O necovjeku kackavalju je sve poznato i receno, na zalost taj je van bilo kakvih sudskih postupaka za svoja nedjela, sudice mu se izgleda na onom svijetu... 

citat:

---

cupo wrote:
Тузла: Оскрнављен Саборни храм Успења Пресвете Богородице

Његово преосвештенство епископ зворничко-тузлански Василије рекао је да [...] истински вјерник има љубави у себи.

[Edited by cupo on 23-10-2008 at 00:38 GMT]

---

Vladika Kačavenda osniva Bosansku pravoslavnu crkvu?

13.11.2008. 09:35

Iako je Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve preksinoć donio odluku da patrijarh Pavle dok je živ ostane na čelu SPC, potresi, svađe i raskoli se nastavljaju. Pretendenata na tron patrijarha je dosta pa su se i lobiranja zahuktala, jer je svima jasno da je 94-godišnji patrijarh Pavle teško bolestan i da neće još dugo, piše San.

Kao najozbiljniji kandidati za nasljednika patrijarha Pavla već mjesecima se pominju vladike Amfilohije Radović, Irinej, Hrizostom i Ignjatije, ali je posljednjih dana u prvi plan iskočio episkop zahumsko-hercegovački Irinej koji službuje u Trebinju.

Preksinoć je Sabor obavezao vladiku Amfilohija Radovića da obavlja dio patrijarhovih poslova i povjerio mu nešto šira ovlaštenja od onih koje je imao do sada.

Kako saznajemo u Beogradu, to je razbjesnilo vladiku Vasilija Kačavendu koji je žestoki protivnik mitropolita Amfilohija. Dobro obaviješteni izvori kažu da je Kačavenda spreman odmah osnovati Bosansku pravoslavnu crkvu ukoliko Amfilohije bude nasljednik patrijarha Pavla.

Ta vijest brzo je stigla do sabornika Srpske pravoslavne crkve pa je među njima stvorena nova „kadrovska kombinacija" po kojoj je vladika Grigorije postao glavni kandidat za novog patrijarha. Grigorije je rođen prije 41 godinu u Bosni, u Varešu, a zamonašen je u manastiru Ostrog 1992. i upućen je na službu u manastir Tvrdoš.

Kasnije je ustoličen na mjesto episkopa zahumsko-hercegovačkog. Široj javnosti postao je poznat po druženju s košarkašem Dejanom Bodirogom i pojedinim političarima iz Republike Srpske. Posebno je blizak s Miloradom Dodikom, premijerom RS, i dobro upućeni kažu da se Dodik s Grigorijem konsultuje prije donošenja svake važnije odluke. Njemu je Dodik stavio na raspolaganje i helikopter Vlade Republike Srpske.

- ko je sve preduzeo, vladiki Amfilohiju je postalo jasno da ne može naslijediti patrijarha pavla jer bi došlo do teškog raskola u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Protiv njega je sveštenički bosanski lobi koji predvodi vladika Kačavenda koji nikada neće priznati Amfilohija kao patrijarha - kažu informacije iz Beograda.

Vladika Vasilije Kačavenda još uvijek ne, bar javno, ne komentariše cijelu situaciju.

 

Kačavenda: Sveta borba za Republiku Srpsku

22.12.2008. 14:51



Da se oltar često koristi u propagandne svrhe najzornije svjedoči vladika Zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda. Gotovo svake nedjelje vladika Kačavenda iz Bjeljinske crkve posredstvom BN TV, bijeljinske televizije, šalje poruke pravoslavnim vjernicima , a koje se posredstvom satelita emitiraju širom Europe. Redovna tema Kačavendine propovijedi je - sveta borba Srba za "otadžbinu Republiku Srpsku".
Ove nedjelje Karadžićev najvjerniji vladika, koji je utemeljitelja RS redovno blagosivljao kao i njegove osvajačke jedinice, zamolio je vjernike da se mole za :" našu otadžbinu, našu DRŽAVU, Republiku Srpsku, koju bi mnogi da rasčereče, ali mi im to nećemo dozvoliti, jer je ona - SVETA. Ona je sveta, jer je ispisana krvlju naših najboljih i najhrabrijih sinova..., kazao je Kačavenda u njedjeljnjoj propovjedi.

