Jeste li vi kada pomislili ili razmisljali, koliko istine ima u onim pricama i savjetima starijih, da ne kazem, starih? Pade mi na pamet, jesu li oni nemusto ucili zivot ili su iz knjiga prebirali i usavrsavali ponasanja i reagovanja, kao sto je to sad slucaj!? Neko to zove mudroscu, neko iskustvom, a ja bih to nazvala umijecem da se zivi. Nije upitna pismenost ili ne, ali mi je interesantna njihova jezgrovita prica, kratka ali slojevita za one koji uce. Pa, sad, kako ko uzme, fazu po fazu, sloj po sloj, onako kako ga sta samara ili mazi kroz zivot.
Sad je to logos nazvan komunikacijom. Mislim, smatram i uvjerena sam da puno vise ljudi su ljudi kada bi u svojoj glavi pronasli u sjecanju recenice koje su se nekad slusale. Iz ove perspektive, mnoge od njih su i vise nego slojevite. Ko razumije, shvatice, kazu.
Sto vazi ona stara izreka, jutro je pametnije od veceri..od svake se 'tice meso ne jede..lijepa rijec gvozdena vrata otvara..jastuk miri..i jos puuno takvih mudrolija koje mi se motaju po glavi. Svaka od njih bi mogla objasniti neka poglavlja umijeca odnosa sa ljudima. Ne zelim izreci tu previse rabljenu rijec, a koja oznacava uspjeh i zadovoljstvo sobom, ali i drugima. Smatram da je toliko izlizana i da, sto se vise o njoj govori, postajemo sve gori i ruzniji u svojim nastupima. Valjda od silne zelje da budemo ucevni i knjiski potkovani. Eto, bas sam uspjesan/na jer se znam ophoditi u svim situacijama, u svakoj prilici i sa svakim!! Sto se vise ti knjiski recepti primjenjuju, vise se zaboravlja da je sa obje strane, ipak, samo ljudsko bice koje se sluzi onim sto ima. Dogradjeno ili ne, ali se sluzi. Uspjeh takvih ne zavisi od recepata, nego od volje da prihvatis ono sto razumijes, ali i da makar pokusas razumjeti onog koji nije iste japije kao ti.
Ovo sto ponekad koristim arhaizme je moj cejf, ali to ne znaci da sofisticiranost govora je rezervisana samo za one koji to javno pokazuju, na ovaj ili onaj nacin. Ja ih jednostavno volim koristiti jer vise kazu negoli djumle stranica udzbenika Komunikologije.
Team-bealding nije rezervisan samo za akademce, on je srz opstajanja u svim sferama, pa cak i u cavrljanju u kojem ne misle svi isto. Stari nisu znali tu lijepu tudjicu, ali su znali da pet prstiju na ruci nisu isti, ali zajedno cine cudesa.
Nisu znali ni uzlaznu, silaznu, horizontalnu i inu komunikaciju, ali su znali objasnitti "ko kosi, a ko vodu nosi". I sto je zena sija, a musko glava? Hah, pa glava mora imati temelj.
I jos bi se moglo tabirit' (knjiski bi se to moglo reci- kognitivno neuropsiholoski, ali mi srcu vise lezi ovaj arhaicni naziv), ali nesto mi pomrsko. Ovako lijep dan treba iskoristiti jer on je samo danas!

...

..od jednog starog..

Za nevjerovati je sto se covjek naslusa tudjih belaja, u kratkom vremenu, bez mogucnosti da pomogne, jer moguce rjesenje uvijek usporava ili cak zaustavlja neki akt ili podakt. Svasta.

Belaj Prvi. Doslo rjesenje u kojem pise da je rezultat trajan, ali rjesenje podlijeze reviziji!? Naivno cu primijetiti da je potreban izvor za finansiranje nekih tamo elemenata od kojih mi zavisi svasta u zivotu (ili sve!!).

Belaj Drugi. Valja sahranit' najblizeg, ali je sve toliko skupo. Plati zaostalu hodzarinu, plati dzenazu, plati preduzecu koje kopa, odrzava ili tako nesto. Naivno opet mislim, na dva mjesta placas iste stvari (osim vjerskog dijela). O religioznom ne bih, ali ovosvjetovno bi rekla da je neciji hljeb vrijedniji od drugih. I ne vjerujem da Uzviseni pravi razliku osim one najbitnije- dobar ili los!!

