citat:

---

Denci wrote:

---

citat:

---

Denci wrote:
danas losos,spinat,krompir salata i samo za mene ovo ostali ukucani nisu bas ljubitelji

---

citat:

---

Denci wrote:
nije za rucak,djecu nahranim prije spavanja pizzice

---

Pizza Siciliana
Ja sam ko i sva Tuzlanska djeca stasala u Pizzojedu Hotela Tuzla, poceo sa onom Capriccios-om i polovkom kechupa posutoj po njoj, kao i maslinom u sredini koju niko nije jeo. To nama, odraslim na cevapima i burecima valjda tad bilo prepikantno sta li...
Helem.... nakon dolaska u skandinaviju, saberem ja dva puta po 10 km, iliti 80Dkk i uputim se s jednom mladom u po bijela dana u lokalnu pizzeriu, da se mi to malo opustimo, a sve u nadi da ce ono spajanje tih tecnosti sto ih nas organizam luci pri sexualnim uzbudjenjima, biti na taj nacin ubrzano... Mislim spajanje a ne lucenje da se odmah razumijemo.
Narucimo dvije te Capricciose, uz to nam jos dodje i ona kartonska casa pepsinovog soka, sve sa slamcicom. Tog davnog ljeta 95' to je bilo plaho romanticno, barem nama dvome, friskim muhadzirima iz balkanskih vukojebina, koji su zadnju pizzu pojeli nekad 92', kad mi ono daidza Sandor dade 500.... necega (ne sjecam se jebaji ga kaka je para tad bila, al znam da je bila najveca), i pokaza kalasnjikov u gepeku nekakog bijelog Yuga. Mene je za kalasnjikovom bolio njeznik, al su mi pare bile drage, pa sam nas 11-oricu odveo u gorepomenutu pizzojednicu dje smo za pola tih para pojeli 11 pizza tipa Capricciosa i 11 piva popili.
Drugo pola sam na nesto potrosio, al mores me zadovoljit sexualno, ja se ne sjecam na sta. Nije ni bitno. Nazad na temu.
Donese nama cojk dvije te Capricciose i ja kad ne upadoh sa stolice. Ono tijesto tanko ko papir, a sunka, Bezemeoprosti rendana!!!
Gledam ja onu pizzu, gleda mlada, pojdemo to nako sutke, platim, i razguli nazad u centar, i i tugu izbjeglickih snosaja.
To je bio moj prvi susret sa talijanskom verzijom pizze. Kasnije sam se naviko, i cak zavolio to tanko tijesto, al onu rendanu sunku nisam mogao svariti jos godinama, pa sam tako (da konacno dodjem do poente) probavao sve ostale vrste tih pizza po danskom pizzeriama.
Tako dodjem i do Kopenhagena i studentskog zivota u jednom od studentskih domova.
U blizini su se u jednoj ulici nalazile dvije pizzerie u vlasnistvu PRAVIH talijana. Jednog su zvali Pino (pinokio mu se taj objekat brze ishrane zvao) a drugome se ne mogu sjetiti imena. Taj drugi je sa zenom, jednom podebljom talijankom koja je u prostoriji iza konstantno slusala one talijanske slagere na RAI, dok je on hranio izgladnjeli narod Kopenhagena. Njegove pize su bile bogate sastojcima, tijesto malo deblje, i cijena solidna, taman za jednog studenta.
Pino je zivio za Juve, sva radnja je bila oblijepljena posterima i isjechcima iz talijankih novina o ovom klubu. Kad sam prvi put usao u njegovu radnju s ovom dankinjom, odmah me pitao odakle sam, a da ni rijec nisam progovorio. Bosna rekoh, a on rece Salihamidzic.
Tu se meni ponosno srce otvori, te stadoh ovoj dankinji objasnjavati da je to najbolji fudbaler na svijetu, koji igra u Bayernu, na sta je Pino u startu poceo galamiti, i nabrajati imena znanih i neznanih talijanskih trkaca po zelenom travnjaku, i izmedju ostalih pokazao na sliku Tudora u dresu Juvea. Mene tad fudbal nije zanimo, pa nisam znao ko je Tudor, ja mislio neki talijan, dobro je da nisam nista prokomentariso, jebo bi mi znanje odmah. On je inace pizze pravio tanke ko papir, sa malo sastojaka, pa kad ih pogledas, iste sekunde zazalis sto nisi kod konkurenta otiso. Al ukus.......
Pizza je hrana koju ne smatram hranom, meni je to za stepen vise od namazati krisku.
Al Pinove pizze......
Pitam ja njega, da mi napravi pizzu po sobodnom izboru, kaze more, i napravi mi Sicilijanu.
Dimljene usoljene srdele, kapari i masline.
Vrlo jednostavno i nesto u sta sam se zaljubio odmah. Kraljica svihh pizza, carstvo ukusa, ma pizza pizza.
Pino me istjerao iz radnje nakon sto je Hrvatska pobjedom od 2:1 izbacila Italiju sa svjetskog prvenstva jedne godine, a ja budala posao po pizzu i reko da ga malo provociram. Poslije sam odlazio rijedje, malo me uvrijedilo sto nije skonto da se zajebavam i da mi je do fudbala stalo kao do lanjskog snijega, a malo i sto sam vec zavrsavao jedan dio zivota i spremao se za drugi, puno dosadniji i predvidiviji.
Al eto.... Ostala je uspomena na tu Sicilijanu pa sam je neki dan i napravio. I jos je volim.
Evo vam i slika, doduse, nije moja nego sa neta skinuta.
Prijatno