Vladika Kačavenda bi trebao znati da Republika Srpska - nije država, nego jedan od dva bh entiteta. Kao crkveni službenik izvan dometa je bonnskih ovlasti pa kao takav upravo idealan za kontinuiranu manipulaciju srpskim narodom.

Vladika Kačavenda redovno govori, kao i ove nedjelje, o svetoj borbi Srba za Republiku Srpsku!? Je li sveta borba genocid i etničko čišćenje-nesrba !? Tko može nazvati svetom borbom masovna ubistva i protjerivanje drugih samo zbog tog što se na drugačiji način mole Bogu!?

Tisuće Bošnjaka je ubijeno u Zvorniku, ali i cijelom Podrinju, u tadašnjem ali i sadašnjem Kačavendinom „distriktu", a on to danas s oltara permanentno naziva „svetom borbom."

Vladika Kačavenda je i član bosanskohercegovačkog međureligijskog vijeća, koje ima mandat da potiče međureligijski dijalog i doprinese pomirenju ratom narušenog povjerenja među konstitutivnim narodima.

Može li Kačavenda sa svojim stajalištem „svete borbe" i „odbranbenim otadžbinskim ratom" kako karakterizira rat za Republiku Srpsku doprinijeti međureligijskom dijalogu u BiH i pomirenju naroda!? Vladiki koji je blagosivao tenkove definitivno nije mjesto u Međureligijskom vijeću.

On bi mogao biti najkompetentniji ispovjednik najzloglasnijeg ratnog zločinca Radovana Karadžiča čiji je bio „duhovnik" i savjetnik tijekom dugog i krvavog rata u ovoj nesretnoj zemlji. Kačavenda se svojim ratnim djelovanjem izborio za nadimak „đavolji vladika".

Hoće li sutra „džavolji vladika" predsjedati Međureligijskim vijećem u BiH i paralelno propovijedati o „svetom ratu" Srba u kojem je ubijeno najmanje 80 tisuća nesrba. Apsurdima u BiH ne vidi se kraja.



(Svevijesti.ba/Slobodna Dalmacija)

 

Fata Orlović ogorčena na bh. vlasti i strance



Ovih dana navršit će se punih osam godina otkako je Fata Orlović povela pravnu bitku za izmještanje pravoslavne crkve bespravno sagrađene u njenom dvorištu u Konjević-Polju.

Također, navršilo se više od dvije godine otkako je premijer RS Milorad Dodik obznanio da je postigao dogovor s episkopom zvorničko-tuzlanskim Vasilijem Kačavendom o izmještanju crkve te da je u to ime na račun Eparhije u Bijeljini Vlada uplatila skoro 170.000 KM.

- Nema ništa ni od toga što sam tužila Srpsku pravoslavnu crkvu, kao ni od Dodikovog obećanja. Znam da je pare prebacio Kačavendi, koji ni prstom nije mrdnuo da ispoštuje ono što su se dogovorili. Ili je potrošio pare, ili se dogovorio s Dodikom da jedno pričaju, a drugo rade. Ne može biti da nisu mogli pronaći mjesto gdje će praviti crkvu - ogorčena je Orlović.

Ne krije ni ogorčenost prema vlastima BiH koje, kaže, svako malo pričaju da se bore za ljudska prava.

- Ne daj Bože da je umjesto džamije u Fazlagića Kuli izgorjela crkva u mojoj avliji, odmah bi optužili mene i razapeli me nasred Konjević-Polja. Oni imaju pravo paliti i rušiti šta god im zasmeta i da policija to sakrije, a ja osam godina pokušavam sve po zakonu raditi i ne mogu ništa ostvariti.

Kako god me varaju ovi naši političari, tako rade i ovi stranci. Prošle godine Miroslav Lajčak mi je rekao da će sve učiniti da ja ostvarim svoja prava, ali ni od njega kao ni od ovih naših nikakve fajde - navodi Orlović.