Belaj Treci. Mito i korupcija, dva naaaaajbolja druga, tako dobro funkcionisu da im zavidim! Il' ti treba makar malo bolja cokolada, jace pakovanje kahve, poznanstvo (sa i bez pedigrea, u raznolikim znacenjima), podobnost (politicka) potkovana geografskim porijeklom i mlitavoscu jezika (da ne kazem mutavost)...ovo zadnje moze u paketu, a moze i odvojeno..

Belaj Cetvrti....gdje ja ziviiiim kad mi se ovo malo duse raspukne na borbenost fudbalske reprezentacije i kad sam svjesna da se ne zivi nego zivotinjari u svom ovom besmislu..ponekad.

Belaj Peti. Neka, neka..nadocete kad-tad...

Jedva cekam 2012 godinu! U njoj me ceka jos jedno jezero, gledacu konjanika sto nam je istorijski bitan, plata mi nije tako vazna jer racunam da je i moze bit' i ne bude (to sam se psihicki i poljoprivredno pripremila), izbori i ako budu nije bitno kojeg su nivoa i vaznosti (svakako se nista ne mijenja, ne znam ni ovako ko je na vlasti kad se prekantavaju djah tam' djah 'vam' u nove odore), upoznacu nove ljude koji su imalipanemali i one koji su nemalipaimali (tako se najbolje otkriju sta su mislili!), sjedicu u toploj sobi, uglavnom, ne razmisljajuci o garezi koji udisem od TE i oboljelim od karcinomcina kojekakvih (znam da su moje pare koje kesiram uredno svaki mjesec namjenjene jednim dijelom i humanim akcijama, neoporezivim), bicu sretna sto PDV na humane telefone je usmjeren na pomoc socijalno ugrozenim kategorijama drustva...
Sigurna sam da ce u toj 2012 nas nacelnik ops/c/ine konacno utvrditi koliko Tuzla ima stanovnika, i bicu sretna zbog toga jer ce k'o iz topa izvaliti cifru bez zamuckivanja kao do sada, znam da nece biti potrebe da se kupuje nista, ama bas nista jer ce nam dusu odmarati izlozi i velebajne markirane i nemarkirane povrsine trznih centara i nekih drugih centara mamipara..Samo cu biti sretnija jer vec gledam onaj travel channel, a nema potrebe da idem negdje, kad svu egzotiku imam ovdje. Bezveze da tandaram tamo nekim putevima prasnjavim, rupatim i kamenitim, kad je sasvim dovoljno da prodjem svojim gradom, pardon, ops/c/inom gdje imam dio ceste koji odrzava Federalno nesto i dio ceste koji odrzava ovo nesto lokalno. Ne znam ni ja sta i kako se zove, al' nije ni bitno. Sto to mi moramo zamarati svoje mozgove kad nam ljudi zele priustiti snove bez puno patnje. Ides Federalnim dijelom, imas asfalt i rupe, ides ovomneznamcijaje i imas rupe, krpe i asfalt rupe i krpe. Pa, to je dobro i za cirkulaciju, u neku ruku, da te razmrda, da nisi statican. Sretna sam sto dolazi 2012 jer kod nas nema krize, nikakve. Sto ce nam!? Da se time jos bavimo, a dosta nam je tudjeg jada i Grcke i Italije i Merkelove i Sanaderove zahebancije i kolekcije slika i sahata na ruci i Gadafija i..tja, jos da se brinem za nas ovdje!? Jasta cu! I sretna sam sto dolazi 2012 jer ce mi valjda neko pokusati objasniti ono Sejdic-Finci foru, vidim da se svi hvataju za ovu polusloznicu od prezimena, a da nekad nema veze s vezom prica. A ni to mi ne bi trebalo bit' vazno, zaboli me za to tam' nesto u EUropi gdje ti kazu da si ljud i imas prava. Sto ce ti prava? Moras prvo obavezu da izvrsis da bi trazio prava, makar je tako..ma, nije ni vazno. Imas obavezu da radis, a ti ne radis, i kakva onda prava traze ova balavurdija i narod u najboljSHim godinama po biroima za zaposljavanje! Sta hoce, hoce prava, a ne rade! I sto se skoluju, brate dragi, kad znaju da nema posla? ccc..eee, ja cu zato da odmaram mozak u 2012 jer znam da neko misli umjesto mene, odredjuje kako se zovem, potpisuje se umjesto mene, broje me malo 'vam malo 'tam, kako kome treba, i neka, tako treba. U 2012 ce valjda odluciti negdje za dobro sofrom, hocu li imati jedan pasos il' ga necu ni trebati jer me nece niko primit' nigdje! A ne znam, u stvari, ko bi mogao i da odlucuje.
Pa, sto cu dzaba zamarat' glavu, javice mi preko sredstava informisanja. Svakako su mjerodavni i govore samo istinu. Do Nove cu odluciti koji medij da pratim i ciju istinu da uzmem kao takvu. Iza Nove vec je 2012 i radim kako mi kazu, sta ja tu imam mozgat'..

