"DANI", 21.11.2008.godine

"Slobodna Bosna", 20.11.2008.godine

VIJESTI
24-11-2008 02:00

Mafija preuzima kontrolu nad BiH?

Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Makedonija i Albanija suočene su sa opasnošću da do 2025. godine organizovani kriminal poptuno preuzme kontrolu nad tim dijelom evropskog kontinenta.
Mafijaški klanovi
Ovo se kaže u najnovijem izvještaju na 120 stranica iza kojih stoji grupa eksperata iz svih američkih obavještajnih službi. Autor izvještaja koji nosi naziv „Globalni trendovi 2025. – transformisani svijet“ je američko Nacionalno obavještajno vijeće (NIC), a korištene su informacije svih 16 civilnih i vojnih obavještajnih slućbi SAD-a
Jedna vlada ili više vlada u istočnoj ili centralnoj Evropi mogle bi da padnu pod dominaciju organizovanog kriminala koji će ojačati – ocjenjuju američki eksperti. Oni posebno pominju ruske mafijaške klanove koji hoće da preuzmu kontrolu nad regionom zapadnog Balkana i ističu da je taj dio Evrope ugrožen i djelovanjem radikalnih islamističkih grupa „koje vjerovatno neće do 2025. godine nestati sa svjetske političko-sigurnosne scene“.
Treba reći da američko Nacionalno obavještajno vijeće svake četiri godine objavljuje svoju analizu i to uoči stupanja na dužnost novog predsjednika SAD-a kako bi on imao na uvidu procjenu globalnih političkih, sigurnosnih i ekonomskih kretanja u svijetu. Izvještaj se, po pravilu, javno objavljuje.

Korumpirani političari

Aktivnosti ruskog organizovanog kriminala u snabdijevanju energentima nekim kompanijama će obezbijediti i povlaštene uslove na tržištu – procjena je NIC-a koji smatra da će u narednom periodu u svijetu biti sve više sukoba oko resursa, uključujući vodu i hranu.
Vremeno, a imaju u vidu njihove jake veze u vladama i upravljačkim strukturama korporacija, kriminalci će biti u poziciji da kontrolišu države, preuzmu kontrolu nad tržištem, čak i da oblikuju spoljnu politiku – stoji u izvještaju o ruskom organizovanom kriminalu i njegovom uticaju na Evropu.
Vjerovatnoća enormnog rasta uticaja organizovanog kriminala posebno je izražena u istočnoj Evropi gdje je kriminalna djelatnost odavno institucionalizovana u sve sfere ekonomskog i političkog života – kaže se u analizi NIC-a i naglašava:
U tim državama istočne Evrope i na Balkanu, vođe organizovanog kriminala vremeno su postali moćni i uticajni biznismeni i samim tim važni partneri korumpiranim državnim zvaničnicima.
Prema procjeni američkih obavještajaca, teroristička organizacija Al Kaida će se razvijati brže nego što se misli i postajat će sve opasnija za Evropu, a radikalni islamisti će na evropski kontinent dolaziti preko Balkana.
S.V.

Bivši ambasador SAD-a u BiH zadužen za Evropu

Ričard kauzlarič, bivši američki ambasador u BiH, u Nacionalnom obavještajnom vijeću (NIC) zadužen je za Evropu. On je vrstan poznavalac prilika na Balkanu. Radio je i u američkim ambasadama u Izraelu i Egiptu, a jedno vrijeme u američkom Institutu za mir bio je direktor odjela Specijalna inicijativa za muslimanski svijet.

Inače, direktor NIC-a od 2005. godine je Tomas Fingar koji važi za izvrsnog poznavaoca sigurnosnih prilika u svijetu. Jedno vrijeme vodio je Biro za obavještajni rad i istraživanja u američkog diplomatskoj službi.
(„SAN“)

http://www.san.ba/index.php?id=4331

kaze ovako bosic cijepa sds,ocekuje se ofrmiranje nove sds,a-sds ili sds na kvadrat, ili original sds nije vlater s koridora...

zatim nista novo u hdz,nema nista od pomirenja,poslje izbora dragi ojaco pa ne benda ljubicu ni 2 %....

haris i suljo nikad posvadjaniji,gotovo je ne mogu se ni internetom gledati a kamoli smislit,jos samo da se potuku i...

lagumdziju nadgledaju sumnjivi tipovi,preskacu ograde,vire iza zida,iza coska...

milo tuzi sve redom,i drzavu koju ne priznaje,osim kad izjavi da je ne voli,i njene sudove,tuziteljstvo, i strance ohr,rafia itd itd...


