Teska i tijesna ova koza za ovo nevrijeme. Mozda je ipak samo los dan. Jutarnje bombardovanje vijestima, zalopojkama, nervozom, brzinom i svim onim cime nam inace zapocinje dan. Nekome bude svaki takav. A mozda je ipak do ljudi?
Pao snijeg, pad'o svaki dan, napad'o kol'ko treba da pada u zimu. Pa sta? Sad je to, kazu, nesreca, prirodna. A meni uvijek izleti rijec nepogoda. A sto je nesreca? Jest' za ljude koji nemaju puta u civilizaciju dok se snijeg ne otopi. A to nikad nije u takvim mjestima pad'o snijeg i nikad nije bilo k'o sad? A ja opet mislim, odmakli smo se od starinskog da u kuci mora bit' "metar brasna, kanta ulja"..ne bas doslovno, ali u tom smislu. Mozda smo toliko samouvjereni da kupujemo po kilu brasna, kad zatreba.
Zali se narod za (ne)ciscenje snijega. Necu da cistim i nije razlog ni politika ni aktuelno smradanje po komunalnim preduzecima, nego cisto zbog ljepote. Ljepse je vidjeti snijeg i cuti smijeh, ozivjele mahale i ulicice. I lugu nije mjesto u kontejnerima, mjesto mu je na prolazima da se stari ne razbijaju i klizu, al' da ostane netaknuta i skliska staza za djecu. Auta i vozaci..pa, moze se malo i hodati, jest' da noge bole. I to nije od snijega nego sto su se odvikle noge od pjesacenja. Pa, nije Tuzla Njujork. Eto, zato necu da cistim snijeg. Najbolje je rascistit' snijeg i nabacat' komsiji, a kad on dodje on ce te snjezne gudure nabacat' opet nazad. To govorim za nas, ovdje u Tuzli, ne za ljude kojima je snijeg zaista nesreca i koji ga vide na slikama, a mozda dozive jednom-dva puta u zivotu.
Pa, slusam za ovih 300 hiljada sto vracaju tudje kredite. Pade mi na pamet, zar nas ima toliko kreditno sposobnih da budemo ziranti? Il' je to opet neka marifetli matematika, uobicajena za ovo nevrijeme.
Pa, skola pocela, pa stala, pa opet pocela, pa ce opet da stane, i tako. Pita li iko ove ljude "dole" sta oni, u stvari, hoce? Al' da odslusaju mozgom odgovor. Il' im izmedju dva uha prozuji propuh? Djeca slave sto ne idu, roditelji sute, prosvjetari grcaju ni tam' ni 'vam' jer svima duguju objasnjenja, a njima niko..Tako je to u ovoj zemlji.
Pa, copor cuka, gladnih, ne cine se bas bezopasnim. Jedni zale, pomazu, drugi ne bi il' cak zagovaraju nesto potpuno suprotno..a meni na pameti to koliko smo glasni tamo gdje nije nuzno, ali je cisto dobrocinstvo, a tamo gdje je i zakon i moral i Bog i narod zaduzen za brigu- tesko ide! Koliko postajemo neljudi, toliko vise postajemo zivotinjoljupci. Eto, volim zivotinje i brinem se, al' komsiju se ne sjecam kad sam vidjela nit' mi je palo na pamet da pitam, a kamoli da pokucam na ta vrata! Eto, tako ja to vidim.
Pa, slijedi politika. A to vec pripada kategoriji pornografije i nije ni za citanje, ni pisanje, ni slusanje..Pa, kako cemo onda? Nikako. Sta da radimo, mi glupi i beznadezni slucajevi, koji i dalje vjerujemo da ce zelena grana ipak da prolista, da nije sve tako crno i da ima nade za ljude? Kazem, ljude! Ostale vrste i podvrste da pripitomimo, al' kako? Sumnjam da je demokratija djelotvorna. Kako vidim, samo se mnoze i sve vise divljaju. I nije to neka cudna boljka, rekla bih da je to bjesnilo i ima tome lijeka. Al' ne lezi vraze! Ko je taj ko ce povest' i sprovest' vakcinaciju? Tesko da ima neki takav doktor. Bar za sada.
Tijesna koza, nema govora. Valja je rastegnut' na sve strane.

