Pa nemojte tako o nasem prvom predsjedniku, zar on nije zasluzan za to da sad dignute glave hodamo po ovo malo ulica sto nam je ostalo, zar nije on bio vizionar kakvog je Bosna samo pozelit´ mogla, pa tristo hiljada dusa bilo na dzenazi.../

Nije on nego si ti

Iskreno, jebes ove stampe i kilometar tekstove - nemre se to chitat.
Ako ima ba sta ukratko i iz glave, pa onda malo pricice, maloko iskrica i frkica...

citat:

---

Dea wrote:
Iskreno, jebes ove stampe i kilometar tekstove - nemre se to chitat.
Ako ima ba sta ukratko i iz glave, pa onda malo pricice, maloko iskrica i frkica...

---

Ova tema je otvorena ljudima koji zele procitati nesto iz BH stampe a nisu u mogucnosti lutati netom trazeci clanke, nisu pretplaceni, na pojedine novine itd....
Kome je mrsko citati, nek ne cita
Nek mu ko drugui ukratko preprica.

BHdani:

Politika: Kockanje sa sudbinom BiH



Lajčak blefira, a Dodik mu vidi karte

Zvuči paradoksalno, ali jedini način da Bosna i Hercegovina ne sklizne u potpuni haos jeste da Dodik nastavi sa svojim ultimatumima i povećavanjem svog radikalizma



Lajčak to polako shvata i zato se ne radi o tome da samo izgleda izgubljeno - on je, naime, izgubljen
"E, sad ću da im uzmem i Centralnu banku!"- riječi su premijera Republike Srpske Milorada Dodika s kojima je pošao prošle nedjelje u Široki Brijeg, na pregovore šestorice predsjednika stranaka koje čine koaliciju na vlasti. Ipak, sjedište Centralne banke BiH nije prebacio u Banju Luku, ali je i obznanjenim ciljem svog učešća na sastanku i načinom na koji ga je učinio javnim u potpunosti ogolio i strategiju i metode svog političkog djelovanja.

Naime, nakon programskih zaključaka i stavova Saveza nezavisnih socijaldemokrata, usvojenih na 2. sjednici Glavnog odbora ove stranke 26. 1. 2008. (vidjeti okvir), postalo je potpuno jasno šta je Dodikov cilj: u potpunosti razvodniti sve nadležnosti države Bosne i Hercegovine kao prelaznu fazu za otcjepljenje Republike Srpske. On to više i ne krije. Stalnim paralizama rada državnih institucija i organa, te blokadom svih reformi, Dodik stvara uvjerenje da i 12 godina nakon Daytona Bosna i Hercegovina jednostavno ne funkcionira, za razliku od Republike Srpske.

Dodikov metod u pregovorima oko reformi (policije, obrazovanja, ustava…) je u potpunosti u skladu sa prijetećim, uvredljivim, kočijaškim stilom koji već skoro dvije godine njeguje u javnoj komunikaciji: radi se o ultimatumima. U praktičnoj izvedbi to izgleda ovako: ili će biti prihvaćeni njegovi stavovi o reformi policije ili nema nastavka integracije BiH u Evropsku uniju; ili će se Ured visokog predstavnika u BiH ugasiti nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Evropskom unijom ili Republika Srpska više neće priznavati nadležnosti visokog predstavnika; Republika Srpska je nedodirljiva kategorija u budućim pregovorima o reformi Ustava ili njeni predstavnici na njima uopće neće učestvovati… Jednostavno, ili prihvatanje njegovih zahtjeva ili - referendum o otcjepljenju Republike Srpske. Naravno, kao demokratski odgovor na njegove "demokratske ultimatume".

Prema informacijama Dana iz Ureda visokog predstavnika, i Miroslav Lajčak i njegovi saradnici za glavu su se uhvatili kada su dobili i analizirali spomenute stavove i zaključke SNSD-a o ključnim političkim i ustavnim pitanjima koja su usvojena krajem prošlog mjeseca. S razlogom. Shvatili su da je razlika između onoga što Dodik ultimativno zahtijeva i svega što je u 12 poslijeratnih godina međunarodna zajednica činila u BiH veća nego što su bile početne razlike na pregovorima o budućnosti države koji su krajem 1995. godine vođeni u američkoj vojnoj bazi Wright-Peterson.