Neizvjesna sudbina tužbe

U Općinskom sudu Srebrenica još nije završeno suđenje po tužbi Fate Orlović protiv SPC zbog bespravne gradnje na njenoj imovini.

Hajrudin Halilović, predsjednik Suda, kazao nam je jučer da je sudija donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, jer se Orlović i njen advokat Fahrija Karkin nisu pojavili na tri zakazana ročišta.

- Karkin je podnio zahtjev za vraćanje predmeta u prijašnje stanje i očekuje se zakazivanje ročišta - izjavio je Halilović.


Autor: A. HADŽIĆ (AVAZ)

Kačavenda iskoristio Božić da falsificira historiju

Vasilije Kačavenda, episkop zvorničko-tuzlanski sa sjedištem u Bijeljini i jedini vladika koji nije poslušao preporuku Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve da se sve vladike vrate u predratna sjedišta eparhija, a Tuzla je bila sjedište njegove eparhije, povodom Božića ponovo je demonstrirao svoje shvatanje mira i suživota.

U utorak navečer na svetoj liturgiji u hramu Svetog Đorđa u Bijeljini podsjetio je Semberce "da su nam srušili crkvu kako bi podigli svoju bogomolju", aludirajući na historijski falsifikat koji uporno ponavlja i Mirko Babić, direktor Muzeja Semberije, da je bijeljinska Atik džamija podignuta na temeljima pravoslavne crkve.

Multietnički tim arheologa prije početka obnove u ratu srušene Atik džamije vršio je iskopavanja na tom lokalitetu i utvrdio da ne postoje tragovi pravoslavnog groblja niti drugog hrama.

Kačavenda nije podsjetio Semberce da je plac za izgradnju Hrama svetog Đorđa krajem 19. stoljeća poklonila ugledna Bijeljinka Hanumica Osmanbegović, niti da je sjedište njegove eparhije protuzakonito izgrađeno na temeljima 11 bošnjačkih kuća, od kojih većina ni do danas nije isplaćene njihovim vlasnicima. Ali je zato, nakon paljenja badnjaka na platou ispred zgrade Općine, rekao i da "Semberija ima dovoljno crkava i da će ih biti i više, s većim i jačim zvonima, kako nas ovi ne bi mogli ometati", misleći na ezan s Atik džamije.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/kacavenda-iskoristio-bozic-da-falsificira-historiju

.........

Šokantna ispovjest: Silovao me vladika Kačavenda

Mene su silovali bezbroj puta, Predrag Kujundžić, njegov brat, Golub, S. K., Vasilije Kačavenda, maltene svi Predini vojnici...
24.01.2009. 08:44
Na hiljade je ispovijesti djevojaka i žena, Bošnjakinja koje su tokom agresije na BiH silovane i zlostavljane. Svaka od njih čini se stravičnijom od prethodne.

Ime i prezime djevojke, čije svjedočenje o zločinima na području dobojske općine je i sastavni dio optužnice protiv Predraga Kujundžića Prede, zloglasnog vođe "Predinih vukova" kojem se trenutno sudi na Sudu BiH, nećemo otkriti, jer je ona na listi zaštićenih svjedoka koji su bili žrtve ovog zlikovca. U potresnoj ispovijesti, datoj i Udruženju "Žena - žrtva rata", djevojka koja je u vrijeme kada su se zločinci iživljavali na njoj imala tek 16 godina, spominje i ime vladike Vasilije Kačavende.

Ubistvo brata

Đavoljeg vladiku, koji je poznat iz vremena agresije kao sveštenik koji je redovno blagosiljao zločince prije njihovih krvavih pohoda, spominje također u svojim svjedočenjima na desetine silovanih žena i djevojaka sa područja dobojske općine.

- Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad civilnim stanovništvom na području sela Grapska, općina Doboj. Agresija na BiH me zadesila u selu Grapska, gdje sam živjela u kući sa svojom porodicom - ocem, majkom, dvije sestre i bratom.