Aktuelne politicke dogodovstine...da nije zalosno bilo bi smijesno

Bakire, Bakire... cuvaj se.



"Start", 25.11.2008.godine

BHDANI

Ekskluzivno: Ispovijest glavne svjedokinje u istrazi koja se vodi protiv profesora sarajevskog Pravnog fakulteta pred Tužilaštvom TK



Istureni pravni bordel

Povratkom iz izbjeglištva, bez posla i kako bi prehranila dvije maloljetne kćerke, Alisa Sarajkić bila je osuđena na ulicu, heroin i pružanje seksualnih usluga, između ostalih, Zdravki Lučiću i Bajri Goliću. Tim doajenima Sarajevskog univerziteta koji su, zajedno s Fuadom Saltagom, dekanom, i Sanjinom Omanovićem, iskoristili osnivanje isturenog odjeljenja Pravnog fakulteta u Tuzli kako bi se halapljivo častili - ženama, pićem, drogom... Sve zahvaljujući nekolicini makroa, haotičnom obrazovanju, socijalnoj bijedi... Dok oni još uživaju u akademskom imunitetu i zaštiti pravnog sistema, onog istog kojeg godinama sami tkaju, Alisa Sarajkić se krije, preživljava, bori... Ovo je njena priča



Nedim Trtak
Alisa Sarajkić: "Budemo u apartmanu cijelu večer, furamo, pijemo, šmrčemo bijelo, zezamo se..., a Vlada sve plaća"
"Zdravko Lučić se volio brčkati u kadi satima. Provodili bismo noć u hotelu Tuzla, zezali se, a onda bi on uzeo piće i po dva sata odmarao u kupki. Prvi put sam shvatila koliko je Zdravko utjecajan jednu večer kada me zvao da mu se pridružim u kadi. Kažem mu, onako, u šali: ´Ma, kakva kada, daj mi bazen.´ A on će: ´Hoćeš bazen? Nema problema.´ Bilo je dva ujutro i pomislila sam kako nema šanse. Rekao je da mu dam mobitel. Nazvao je direktora hotela i rekao da mu se odmah otvori bazen. To se i desilo. Cijelu noć smo se kupali u bazenu, a konobari su nam donosili piće, hranu...", priča za Dane Alisa Sarajkić. Ona je jedna od glavnih svjedokinja u istrazi protiv Jasmina Mašića, nekadašnjeg vozača u Vladi TK, osumnjičenog da je proteklih pet godina profesorima sarajevskog Pravnog fakulteta ugovarao seksualne usluge u zamjenu za ispitna pitanja. I jedina koja je pristala javno pričati o isturenom tuzlanskom životu doajena sarajevskog prava. Prvenstveno Bajre Golića, profesora predmeta Uvod u ekonomiju, i Zdravka Lučića, profesora predmeta Rimsko pravo, kome je godinama pružala seksualne usluge. Njeno ime i prezime nam nije bilo bitno. Kao niti identitet djevojaka ili studentica za kojima sedmicama tragamo, a među kojima su jedne, u zamjenu za prolaznost na ispitima, navođene na prostituciju, dok su druge posredovale u kupovini ispita preko Jasmina Mašića. Ali, uvjeravala nas je Alisa, garancije za anonimnost ne znače joj ništa. "Ja sam već grdno u neprilikama, ništa mi ne može pomoći... Šta mi je ostalo? Barem da se zna kakvi su ti ljudi, ma nisu ljudi, moćnici..."