Jednostavno, ne samo njegovim partnerima u vlasti već i predstavnicima međunarodne zajednice sada na fakturiranje stiže praksa neshvatljivog toleriranja skoro svakodnevnog Dodikovog javnog nasrtanja na same ustavne temelje BiH, uz neprestano raspirivanje mržnje prema Bosni i Hercegovini, Sarajevu, muslimanima i Bošnjacima. Onog časa kada je tadašnji visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling prespavao Dodikovu prvi put javno izrečenu prijetnju otcjepljenjem Republike Srpske, "duh iz Laktaša" je pušten iz boce. Priliku da ga vrati gdje mu je mjesto propustio je Schillingov nasljednik Lajčak i sada fale još samo ratne operacije na frontovima BiH da se shvati da ova država ne samo da nije u "briselskoj" već je odavno vraćena u preddejtonsku fazu.

Miroslav Lajčak je napravio nekoliko krupnih grešaka u odnosima prema Dodiku, kao najvećoj prijetnji koja se nadvila nad budućnošću Bosne i Hercegovine. Mislio je da će svojim kapitulantskim prijedlogom o principima reforme policije, potpuno suprotnim svim tumačenjima koja su godinama stizala od međunarodnih predstavnika, umilostiviti Dodika. Prevario se, a da to u potpunosti ne shvate i Lajčak i javnost, pomoglo mu je idiotsko tajno dogovaranje Harisa Silajdžića sa Dodikom, iz čega je proistekao sporazum koji sa stvarnom reformom policije ima manje veze čak nego i Lajčakov prijedlog.

Lajčaka ne treba žaliti, zaslužio je da se kuha u kaši u koju je dobrovoljno uskočio, ali se mora priznati da mu mogućnosti sprečavanja haosa u koji (polako, ali sigurno) klizi BiH nisu velike. Ne treba se zavaravati: angažman svakog dosadašnjeg visokog predstavnika jeste bio određen i njegovim osobnim autoritetom u međunarodnim poslovima, ambicijama, energijom, stilom; no, stvarna moć visokih predstavnika u Bosni i Hercegovini izvirala je iz obima zainteresiranosti za BiH prije svega Washingtona, a onda i Londona, Pariza i Berlina, te posljednjih godina i Moskve. U ovom kontekstu, u poređenju sa svim svojim prethodnicima, osim Schillinga, Lajčaku su ruke svezane. Mnogo je razloga zbog kojih naša država, na (ne)sreću, već odavno nije na listi prioriteta rješavanja problema koji u njoj postoje. Afganistan, Irak, Palestina, Iran, Sudan…, ali prije svega, i u regionalnom kontekstu - Kosovo, teme su koje odvlače neuporedivo više pažnje, energije, novca i angažmana međunarodne zajednice. Shvatili su to i Beograd i Dodik i - ufursatili.

Lajčak je stoga od prvog dana svog mandata u poziciji igrača pokera koji se kocka sa Dodikom - blefirajući. Iskusni kockari često na blefu, strahu protivnika od karti koje imaju u ruci, pobjeđuju. No, Dodik već odavno ima savršen uvid u sve karte koje Lajčak ima u ruci, te zna da visoki predstavnik nema karti (zainteresiranost ključnih prijestolnica) kojima bi mogao parirati "asovima" koje on ima u rukama: osjećaj međunarodne zajednice da Srbima valja nekako kompenzirati gubitak Kosova, potpunu podršku Moskve, apsolutnu političku, institucionalnu, ekonomsku i medijsku vlast u Republici Srpskoj, mogućnost da paralizira rad svih institucija i organa na državnom nivou… Lajčak to polako shvata i zato se ne radi o tome da samo izgleda izgubljeno - on je, naime, izgubljen. Čini mu se da izlaz leži u solucijama koje sada više nemaju veze ni sa bilo kakvom strategijom, a ni sa političkim te, pogotovo, ljudskim moralom. Tipična takva reakcija je brutalni i neopravdani javni napad na Sulejmana Tihića zbog njegovog odbijanja prihvatanja Dodikove karikature od reforme policije, na koju je besramno pristao (ako taj čovjek uopće više ima obraza) i Haris Silajdžić.