[Edited by Abulafija on 03-11-2009 at 10:46 GMT]

citat:

---

Abulafija wrote:

Al eto.... Ostala je uspomena na tu Sicilijanu pa sam je neki dan i napravio. I jos je volim.
Evo vam i slika, doduse, nije moja nego sa neta skinuta.
Prijatno




[Edited by Abulafija on 03-11-2009 at 10:46 GMT]

---

citat:

---

diwna wrote:


ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha, kako me nasmija
ma ti si jednostavno gurman i volis hranu tako mi se cini ...

Svaka cast Abulafija ....

---

-pileća supica sa brokulama ,
-pečena piletina + pire + povrće u vrhnju,
-salata od cvekle,
-a za dezert onaj Dencin kolač kojem nešto fali u svakom slučaju ništa neće ostati kao i obično

citat:

---

Abulafija wrote:
Pizza Siciliana
Ja sam ko i sva Tuzlanska djeca stasala u Pizzojedu Hotela Tuzla, poceo sa onom Capriccios-om i polovkom kechupa posutoj po njoj, kao i maslinom u sredini koju niko nije jeo. To nama, odraslim na cevapima i burecima valjda tad bilo prepikantno sta li...
Helem.... nakon dolaska u skandinaviju, saberem ja dva puta po 10 km, iliti 80Dkk i uputim se s jednom mladom u po bijela dana u lokalnu pizzeriu, da se mi to malo opustimo, a sve u nadi da ce ono spajanje tih tecnosti sto ih nas organizam luci pri sexualnim uzbudjenjima, biti na taj nacin ubrzano... Mislim spajanje a ne lucenje da se odmah razumijemo.
Narucimo dvije te Capricciose, uz to nam jos dodje i ona kartonska casa pepsinovog soka, sve sa slamcicom. Tog davnog ljeta 95' to je bilo plaho romanticno, barem nama dvome, friskim muhadzirima iz balkanskih vukojebina, koji su zadnju pizzu pojeli nekad 92', kad mi ono daidza Sandor dade 500.... necega (ne sjecam se jebaji ga kaka je para tad bila, al znam da je bila najveca), i pokaza kalasnjikov u gepeku nekakog bijelog Yuga. Mene je za kalasnjikovom bolio njeznik, al su mi pare bile drage, pa sam nas 11-oricu odveo u gorepomenutu pizzojednicu dje smo za pola tih para pojeli 11 pizza tipa Capricciosa i 11 piva popili.
Drugo pola sam na nesto potrosio, al mores me zadovoljit sexualno, ja se ne sjecam na sta. Nije ni bitno. Nazad na temu.
Donese nama cojk dvije te Capricciose i ja kad ne upadoh sa stolice. Ono tijesto tanko ko papir, a sunka, Bezemeoprosti rendana!!!
Gledam ja onu pizzu, gleda mlada, pojdemo to nako sutke, platim, i razguli nazad u centar, i i tugu izbjeglickih snosaja.
To je bio moj prvi susret sa talijanskom verzijom pizze. Kasnije sam se naviko, i cak zavolio to tanko tijesto, al onu rendanu sunku nisam mogao svariti jos godinama, pa sam tako (da konacno dodjem do poente) probavao sve ostale vrste tih pizza po danskom pizzeriama.
Tako dodjem i do Kopenhagena i studentskog zivota u jednom od studentskih domova.