Mama, to je poezija Do Alise nam je bilo teško doći. Ona nema fiksne adrese. Nema ni "fiksnog" grada. U posljednje vrijeme krije se od stana do stana. Radi sigurnosti. Za njenu matičnu adresu, u centru Tuzle, saznali smo jer je nekoliko puta bila osuđivana zbog krađe. Zgradu blijedo promatramo pitajući se da li je napuštena ili u fazi rušenja. Ne znamo ni na koja vrata da uđemo. Probijamo se nekako do potkrovlja mračnim i klimavim stepeništem. Niko se ne odaziva na naše kucanje na vrata. Kada smo već razočarano htjeli odustati, s druge strane se začuo glas. Vrata nam otvara petnaestogodišnji dječak. Lice mu jedva razaznajemo, svjetla su ugašena... Predstavljamo se. - Ko je to?, dopire iz daljine drhtavi ženski glas. "Niko, niko, mama." Dječak nas odmjeri, a potom slegnu ramenima. Slijedeći njegove upute, pronašli smo Alisu. Njegovu sestru, saznat ćemo. Sastanak je dogovoren u tržnom centru Omega. Sjedamo u kafić i gledamo oko sebe. Pitamo se kako da je prepoznamo. Osim da je jedna od glavnih svjedokinja, u tom trenutku o njoj znamo još samo da je nedavno izašla iz zatvora... I da je tokom pet godina bila na heroinu. Da li je iscrpljena, smorena, da li je odaju tragovi ovisnosti... Predrasude nam razbija djevojka, nasmiješena, elegantna, gordoga lica... "Da mi nije bilo zatvora, nikada se ne bih skinula. Svaki dan tokom osamnaest mjeseci sam se budila u šest ujutro. Tamo nema hoćeš-nećeš, već moraš, nemaš izbora. Trpi i čekaj da prođe bol", objašnjava odmah, kao da osjeti našu blagu iznenađenost njenom pojavom. "Sada se držim, trudim se, iako psiha... kažu, jednom junkie - uvijek junkie." Ljepotu njenoga lica iznevjerila je prošlost - da nije, možda bi izgledala kao da ima trideset i dvije godine. "Počela sam se drogirati vrlo kasno, s dvadeset i šest. Možda zato što sam izgubila djetinjstvo. Što ga nisam imala. Ostala sam trudna u ratu, u prvom razredu srednje škole. Jednu godinu za drugom. Imam dvije djevojčice. Ne znam ni sama kako zapravo... Njihovog oca nisam voljela, spavala sam s njim jer sam mislila da tako treba. Narednih godina smo nekako preživljavali, ja sam odgajala njih dvije, nisam imala svoj život..., a bila sam željna svega. Kada smo, nakon toga, otišli u Njemačku, radila sam kao čistačica... Grozan period, jad i bijeda. Nisam više mogla izdržati tako, suprug je već ušao u kriminalne vode, i ja sam odlučila da se vratim s curama u Bosnu. Tada sam počela da živim. Ali i da tonem." Alisi zazvoni telefon. "Jeste, mama, našli su me. Jeste, novinari su, ne brini. Jeste, mama, to je zbog moje poezije. Hajde, lezi, volim te." Sjetno se nasmiješi. "Jadna majka, ona misli da dajem izjavu zbog pjesama koje pišem. Pisala sam pjesme u pritvoru i objavili su ih u zatvorskom biltenu... A ona ne zna puno toga, ima karcinom, brine se o mom bratu, ali ne mogu s njima živjeti, preopasno je... i ne želim da ih opterećujem." Alisa vadi iz torbe debelu teku - dnevnik. U njega sve zapisuje. "Ovo je novi, ali u starom sam pisala sve iz perioda druženja s profesorima. On je na sigurnom mjestu. Kod jedine osobe kojoj vjerujem. Ako mi se nešto desi nakon ovoga, istina je zapisana. I tužiteljica Dijana Milić me pitala kada sam joj pokazala: ´Pa, nisi valjda napisala i moje ime?´ Rekla sam joj: ´Ne, Vas predstavlja jedan simbol.´"

Alisa, spremi se Alisa je upoznala profesora Zdravka Lučića u vrijeme kada je u Tuzli otvoreno istureno odjeljenje Pravnog fakulteta Sarajevskog univerziteta. Bila je 2002. i oni koji su željeli studirati pravo, obradovali su se što ne moraju putovati do glavnoga grada. Vlada Tuzlanskog kantona potpisala je sporazum s Rektoratom Univerziteta u Sarajevu: profesorima će se plaćati dnevnice, hotelski smještaj i dobit će usluge prevoza. Jasmin Mašić, koji je već radio za parlamentarce iz Tuzle, dodijeljen je kao vozač profesorima Pravnog fakulteta. Alisa i Jasmin upoznali su se u nekoj od lokalnih tuzlanskih diskoteka. "Ja sam se tek vratila iz Njemačke, nisam mogla ovdje naći posao, i bila sam strašno depresivna. Počela sam izlaziti svaku noć po partijima, zaglavljivati do ranih jutarnjih sati... U to vrijeme, Jasmin je bio prava faca među rajom. Nekako se zaposlio u Vladi Kantona, imao je službena kola Golfa 3 i dobro je zarađivao. Sve cure su se palile na njega. Pa i ja. Tada sam bila plavuša, atraktivna, očuvana, dobro sam izgledala... Počeli smo se zabavljati. Nakon nekog vremena, Jasko mi kaže: ´Vidio te ovaj jedan profesor - Zdravko Lučić, puk´o je na tebe, hoće da te upozna.´ Prvo sam se predomišljala. Ja sam u to vrijeme već dobro zaglibila u droge, a nisam imala novca, ni za stan, ni za kćerke, nizašta... Jasko me uvjeravao: ´Hajde, neće ti ništa, samo budi s njim, uzet ćemo brdo para, ja sam se pravo ušemio.´ Tako je krenulo."