Reko', da na vrijeme sama sebi pozelim sretnu 2012!

citat:

---

hurija wrote:
Jedva cekam 2012 godinu! U njoj me ceka jos jedno jezero, gledacu konjanika sto nam je istorijski bitan, plata mi nije tako vazna jer racunam da je i moze bit' i ne bude (to sam se psihicki i poljoprivredno pripremila), izbori i ako budu nije bitno kojeg su nivoa i vaznosti (svakako se nista ne mijenja, ne znam ni ovako ko je na vlasti kad se prekantavaju djah tam' djah 'vam' u nove odore), upoznacu nove ljude koji su imalipanemali i one koji su nemalipaimali (tako se najbolje otkriju sta su mislili!), sjedicu u toploj sobi, uglavnom, ne razmisljajuci o garezi koji udisem od TE i oboljelim od karcinomcina kojekakvih (znam da su moje pare koje kesiram uredno svaki mjesec namjenjene jednim dijelom i humanim akcijama, neoporezivim), bicu sretna sto PDV na humane telefone je usmjeren na pomoc socijalno ugrozenim kategorijama drustva...
Sigurna sam da ce u toj 2012 nas nacelnik ops/c/ine konacno utvrditi koliko Tuzla ima stanovnika, i bicu sretna zbog toga jer ce k'o iz topa izvaliti cifru bez zamuckivanja kao do sada, znam da nece biti potrebe da se kupuje nista, ama bas nista jer ce nam dusu odmarati izlozi i velebajne markirane i nemarkirane povrsine trznih centara i nekih drugih centara mamipara..Samo cu biti sretnija jer vec gledam onaj travel channel, a nema potrebe da idem negdje, kad svu egzotiku imam ovdje. Bezveze da tandaram tamo nekim putevima prasnjavim, rupatim i kamenitim, kad je sasvim dovoljno da prodjem svojim gradom, pardon, ops/c/inom gdje imam dio ceste koji odrzava Federalno nesto i dio ceste koji odrzava ovo nesto lokalno. Ne znam ni ja sta i kako se zove, al' nije ni bitno. Sto to mi moramo zamarati svoje mozgove kad nam ljudi zele priustiti snove bez puno patnje. Ides Federalnim dijelom, imas asfalt i rupe, ides ovomneznamcijaje i imas rupe, krpe i asfalt rupe i krpe. Pa, to je dobro i za cirkulaciju, u neku ruku, da te razmrda, da nisi statican. Sretna sam sto dolazi 2012 jer kod nas nema krize, nikakve. Sto ce nam!? Da se time jos bavimo, a dosta nam je tudjeg jada i Grcke i Italije i Merkelove i Sanaderove zahebancije i kolekcije slika i sahata na ruci i Gadafija i..tja, jos da se brinem za nas ovdje!? Jasta cu! I sretna sam sto dolazi 2012 jer ce mi valjda neko pokusati objasniti ono Sejdic-Finci foru, vidim da se svi hvataju za ovu polusloznicu od prezimena, a da nekad nema veze s vezom prica. A ni to mi ne bi trebalo bit' vazno, zaboli me za to tam' nesto u EUropi gdje ti kazu da si ljud i imas prava. Sto ce ti prava? Moras prvo obavezu da izvrsis da bi trazio prava, makar je tako..ma, nije ni vazno. Imas obavezu da radis, a ti ne radis, i kakva onda prava traze ova balavurdija i narod u najboljSHim godinama po biroima za zaposljavanje! Sta hoce, hoce prava, a ne rade! I sto se skoluju, brate dragi, kad znaju da nema posla? ccc..eee, ja cu zato da odmaram mozak u 2012 jer znam da neko misli umjesto mene, odredjuje kako se zovem, potpisuje se umjesto mene, broje me malo 'vam malo 'tam, kako kome treba, i neka, tako treba. U 2012 ce valjda odluciti negdje za dobro sofrom, hocu li imati jedan pasos il' ga necu ni trebati jer me nece niko primit' nigdje! A ne znam, u stvari, ko bi mogao i da odlucuje.
Pa, sto cu dzaba zamarat' glavu, javice mi preko sredstava informisanja. Svakako su mjerodavni i govore samo istinu. Do Nove cu odluciti koji medij da pratim i ciju istinu da uzmem kao takvu. Iza Nove vec je 2012 i radim kako mi kazu, sta ja tu imam mozgat'..

