta? Zakasnili su svega koji vijek. Dobro jutro: Evropa više nije hrišćanska.

Čitav set identitetskih (nacija, vjera) sukoba, kao i navodni sukob između „demokratskog zapada i agresivnog islama”, samo je niz sinhronizovanih dimnih bombi koje treba da sakriju pitanje koje stoji u središtu današnjice, pitanje koje Badiou formuliše ovako: „Što da se radi s činjenicom: znanost zna stvoriti novog čovjeka”? Budući da odgovora nema, jer nema Ideje i nema projekta, „profit će nam reći što da se radi”. I to je najgori od svih mogućih scenarija.

Djed Mraz, Sveti Nikola, Djed Božićnjak, jednoga će nam jutra pod jelkom ostaviti novoga čovjeka. Taj čovjek neće biti ni Isus ni Isa i neće imati ništa ni sa islamskom ni sa hrišćanskom tradicijom. Učestali pozivi na tradiciju ionako su posljednja odbrana simboličkog pred nezadrživim jurišem realnog. I dok starac sijede brade bude jezdio dalje, u svom crvenom Coca-Cola kamionu, vođenom najnovijim Microsoftovim putnim softverom, nama će preostati da se suočimo sa onim što preostaje kada se ukloni i posljednji veo sa lica užasa: sa tuđinom koji, kao Alien u Scottovom filmu, izlazi iz novogodišnjeg poklona.

Nečastivi na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu



Preispitati odluku o izgradnji reisove rezidencije na Kovačima

Braćo i sestre!

Vijest da je na Kovačima u Sarajevu svečano položen kamen temeljac za buduću rezidenciju reisul-uleme dr. Mustafe Cerića, čija će izgradnja koštati 10 miliona maraka i koju će bh. bogataši graditi svojim donacijama, u džematima je primljena s nevjericom i šokom.

U ovim teškim vremenima nije se primjereno sirotinji ismijavati i rasipnošću izazivati. A upravo to čini naš reis Cerić, koji bi po suosjećanju trebao biti prvi ispred siromašnih muslimana, a ne prvi ispred safa bogataša. Naš uvaženi reis, izgleda, ne čuje svoj džemat, do njega ne dolaze glasovi da se ljudi ibrete i ne mogu da povjeruju da reisu obraz dopušta da u ovako teška vremena na Kovačima gradi dvore. Naš reis mora imati samilosti i vidjeti tešku situaciju u kojoj se Bosna nalazi, morao bi osjećati da nam nikad teže nije bilo, da smo gladni, željni posla i pravde, zabrinuti teškom situacijom u kojoj se muslimani nalaze. Mora mu se reći neka dobro pogleda s kim to gradi svoju rezidenciju, koji su to privrednici koje je okupio oko sebe i da preispita dobro kako su se obogatili!

Braćo muslimani, tražimo:

- Da reis zaustavi gradnju dvora na Kovačima i ulaganje 10 miliona maraka u ovako teškim vremenima!

- Da preispita svoje nakane dok borci gladuju jer nemaju posla, dok penzioneri kopaju po kontejnerima, dok povratnici nemaju struju i vodu, dok djeca šehida nemaju za školovanje!

- Da taj novac dadne za pomoć Merhametu i porodicama šehida!

- Da prestane s rasipništvom koje ga veliča, a sve nas postiđuje i crveni i pred uzvišenim Allahom i pred ljudima!

- Da prestane da šuruje s nevjernicima koji mu se dodvoravaju i koriste Islamsku zajednicu za svoj položaj, a koji svoje poslove rade s našim dušmanima i krvnicima, kao da smo moralno mali i kao da nas lahko mogu kupiti!

- Da prestane bacati ljagu na muslimane i da svoje dvore ne gradi s nevjernikom Fahrudinom Radončićem, koji je iz Crne Gore u Sarajevo došao s kesom, a sada gospodari neboderima, hotelima i rezidencijama po Sarajevu, koji svađa muslimane po nalogu Beograda i na svježe rane Bosne i Sarajeva dovodi kapital krvnika Slobodana Miloševića i kupuje našu sirotinju krvavim parama!

- Da li naš reis upita one koji mu dadoše pare: kako ste ih stekli? Kako ste u Bosni siromašnoj uspjeli steći ovoliko bogatstvo? Zašto ste sa Miroslavom Miškovićem, Miloševićevim ratnim ministrom i Šešeljevim saveznikom, u zgradi Avaza napravili zajedničku firmu? Sramota, Avaz je napravljen od para koje su mu dali SDA i Alija Izetbegović, od para koje je muslimanski narod dobio za pomoć u ratu! Za koga on radi, za UDBA-u, KOS, za KGB, od koga je dobio zadatak da nas posvađa i pljačka, da nam, poslije krvi i djece, uzima i pamet i budućnost?