Alisa je naredne dvije i po godine pružala seksualne usluge Zdravku Lučiću. Svaki put kada iz Sarajeva krene za Tuzlu na predavanja, Lučić nazove Jasmina: ´Reci Alisi da bude spremna.´ "Sredim se, obučem svoju najljepšu haljinu i čekam da me pokupe... Odlazili smo na večere u najbolje restorane, ribnjake... Uglavnom su tu bili i ostali profesori: Golić, Saltaga... Ovog Omanovića, kojeg spominju, ja nisam viđala. Svi su veliki gurmani, na stolu je uvijek bilo mesa, pića... Lučić bi me uvijek predstavljao kao svoju pratnju, nekada bi govorio ´moja žena´... Saltagu sam viđala, ali nisam nikada ništa imala s njim jer sam bila Zdravkova. Ostali profesori su također imali pratnju, uglavnom su tada Ruskinje bile aktuelne, Malena i Tanja su često bile s nama. Na kraju bismo uvijek završili u hotelu Tuzla, gdje su oni imali rezerviran apartman."

Tanka linija bijelog Zdravko Lučić je Alisi redovno kupovao skupe poklone, plaćao stanarinu, davao novac za djevojčice. "Uvijek je nosio mnogo para sa sobom, pa mi je znao kupiti, recimo, plišanog medu za 100 KM. Jednom smo bili u hotelu, a Zdravko kaže: ´Hajdemo u diskoteku Senad od Bosne.´ Ja sam se dvoumila jer nisam imala šta obući. Zdravko je odmah nazvao jednog lika što drži lanac prodavnica Tebeise i rekao mu da mi donese haljinu. I zaista, poslije pola sata, dobila sam odjeću, moj broj... Kad nije bio u Tuzli, ja ga nazovem na mobitel i kažem da mi treba novca, a on preko jednog privatnika u Tuzli, Albanca, koji je često bio s njima, Mahir Besnik Miki se zove, pošalje novac, 300 do 500 KM, ili mi donese hrane, odjeće, šta god mi treba..."

Alisa tvrdi da je nakon određenog vremena počela da se viđa i s Bajrom Golićem. "Zdravko nije znao da sam bila s Bajrom... Bili su strašno ljubomorni jedan na drugoga, i obično nisu željeli da razmjenjuju žene. Bajro bi mi dao 200, 300 KM, zavisi, kako kad. Bio je i taj jedan Ilija, profesor latinskog, isto je predavao na isturenom odjeljenju, ali nikada nije sa mnom spavao, samo me je volio gledati, kupovao bi mi donje rublje i gledao satima... S Bajrom sam bila radi čiste pohlepe, jer koliko god novca bi mi Zdravko dao, meni ne bude dovoljno... Trebalo mi je za drogu. Tada sam samo šrmkala kokain, uzimala ecstasy, i uvijek mi je falilo novca... I oni su se drogirali sa mnom, ne previše, ali znali su povući... Meni je bilo dovoljno da Zdravko povuče jednu liniju jer se odmah oduzme i ne zna gdje je. Te situacije sam koristila da ga prevarim. Recimo, razvučem nam po liniju i kažem mu: ´Čim ću povući, daj mi stoju?!´ On izvadi novčanicu, ja razvučem, i stavim je u svoj džep. Onda nam nakon nekog vremena ponovo razvučem po liniju, i opet kažem: ´Pa, moram nečim povući´, a on će: ´Pa, zar ti nisam već dao?´ Ja kažem: ´Pa, jesi, ali si je vratio u novčanik.´ A onda on izvuče još jednu stotku, ja povučem liniju, i strpam i nju u džep, i tako... Bajro je isto jednom povukao, ali smo se prepali, skroz je pomodrio čovjek, isplazio jezik, zamalo nije umro... Od tada mu više nismo dali da šmrče."