U blizini su se u jednoj ulici nalazile dvije pizzerie u vlasnistvu PRAVIH talijana. Jednog su zvali Pino (pinokio mu se taj objekat brze ishrane zvao) a drugome se ne mogu sjetiti imena. Taj drugi je sa zenom, jednom podebljom talijankom koja je u prostoriji iza konstantno slusala one talijanske slagere na RAI, dok je on hranio izgladnjeli narod Kopenhagena. Njegove pize su bile bogate sastojcima, tijesto malo deblje, i cijena solidna, taman za jednog studenta.
Pino je zivio za Juve, sva radnja je bila oblijepljena posterima i isjechcima iz talijankih novina o ovom klubu. Kad sam prvi put usao u njegovu radnju s ovom dankinjom, odmah me pitao odakle sam, a da ni rijec nisam progovorio. Bosna rekoh, a on rece Salihamidzic.
Tu se meni ponosno srce otvori, te stadoh ovoj dankinji objasnjavati da je to najbolji fudbaler na svijetu, koji igra u Bayernu, na sta je Pino u startu poceo galamiti, i nabrajati imena znanih i neznanih talijanskih trkaca po zelenom travnjaku, i izmedju ostalih pokazao na sliku Tudora u dresu Juvea. Mene tad fudbal nije zanimo, pa nisam znao ko je Tudor, ja mislio neki talijan, dobro je da nisam nista prokomentariso, jebo bi mi znanje odmah. On je inace pizze pravio tanke ko papir, sa malo sastojaka, pa kad ih pogledas, iste sekunde zazalis sto nisi kod konkurenta otiso. Al ukus.......
Pizza je hrana koju ne smatram hranom, meni je to za stepen vise od namazati krisku.
Al Pinove pizze......
Pitam ja njega, da mi napravi pizzu po sobodnom izboru, kaze more, i napravi mi Sicilijanu.
Dimljene usoljene srdele, kapari i masline.
Vrlo jednostavno i nesto u sta sam se zaljubio odmah. Kraljica svihh pizza, carstvo ukusa, ma pizza pizza.
Pino me istjerao iz radnje nakon sto je Hrvatska pobjedom od 2:1 izbacila Italiju sa svjetskog prvenstva jedne godine, a ja budala posao po pizzu i reko da ga malo provociram. Poslije sam odlazio rijedje, malo me uvrijedilo sto nije skonto da se zajebavam i da mi je do fudbala stalo kao do lanjskog snijega, a malo i sto sam vec zavrsavao jedan dio zivota i spremao se za drugi, puno dosadniji i predvidiviji.
Al eto.... Ostala je uspomena na tu Sicilijanu pa sam je neki dan i napravio. I jos je volim.
Evo vam i slika, doduse, nije moja nego sa neta skinuta.
Prijatno




[Edited by Abulafija on 03-11-2009 at 10:46 GMT]

---

citat:

---

ANABELA wrote:



Trebao bi ozbiljno razmislit o tome da napises knjigu ...o svom muhadzerovanju...mladosti...jelima...ribama...bilo o cemu...Imas stil samo takav, odusevljavas me...


meni prvi primjerak...

---

malo da sam sebe ispostujem

ROLOVANA TELETINA NA MOJ NACIN
Meso(jedno kilo)natrljat sa malo soli ,pobiberiti dodati suhog mesa i trapista zatim sve to urolat i vezati kanapom,premazat maslinovim uljem posuti biberom,vegetom, natrljati sa malo ruzmarina,malo persuna,bosijlka,carrya, staviti na pleh,na njeg stavimo masni papir za torte, da se meso ne lijepi za dno posude,peci na 200 stepeni sat i 20 minuta(sat i po,po potrebi) dok ne zarudi, al fino...
Prilog,supa i tako te za..cije nisu potrebne
Doduse za zalit 0,75 mostarska blatina.
Živli...