In general, zivot je jedan veliki haos u kojem vlada savrseni red.
Bez puno filozofije, nastanes po nekom zakonu prirode, zivis po nekom nepisanom unutarnjem zakonu kojeg vaja neki pisani, i na kraju, pocinjes da sumiras ono sve prije sto je bilo.
Jedan zivot, jedna prica, tema ista, a bezbroj varijacija. Nevjerovatno!
_______________________________
Starija gospodja ne daje utisak da je bilo sta interesuje, okolinu ne primjecuje. Oboreni i ponekad izkoso upuceni pogled odvraca bilo kakav pokusaj da joj se obrati neko. Prozborena rijec ima samo ostar, odbijajuci prizvuk, cak i nema drugog znacenja osim negodovanja. Ah, sastala se starost i bolest, mislim, sta drugo da joj covjek ucini, a da ne povrijedi ono sto vec ima ranu.
Sjednem pored nje, provokativno blizu, ocekujuci jos jedan izljev vec ranije vidjen. Ukrstise se pogledi, u jednoj crti, ni gore ni dole. Najjednostavnije, najbezbolnije i najprakticnije pitanje uputih - Kako ste?
Od takvog "naj" pitanja dobih bujicu boli, tuge, borbe, sjecanja, moranja....
Njen svijet je zatvoren krug, izlaza nema, samo je tjera neka snaga kojoj ni ona ne zna ime. Sumnjam da iko moze i dati ime tome!
Pokosise me njene prve rijeci - dva sina izgubljena, presjecena, u par mjeseci, rov, muka, rat..kci, nesretna, njen saputnik star i bolestan..sta da radi, ne zna, ali se bori..
Ukaza se pogrbljeni starac. Lice joj dobi neki drugi izraz, sretan nije, ali se oci otvorise. Ruke se isprepletose, bez rijeci i suvisnih kretnji. Pita je - Kako si?...........
__________________________________
Zar nije krug?

[Edited by hurija on 18-03-2012 at 12:46 GMT]

Kako nije, jasta je nego krug.
Svaka cast mlada!
Lijep ti ovo.
Mislio sam jos jutros pohvaliti, al me tantavicari zapricase gor na temama