Igre bez kondoma Alisa kaže da je Zdravko Lučić istovremeno viđao i druge djevojke posredstvom vozača Mašića. Jedna od njih također je svjedokinja u slučaju koji se vodi pred Tužilaštvom TK. "Ona mi je vremenom postala prijateljica. Pjevala je po tim kafanama u okolini Tuzle... Zdravko je čuo za nju i rekao Jasminu da želi da je upozna. Jednu večer su saznali da pjeva u jednom restoranu u Bašićima i tako smo svi krenuli: Jasmin, Mahir, ja... Tu večer pjevala je još jedna djevojka Džena i Zdravku se svide obje. Na kraju večeri Zdravko kaže Jasminu: ´Sredi mi i onu konobaricu, ima dobre sise.´ I tako mi krenemo svi zajedno za hotel Tuzla. Meni je svakako posao nalagao da budem i s drugim djevojkama... Ali, sa Zdravkom je seks uvijek trajao kratko, tako da na kraju više nije mogao... Tu večer ga ostavimo s konobaricom i odemo iz hotela. Onda nas je zvao, molio da se vratimo, digao je cijelu Tuzlu na noge da nas traži... Mislim da se vremenom zaljubio u nas obje, mene i pjevačicu... Znali smo ući u taj restoran Diskrecija, obje nas drži pod ruku, kaže ´moje dvije žene´." Alisa je znala povremeno "pobjeći" od profesora Lučića. "Jedno vrijeme sam bila puna para i pukne mi film, kontam, šta ću s njim, šta ću s njima uopće, em su dosadni, em nikakvi, kad se skinu, pa onaj stomak, one dlake, muka mi dođe nekada... Ali Jasmin i ja smo ipak koristili njihove pogodnosti. Kad su profesori u Sarajevu, mi odemo u hotel Tuzla, gdje im je Vlada plaćala sobu i gdje su dovodili djevojke, dođemo na recepciju, kažemo: ´Bajro Golić je rekao da nam date tu i tu sobu.´ I tako, budemo u apartmanu cijelu večer, furamo, pijemo, šmrčemo bijelo, zezamo se..., a Vlada sve plaća", smješka se Alisa. Dok govori, povremeno odmahuje glavom... U trenucima se čini kao da priča nečiju drugu priču... Ili tek razmišlja o onome što je proživjela. Nema stida. Ni samosažaljenja. "Znaš... imala sam hepatitis", kaže odjednom. Kao da smo bili zaneseni ludilom njene prošlosti, te riječi nas vratiše u stvarnost. - Jesi li se štitila? "Ne... Zdravko nije želio. Nije ni Bajro." Šutimo. Nekoliko trenutaka kasnije, Alisa otpočinje... "To s prodajom ispita došlo je kasnije."

Put do najtežih profesora Zdravko Lučić je navodno Alisu sve češće počeo voditi na poslovne sastanke...

"Jednom smo bili u Doboju, svi su bili kravatirani, ja sam glumila eskort-damu, pričalo se o jednoj banci u čijoj je Zdravko komisiji... Kasnije sam saznala da je na taj način Zdravko ovom Mahiru kompenzirao usluge djevojaka... Mahir je govorio da mu jebe mater jer mu Zdravko nije završio neki milionski kredit koji mu je obećao preko svoje pozicije u toj banci." Pitamo radi li se možda o Investicionoj banci FBiH? Alisa sliježe ramenima. "Ne znam, ali sam vremenom shvatila da je golem novac u igri, u to vrijeme se i Bajro Golić hvalio da pravi kuću na Ciglanama od dva miliona KM. Nažalost, nikada nisam previše obraćala pažnju na njihovu priču, kontala sam, što bi me zanimala njegova kuća, pa neće me ženiti..., a i sve češće sam bila dobro nadrogirana. Jedne prilike Jasko je donio tri indexa u hotel Tuzla, gdje smo sjedili. Pitam o kakvim indexima se radi, Jasmin kaže: ´Studentima treba da se upiše ocjena.´ Zdravko je pregledao indexe i upisao nešto u svaki od njih. Nedugo nakon toga, Jasko mi je rekao da uzmem od Zdravka pet do deset ispitnih pitanja i kažem mu da je za jednog mog rođaka. Međutim, Zdravko je rekao: ´Nek´ mi se Jasko direktno obrati za to.´ Kada sam kasnije pitala zašto, Jasko je rekao da je kod Zdravka i Bajre Golića najteže položiti ispit i da studentima uzimaju 2.000 KM za ispitna pitanja. Jasko bi uzimao keš od studenata, a profesorima zauzvrat iznalazio djevojke koje bi im pružale seksualne usluge... Vremenom je postao pun k´o brod, kupio je stan, novog Passata..." Alisa studentice nikada nije viđala u sobama, ali... "Jaska bi često nazvale studentice, a on bi ih prebacivao Zdravku... Moja prijateljica i ja smo znale nadrogirane doći na ispit i mašemo iz zadnje klupe Zdravku... On, naprimjer, ispituje nekog studenta, ovaj pojma nema, onda mu mi rukama govorimo da ga pusti da položi..." Alisu pitamo da li joj je poznat način na koji su studentice polagale ispite. "One koje nisu imale novac, pružale su seksualne usluge profesorima, tako mi je Jasko govorio, a one koje su dolazile iz uglednijih porodica, plaćale su. Ipak, ne vjerujem da ih ima mnogo, kao što se priča u posljednje vrijeme. Ja sam stalno viđala djevojke u hotelu, u sobama, i zaista nisam obraćala u to vrijeme pažnju na to da li su studentice ili samo prostitutke, nije me interesiralo..."