Radio Doboj

Ujutro je došao po mene srpski vojnik, izgledao je visok, oko 2 metra, crn, krupne crne oči, prokrezav, starosne dobi oko 30-35 godina. Kasnije sam saznala da mu je nadimak Golub, mislim da je sa Ozrena. Po mene je došao policijskim autom. Odvodi me u Automoto društvo u Doboj. Tamo me je čekao Predrag Kujundžić, rekao mi je da sačekam i da ne razgovaram s bilo kim ako me neko bude nešto pitao. Poslije dolazi sa čovjekom kojeg je zvao Kume. Poslije sam saznala da se taj čovjek zvao S. K. Tada me trpaju u jedno auto i odvoze u Radio Doboj.

Tu su mi dali jedan tekst koji sam morala 2-3 puta da pročitam. Uvode me u studio i naređuju mi da čitam u mikrofon, što sam morala i uraditi. Pisalo je kako ja, muslimanka, odričem se svoje vjere, kako su muslimani za rat krivi, kako su srušili džamiju, kako su oružje davali po selu da se ratuje, kako ću da primim srpsku vjeru i novo ime koje će biti poslije objavljeno. Ja sam to morala pročitati...

Poslije Radio Doboja njih dvojica me odvode u naselje Bare u jednu kuću. Sjećam se samo da, idući iz Doboja, toj se kući dolazi s desne strane. Znam da je u blizini bila benzinska pumpa. Tu me je ponovo silovao Predrag Kujundžić i ovaj S. K. Iživljavali su se nada mnom, tjerali na oralni seks. Zlostavljali su me toliko da sam krvarila iz spolnog organa, usta, nosa, čmara.

Tada me odvoze autom na početak sela Čivčija, izbacili su me iz auta i otjerali da idem kući.

Odvodili su me, dovodili, odvodio me Predrag Kujundžić u rovove na Ozren. Tada mi je dao vojnu maskirnu uniformu koju sam morala obući, na glavu mi natukao crvenu beretku, a na vrat mi je stavio veliki zlatni lančić sa krstom. Predrag mi je naredio da ni kad spavam ne smijem skinuti krst. Nedugo poslije toga dao mi je papir na kome je pisalo da su moji roditelji saglasni da njihova maloljetna kćerka prelazi na ime Aleksandra Kujundžić. Nikada me više niko od četnika nije zvao mojim pravim imenom, nego Aleksandra ili "robe".
Deset dana nakon što mi je promijenio ime, odveo me je u Bijeljinu da me krsti. Sjećam se, u to vrijeme oko te crkve bila je skela. Objekat je bio u obnovi ili izgradnji. Tad sam upoznala vladiku Vasilija Kačavendu. Kada je Vasilije došao pred mene, raskopčao je svoje pantalone, izvadio spolni organ i natjerao me da njegov spolni organ stavim u svoja usta, što sam morala i uraditi, a ovo mi je radio u jednoj prostoriji od crkve.

Zatim, Predrag pita Vasilija: "Hoćeš li je sada ili kasnije, kada bude naša", a Vasilije odgovara: "Neću kasnije, bit će grijeh kada bude naša, ja hoću sada". Tada me je vladika silovao. Nakon toga su me krstili.

Ostala trudna

Mene su silovali bezbroj puta, Predrag Kujundžić, njegov brat, Golub, S. K., Vasilije Kačavenda, maltene svi Predini vojnici, a na rovovima ko god je htio, on me je davao. Ni sama više ne znam koliko sam puta silovana, na stotine.

Silovana djevojka, "svjedok 2" u slučaju "Kujundžić", završila je potom u Derventi, gdje je ponovo bila silovana, a tjerali su je da radi sve vrste poslova. Tu je i ostala trudna sa V. T., nakon čega je uspjela, na svu sreću, izvršiti abortus, jer V. T. nije "htio ništa balijsko".

Tek u jesen 1996. godine uspjela je pobjeći od V. T. i na ulici srela ženu koja joj je pomogla. Ona i njen suprug držali su kafić gdje se zaposlila, Uz pomoć radio amatera uspjela je uspostaviti kontakt s majkom, i 2000. napustiti Derventu.

Danas živi u Njemačkoj, gdje je potražila pomoć psihijatra i od tada se nalazi na redovnom liječenju.