Reko', da na vrijeme sama sebi pozelim sretnu 2012!

---

citat:

---

hurija wrote:
Jedva cekam 2012 godinu! U njoj me ceka jos jedno jezero, gledacu konjanika sto nam je istorijski bitan, plata mi nije tako vazna jer racunam da je i moze bit' i ne bude (to sam se psihicki i poljoprivredno pripremila), izbori i ako budu nije bitno kojeg su nivoa i vaznosti (svakako se nista ne mijenja, ne znam ni ovako ko je na vlasti kad se prekantavaju djah tam' djah 'vam' u nove odore), upoznacu nove ljude koji su imalipanemali i one koji su nemalipaimali (tako se najbolje otkriju sta su mislili!), sjedicu u toploj sobi, uglavnom, ne razmisljajuci o garezi koji udisem od TE i oboljelim od karcinomcina kojekakvih (znam da su moje pare koje kesiram uredno svaki mjesec namjenjene jednim dijelom i humanim akcijama, neoporezivim), bicu sretna sto PDV na humane telefone je usmjeren na pomoc socijalno ugrozenim kategorijama drustva...
Sigurna sam da ce u toj 2012 nas nacelnik ops/c/ine konacno utvrditi koliko Tuzla ima stanovnika, i bicu sretna zbog toga jer ce k'o iz topa izvaliti cifru bez zamuckivanja kao do sada, znam da nece biti potrebe da se kupuje nista, ama bas nista jer ce nam dusu odmarati izlozi i velebajne markirane i nemarkirane povrsine trznih centara i nekih drugih centara mamipara..Samo cu biti sretnija jer vec gledam onaj travel channel, a nema potrebe da idem negdje, kad svu egzotiku imam ovdje. Bezveze da tandaram tamo nekim putevima prasnjavim, rupatim i kamenitim, kad je sasvim dovoljno da prodjem svojim gradom, pardon, ops/c/inom gdje imam dio ceste koji odrzava Federalno nesto i dio ceste koji odrzava ovo nesto lokalno. Ne znam ni ja sta i kako se zove, al' nije ni bitno. Sto to mi moramo zamarati svoje mozgove kad nam ljudi zele priustiti snove bez puno patnje. Ides Federalnim dijelom, imas asfalt i rupe, ides ovomneznamcijaje i imas rupe, krpe i asfalt rupe i krpe. Pa, to je dobro i za cirkulaciju, u neku ruku, da te razmrda, da nisi statican. Sretna sam sto dolazi 2012 jer kod nas nema krize, nikakve. Sto ce nam!? Da se time jos bavimo, a dosta nam je tudjeg jada i Grcke i Italije i Merkelove i Sanaderove zahebancije i kolekcije slika i sahata na ruci i Gadafija i..tja, jos da se brinem za nas ovdje!? Jasta cu! I sretna sam sto dolazi 2012 jer ce mi valjda neko pokusati objasniti ono Sejdic-Finci foru, vidim da se svi hvataju za ovu polusloznicu od prezimena, a da nekad nema veze s vezom prica. A ni to mi ne bi trebalo bit' vazno, zaboli me za to tam' nesto u EUropi gdje ti kazu da si ljud i imas prava. Sto ce ti prava? Moras prvo obavezu da izvrsis da bi trazio prava, makar je tako..ma, nije ni vazno. Imas obavezu da radis, a ti ne radis, i kakva onda prava traze ova balavurdija i narod u najboljSHim godinama po biroima za zaposljavanje! Sta hoce, hoce prava, a ne rade! I sto se skoluju, brate dragi, kad znaju da nema posla? ccc..eee, ja cu zato da odmaram mozak u 2012 jer znam da neko misli umjesto mene, odredjuje kako se zovem, potpisuje se umjesto mene, broje me malo 'vam malo 'tam, kako kome treba, i neka, tako treba. U 2012 ce valjda odluciti negdje za dobro sofrom, hocu li imati jedan pasos il' ga necu ni trebati jer me nece niko primit' nigdje! A ne znam, u stvari, ko bi mogao i da odlucuje.
Pa, sto cu dzaba zamarat' glavu, javice mi preko sredstava informisanja. Svakako su mjerodavni i govore samo istinu. Do Nove cu odluciti koji medij da pratim i ciju istinu da uzmem kao takvu. Iza Nove vec je 2012 i radim kako mi kazu, sta ja tu imam mozgat'..