Vremenom, Alisa se počela drogirati heroinom. I pružati seksualne usluge većem broju muškaraca. "Ne znam ni kako se to desilo... Bila sam sve očajnija... I sve mi je postalo svejedno. Jednu večer tako nije bilo druge droge i ponudili su mi heroin... Uzela sam ga misleći, kao i svako drugi, vjerovatno, da je to samo ´ovaj put´ i da se ne mogu navući. Da sam iznad svega..." Zdravka Lučića je sve rjeđe počela viđati. "Vidio je ubode na meni, nisam se mogla više ni koncentrirati... Bilo mu je isprva žao, molio me da prestanem... Tada sam shvatila da me je na neki način ipak volio... bez obzira na sve te druge žene... Nisam ga više nikad vidjela." Alisa priča kako joj je vremenom sve postalo svejedno. Osim jednog šuta. Život je gubio na cijeni. "Gram je koštao samo 50 KM, ali trebalo mi je stalno... Počeli su me ganjati svi makroi u kantonu, svađali se čija ću biti... Manje novca, više droge... počela sam krasti po marketima, izgubila sam se..."

Bezimena ljubav S Alisom odlazimo do stana u kojem trenutno boravi. Već je kasno a ona, kaže, ima izlaz do sedam navečer. Krije se kod "dide", svog dalekog strica. Mora mu odnijeti hljeb, dati lijekove i saopćiti mu da će večeras produžiti izlaz. Moli me da se predstavim kao njena prijateljica iz crkve. Marijana, recimo. Zajedno se molimo Bogu i bježimo od ovozemaljskih ovisnosti. "Jedna moja poznanica se tako izvukla, bila je narkomanka kao i ja... Crkva joj je pomogla, sad ima i posao... Tu se družimo, pjevamo, molimo, lijepo mi je tu... Osjećam da me oni vole, ne osuđuju me, ne misle mi zlo. Vjerujem da je to jedina ljubav koja te ne može iznevjeriti, ljubav prema Bogu..." Kupujemo hljeb. S vrata nas dočekuje miris vlage i stari čovjek naslonjen na sudoper.

- Gdje si ti do ova doba, čekam da mi doneseš hljeb već tri sata!?, ljutito nas odmjeri. "Moja prijateljica... crkva, moram na sastanak." - Ma ja, pričaj ti priče nekom drugom... jel´ to opet ideš u droge? "Ma nije, dida, kažem ti, crkva..." - Jah, jah, šuplja... nisam mahnit ako sam star. Neka ti prijateljica izađe časak.

Napolju je hladno. Na Tuzlu se već odavno spustila magla. Iz daljine dopire Alisin glas: "Da, da... svi mi za nečim tragamo. Da mi je znati šta to ja tražim..." Uskoro izlazi. "Jadan, šta će, boji se za mene..." Hodamo ulicama grada... Pusto je. Alisa se okreće za sobom. "Znaš da sam i za vas mislila da ćete me kidnapovati?!", govori smijući se. "Primila sam prijetnje putem telefona još u zatvoru, prenijeli su poruku zatvorenicama: ´Recite joj da je mrtva čim izađe!´ Znaju da ću svjedočiti protiv Jasmina, a i profesora, sve što znam, ispričat ću..." Kaže da se ne boji za sebe, već za svoje kćerke. Zbog njih je i pristala da svjedoči na sudu. Zbog njih više i ne želi da se vrati u svijet zavučenih kafana, makroa, hotelskih soba, muškaraca koje prezire, iluzije žutog... Alisa zastajkuje. Pali cigaretu. "Ali, ipak, ja ih razumijem", kaže ispuhujući dim. "I ja bih isto radila da nemam novca." - Uradila šta?

