Bosanskohercegovačke vlasti ne znaju gdje je više od 1800 stranaca koji su ove godine ušli u zemlju. Riječ je o državljanima zemalja visokog migracijskog rizika koji su legalno ušli u BiH, a kojima se nakon toga gubi svaki trag, piše večernji.

Izvjesno je da nisu legalno napustili BiH pa postoji realna sumnja da je riječ o osobama koje su ulazak u BiH iskoristile za ilegalno prebacivanje prema zapadnoj Europi. Zapravo, nitko sa sigurnošću ne može reći što se dogodilo s "izgubljenim" strancima. Bosanskohercegovačke vlasti o njima nemaju nikakvih podataka i jedini trag je granična potvrda o ulasku u BiH. Među "nestalima" je uvjerljivo najviše Kosovara, odnosno osoba koje posjeduju UNMIK-ovu putnu ispravu.
S Kosova je čak 1126 osoba koje su ušle u BiH, a kojima se potom gubi svaki trag. Sumnje da je riječ o masovnim ilegalnim migracijama prema Hrvatskoj i dalje na zapad pojačava činjenica da je među 1840 onih koji nisu legalno napustili BiH i 609 turskih državljana koji su poznati kao česti ilegalni migranti. Mjerodavne vlasti u BiH ne znaju ni gdje je 60 Libanonaca koji su ove godine legalno ušli u zemlju. Od ostalih država visokog migracijskog rizika u BiH "nestalo" je i 25 državljana Indije te 20 Kineza. Iranaca, Pakistanaca, Sirijaca, Marokanaca, Tunižana i Armenaca mnogo je manje.

Državljanima većine spomenutih zemalja potrebne su vize za ulazak u BiH, ali je očito da ta mjera nije dovoljna da se spriječe ilegalne migracije preko bh. teritorija na zapad. Broj potencijalnih ilegalaca bio bi i veći da mjerodavne službe nisu odbile odobriti ulazak u zemlju za 1628 stranaca koji nisu ispunjavali uvjete za to. Uglavnom je riječ o osobama koje su pokušale ući u BiH bez putne isprave ili nisu imale dovoljno materijalnih sredstava za boravak u BiH. Inače, ilegalni ulasci u biH su veliki problem s kojima se vlasti bore i problem koji niako ne mogu iskrjeniti. Granična policija BiH za sada bilježi veliki uspjeh na sprječavanja ilagalnih ulazaka.
 

Američki predsjednički izbori, koji se održavaju 4. studenoga, iznjedrili su i "događaj godine u Hrvatskoj". U zagrebačkom hotelu "Westin" u četvrtak i petak održava se konferencija o turizmu, u organizaciji mađarske korporacije "Adriatiq islands group", o temi održivog turizma, a pod nazivom "Croatia XXI", prenosi Slobodna Dalmacija.
Glavna zvijezda događaja "održivog turizma" je bivši američki veleposlanik i diplomat Richard Holbrooke, koji je predstavljen kao glavni vanjskopolitički savjetnik predsjedničkog kandidata Baracka Obame, a koji bi na konferenciji trebao govoriti o tome kako Obama gleda na promjene koje se u svijetu događaju.

Prema diplomatskim izvorima, ovaj bivši američki diplomat, koji je arhitekt Daytonskog mirovnog sporazuma, poželio se opet baviti Daytonom, odnosno Bosnom i Hercegovinom. Tako osim konferencije o turizmu u Zagrebu, on piše alarmantna pisma međunarodnoj zajednici o kritičnom stanju u BiH koja je "pred kolapsom" te da će situacija potpuno izmaknuti kontroli ako se hitno ne angažira i SAD.
Holbrooke je također konstatirao da EU ne može riješiti bosanskohercegovački složeni problem, da je EU "izdao" visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka, a za svoje tvrdnje traži političku potporu u regiji, ali i u Bruxellesu.
 

Internet forumaši, pod okriljem muslimanske i hrvatske dijaspore, nedavno su sa otvorenih prijetnji Svetlani Ražnatović prešli na bosanskog pjevača Merlina, i to zbog šuškanja o njihovom navodnom poslovnom sastanku u Švajcarskoj,piše Kurir.