Cjelokupan tekst dostupan je čitaocima "Dnevnog avaza" i pretplatnicima online izdanja...


[Edited by yugi on 24-01-2009 at 12:48 GMT] 

Kotorsko

Na bošnjačkoj zemlji pravi crkvu

So na živu ranu Bošnjaka iz Kotorskog dolio je prije tri godine vladika tuzlansko-zvornički Vasilije Kačavenda kada je poveo akciju i bez ikakvog odoborenja u Kotorskom, na parceli ubijenog Adila Đuherića, čije kosti još nisu pronađene, počeo graditi pravoslavnu crkvu. Kotorani opet merhametli, nemaju ništa protiv crkve, i sami su dali puno novca i rada da podignu dvije porušene džamije, Donju i Gornju, ali kažu neka se crkva ne gradi na bošnjačkoj zemlji. Čak se sumnja da se ispod bespravno sagrađenih temelja ove crkve kriju kosti četrnaest ubijeh Kotorana koji nikada nisu pronađeni.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/jos-im-zrak-nisu-oteli

............

Vladika Kačavenda širi laži o Atik džamiji
U zapisniku arheološkog tima konstatirano je da na mjestu Atik džamije nisu pronađeni temelji nekog drugog objekta...
15.02.2009. 06:30

Nedavno, na svetoj liturgiji povodom pravoslavnog Božića, vladika Vasilije Kačavenda ponovio je neistinu da je Atik džamija u Bijeljini podignuta na temeljima pravoslavne crkve, što je još jedan očit primjer svojatanja i falsificiranja prošlosti. Nije ni čudo, jer su upravo vladičanski dvor u Bijeljini, i pored njega manastir, u toku i nakon rata izgrađeni na temeljima 11 srušenih bošnjačkih kuća.

Tim arheologa

Atik džamija u Bijeljini, Stara, Carska ili džamija Sultan Sulejmana Zakonodavca, sagrađena je između 1520. i 1566. godine, a direktor Muzeja Semberije i danas posjetiocima muzeja priča istu priču iz 2003. godine, objavljenu u medijima i na web-stranici.

Naime, početkom obnove ove džamije, srušene 13. marta 1992. godine, u njenim temeljima pronađeni su kameni nadgrobni spomenici sa zapisima na ćiriličnom pismu i stiliziranim ornamentima, a vjerska i svjetovna vlast manjeg bh. entiteta, uz pomoć pojedinih stručnjaka, počela je dokazivanje da je džamija sagrađena na temeljima pravoslavne crkve i groblju.

Obnova džamije je zaustavljena, a multietnički tim arheologa oba entiteta počeo je iskopavanja koja je, pored ustupljene radne snage, jednim dijelom platila i Islamska zajednica. Nakon obavljenog istraživanja, obnova džamije nastavljena je tek nakon intervencije OHR-a, i danas je na raspolaganju vjernicima.

Tim stručnjaka sačinjavali su arheolozi mr. Mirko Babić, dr. Aleksandar Ratković, mr. Milan Đurđević, mr. Lidija Fekeža, arheolog Mirsad Sijarić, a konsultanti su bili prof. dr. Enver Imamović i prof. dr Đorđe Janković. Izvršeni su svi potrebni terensko-istraživački radovi koji su, u roku od 15 dana, završeni 17. marta 2003. godine.

U zapisniku arheološkog tima konstatirano je da na mjestu Atik džamije nisu pronađeni temelji nekog drugog objekta, a za nadgrobne spomenike pronađene u temeljima zaključeno je da su prilikom izgradnje džamije najvjerovatnije dovezeni sa neke lokacije u okolini.

Nišani od zelenog kamena u obliku fesa pokazali su da se kod pronađenih tjelesnih ostataka radi o tijelima sahranjenim po muslimanskom običaju, a njihove kosti tokom istraživanja stavljene su u crne plastične vreće. Petnaest posmrtnih ostataka Medžlis Islamske zajednice Bijeljina ponovo je sahranio, ovoga puta pored desnog zida najstarije džamije u Bijeljini.