Prebirem odjecu po ormaru. Vrijeme je za preslaganje po godisnjim dobima. Zaustavi me misao da se je neki dan rasuo oblak i da su snjezne krpe zabijelile krovove. Na kratko, ali jesu. Babije huke, kazu, al' po sjecanju su trebale biti nekad prije. Doduse, nista vise nije kao prije, pa i oblaci lutaju izgubljeni dok ih neki cudni vjetar ne dopuse.
I ne cudi me sve to, al' me cudi, kad nekom ko je daleko, ispricah za ovu iznenadnu zimsku idilu, a taj sa druge strane svijeta mi pocne pricati o hukama koje ja pamtim. Aaa, ja govorim o sad, ona govori o jucer. Za nju je vrijeme u ovom podneblju stalo sa predjenim korakom preko granice. Pocelo pricom o hukama, uz njih izviru teme i tvrdnje nekad i sad, a ja sve tanjih i rastegnutijih zivaca polako pricam o "sad".
Rekoh, bona, stani malo, jes' ti mene nazvala da me masiras po mozgu onako iz dosade, je l' te povuklo nesto pa ne znas ili ne smijes da kazes naglas sta te muci?
S druge strane zice muk, pa uzdah, pa glas koji na sve lici osim na neki sabrani. Nisam, onako sam te nazvala, ibeharalo voce i nesto mi tesko!
Pa, tako reci, da hoces da pricamo o beharu! Dzanarike prve izbeharale, bijeli se njiva. Ostalo voce okreceno, uz brdo zasadjeno novo, et'..A opet ona- a nije to bilo onda..
Kad onda, pitam? Je l' kad si rekla da vise nikad neces doci na njivu i kad si rekla da ta zemlja ne zasluzuje tvoje zuljeve?
Ma, nije, nego onako kazem..Vraga ti onako kazes, velim ruznim tonom, s namjerom da joj makar tim hava-talasima dam do znanja da i toj istoj zemlji nije stalo do njenih zuljeva jer postoje neke druge ruke i duse koje je vole, s namjerom da je povrijedim jace nego sto je vrijedja trenutno ono nekad i sad.
Nego, kaze, je l' napravio B. kucu? Jest'. Kakva je? Pa, kuca k'o kuca, tamam za njih, kazem. Veliki cvijetnjak ispred, znas njih..Prekide mi misao- Gdje? ispred? Paaa, tamo treba posijati travu, rekla sam mu..Opet ona!! Pa, mozgomaserko, pusti ljude da rade i uredjuju kako hoce i sto im se svidja. Ali, kod mene je travnjak..Ma, nas'o te travnjak, budalo klimaktericna, sta mi trosis nerve kako treba ovdje! Sad!
__________________________________________
A mozda sam trebala biti uljudnija, mozda sam trebala biti dobro uho za samosazaljevanje, mozda sam trebala biti neki dusevni lijek za gospodju koja se je, eto, sjetila nekad i sad. Mozda sam trebala odcutati i odslusati njene prijedloge i tvrdnje da je nesto bolje da se uradi. Mozda, ali nisam, a nesto se i ne kajem. Opet bih.
Ona meni sta treba i kako jer je njoj potreban lijek za dusu, trunka istine u sjecanjima koje pokusava zadrzati. Ne mogu ja to jer je i nama potrebna trunka bajke koju nam ista ne pruza preko zice. O konkretnom ne mislim, ne trazim, a najmanje sanjam. Srecom, nije potrebno, ali sebicno zelim makar cuti rijeci koje nude razumjevanje.

da nastavim..
11 541..broj, puna usta brojeva dok ih govoris, nikad kraja. Onda se streses od pomisli da svaka od njih je jedna smrt, i to ne ona normalna (ako je ima), nego sve napola, usred necega i necijeg nadanja. Zar normalan covjek moze onda gledati te cudne sjedalice, crvene, i misliti na smrt? Zar "kosac" nema odoru s kapuljacom, mrkom kao noc? Poslije svega, izgleda da on ipak ne izgleda onako kako smo ga zamisljali.
Izgleda sasvim obicno, ujutru ustaje, umiva se, doruckuje, ide na posao, vozi auto, cuva djecu i igra se s njima, ponekad zafunta sa zenom al' u principu sve ide onako lagano, tu i tamo odskoci neki problem ali se rjesava u hodu..onda odjednom isuce svoje pravo lice, krvavih ociju i zedan svega, a najviose krvi. Ni razlog ne zna, mozda po pricama drugih, ali je bitno napiti se bilo cije!
Mozda smo zamisljali da takvi cekaju noc, ali neee.. Takav "kosac" se rodi, ne ceka da se ugasi dan, i obdanicu krvlju zasipa bez griznje savjesti da ga djeca koju cuva gledaju i slusaju, bez griznje savjesti sto se vozi istom ulicom opranom krvlju, sto funtanje sa zenom ne ostavlja u kuci i zatvorenoj sobi nego ga odnese u svoj krvolov iskaljujuci se na neduznom..
______________________________________
Nadrealizam stolica? Mozda. Ironija? Mozda. Istina? Mozda.
Kako god, hvala nama svima sto licemjerje postade nas moto i sto nam ovakva podsjecanja i odavanje pocasti neduznima postadose svrha sama sebi!
Hvala onom ko nam uslika ono Made in, da ne ispadnem sama sebi budala u ocima.
Moja tuga se ne mjeri sa tim Made in, al' ova crvena rijeka ne zasluzuje ruganje, a ono to jeste.
A mozda je to onaj Sarajevski fildzan viska. Ja ga odavno vise ne stavljam.
___________________________________