Naime, Ceca nacionale već ima zakazan koncert u poznatoj ciriškoj diskoteci „Grodonija" 29. novembra, a kako tvrde izvori bliski pjevačima, Merlin takođe ima organizovan nastup krajem tog mjeseca, tako da je izgleda famozni sastanak ipak organizovan u tajnosti.

Povod ovolikoj javnoj buri koja je nastala među šovinističkom dijasporom jeste vijest da se Merlin i Ceca sastaju da bi se dogovorili o budućoj saradnji, odnosno o Merlinovom autorskom angažovanju na Cecinom albumu.

Ova vijest je izazvala oštre kritike i javne prijetnje, ovog puta usmjerene prema bosanskoj zvijezdi, pa su se na forumima mogli pronaći i sljedeći komentari:

„Ako se sretneš sa tom četnikušom, završićeš kao njen suprug!!! Izdajice, odričeš se vjere za šaku eura!"
Iako se svojevremeno Merlin javno zaklinjao da sa Cecom nikada više neće sarađivati, očito da je riječ sada progutao kao knedlu, a izvjesno je i da će, ukoliko dođe do saradnje, pjevač ubrzo na svom terenu biti razapet na stub srama.
 

Sonja Karadžić-Jovičević, kćerka haškog optuženika Radovana Karadžića, koja se 14. oktobra slavodobitno prošetala Grbavičkom ulicom u Sarajevu na putu k zgradi Ambasade Kraljevine Holandije u BiH, uopće ne čekajući u redu, u kratkom vremenskom periodu domogla se vize, pišu Dani.
Tada gizdava i s osmijehom, poručila nam je kako je Sarajevo njezin grad i kako ona nema čega da se srami, naročito ne očevih (ne)djela.
Oktobar 27. bio je datum zacrtan na njezinom kalendaru, dan kad će potrčati u zagrljaj odbjeglom ocu, koji se od pravde skrivao punih 12 godina. A da bi se to desilo, Sonja Karadžić-Jovičević trebala je letjeti na relaciji Sarajevo -Ljubljana, Ljubljana - Haag. No,
ispostavilo se da su i slovenske vlasti zaokružile isti datum.
I upravo nju među putnicima. Kao nepoželjnu. Prema provjerenoj informaciji, Sonjini planovi da se domogne haških jasli osujećeni su zabranom da sleti u Ljubljanu.
Slovenske vlasti nisu se libile pokazati otvoreni stav prema kćerki Radovana Karadžića, koja je i sama umnogome doprinijela širenju očeve, fašističke ideologije s frekvencija radiostanice Sveti Jovan, potičući etničko čišćenje i slaveći genocid nad nesrpskim življem kako u ratnim tako i u poratnim danima.
Dok se Sonja u Sarajevu, koje je pod direktnim instrukcijama njezina oca držano u opsadi i granatirano, osjeća kao u svojem gradu, u slovensku prijestolnicu ipak nije dobrodošla. A ni prihajala.
 

Bivši pomoćnik državnog tajnika Sjedinjenih Država u vrijeme administracije predsjednika Billa Clintona i diplomat koji je odigrao ključnu ulogu u zaključivanju Daytonskih mirovnih sporazuma sastao se u četvrtak u Zagrebu s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem i s njim razgovarao o stanju u regiji.

"Izrazio sam veliku zabrinutost zbog stanja u Bosni i Hercegovini", rekao je Holbrooke nakon sastanka s Mesićem. "Bosna je oduvijek element nestabilnosti u regiji. Određeni broj državljana Bosne i Hercegovine ima i hrvatsko državljanstvo i zato ova zemlja ima važnu ulogu u promicanju stabilnosti BiH. Ne smijete ignorirati BiH. Međunarodna zajednica ima mnogo drugih prioriteta, poput Irana, Iraka, Afganistana i drugih, ne obraća dovoljno pozornosti na BiH", rekao je Richard Holbrooke.

Richard Holbrooke čestitao je hrvatskomu predsjedniku na hrvatskome priznanju nezavisnosti Kosova i što će Hrvatska dogodine ući u NATO. Dodao je da će Hrvatska, "nadajmo se, za dvije-tri godine ući i u Europsku uniju".

U priopćenju iz ureda predsjednika kaže se kako se Richard Holbrooke se u potpunosti složio s analizom predsjednika Mesića prema kojoj je postojanje i održavanje jedinstvene države Bosne i Hercegovine ključno za mir i stabilnost u regiji. Predsjednik Republike Hrvatske osobito je naglasio kako u tom kontekstu mnogo ovisi o odnosima između Hrvatske i Srbije, odnosno o tome kakve se poruke iz Zagreba i Beograda šalju prema Bosni i Hercegovini.