Zaštita države

Uzalud su, međutim, stručnjaci istražili i napisali, uzalud je o tome istraživanju objavljena i brošura, a svi zaključci ušli i u Odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, kojom je u maju 2003. Atik džamija, i prije rata pod zaštitom države, proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Uzalud.

Jer, Babić i Kačavenda i danas pričaju istu priču, šire laž koja se ponavlja i u nekim medijima.

Šta je pisao hafiz Abdulah ef. Budimlija

Hadži hafiz Abdulah ef. Budimlija, dugogodišnji imam i hatib, te hroničar Atik džamije, zapisao je u svojim djelima:

"Površina harema oko džamije iznosila je preko 4 dunuma, na kojem je bilo turbe rahmetli Sadikage binbaše, sa još dvije djevojke, i dva ograđena mezarja. U jednom su bili pokopani Begzadići, današnji Salihbegovići, a u drugom Mujaga Hadžibeganović, Abdullatif ef. Bulić, muallim, i Hadži Mešo, imam Atik džamije. Uz lijevu stranu džamije bili su mezari sa nišanima dvojice bijeljinskih muderrisa, rahmetli Hasana ef. Muslimovića, rođenog u Orahovici kod Gračanice, preselio 1905. g. i Salih - Rifki ef. Hadžijusufovića iz Zvornika, preselio 1933. g.

Do njih je bio mezar rahmetli Hase Muradbegovića, čijeg su oca rahmetli Ibrahimbega ubili četnici 1942. godine na najgrozniji način. Do njihovih nogu je bio mezar rahmetli Muradbega Pašića, koga su partizani ubili u Zagonima 1943. g. kao uglednog građanina, a nakon što je tijelo pronađeno ukopan je 1944. g. Sa desne strane Atik džamije nalazi se zgrada Suda, koja je jednim dijelom izgrađena na haremu vakufa Atik džamije, a sa lijeve strane je izgrađen Omladinski dom na mjestu gdje su bila dva vakufska objekta, velika i mala kiraethana."

Za tri dunuma IZ dobila 30 kvadratnih metara

Komunistički vlastodršci za tri oduzeta dunuma vakufa Atik džamije u centru grada, te malu i veliku kiraethanu, gdje su izgrađene zgrade Suda i Doma omladine, Islamskoj zajednici velikodušno su dali prostor od 30 m2, gdje je i danas sjedište MIZ Bijeljina.

Također, za oduzetih deset dunuma vakufa Janjica džamije, gdje su izgrađeni stambeni blokovi i Zelena pijaca, dat je skroman plac na koji je tada premještena, a prošle godine obnovljena Janjica džamija.

citat:

---

bosnjobosnjo wrote:

Vladika Kačavenda širi laži o Atik džamiji
U zapisniku arheološkog tima konstatirano je da na mjestu Atik džamije nisu pronađeni temelji nekog drugog objekta...
15.02.2009. 06:30

Nedavno, na svetoj liturgiji povodom pravoslavnog Božića, vladika Vasilije Kačavenda ponovio je neistinu da je Atik džamija u Bijeljini podignuta na temeljima pravoslavne crkve, što je još jedan očit primjer svojatanja i falsificiranja prošlosti. Nije ni čudo, jer su upravo vladičanski dvor u Bijeljini, i pored njega manastir, u toku i nakon rata izgrađeni na temeljima 11 srušenih bošnjačkih kuća.

Tim arheologa

Atik džamija u Bijeljini, Stara, Carska ili džamija Sultan Sulejmana Zakonodavca, sagrađena je između 1520. i 1566. godine, a direktor Muzeja Semberije i danas posjetiocima muzeja priča istu priču iz 2003. godine, objavljenu u medijima i na web-stranici.

Naime, početkom obnove ove džamije, srušene 13. marta 1992. godine, u njenim temeljima pronađeni su kameni nadgrobni spomenici sa zapisima na ćiriličnom pismu i stiliziranim ornamentima, a vjerska i svjetovna vlast manjeg bh. entiteta, uz pomoć pojedinih stručnjaka, počela je dokazivanje da je džamija sagrađena na temeljima pravoslavne crkve i groblju.

