^

super je. samo nastavi.

Hvala svima na podršci

[Edited by hurija on 15-02-2010 at 22:40 GMT]

Vinkovačka gitarijada, šutka, voz, restoran Azzaro, Zagrebački velesajam, sevdah, Šaćir, Stelekt, Dom, Električni orgazam, Partibrejkersi....
Eh, da mi nije mrsko pisat' ovolike misli..i crtice jednog vremena koje mi nedostaje. Započeta pričica još uvijek traje. Traje jer ima još uvijek ljudi sa kojima mogu razmijenit' sjećanja, nadovezat' planove i osjetit' ovodanašnju normalnost nenormalnom. Napomenuli su me neki dan, da svu svoju mladost, pa i malo kasnije, provedoh u pantalonama i komotnim košuljama, a vidi me sad. Malo se koprcah time što godine idu, nose svoje, da se više ne izgleda kao nekad. Eh, sad, potajno bih rekla da godine nose svoje, al' donose misao da stvari koje si doživio ostaju samo kao ove crtice. Trud da ih zadržim je i promjena u odijevanju, juče texas, danas casual i suknje. Biće da ne dam godinama, a ni sjećanju da uteknu.
Da, ovako hladna, bezpunopitanja osoba kao ja, ne uklapa se u sliku (vjerovatno do sigurno) osobe koja je imala svoj VIN (vokalno instrumentantalnu nakupninu...Možda je i bolje tako, morala bih objašnjavat' zašto kvazimrgud je uradio tako, a ne ovako..

Hurija samo pisi, ovako smo i Suflera citali pa na kraju i o promociji njegove knjige pisali .

Misli je dobro zapisati,ako nista, zbog nas samih.

Ma to se mi ne mozemo uklopiti u modernni zivot

Misli i snove Hurija

citat:

---

djecko wrote:

Misli i snove Hurija

---

Tek sad ovo procitah... Hurija, bas sam se zanijela citajuci, misli mi odlutale negdje tamo daleko... Samo nastavi pisati da se bar malo izgubim iz ove stvarnosti

[Edited by Lija-lisica on 28-02-2010 at 11:29 GMT]

Nešto mi se zadnjih dana u glavi vrte riječi- gluma i glumatanje. U redu je što su jedan od vidova umjetnosti, ali u mojoj glavi bih ja to nazvala - umjetnost življenja. Sad bi se moglo o tome raspredat' k'o trakavica, al' kad se razmisli, pa nije to tako daleko od istine.
Jutrom se spremam na posao. Pažljivo biranje odjeće, šminke i ostalog što ide. Ni previše, ni premalo, taman toliko da si uredan. Najvažnije od svega, sakriti lijepe ili ružne snove, burnu noć ili teške misli, nenaspavanost ili čak tragove od previše spavanja. Nisu to zgužvane trake od jastuka ili neskinuta šminka. Ima nešto na licu koje čovjek ne može sakrit' kol'ko god se trudio. Iskusnom čovjekoljupcu ne može promaknut' trag noći na licima drugih. Trude se ljudi dobro odigrat' svoje svakodnevne role. Neki zašute, a da nisu svjesni, neki suviše pričaju o tantavičlucima u koje upletu nesvjesno svoj "noćni" trag..Samo slušam i posmatram. Ljude bole njihove boli, glumom ih pokušavaju liječit', pa kako god ispadne..
Glume i u kući, glume jer moraju izborit' sretan kraj, imaju viziju čemu služi i koja je svrha svega toga..kad bi svako imao hrabrosti i priznao da je gluma i sakrivanje istina pred djecom, negovorenje o moralu drugih, ušutkivanje o temama koje bi mogle produbit' jaz između ..
A glumatanje..eh, ta vrsta umjetnosti mi je uvijek bila interesantna, vrckava i uvijek iznad one prave glume stvarnih ljudi. Poželim i ja da se upletem tu, al' mi ne ide. Uvijek me izda ono moje "temeljno" i moj dug jezik koji prizna i neznanje i znanje. Zavidim ja pomalo tim umjetnicima. Kako brzo uskaču i iskaču iz kože, za koju mislim i da nemaju, kao se brzo lijepe i odljepljuju na privid.
Takva vrsta ljudi vide samo lijepu površ, kvalitetnu korist i sretne trenutke. Kraj njih prolazi ono što noćobdije mori i tišti. Za sad.
Kojoj od ove dvije kategorije umjetnika pripadam? Sigurno prvoj..Valja sve kockice u životu posložit' vremenom, nepredviđene uklopit', a da si svjestan toga i opet ostaneš iste japije od koje su te sazdali.
I tako se ja narazgovarah sama sa sobom.


p.s. Hvala svima