(Svevijesti.ba/Fena)
 

Pripadnici policije RS-a danas su na području Istočnog Sarajeva nastavili akciju borbe protiv dječije pornografije, potvrdio je direktor policije tog bh. entiteta Uroš Pena.
U ovoj akciji, početkom sedmice na području Banje Luke pretresen je jedan internet klub u naselju Šargovac, ali još uvijek nema konkretnih podataka, jer je oduzeti elektronski materija na vještačenju.
Pena je za Radio RS-a precizirao da se na prostoru Istočnog Sarajeva vrše dva pretresa u sklopu iste akcije, u kojima učestvuju pripadnici CJB-a Istočno Sarajevo i radnici krimpolicije iz Banje Luke.
On je kazao da se moraju izvršiti provjere da bi se utvrdilo konkretno krivično djelo dječije pornografije i otkrili počinioci.
(Svevijesti.ba/Fena)
 

BHDANI

Viktor Ivancic


Pozdrav zastavi: Ubojstvo Ive Pukanića



Udarac u lexus

Hrvatska vlast odlučila je bez kompromisa obračunati se s organiziranim kriminalom i sada treba samo vidjeti koju će tehniku koristiti da ispila granu na kojoj sjedi već skoro dva desetljeća. S obzirom na odlučnost, moglo bi se desiti da grana ostane u zraku, skupa s korisnikom pile, a da stablo ode u vražju mater



Uspon Ive Pukanića do statusa ugledne javne figure mogao se promatrati kao neurastenična tranzicijska bajka
Hrvatska je dobila udarac u lexus. On je težak upravo onoliko koliko je lexus osjetljivo mjesto hrvatskoga društvenog organizma. Dakle - čitava je nacija ostala bez daha.

Nakon ubojstva Ive Pukanića, "kontroverznog" novinskog izdavača, medijskog zastupnika jednoga krila organiziranog podzemlja, zajednica proživljava ekstazu moralne panike i masovne zebnje. Najnervoznijom doimlje se glava kuće, predsjednik države Stjepan Mesić, koji u javni krvotok ubrizgava dodatne injekcije straha. Bit će da zbog logike funkcije on bolnije od drugih osjeća težinu udarca u lexus i sluti katastrofalne posljedice za čitavu državnu konstrukciju, uključujući četiri i pol milijuna ljudskih tijela koji tome konstruktu osiguravaju smisao.

"Svi smo ugroženi, pa i ja!", kazao je dramatičnim tonom, podižući guste nasade obrva. Da Mesić ima opravdanih razloga osjećati se nesigurnim - barem zbog bliskih odnosa s ubijenim Pukanićem - svima je savršeno jasno, ali da bi ista strepnja trebala prožimati doslovno "svih", premda s Pukanićem nisu drugovali, niti su njegovali poslovno-tehničku suradnju s nekom od kriminalnih frakcija, to "svi" baš i ne mogu lako razumjeti. Jedino racionalno objašnjenje je da šef države uvijek pri ruci ima narod kada si želi prikriveno persirati.

Na konferenciji za novinare, održanoj u ambijentu izvanrednog sranja, nije se skanjivao izbaciti iz sebe i jednu nečuvenu drskost: javno je pozvao policiju da obavi informativni razgovor s Pukanićevom suprugom Mirjanom, usmjeravajući tako kolektivnu sumnju na mogući motiv i organizatora atentata. Za promjenu, odgovor iz Ministarstva unutrašnjih poslova bio je hitar i mudar - ispitat ćemo i gospođu Mirjanu i gospodina Stipu.

Kroz to vrijeme medijski prostor ispunjen je kricima koji zazivaju hitne mjere represije, pjesmu sirena, isukavanje dugih cijevi, čizme na ulicama i preventivnu upotrebu nasilja. Opozicija je objavila prekid političkih okršaja s vlašću sugerirajući da je proglašena neka vrsta dogovornog ratnog stanja. Donedavni visoki funkcionar Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, a sadašnji odvjetnik uvaženih ličnosti optuženih za kriminal i ratne zločine, zalaže se za brzopoteznu promjenu Ustava, kako bi se uvela mogućnost izricanja smrtne kazne. Ideja precizno pogađa populistički nerv: maksimalno ograničiti ljudska prava za račun minimalnog osjećaja sigurnosti. Scenu preplavljuje neutaživa žudnja za terorom koji će nas izbaviti iz pakla terora.