- Da se preispita zašto Islamska zajednica uzima haram novac od bogataša koji su u vrijeme dok smo mi ratovali i gladovali sticali ogromna bogatstva!

Braćo i sestre,

Zato pozivamo sve imame, muftije, sabornike Islamske zajednice, da podignu svoj glas i pročitaju ovaj Proglas na hutbama širom Bosne i Hercegovine. Rahmetli Alija Izetbegović ovo nikad ne bi dozvolio, ne trebamo ni mi. Neka se postide svi koji su ovo uradili i neka promijene svoje odluke!

Nemojte šutjeti, dignite glavu, dignite svoj glas da sačuvamo ponos muslimanskog naroda. Historija će nas upamtiti!

Es-selamu alejkum!

Studenti Fakulteta islamskih nauka

Pismo je upućeno na 200 adresa u IZBiH

"START", 23.12.2008. - SDP NA REISOVOM REKETU

"SLOBODNA BOSNA", 01.01.2009.- MEDIJSKE SENZACIJE-SKANDALI

Kardinal Puljić demantira reisa Cerića

12.01.2009. 00:15

Reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić gostujući u subotnjoj emisiji "Centralni dnevnik" sa Senadom Hadžifejzovićem NTV Hayat, izjavio je da kardinal Vinko Puljić gradi rezidencijalno sjedište za katoličku crkvu u općini Stari grad od- pet hiljada kvadrata. Reis Cerić je ponovio nekoliko puta da „čestita" kardinalu Puljiću ali i općini Stari grad što je u „rekordnom roku" dobio dozvolu za izgradnju sjedišta Katoličke crkve u BiH.


Pitali smo kardinala Puljića gdje gradi novo rezidencijalno sjedište i je li točno da će imati pet tisuća kvadrata.On u izjavi za Svevijesti.ba kaže:

-Ovo nije istina! Mi ne gradimo novo rezidencijalno sjedište katoličke crkve, mi gradimo Starački dom za umirovljene svećenike koji nemaju svoj dom nakon što im istekne služba u župama, kaže kardinal Puljić. Kardinal dodaje da dozvola za izgradnju ovog Staračkog doma nije dobijena u „rekordnom roku" kako je to kazao reisu-l-ulema , nego je bilo pet sudskih procesa na administrativnom sudu u Sarajevu, jer jedan od stanara nije želio dati suglasnost za izgradnju doma.

-On je nas ucjenjivao, tražio je da mu isplatimo 150 tisuća konvertabilnih maraka da bi nam dao suglasnost za izgradnju, na što mi nismo željeli pristati, iz etičkih razloga, i zbog tog smo morali ići na Sud. Stoga reisova, konstatacija kako smo dobili suglasnost od općine Stari grad u rekordnom roku -ne stoji.

Na upit gradi li se sjedište katoličke crkve u BiH od pet tisuća kvadrata , kako je reis kazao, kardinal pojašnjava: „ Mi smo od stanara kupili kuću nobelovca Vladimira Preloga, koji je u sklopu Bogoslovije i budućeg svećenićkog Staračkog doma, koja je u ruševnom stanju a ima- 471 kvadrat a ne kao što je reis kazao 5 tisuća kvadrata. Ta kuća bi u budućnosti mogla biti novo rezidencijalno sjedište Katoličke crkve, ali mi i ovom trenutku imamo prioritet izgradnje svećeničkog staračkog doma. U toj kući danas žive radnici koji grade dom za umirovljene svećenike. S obzirom da je kuća Vladimira Preloga zaštićenja kao kulturni spomenik ona u budućnosti može izgledati samo kao što i danas izgleda. Ponavljam, ona ima 471 kvadrat a ne pet tisuća kvadrata kao što je reis Cerić kazao gostujući na NTV Hayat, kazao je za Svevijesti.ba kardinal Vinko Puljić.
(Svevijesti.ba)

http://www.svevijesti.ba/content/view/20470/215/

BHDANI:

Nervozni stanar


Nekoliko naznaka pokazuje da premijeru Federacije ove zime nikako nije dobro - 1. uplašilo ga nekoliko mililitara crvene boje (očevici tvrde da je bačena u kondomima); 2. poziva se na zakone institucije entiteta koje sam ne poštuje; 3. jedan dan nudi ostavku, drugi dan je povlači. Dakle, Nedžad Branković je malo nervozan. Hoće nešto, a ne zna šta bi. Prvog dana je vjerovatno želio vjerovati da su mu "huligani" dali savršen povod za (ne)savršen zločin - izazivanje vještačke krize i prebacivanje pozornosti s plinske nestašice na "nemogućnost obavljanja svog posla u ovakvom ambijentu". Drugog dana je bio trezveniji - svijest da kriza ne može biti veća od one u kojoj smo, odnosno da se ne može izazvati nešto što već postoji, nije zaobišla ni njega. Brankoviću je jasno da ga viktimizacija ne može spasiti od, ako ne izgladnjele, onda ozeble javnosti. I da je "ambijent" koji ga toliko plaši sam (sebi) stvorio. Zato se i prepoznao u grafitu Po zakonu si dobio stan, po zakonu ideš u ćuzu. Kako je on sam sebi uzrok i posljedica, ne preostaje mu ništa drugo do pribjegavanje političkom apsolutizmu vlastodršca i retorici straha i ucjene - toj odlici svih diktatorskih ideoloških sistema. Zato se u medije odašilje terminologija zastrašivanja ("atak", "napad", "agresija na život i dostojanstvo", "ugroženost"...), sazivaju hitni sastanci Vlade (solidarni u zločinu), stanari obližnjih zgrada privode se u policiju radi ispitivanja, a čelnici Federacije usvajaju informaciju o hitnom i detaljnom izvještaju FMUP-a (do sada je takvo što zatraženo samo u slučaju napada na FIS Vitez). Tako je cijela Vlada talac Brankovićevih ucjena, onih privatnih: iako premijer zahtijeva od javnog mnijenja izuzimanje porodice iz okvira sopstvene političke odgovornosti, on joj je sam nameće: "Ulazimo u dvije teške godine i moramo u ova dva-tri mjeseca donijeti dosta teške reformske odluke, a imat ćemo dosta problema i sukoba sa određenim grupacijama. Ja imam hrabrosti ući u taj postupak, ali mogu se koncentrirati samo ako znam da mi je porodica bezbjedna." (OBN, 10. 1. 2009.). Branković bi trebao znati da u političkoj filozofiji modernog građanstva lično jeste političko - što, uostalom, i sam pokazuje na svom primjeru kupovine stana za kusur i nešto na osnovu svojih vječitih pozicija u institucijama vlasti. Istih onih na koje računa nakon što napusti poziciju premijera - i upravo zato bi Branković da se okoristi komadićem upotrijebljenog kondoma i grafita koji, usput rečeno, nije vidio niko osim njega samog i onih policajaca koji su eto, bože, čekali podne da nabave kreč za (pre)farbavanje. Vjerovatno su računali na malo Brankovićevog razumijevanja s obzirom na to da i oni, kao i svi ostali, čekaju mjesecima da nas pravda zaštiti od njega samog (preko desetak prijava federalne Finansijske policije mjesecima trunu u Tužilaštvu...). Zato bi Brankoviću učinili uslugu kada bi prihvatili ili zatražili da odstupi. Upravo kako se ne bi ponovilo ono što najviše priželjkuje: da se kao i nekadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić, koji, upravo zato što je tek smijenjen zbog kriminala, nikada nije odgovarao radi istog - kamuflira u kojekakve predsjednike upravnih i nadzornih odbora... A prijave ostanu dio prošlosti. I smrznutih vremena. Etici "moralne ostavke" u slučaju kriminala teškog nekoliko miliona maraka (slučaj Energoinvest, BH Telecom, Društvo za upravljanje fondom ABDS...) nema mjesta. Bliska povijest nas, dakle, uči da je Branković, zapravo, samo najgori među jednakima i ništa drugo do otjelovljenje političke bahatosti i apsolutističke dimenzije bošnjačkog establishmenta. One koja zbog nestašice plina ne može čak proglasiti ni vanredno stanje jer nema marke u budžetu. I one koja nas u ovim hladnim danima pokušava urazumiti emocionalnom retorikom jer nema šta drugo da nam ponudi: Haris Silajdžić ruži građane što misle samo na sebe u trenutku kad se cijela Evropa smrzava, Vahid Hećo ih tješi time "što su u ratu prošli i gore", a Sulejman Tihić traži razumijevanje jer "u ovim teškim danima nije lako biti premijer jednog entiteta". Nije, osim ako imate apsolutnu monarhiju. I kada jedna pravila važe za vas a druga za raju. Zamislite film u kojem bi naredna epizoda u najidealnijem slučaju izgledala ovako: premijerove komšije, slučajne "žrtve" nekolicine mililitara farbe, pišu peticiju za iseljenje Brankovića iz zgrade na Merhemića trgu. Radi (svoje) sigurnosti.

"Start", 13.01.2009.godine

"Slobodna Bosna", 15.01.2009.godine - "Pamet na prodaju"

Ko da vrati stan? Nije valjda premijer u tudjem stanu? A i pisao je "Danima".
Nesto mi ga zao, jadnicka.



"DANI", 16.01.2009.godine