Reko', da na vrijeme sama sebi pozelim sretnu 2012!

---

Svecano i u ratnom okruzenju zapoce i ova godina. Navrat-nanos malo okicene ulice, maglovite i prilicno puste te bajne noci, ozivjese od dima pirotehnickih sredstava koje su, navodno, zabranjene. Ko se zatek'o na cesti, mislim da je komotno mog'o zaleci nosem zaronjenim u vjestacki poslaganu kaldrmu! Pa, dobro, valjda je toliko tutnjanje bilo izraz gradjanskog neposluha. Samo se pitam, sto neposluh nije sproveden u druge svrhe i sto mu cilj nije nesto drugo osim "slobode" pirotehnike.
Ma, nije meni to nesto..nego mi zao jednog malog stvorenja koje se uplasilo svega toga.
____________________________________________
Kucu u kojoj je slavila mala druzina, cesto posjecuje kerce, bez imena i rase. Odnekud se pojavilo pred kucom sa bratom i sestrom. Ocito, ostavljeni od ljubitelja zivotinja koji sebicno imaju samo za jednog ljubimca. Mislim na avlijanersku sortu, bez pedigrea ali dobre lajavce i cuvare.
Ne znam sta se je desilo sa ostatkom te male porodice, ali je cupavko ostao ziv, teturav, cupav i prepun cicaka. Kad izlandra po mahali, onako mali i bombast, skrasi se pred avlijom, sjedi i gleda u ulazna vrata. Docekuje nas lavezom koji vise lici na djeciji smijeh. I izaziva smijeh i nekakav osjecaj zaljenja sto je tako mali, ostavljen i, u neku ruku, borben.
Ne prelazi on kapiju, mudro legne ispred i osluskuje zvuke iznutra. Tek na poziv, ustane i dotetura se do mjesta gdje mu se ostavi da jede. Nije "ljubimac", ali je ljubimac!
Elem, te borbene novogodisnje noci, i on je dobio svoju porciju, svoju dekicu i mnostvo malih milujucih rucica koje su ga gnjavile i tepale mu. Uziva mala bombica. Djeca, koje od milja zovem komarcima i musicama, potrudila su se da i taj mali stvor osjeti toplinu.
I poce pucnjava! Od vatrometa, kucnih, parkovskih, zgradaskih, ulicnih, pa do topovskih udara koji stresu utrobu! Jedva cusmo grebanje na vratima. Najhrabriji komarac otvori vrata. Gledala su ga dva smedja oka, njuskica, usi, ma sav se trese! Od straha, smugnu izmedju nogu pravac u kupatilo. Scucurio se u cosak, sapicom pokrio oci i grcevito se trese!
Nastade jurnjava- ko je pustio kerce u kucu, ostavi ga, ima buha, sto si us'o, daj da vidim, sta mu je....??
_________________________________________
Sve se smirilo. Ionako nista nije odavalo utisak da je neki poseban dan, osim tih nekoliko minuta pirotehnike. U kupatilu, umotan, cekalo nas je to cudo od krzna. Komarci i zunzare mu ne daju ni da zadrijema u toplini. De, malo da jede, de, malo da se napije vode..maaaaamaaa, mozda mu treba dat' malo Paracetamolaaa?? Boze mili, sta sve znaju! Sta ce mu Paracetamol? Vidis da je k'o malo prehladjen, oci mu krmeljaju, drsce, mozda ima temperaturu...Eto, mali veterinari sve znaju!
Haj', sad svi razgulitis od njega!, (kobajagi zagalamim). Cucnem, gledam te male okice. Ma, k'o insan! Velim mu da mora sad izac', namjesten mu je lezaj i nema vise galame. Ustade taj mali stvor, kroz otvorena vrata otetura se na "svoje"...
_____________________________________________
Suncano jutro je probudilo druzinu. Umjesto pozdrava, strkase niz stepenice i na vrata. Tamo ih je cekao jaran, zdrav, prav, malo krmeljav, spreman za igru. Vec je zaboravio nocasnji strah.
Eh, et', mislim se, draga moja J., dzaba ti pricas da neces ljubimca, a ti njega vec imas. Mozda ti mislis da ga ne trebas, ali On treba tebe.
Mozda je tako trebalo biti. Zapoceti dobrim Novu. Bez rijeci i poljubaca, a iz srca.