Svi se slažu da je pet do dvanaest, da je krajnji čas za policijski sat. Najtiražniji hrvatski dnevnik, valjda po prvi put nakon trijumfa Oluje, objavljuje uvodnik na prvoj stranici, potpisan od strane uredništva. Akcija odmah! glasi naslov, jer "vremena više nema", jer "ničiji život više nije siguran", jer "izjave čelnika nisu dovoljne uznemirenim građanima", a građani "traže akciju - i to odmah". Uredništvo upire drhtavim prstom prema političkom tronu i upozorava: "Četiristo obrađenih slučajeva svekolikog kriminala i mafije čeka da ih netko završi, privede pravdi i kazni." (...) Što su to slučajevi mafije? Kako se svekoliki kriminal može privesti pravdi? Kako se mafija može završiti?... Sve te dileme navode ovog potpisnika da se zapita: Želimo li možda policijsku državu baš zbog toga što nismo svladali pravopis i gramatiku? Možda bi kordon naoružanih lektora uspio zavesti red i ukrotiti daljnje izljeve očajanja?

druge strane, zahuktao se proces posthumne preobrazbe Ive Pukanića u heroja slobode javne riječi i nezavisne štampe, u čemu, zanimljivo, opet prednjači predsjednik Republike, opisujući ga kao "čovjeka koji je uvijek govorio istinu". Glavni urednik Večernjeg lista veli da su atentatom na suvlasnika Nacionala - tjednika koji godinama neuvijeno zastupa interese organiziranog kriminala - "uzdrmani temelji države", što bi na svoj način moglo biti točno da urednik nije pojasnio kako se radi o "onome na čemu počiva demokracija", a to je "sloboda izražavanja mišljenja bez posljedica". Aktivistica Hrvatskog novinarskog društva, također urednica, poziva novinare na "konsolidaciju" i masovno okupljanje, te izražava nadu da će se "medijska scena udružiti kako se ovakve stvari više nikada ne bi ponovile". Vlasnica prvog glasa Radija 101 u potresnom opijelu spominje hrabrost & nezavisnost, i pita se, naravno, "tko je od novinara sljedeći na redu".

Nekoliko piskarala iz Nacionala, sa suzama u očima, pokušavaju u studiju HRT-a obaviti službenu beatifikaciju pokojnoga gazde...

Jedan od rijetkih partybreakera - koji je kratkim ispadom razuma odbio uvlačenje Pukanića u svijet profesionalnog novinarstva i tumačenje mafijaškog obračuna kao ataka na slobodu medija - bio je urednik portala Index, posluživši se narodnom mudrošću o đavolu i sadnji tikava. "Prve kompjutere i stolove u Indexu kupila je moja mama na karticu, a ne Hrvoje Petrač, pa mislim da nemamo razloga osjećati se ugroženo." Gadnom ironijom sudbine sam bi mu Pukanić - s onim svojim identitetom koji je bio namijenjen javnosti - djelomično dao za pravo, i to nekoliko dana prije smrti. U svome zadnjem tekstu ostrvio se na televizijske programe kao "glavne generatore nesigurnosti u zemlji", jer emitiraju "samo crnilo" i stvaraju lažnu sliku "zemlje organiziranog kriminala, mafije i nasilja", umjesto da se "bave bitnim i važnim stvarima u Hrvatskoj i svijetu". Tako smo "uz neinformiranost dobili i kolektivnu nacionalnu paranoju od kriminala i nekakve mafije". Oblak od te dimne bombe još se nije ni razišao, a eksplodirala je stvarna paklena naprava.

Pretežni dio medijskih osvrta na paranovinarsku djelatnost Ive Pukanića fascinantno je jezgrovit i sažet u jednu riječ - "kontroverzan". Bio je "kontroverzan" novinar, urednik, izdavač... Dnevna izdanja bilježe pravu epidemiju toga zahvalnog eufemizma, trpajući ga u svaku drugu rečenicu, ne bi li u šumi nemilih događaja utabali prohodnu stazu društvenoga licemjerja. "Kontroverzno" pokriva široko polje onoga o čemu ne želimo govoriti. "Kontroverzno" je univerzalna lozinka za golemi kompleks neizrečenoga, i sva je prilika da se neke od najneugodnijih istina o hrvatskome društvu skrivaju iza jednog maskirnog pridjeva.