Zvuči paradoksalno, ali jedini način da Bosna i Hercegovina ne sklizne u potpuni haos jeste da Dodik nastavi sa svojim ultimatumima i povećavanjem svog radikalizma. Preciznije, da i Lajčakovi poslodavci u glavnim svjetskim prijestolnicama shvate da više izbora nema: ili će u Bosni i Hercegovini ponovo izbiti rat ili se Dodiku, jedinim rječnikom koji on razumije, mora pokazati na muško međunožje kao ono što će dobiti na zahtjeve poput citiranog na početku teksta ili one koje je formulirao u zaključcima Glavnog odbora SNSD-a.





Stavovi i zaključci 2. sjednice Glavnog odbora SNSD-a, održane u Banjoj Luci 26. 1. 2008. godine



Strategija nestanka države BiH



Na drugoj sjednici Glavnog odbora SNSD-a, održanoj 26. 1. 2008. godine u Banjoj Luci, po prvi put su i zvanično izneseni zaključci kojima se nedvosmisleno formulira ustavno-pravni ambijent za nestanak države Bosne i Hercegovine. Ključni su sljedeći usvojeni zaključci:

- BiH ustrojena Dejtonskim sporazumom i na osnovu Ustava BiH ima karakteristike federacije i da, u skladu sa tim, federalne jedinice imaju karakter država u saveznoj državi, a ne status lokalne samouprave, kako to pokušavaju predstaviti nelegalni zahtjevi i neustavna politička praksa. U skladu sa demokratskim standardima i prema Povelji Ujedinjenih nacija, federalne jedinice mogu imati i pravo na samoopredjeljenje;

- da srednji teritorijalno-politički nivoi vlasti mogu imati svoja predstavništva u Sarajevu, kao i u drugim zemljama i da svaka federalna jedinica može ostvarivati međunarodnu saradnju u skladu sa svojim potrebama i interesima;

- SNSD smatra potrebnim preispitati ulogu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, uz uvođenje tog instituta i na srednjem nivou vlasti u BiH;

- srednji nivoi teritorijalno-političke organizacije i vlasti treba da imaju unutrašnje obavještajne službe koje će se baviti zaštitom ustavnog poretka tog nivoa;

- SNSD odbija svaku dalju nadležnost OHR-a nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Glavni odbor SNSD-a smatra da:

- politička projekcija BiH sa dvodomnim parlamentom, predsjedništvom sa rotirajućim predsjednikom, vijećem ministara i konsenzusom kao temeljnim i isključivim principom odlučivanja, podijeljenim porezima i posebnim računima srednjih nivoa vlasti u Upravi za indirektno oporezivanje, doprinosi trajnosti stabilnosti BiH;

- vojska na nivou BiH nije sporna, ali je korisnije i cjelishodnije za BiH i njene narode ostvariti faktičku demilitarizaciju BiH, uz čvrste međunarodne garancije;

- promjenom ustava treba obezbijediti da institucije BiH budu ravnomjerno raspoređene na prostoru čitave BiH, tako da sjedište Centralne banke BiH bude u Banjaluci;

- promjenama izbornog sistema, umjesto kompenzacijskog izbornog modela, uvesti proporcionalni sistem izbora;

- i jedan i drugi nivo imali bi pravo na saradnju s drugim državama ili dijelovima drugih država u okviru policijskih poslova;

- srednji nivoi teritorijalno-političke organizacije i vlasti treba da imaju unutrašnje obavještajne službe koje će se baviti zaštitom ustavnog poretka tog nivoa.

Eto, potpisase i reformu policije, ostade RS u nazivu. Sta sad, idemo u genocidnu evropu sa genocidnom policijom.
Aferim

citat:

---

Abulafija wrote:
Eto, potpisase i reformu policije, ostade RS u nazivu. Sta sad, idemo u genocidnu evropu sa genocidnom policijom.
Aferim

---

citat:

---

mosnik wrote:


Na zalost, RS postoji od 1991. prakticno, kad je Karadzic proglasio neku ´srpsku republiku BiH´, pa su promijenili naziv kasnije, pa dobili verifikaciju u Daytonu, i sad je tsko ocekivat da ih se ukine, ne znam zasto su nerealni ovi politicari koji to zagovaraju...jedno su zelje drugo stanje na terenum uostalom, sami su potpisali njeno postojanje u Daytonu(Silajdzic, SDA), pa sad nesto seru, poslije jeb...nema kajanja...