citat:

---

hurija wrote:
Svecano i u ratnom okruzenju zapoce i ova godina. Navrat-nanos malo okicene ulice, maglovite i prilicno puste te bajne noci, ozivjese od dima pirotehnickih sredstava koje su, navodno, zabranjene. Ko se zatek'o na cesti, mislim da je komotno mog'o zaleci nosem zaronjenim u vjestacki poslaganu kaldrmu! Pa, dobro, valjda je toliko tutnjanje bilo izraz gradjanskog neposluha. Samo se pitam, sto neposluh nije sproveden u druge svrhe i sto mu cilj nije nesto drugo osim "slobode" pirotehnike.
Ma, nije meni to nesto..nego mi zao jednog malog stvorenja koje se uplasilo svega toga.
____________________________________________
Kucu u kojoj je slavila mala druzina, cesto posjecuje kerce, bez imena i rase. Odnekud se pojavilo pred kucom sa bratom i sestrom. Ocito, ostavljeni od ljubitelja zivotinja koji sebicno imaju samo za jednog ljubimca. Mislim na avlijanersku sortu, bez pedigrea ali dobre lajavce i cuvare.
Ne znam sta se je desilo sa ostatkom te male porodice, ali je cupavko ostao ziv, teturav, cupav i prepun cicaka. Kad izlandra po mahali, onako mali i bombast, skrasi se pred avlijom, sjedi i gleda u ulazna vrata. Docekuje nas lavezom koji vise lici na djeciji smijeh. I izaziva smijeh i nekakav osjecaj zaljenja sto je tako mali, ostavljen i, u neku ruku, borben.
Ne prelazi on kapiju, mudro legne ispred i osluskuje zvuke iznutra. Tek na poziv, ustane i dotetura se do mjesta gdje mu se ostavi da jede. Nije "ljubimac", ali je ljubimac!
Elem, te borbene novogodisnje noci, i on je dobio svoju porciju, svoju dekicu i mnostvo malih milujucih rucica koje su ga gnjavile i tepale mu. Uziva mala bombica. Djeca, koje od milja zovem komarcima i musicama, potrudila su se da i taj mali stvor osjeti toplinu.
I poce pucnjava! Od vatrometa, kucnih, parkovskih, zgradaskih, ulicnih, pa do topovskih udara koji stresu utrobu! Jedva cusmo grebanje na vratima. Najhrabriji komarac otvori vrata. Gledala su ga dva smedja oka, njuskica, usi, ma sav se trese! Od straha, smugnu izmedju nogu pravac u kupatilo. Scucurio se u cosak, sapicom pokrio oci i grcevito se trese!
Nastade jurnjava- ko je pustio kerce u kucu, ostavi ga, ima buha, sto si us'o, daj da vidim, sta mu je....??
_________________________________________
Sve se smirilo. Ionako nista nije odavalo utisak da je neki poseban dan, osim tih nekoliko minuta pirotehnike. U kupatilu, umotan, cekalo nas je to cudo od krzna. Komarci i zunzare mu ne daju ni da zadrijema u toplini. De, malo da jede, de, malo da se napije vode..maaaaamaaa, mozda mu treba dat' malo Paracetamolaaa?? Boze mili, sta sve znaju! Sta ce mu Paracetamol? Vidis da je k'o malo prehladjen, oci mu krmeljaju, drsce, mozda ima temperaturu...Eto, mali veterinari sve znaju!
Haj', sad svi razgulitis od njega!, (kobajagi zagalamim). Cucnem, gledam te male okice. Ma, k'o insan! Velim mu da mora sad izac', namjesten mu je lezaj i nema vise galame. Ustade taj mali stvor, kroz otvorena vrata otetura se na "svoje"...
_____________________________________________
Suncano jutro je probudilo druzinu. Umjesto pozdrava, strkase niz stepenice i na vrata. Tamo ih je cekao jaran, zdrav, prav, malo krmeljav, spreman za igru. Vec je zaboravio nocasnji strah.
Eh, et', mislim se, draga moja J., dzaba ti pricas da neces ljubimca, a ti njega vec imas. Mozda ti mislis da ga ne trebas, ali On treba tebe.
Mozda je tako trebalo biti. Zapoceti dobrim Novu. Bez rijeci i poljubaca, a iz srca.