Nema uistinu ničeg kontroverznog u tome što je suvlasnik Nacionala uspostavio financijsku, interesnu i operativnu suradnju s vođama organiziranog podzemlja. Nije kontroverzno ni to što je njegovao prijateljske odnose s predsjednikom države, predsjednikom Vlade, ministrom policije, državnim odvjetnikom i cijelim nizom vodećih političkih grla. Stvarni prijepor - ono smetlište neizrečenoga - sadržan je u kategoričnom pobijanju istodobnosti tih relacija, u negiranju veze koja stalno traje (s Pukanićem kao sponom između podzemlja i nadzemlja) i interesa koji se kontinuirano usaglašavaju, s više ili manje uspjeha, s usponima i padovima, jer su svi akteri, opremljeni punom sviješću jedni o drugima, koristili rezervne identitete.

Malo je što toliko "kontroverzno" kao državna borba protiv organiziranog kriminala koja započinje nakon što je ubijen medijski zastupnik mafije, ako ista nije bila ni u primisli dok su najviši državni dužnosnici s medijskim zastupnikom mafije, još živim i zdravim, drugovali uz birana jela, birane tračeve i intimnu rasvjetu. Na istim principima, uostalom, ostvareno je i stjecanje nesumnjivog društvenog ugleda, s čime je zlosretni Pukanić, ne računajući aspiracije, imao ponajmanje veze.

Tjednik Nacional, usprkos uvijanju u celofan "kontroverznog", profilirao se kao ordinarno novinsko smeće, i svatko iole upućen znao je da tu novinarstvo služi kao formalno pokriće za obavljanje sasvim drugih poslova. Na njegovim stranicama kreirane su specijalne difamatorske operacije, širene su planske dezinformacije, aranžirani su odstreli prema političkim i kriminalnim narudžbama, provođen je bezobziran medijski reket, a ako ste imali poslovnoga duha uvijek ste mogli za određenu sumu kupiti objektivan članak o uspjesima vaše kompanije. No, unatoč predanome radu na vrijeđanju struke, Ivo Pukanić u nekoliko je navrata dobivao nagrade Hrvatskog novinarskog društva za profesionalna postignuća; bio je stalni gost televizijskih emisija i javnih debata; Nacional je, s obzirom na nakladu, imao neusporedivo više plaćenih oglasa od ostalih tiskanih medija; bizarna Visoka novinarska škola, fizički povezana s redakcijom lista, okupila je "respektabilne predavače" i profesore sa zagrebačkih fakulteta, predvođene bivšim ministrom vanjskih poslova u svojstvu dekana...

Uspon Ive Pukanića do statusa ugledne javne figure mogao se promatrati kao neurastenična tranzicijska bajka, koja hrli k svome raspletu s pogonom na četiri kotača, a takve su uvijek simptom krajnjega manjka opće higijene i boljih civilizacijskih običaja. Njegovo ubojstvo prouzročilo je prirodni šok: bio je to bliski susret sa sablasnom stranom čitavoga paket-aranžmana što je već (naivno) usvojen u korpus "društvene normalnosti".

ornji slojevi hrvatskoga društva, oni koji si mogu priuštiti lexuse, godinama cirkuliraju u prostoru bez separea. Tamo se spravljaju maštoviti kokteli, raznobojne mješavine legalnog i kriminalnog, građanski uljuđenog i nasilnog, humanitarnog i zločinačkog, a frka nastaje kada se poremete zadani omjeri, kada zakon ulice prekoračuje nepisana pravila za koja se vjerovalo da su vječna. Pukanić je bio nešto poput hodajućeg simbola međusobne premreženosti političke, ekonomske, medijske i kriminalne elite. Ta paukova mreža gornjeg društvenog sloja, parada višestrukih identiteta koja osigurava socijalno etabliranje, društvenu moć i gomilanje materijalnog bogatstva, ono je što mu je odredilo život i, konzekventno, priredilo smrt.