Obnova džamije je zaustavljena, a multietnički tim arheologa oba entiteta počeo je iskopavanja koja je, pored ustupljene radne snage, jednim dijelom platila i Islamska zajednica. Nakon obavljenog istraživanja, obnova džamije nastavljena je tek nakon intervencije OHR-a, i danas je na raspolaganju vjernicima.

Tim stručnjaka sačinjavali su arheolozi mr. Mirko Babić, dr. Aleksandar Ratković, mr. Milan Đurđević, mr. Lidija Fekeža, arheolog Mirsad Sijarić, a konsultanti su bili prof. dr. Enver Imamović i prof. dr Đorđe Janković. Izvršeni su svi potrebni terensko-istraživački radovi koji su, u roku od 15 dana, završeni 17. marta 2003. godine.

U zapisniku arheološkog tima konstatirano je da na mjestu Atik džamije nisu pronađeni temelji nekog drugog objekta, a za nadgrobne spomenike pronađene u temeljima zaključeno je da su prilikom izgradnje džamije najvjerovatnije dovezeni sa neke lokacije u okolini.

Nišani od zelenog kamena u obliku fesa pokazali su da se kod pronađenih tjelesnih ostataka radi o tijelima sahranjenim po muslimanskom običaju, a njihove kosti tokom istraživanja stavljene su u crne plastične vreće. Petnaest posmrtnih ostataka Medžlis Islamske zajednice Bijeljina ponovo je sahranio, ovoga puta pored desnog zida najstarije džamije u Bijeljini.

Zaštita države

Uzalud su, međutim, stručnjaci istražili i napisali, uzalud je o tome istraživanju objavljena i brošura, a svi zaključci ušli i u Odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, kojom je u maju 2003. Atik džamija, i prije rata pod zaštitom države, proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Uzalud.

Jer, Babić i Kačavenda i danas pričaju istu priču, šire laž koja se ponavlja i u nekim medijima.

Šta je pisao hafiz Abdulah ef. Budimlija

Hadži hafiz Abdulah ef. Budimlija, dugogodišnji imam i hatib, te hroničar Atik džamije, zapisao je u svojim djelima:

"Površina harema oko džamije iznosila je preko 4 dunuma, na kojem je bilo turbe rahmetli Sadikage binbaše, sa još dvije djevojke, i dva ograđena mezarja. U jednom su bili pokopani Begzadići, današnji Salihbegovići, a u drugom Mujaga Hadžibeganović, Abdullatif ef. Bulić, muallim, i Hadži Mešo, imam Atik džamije. Uz lijevu stranu džamije bili su mezari sa nišanima dvojice bijeljinskih muderrisa, rahmetli Hasana ef. Muslimovića, rođenog u Orahovici kod Gračanice, preselio 1905. g. i Salih - Rifki ef. Hadžijusufovića iz Zvornika, preselio 1933. g.

Do njih je bio mezar rahmetli Hase Muradbegovića, čijeg su oca rahmetli Ibrahimbega ubili četnici 1942. godine na najgrozniji način. Do njihovih nogu je bio mezar rahmetli Muradbega Pašića, koga su partizani ubili u Zagonima 1943. g. kao uglednog građanina, a nakon što je tijelo pronađeno ukopan je 1944. g. Sa desne strane Atik džamije nalazi se zgrada Suda, koja je jednim dijelom izgrađena na haremu vakufa Atik džamije, a sa lijeve strane je izgrađen Omladinski dom na mjestu gdje su bila dva vakufska objekta, velika i mala kiraethana."

Za tri dunuma IZ dobila 30 kvadratnih metara

Komunistički vlastodršci za tri oduzeta dunuma vakufa Atik džamije u centru grada, te malu i veliku kiraethanu, gdje su izgrađene zgrade Suda i Doma omladine, Islamskoj zajednici velikodušno su dali prostor od 30 m2, gdje je i danas sjedište MIZ Bijeljina.

Također, za oduzetih deset dunuma vakufa Janjica džamije, gdje su izgrađeni stambeni blokovi i Zelena pijaca, dat je skroman plac na koji je tada premještena, a prošle godine obnovljena Janjica džamija.

---