---

Hvala hurija

Dragi moj E.,
borba mojih cula da te vidim, taknem, oslusnem i mog osjecaja da to sve ne treba biti tako, nikakva nije spram tvoje! Draskajuci ti nepomicnu ruku, rekoh tiho- ne boj se, bice to sve u redu, bori se! Da ti pomognem, pomaknuh tvoje dlanove. Mozda ti tako vise odgovara. A mozda zelis cuti ono sto ti daje nadu, i ja ti govorim. Znam da ti nije do sale, ali tvoje su uvijek imale odjeka na moj problem. Mozda nije vrijeme, ali je mjesto gdje trebas sve snage, pa makar one dolazile i od nekog glasa koji znas. Znojno celo ne odaje nista. Ni tvoje nepomicno tijelo. Boli li? I sto te to uopste pitam kad znam da boli..i znam da patis, a ja ti ne mogu dati nebol! Krenu suza sama. Pade na tvoj otvoreni dlan. Brisem i odmah se pokajah. Mozda ti bas suza da vjeru. Znam da je imas, samo je potvrdi suzama ljudi koji te okruzuju. I sve ti ovo pricam, a nisam sigurna da cujes. Knjige kazu da takvi cuju. U mojoj glavi kosmar od misli. I kazem ti to.
Vidjeh u uglu tvog oka kako se sprema suza. Zakoluta se i pade na jastuk. Nisam htjela da joj stanem na put. Sad sam sigurna da znas da sam tu. I svi drugi.
Bice to sve u redu, ponavljam kao da samu sebe uvjeravam da to tako mora biti. Bojim se pritajenih misli kad mi izmaknes iz vidokruga. Bojim se da priznam kako smo suvise mali, sicusni u onome sto zovemo sutra.
Nemoc i cekanje su dan i noc tvog zivljenja. I ivica kojom sad lutas je britka. Znam. A htjela bih da ne znam nista i da znam onoliko koliko mi neki drugi glas kaze da ce biti sve u redu..
Pozivi mi, duugo, duuugo, cekaju te tvoja dva sunca i mi koji tvoj smijeh cekamo kao lijek....