camac

Borite li se vi s mislju da za sve treba volja, a da je vi ponekad nemate ili cak ne zelite ni pomisliti da trebate tako nesto?
Ja da. Za neke stvari, onako bez razloga ili ga ja nisam uspjela dokuciti. Za neke dopustam da se nazovem lijenom. A nije to tako bilo. Do skoro. I nisu to tako strasno vazne stvari, mislim. Mozda i jesu, ali su nebitne za neke koje sam stavila kao prioritet trenutno.
Obaveza me je uvijek drzala da nesto moram, ali vremenom shvatih da obaveza ima i nalicje i da ne pocinje uvijek sa velikim slovom. Odlozene i neodlozene obaveze, prica za malu djecu. Sve se, u sustini, moze nadoknaditi, ali vrijeme ne. Ni vrijeme ne znaci iskljucivo novac, ali znaci beskrajno dragocjene trenutke koje dozivis, prezivis i trudis se da ih zadrzis u mislima. Da ih slazes u riznicu koju otvaras s vremena na vrijeme, izvlacis dragocjene trenutke koji te ohrabre, nadahnu, uljepsaju ti ono sto slijedi. Obogate jos vise ono sto imas, ali mozda ne cijenis dovoljno ili ih nisi svjestan. Na kraju krajeva, riznica iskustava pomogne prevazici sve sto nadolazi, a da pri tome ne gubis ono sto te cini covjekom. Mjesavinom opipljivog i onog sto neko zove duhom.
Uzivajte, jednom se zivi i zivi se u trenu, koliko god da traje. Prije i poslije je samo nistavilo.

Joj, jebo vas, pa danas je 15. maj.......
U pm...
20 godina.
Dvadeset godina!!
Sad je djeci rodjenoj 15. maja vise nego sto je meni bilo 15. maja
Jel dvadeset?
Jeste.
Meni 18 bilo tad.
Boze moj dragi, kad prije prodje....
Osudise li ikad ikoga za taj 15. maj.
Sto nam probase majku jebat, kroz majku.
DVADESET GODINA.
Ko da je vrijeme stalo.
Ko da se poslije nikad nista nije desilo, a toliko se toga izdesavalo.
A tacno pamtim miris tog 15. maja.
Sve pamtim.
j*** te..............
Sta da prodjose?
Bil sad bio raseljeno lice, bil bio ziv uopste..........?
Uh, majku mu, dobro sam ja proso ipak.
Sutra ce, 20 godina, otkako je Lija pogino pred partizanom.
Mozak na fasadi pred ulazom.........
Podrum.
Klinin Kalasnjikov.
Straza sa onim Bozom.
Otac i Marjan pricaju o ratu pred haustorom.
Otac ode u rat.
Grad pust, jedino A i ja hodamo korzom, nadajuci se da cemo se od koga ogrebati za cigaru, a nigdje nikoga nema........
20 godina......

Dvaj's' godina, heeeeeej, citav co'j'k da izraste, nije to malo!
K'o jucer..kreni na pos'o, frka, gdje puca, znam ko al' gdje?? I bude sto bude...
Zaboravila sam flasicu u stanu, cetveromjesecni sin place, svi ga ninaju, nene otpuhuju da mu ne naudi gruhanje..
15.maj neke davne '92, kad se snivalo u strahu da ne bude gore. A bilo je...
__________________________________________
Podvuces crtu, kazes dosta, al' sipak! Svake godine opet srce zalupa od sjecanja i jeze od pomisli "sta bi bilo da je bilo". I svake godine umirujes svoje srce glasno, starim prostim izrazom - yebo vam pas mater!!