"Pa, da nemam novca, a hoću da završim fakultet, ili da imam novca, a ne mogu od izlazaka, ili zato što nemam želju da učim, dala bih pare ili... nešto drugo. Ne znam... nedavno sam u zatvoru čitala tu jednu knjigu Beogradska sponzoruša. Kaže: ´Ne postoji ta stvar koju ja p*z**m ne mogu riješiti...´"





Zatvorski deal



Vaše buduće sudije su lopovi


Istraga protiv Mašića pokrenuta je nakon što je tužiteljica Tužilaštva TK Dijana Milić posjetila ženski odjel KPD Tuzla. Ona i Alisa Sarajkić su tada sklopile sudsku nagodbu: svjedočenje - sloboda zauzvrat. "Došla je zajedno s tužiteljicom koja me strpala u zatvor. Mislila sam da žele izvući određene informacije jer su znale da poznajem makroe koji su u januaru pritvoreni zbog organizirane prostitucije, ali i ovih policajaca Jankovića i Fazlića, za koje se sumnjalo da su umiješani u dilanje drogom na prostoru Tuzlanskog kantona... Ja sam već bila bijesna jer nisam razumjela da neko može ležati u zatvoru samo zato što se nalazio u prisustvu osobe koja je overirala. Znala sam da su iskoristili taj povod da povežu djela za koja sam već bila osuđivana, poput krađe, ali sam bila uvjerena da mi je sve namješteno kako bi se spriječilo da svjedočim za ove policajce... Sjetila sam se i profesora i prava i svega i rekla sam ironično: ´Eh, moj Bože, lopovi me tuže, lopovi mi sude.´ Tada me je Milićka upitala šta to znači. Misleći na ove koji plaćaju ispite, rekla sam: ´Pa, zato što su već sada vaše buduće sudije lopovi.´ Milićka me je zamolila da joj dam službenu izjavu, međutim, ja sam joj rekla: ´Ne bih, nisu to bilo kakvi građani.´ Ona je rekla: ´Ako se ja ne bojim, ne boj se ni ti.´" Alisa je nedugo nakon toga puštena na slobodu. Pod uvjetom da zauzvrat dobije socijalnu naknadu, za sebe i kćerke. Barem do maja mjeseca naredne godine, period dokad je proglašena "nesposobnom za rad". "Starateljstvo nad kćerkama sam izgubila još u zatvoru. One su smještene fol u sigurnu kuću, a zapravo se radi o nekom domu za mentalno hendikepirane u Dujama... Razboljela sam se zbog toga. One bi me zvale i plakale: ´Mama, ovdje je grozno, daju nam neke psihijatrijske tablete, spavamo na željeznim krevetima...´ Nekako sam ih uspjela izbaviti odatle preko porodice i smjestiti na sigurno mjesto. Po izlasku iz zatvora, 13. oktobra, Dijana mi je obećala socijalnu pomoć i stan dok ne nađem posao... Međutim, sve su to bila pusta obećanja... Za ovih mjesec i po dana dali su mi samo 100 KM. Kako da im vjerujem i dalje?"





Tuzlanski makroi



Mrak će te pojesti



Prvi veliki lanac organizirane prostitucije u Tuzlanskom kantonu razotkriven je početkom ove godine, u januaru mjesecu, kada su, zbog "dugogodišnjeg vrbovanja djevojaka na seksualne usluge", uhapšeni Zvonko Kovačević Munja, Elmedin Pirić, Nijaz Begić i Slavica Dakić. Istragom se otkrilo da su u njen stan na Brčanskoj Malti u Tuzli godinama privodili djevojke, bh. i strane državljanke, i prisiljavali ih na prostituciju. Tada se po prvi put u javnosti počelo spominjati da su neke od glavnih mušterija ugledni doktori, profesori, političari… Za sada je samo Kovačević optužen na trinaest mjeseci zatvora (?!), dok je pored Mašića, nedavno pritvoren još i Senad Habibović zbog sumnje da je jednog od profesora Sanjina Omanovića ucjenjivao "kompromitirajućim snimcima sa studenticama". Habibović služi kaznu u istom zatvoru gdje je donedavno bila i Alisa. Tokom mjesec dana dijelilo ih je samo dvorište. "Svaku večer se derao iz ćelije: ´Alisa Sarajkić, ubit ću te za ovo što si svjedok Jasminu! Šta ti je on uradio pa da ga cinkariš, ne znaš u šta si se uplela, mrak će te pojesti...!´"