---

citat:

---

Abulafija wrote:
Eto, potpisase i reformu policije, ostade RS u nazivu. Sta sad, idemo u genocidnu evropu sa genocidnom policijom.
Aferim

---

Preneseno iz oslobodjenja

Piše: Gojko Berić [email protected]
24/04/08

Ti mali prgavci

Federalni ministar Nedžad Branković prošle je sedmice, putem magazina Dani, preporučio Senadu Pećaninu detaljan ljekarski pregled i utvrđivanje dijagnoze, jer se dotični “nalazi u ozbiljnom poodmaklom patološkom stadiju“. Slobodniji prevod ove preporuke navodi na zaključak da je Branković napisao Pećaninu javnu uputnicu na liječenje, odjeljenje psihijatrija. Svojevremeno je i reis Mustafa Cerić proglasio glavnog i odgovornog urednika Slobodne Bosne Senada Avdića “psihijatrijskim slučajem“, pošto mu je ovaj pripisao krađu nekoliko vreća dolara doniranih od arapskih zemalja. Koliko znam, ni Branković ni reis Cerić nemaju liječničku diplomu, ali kako danas svako svakoga može proglasiti ludim, psihijatrija mu dođe kao nekakav opći hobi.

Ali dok je reis, držeći do svoje “dijagnoze“, poštedio Avdića građanske odgovornosti, jer neko ko je “psihijatrijski slučaj“ ne može odgovarati za svoje postupke i biti izveden pred sud, Branković je poručio Pećaninu da će ga, valjda radi nanošenja “duševne boli“, dovesti na optuženičku klupu, iako nije sasvim jasno kako neko ko se nalazi “u ozbiljnom poodmaklom patološkom stadiju“ može biti procesuiran.

Ipak, bolje je i to nego kad te biju, prijete nokautom i metkom u čelo, zavrću ti ruke, ili kad ti specijalista za udaranje glavom razbije nos. Sve se to nekim novinarima dogodilo u posljednjih mjesec i nešto dana.

Robusni državni parlamentarac Sadik Bahtić fizički je u Bihaću nasrnuo na sićušnog Avdu Avdića, novinara Federalne TV, koji je osvojio gledaoce svojom “neumjerenom “estinom“ u raskrinkavanju korumpiranih političara i organizovanog kriminala. Od Avdićeve pojave na vratima njihovih kabineta ti opskurni tipovi gube svaku prisebnost, pa je tako i državni parlamentarac Bahtić, čim ga je ugledao, zaključio da mali “nije došao sa dobrim namjerama“.

Politika je ozbiljan, odgovoran i koristan posao. Ne kažem da među narodnim deputatima nema onih koji je tako i shvataju. Međutim, rat i pljačkaška tranzicija, a pogotovo komplikovano i rasipničko uređenje države regrutovali su glomaznu političku nomenklaturu u kojoj se našlo i podosta bagre, koja na život i ljude gleda iz svojih kabineta, svojih blindiranih džipova i svojih vila s bazenima.

Mnogi od njih su prije rata bili totalni marginalci. Otuda i njihova oholost. Taj političko-tajkunski soj previše radoznale, kritički raspoložene novinare doživljava kao demone, spadala i dindušmane koje treba držati na pristojnoj distanci. Već pomenuti Bahtić osuđivan je za kriminal i pokušaj ubistva jednog dječaka. TV snimak svog najnovijeg siledžijstva proglasio je - a šta bi drugo? - klasičnom udbaškom montažom?!

U Engleskoj, zemlji koja je utemeljila demokratiju, novinari su njeni psi čuvari. To se smatra neupitnim. Ali, Bosna nije Engleska. U bivšem režimu novinari su imali status društveno-političkog radnika. Bila je to vraški smišljena lukavost koja je cijelu jednu profesiju ozvaničila kao advokata sistema.

Stvari su se u međuvremenu promijenile, ali je odnos snaga ostao manje-više isti. Šta god da urade, mediji ne mogu naškoditi onima koji su se domogli političke i društvene moći. S druge strane, i u novinarskoj bašči svašta raste. I u njoj ima poslušnika i korumpiranih tipova. Sa stanovišta političke i kriminogene nomenklature, oni su potpuno neškodljivi.

Na udaru su novinari čiji je duh sposoban za bunt i ogorčenje. Većina ih živi skromno. Ti mali prgavci svakog mjeseca prebroje svoju tričavu zaradu i odlaze kući da posrču tanjir juhe iz vrećice. To im je nagrada za njihovo donkihotsko ispravljanje “krivih Drina“, kojih je danas u Bosni i Hercegovini više nego ikada. A ponekad ih, eto, sljeduju i batine.