Bogat covjek, nema govora, kazu svi. Kazem i ja gledajuci sve sto je vidljivo golim okom. Neke od tih vidljivih stvari se samo sanjaju. U masti su moje, sta bi bilo kad bi bilo..i tako splicem pricu od tih stvari. A tako bih zeljela da su stvarno moje i da bojim svoje dane tim kupljenim, placenim, zaradjenim stvarcicama..Nije zavist gledati i zeljeti isto, htjeti uzivati u tome..al' bi postala da mi oko svakodnevno bude puno tudjih, opipljivih vrijednosti. Zato trepcem, da promijenim sliku u zjenici. To je postala navika, usla u karaktter da posmatram lijepo, mastam da dostignem i uzivam onako kako sam sanjala.
I sve to traje..dok neki kamicak ne postane kamen u svemu tome..
Da li je taj bogati zaista sretan? Vidim da sve ono sto mi je punilo pogled traje, al' da rijetko ko, pa i on, vidi i uziva u tome. Sve je na svom mjestu, onako kako se zamisljalo da treba, ali fali..fali onaj nered i nemanje svega, fali zal za nadom da se moze vise, fali tren kad nedostizno postane nadohvat ruke, a ti se nadas i jos vise upinjes da stignes..fali osmijeh koji kazuje vise negoli ono sve oko njega. Sad seta. Radi ono sto nikad nije. Nema drugog para ociju da se sretnu i zapocnu razgovor. Nije se imalo vremena, od muke i stiske za boljim. Vrijeme je tu, ali nema drugih da ga s njima podijeli. Vrijeme je uvijek i bilo tu, ali je ostalo neprimjeceno, cak zapostavljeno..Bogat li je, al' nesretan..

Ja vremena imam, bar ga kupujem nesanicom i skupo ga placam. Moje bogatstvo nereda i reda je ipak..mislim da sam bogatija, makar mi oko bilo prazno za sve ono sto on ima.