S druge strane, Zvonko Kovačević Munja će, kako saznajemo, biti jedan od svjedoka u istrazi koja je pokrenuta protiv četvorice profesora Pravnog fakulteta. Takva odluka je donesena nakon što je Munja iz zatvora dao izjavu za Tuzlanski list: "Gledam profesora Lučića na televiziji, daje izjavu ispred Tužilaštva, kaže nije imao seks sa studenticama, a kamoli prostitutkama, jer ima ženu. Da sam bogdo mogao biti tu, da mu u lice kažem da laže. Rekao bih mu: ´Lažove, jesi mene zvao da ti dovedem prostitutku u motel, kad si sav balav bio, nisi znao za sebe od alkohola?!´ (…) Jaska znam iz školskih dana (Jasmin Mašić, op. aut.), on me i upoznao s profesorima. Sreo sam ga jednom u hotelu Tuzla. Mahnuo mi je iz restorana i zovnuo da im se pridružim na piću. Još nekoliko puta sam sjedio s njima, a bili su tu i Lučić i Golić… Profesori su imali velike apetite, pa je pored meze, na stolu uvijek bilo nekoliko flaša vina, piva, ali i žestokih pića. Sve je to Lučić plaćao, ako ne u kešu, onda bi potpisivao neke račune, koje bi platio neko drugi. Uvijek su imali puno love sa sobom. (…) Najčešće su bile tu i četiri djevojke. Znam ih iz grada, kao i to da su studentice. Ne mogu griješiti duše, Saltagu nisam viđao, ali ovu trojicu jesam. Al´ najgori mi je Sanjin (Sanjin Omanović, op. aut.) od svih. Uvijek je bio nadrogiran… Gledao sam to kasnije i na jednom klipu na mobitelu."

Alisa Sarajkić kaže da je Kovačevića upoznala tokom druženja s Mašićem. "Kasnije, kada sam bila duboko na heroinu, postao je jedan od mojih posrednika… Munja me je prodao jednom Fikretu, koji je krao auta… Munja je u suštini radio za veće face… Svuda su me vodali, političarima, doktorima… Znala sam katkad glumiti i Ruskinju, jer je cijena bila veća… Morala sam. Munja je zaglavio u zatvoru zbog mene. Zato što sam mu se osvetila… Poslao me je jednom kod uglednog tuzlanskog doktora. Kada sam došla u njegov stan, zatražio je od mene da radim… ma, grozno, svakakve nastranosti. Odbila sam jer mi se zgadilo. Nakon toga, Munja mi je napravio namještaljku jer je izgubio mušteriju… Rekao mi je: ´Otiđi u tu i tu sobu, dobit ćeš 200 eura, dvojica su, imaju i bijelog…´ Otišla sam… Među njima sam prepoznala jednog naserovca (čovjek Nasera Orića, op. aut.), Mrćo se zove. Doduše, nije više naserovac, kad uzmeš. Silovali su me cijelu noć, iživljavali se nada mnom… Imali su kokaina, istina, deset grama, ali nije mi pomoglo, boljelo je…"






Zdravko gradi BiH



Nudio mi je da završim Pravni fakultet



Kada je Jasmin Mašić, u mjesecu septembru, pritvoren zbog sumnje da je počinio krivično djelo navođenja na prostituciju, među indexima studenata pronađenih u njegovom stanu nalazio se i njegov... Ovjereni pečati svjedočili su o završene tri godine studija Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Alisa Sarajkić tvrdi da nikada nije položio niti jedan ispit, već da su mu ocjene upisane i ovjerene preko štele. "Sjedili smo Zdravko Lučić, Jasmin i ja i pričali o školovanju... Ja sam objasnila da nemam srednju školu, da sam je napustila još u ratu... Profesor se tada ponudio da mi preko jednog čovjeka, u Gračanici čini mi se, nabavi diplomu o završenoj gimnaziji i da onda upišem njegov fakultet, da će mi sve srediti... Jasko je tada pitao: ´Pa, mogu li i ja?´ Zdravko je rekao: ´Naravno, što ne bi mogao.´ Upisao ga je, i tako je Jasko, kao, završio tri godine. Ja sam odbila, rekla sam da me ne interesira ta diploma. Sada se kajem..."

U nekoliko navrata smo od profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu pokušali dobiti komentar o istrazi koja se u Tužilaštvu TK vodi protiv njih, ali i na njihovu umiješanost u lanac prostitucije o kome svjedoči Alisa Sarajkić, no do profesora nismo mogli doći, čak ni na njihovom radnom mjestu.

Dodje mi da prestanem citati stampu, gledati TV dnevnike i politicke emisije.
"Dozvole li gradjani..." kaze Pecanin! Pa gradjani su i dozvolili SVE TO i to davnih dana. Sumnjam da ima popravnog!



"Dani", 28.11.2008.godine

"Slobodna Bosna", 27.11.2008.godine

"DANI", 05.12.2008.godine