Okrutno ubojstvo na križanju Vlaške i Palmotićeve ulice izaziva dodatnu jezu zato što je prokleto blizu onih koji - zbog "širih društvenih interesa" - ne smiju izgubiti glave. Zbog toga je promptno oglašena "ugroženost svih". Zbog toga je nacija podvrgnuta raciji i drugim pirotehničkim efektima. Atentat na nekoga tko je u svakom trenutku bio u stanju rutinski reći da je "jutros razgovarao sa Stipom", da će "upravo večerati s Ivom", da se "maloprije čuo s Đurđom"... doista nalikuje terorističkome činu s političkom porukom, makar ta poruka bila nehotična, pošto je jasno da su ubojice imale naizgled banalnije motive. Ivo Pukanić, sa svojom tragičnom sudbinom, bio je naime samo jedna od karakternih maski sistema. Bio je njegov neotuđivi dio: i kao akter, i kao nuspojava, i kao potrošni materijal.

Ali poruka je zasigurno primljena. Hrvatska vlast odlučila je bez kompromisa obračunati se s organiziranim kriminalom i sada treba samo vidjeti koju će tehniku koristiti da ispila granu na kojoj sjedi već skoro dva desetljeća. S obzirom na odlučnost, moglo bi se desiti da grana ostane u zraku, skupa s korisnikom pile, a da stablo ode u vražju mater.

Ne procitam bas svaki put Seadov tekst. Uglavnom sve poznato, nista novo.




"Slobodna Bosna", 30.10.2008.godine

Međunarodnim sudijama i tužiocima u BiH trebalo bi da bude produžen mandat i nakon 2009. godine, smatra šef Odjeljenja za pravosuđe i unutrašnje poslove u Delegaciji Evropske komisije u BiH Ferdinand Kop.
"Oni su sad usred važnih istraga, a ne možete započeti važne istrage ili suđenja i prekinuti ih. To je onda nezavršena misija", kaže Kop.
On je u intervjuu za sutrašnje "Nezavisne novine" rekao da je najveći problem u pravosuđu BiH u nedostatku povjerenja građana u sudove.
"To je velika šteta i razlog za analizu. Dakle, struktura je dobra, zakoni su dobri, ali možda treba da dođu mlađe i bolje kvalifikovane sudije", smatra Kop.
Ocjenjujući situaciju u oblasti borbe protiv ilegalnih migracija, Kop je rekao da je uspostavljanje Službe za poslove sa strancima veoma dobra ideja i ona sa svojih 16 terenskih kancelarija dobro obavlja posao.
"Ono što nedostaje je informacioni sistem o migracijama, elektronski sistem za razmjenu podataka između službi, institucija i policijskih agencija. Taj sistem, nažalost, još nije operativan" - kaže Kop.
 

Bijela kuća bi se na kraju vladavine administracije Georgea W. Busha mogla sačuvati od daljnje sramote oslobađajući iz svoje baze Guantanamo šest zatočenih Alžiraca koji imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ili imaju prebivalište u toj balkanskoj zemlji, piše u petak The Independent.
Ti su ljudi u pritvoru skoro sedam godina bez suđenja, a sada su odbačene i glavne tačke optužnice koja ih je teretila za pokušaj dizanja u zrak američke ambasade u Sarajevu, piše ovaj list.
Ne samo da su protiv šest Alžiraca odbačene glavne tačke optužnice na osnovu koje su godine proveli u Guantanamu nego su njihovi advokati, prenosi Independent, otkrili da je američka vlada svojevremeno zbog njih prijetila da će povući svoje snage iz sastava NATO-a u BiH.
List piše da je sud u Sarajevu donio oslobađajući presudu u slučaju spomenutih Arapa, ali kada je planirao da ih i pusti na slobodu, iz Washingtona je stiglo upozorenje da će, ako se to desi, BiH, kako je 2001. godine bh. premijeru prenio zamjenik američkog ambasadora, biti u Božijim rukama.
Američki vojnici su se dokopali Alžiraca i na silu i s povezima na očima strpali ih u avion za Guantanamo.
Independent dovodi u vezu ovosedmičnu posjetu američkog ambasadora za ratne zločine Sarajevu s mogućim oslobađanjem Alžiraca iz Guantanama, uz ocjenu da bi se Bijela kuća na kraju vladavine administracije Georgea W. Busha mogla sačuvati od daljnje sramote i "prekinuti mučenje više nego očigledno nevinih mladića".



(Svevijesti.ba/Fena)