Citam reakcije na aktuelna desavanja u drzavi (cuuuj, drzavi!?), citam sve sto mi dopadne pod ruke i oko. Pa, ljudi, slijepi jesmo, mahniti pocesto, naivni uglavnom, al' da smo toliko gluuupi nisam mogla vjerovat'.
Dzaba u ovoj jami od kostiju mjesavina sivo-bijele mase kad je ne znamo koristit'. Oni sto znaju, bjeze il' planiraju da bjeze. Ako nista, makar im povremeno sijevne misao- treba ic', al' gdje??!
Haj' ti budi pametan, pa odgovori da te neko na ulici pita - ko ti je predsjednik drzave?.. malo sutra da ces znat' odgovor. Pa da te pita, a sta je to bilo u proteklih 15-tak dana, neki dzumbus u Federaciji, moglo bi se rec' da je Mr. Grandissimo nesto zbrljavio, da ne kazem usr'o motku toliko da mu ni najodaniji nemaju vise snage pomoci. A sta je bilo, nastavak zamisljenog pitanja..odgovor na to nema gradjanin BiH, narocito FBiH. Nema, jer mu se naivnost pretvorila u glupost. Ne zna jadan vise ni gdje zivi, ni ko mu je vlast, ni kako to fercera, ne zna ni koje je drzave drzavljanin. A kako ce znat' kad dobar dio ima mjesto rodjenja u RS, pa na uvjerenju o drzavljanstvu pise da je drzavljanin i RS-a i FBiH..jahh, gdje si rodjen, ma u strini strininoj..
Pa, onda, jezik..parlamentarac u Vladi TK trazi upotrebu hrvatskog i srpskog jezika. Dobro, ima pravo, po nekom tamo dokumentu od 10-tak strana koji je svugdje osim u drzavi koje se tice i koju razgulise svi. (hebote, trazeniji i tajanstveniji ti papirici nego Hagada!). Al' sto sad, gospodine? To neosporivo pravo imali ste odavno, zasto sad? Je li vam puhnuo u krila Mr. Grandissimo sa svojom usranom motkom? Bez uvrede vama licno, ali zar ste trebali cekati toliko dugo da trazite nesto na sto imate apsolutno pravo! Jeste li cekali ovu opstu konfuziju u nasim glupim glavama da biste mogli rascjepkati (ispod zita, naravno) i ovo malo sirotinje od rascjepkane nam drzavice!? Pa, cestitam vam na bezmudom sjedenju u krasnim i udobnim stolicama koje placam. Ne znam vise ni ko mi odvaljuje to nesto iz bruto, neto i ostalog..klanjam vam se do nebesa jer ste napokon progovorili nakon sutnog sjedenja u plavoj stolici, da znam da vas ne placaju dzaba i da znam da ste svladali makar alfabet. Velika je to stvar, sada narocito!
jahh..moja ops(c)ina Tuzla, nikako grad, je vrlo ziva ovih dana. Ceste se rade, raskopase ljudi sve, parkove preorase, veceri ugodne, vesele, zive..toliko zive da ne cujem jednu od kulturnih perjanica koje se bave folklorom od susjednog "kulturnog" objekta iz koje se iz petnih zila dere turbo-folkerica. Bas je lijepo..a tek je 9 navece..i razmisljam da idem jer nije bas ugodno proci ulicama bez rasvjete, pustim. Nije mene strah, jer znam da je Tuzla bezbjedan grad, nego vise onako sto se bojim mraka..ako nista, uvijek ima specijalaca.
....
I struja, kazu, ove godine neeeece poskupit'. Pa, to je supeeeer! Ako nam u medjuvremenu ne dodje neki kupac, kvalitetan i parajli, pa i tu skalameriju od elektroprivrede i elektroprenosa ne prodaju za dobre pare. Za dobre pare k'o sto je prodat' plac za Merkator. jaahhh..i kakva je razlika izmedju e.privrede i e.prenosa!? Je l' jedni svode racune, drugi proizvode i salju il' sta? Pa se pobiju izmedju sebe, a nagrabusim ja koja nit' proizvodim nit' prenosim, al' bralleee uredno placam, samo tako..
jaahh..i cifra kol'ko uvezemo vode..ccc..odmah mi padne na pamet ova cesmena kontinuirana voda. Sta joj fali? Nista. Al' nije brend. Treba se krebecit' ona sa reklame za Jamnicu. I reklamu za Vitinku nismo sami sebi u stanju napravit', nek' nama onaj glumac iz Srbije palamudi o njoj..onaj sto je glumio u Partizanskoj eskadrili..mislila sam i da je umro..
......
I onda dodje opet onaj glviti Mr. Grandissimo, veli nesto kao da ce radit', a sta ce i kako ce, javice nam. Uz njega, sa bokserom od mahrame pod grlom, onaj sto je rodjen nekad u Gusinju, nekad u Podgorici, nekad u..ne zna ni on gdje..U pozadini onaj frljavi iz Sokola, veliki Hrvat da mu pozavidi i onaj sto na koljenima ide na Trsat i sto Lurd ima u srcu i sto krunicu nosi zavjetno..i poseban ugodjaj, onaj leeepi sto pjeva k'o slavuj, rodom iz Laktasa.
Svaka cast momci, uigran ste tim, dream team!!
Molim vas, samo mi na vrijeme javite gdje i kako ce se zvati ona teritorija gdje bi trebala zivjeti. Nema smisla da se vise ponavljam, jednom sam to prosla, zaspala u jednoj, a probudila se u drugoj drzavi!!!

Dabogda vi meni bili zdravi i zivi toliko da osjetite i prezivite osjacaj gluposti! Neprocjenjiv je, vjerujte na rijec gradjaninu BiH!!

U zdravlje, dragi moji, odoh citat' kako su Baloteliju bacili bananu na teren, kazu, tuzice HNS zbog rasistickih ispada navijaca..'bem ti kad se i juzno voce veze za politiku