U Prijedoru je ubijeno oko 4000 Bosnjaka, i nekih 300 i vise Hrvata.


Stari Grad je i prije rata bio tek simbolicno zemljisno malo Bosnjacko mjesto.Tamo je zivjelo oko 500 Bosnjaka, sad ne vjerujem da ima 50.Bosnjaci su zivjeli najvise u Raskovcu oko 3000+ Bosnjaka.Danas ih tamo ima oko 800.Bilo ih je u Donjoj Puharskoj oko 5000.Ostalo je zivjelo u centru gradu.Puharska ima 500 Bosnjaka danas.Grad sam ima 1500 Bosnjaka maks, ali eto, mozda nas ima manje.Mezarje se zove Pasinac kod naselja Pecani

Jack ako znas neki sajt iz Prijedora kopiraj ovaj clanak covjeku potrebna pomoc nema gdje da zivi sa porodicom


Murselović: Ne želim hotelske privilegije

Osman Murselović, sin poslanika Muharema Murselovića, koji je prošlog utorka, nakon prihvatne stanice Centra za socijalni rad, sa suprugom Merimom i troje maloljetne djece smješten u apartman hotela Prijedor, jučer je putem oglasa u lokalnoj medijskoj kući zatražio novi smještaj za svoju porodicu.

- Ne želim da iko politizira moj slučaj, niti želim bilo kakve privilegije, kako su neki okarakterisali ovaj moj boravak s porodicom u hotelu. Meni nije ni do politike, ni do hotelskog smještaja. Bio bih presretan kada bih dobio neki stan ili kuću na čuvanje, pa stoga, posebno mojim Bošnjacima iz dijaspore s područja Prijedora, upućujem apel da mi privremeno na korištenje ustupe kuću ili stan kako bih se, dok ne dođem do svoje imovine, mogao skrasiti - kaže Murselović.

Posebno je zahvalan Sarajliji koji mu je, nakon teksta objavljenog u "Dnevnom avazu", telegramom ponudio da s njegovom porodicom podijeli stan od samo 44 kvadrata.

- Velika hvala tom čovjeku, koji me ohrabrio. Sarajevo mi je daleko, a u Prijedoru, gdje uskoro trebam dobiti i ličnu kartu, moram biti kako bih, nakon što od majke Mine dobijem darovni ugovor, što prije mogao ući u njenu imovinu u kući Murselovića, gdje živi i moj otac Muharem - naglašava Osman.

Dodaje da s ocem Muharemom nije kontaktirao nakon što mu je, uz tvrdnju da imovinski odnosi između njega i njegove bivše supruge Mine nisu riješeni, prošle subote nije dozvolio ulazak u porodičnu kuću Murselovića.

Centar za socijalni rad platit će liječenje

Osman nam je kazao da je zabrinut kako će platiti liječnje petogodišnjeg sina Hajrudina na Odjelu pedijatrije bolnice u Prijedoru, jer nema para, niti je osiguran. Međutim, Rade Javorić, direktor Centra za socijalni rad u Prijedoru, rekao nam je jučer da će te troškove platiti ova ustanova.

- Centar neće snositi troškove boravka u hotelu, jer za to nema para, ali smo se s upravom hotela dogovorili da oni snose te troškove ove porodice - kaže Javorić.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/murselovic-ne-zelim-hotelske-privilegije

Mursel je bio paksu i prije rata

Pravda je spora ali dostizna. Na Korićanskim stijenama najvise je ubijenih gradjana iz Prijedora. Tamo su ih Srbi dovezli i strijeljali


Za zločin na Korićanskim stijenama

Uhapšene 4 osumnjičene osobe

Po nalogu Tužilaštva BiH uhapšene su četiri osobe, osumnjičene da su počinile krivično djelo zločin protiv čovječnosti na lokalitetu Korićanskih stijena u avgustu 1992. godine, saopćeno je danas iz državnog tužilaštva.
Po nalogu tužioca iz Regionalnog tima II Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su na području opštine Prijedor lišili slobode Milorada Škrbića (1960.), Milorada Radakovića (1962.), Gordana Đurića (1968.) i Ljubišu Četića (1969.).

Spomenute osobe lišene su slobode zbog postojanja osnovane sumnje da su 21. augusta 1992. godine na području planine Vlašić, na lokalitetu zvanom Korićanske stijene, zajedno sa drugim pripadnicima Interventnog voda policije i policije SJB Prijedor počinili krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Nakon lišenja slobode istražilac Tužilaštva BiH i policijski službenici SIPA-e su, u skladu sa naredbom Suda Bosne i Hercegovine, pristupili pretresu stambenih jedinica (pet kuća ili stanova) koji su vlasništvo ili su u posjedu ili su korišteni od osumnjičenih.

Očekuje se da osumnjičeni tokom dana budu predati postupajućem tužiocu Tužilaštva BiH, koji će ispitati osumnjičene i donijeti odluku o predlaganju mjere pritvora prema osumnjičenim.

Na lokalitetu Korićanske stijene 21. augusta 1992. godine strijeljano je više od 200 osoba koje su izdvojene iz autobusa kojima je stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u pratnji policije SJB Prijedor, Interventnog voda i VRS-a transportovano iz Prijedora i logora na teritoriji opštine Prijedor prema Travniku, stoji u saopćenju.

(FENA)

Jao strasno zaista bas mi je zao pa kako su vam tako mogli pretresati kucu zamisli koji stres jos ga u Teheran odveli pa Boze


Umro zbog hapšenja sina

PRIJEDOR - Drago Škrbić (72) iz Prijedora, otac Milorada Škrbića (4 koji je u utorak uhapšen sa još trojicom Prijedorčana zbog ratnog zločina na Korićanskim stijenama, umro je od srčanog udara koji je doživio zbog pretresa njihove kuće.
Umro zbog hapšenja sina

To tvrde članovi porodice, koji ističu da su ogorčeni akcijom pripadnika SIPA.

Njegov brat Bogdan rekao je da će porodica zahtijevati da se cijeli slučaj istraži i da namjeravaju tužiti pripadnike SIPA, iako su svjesni da će to biti uzaludno.

Drago Škrbić, koji je bolovao od karcinoma jetre, preminuo je od srčanog udara neposredno nakon što su njegovu kuću pretresli pripadnici SIPA.

"Nije bilo potrebe za tim novim pretresom, jer iz kuće nisu ništa iznijeli, jer i nisu imala šta u njoj da traže. Moj svekar je bio veoma bolestan i kada sam mu u pratnji policije, koju sam i dovela do kuće mog supruga Milorada, koji je u utorak uhapšen u našem stanu u naselju Pećani, rekla da mu je sin odveden u zatvor u Sarajevo, mom svekru je odmah pozlilo", kaže Mirjana Saleš, snaha pokojnog Drage i supruga Milorada Škrbića.

Ona ističe da je molila pripradnike SIPA da ne ulaze u kuću u kojoj živi Miloradov otac s teško bolesnim drugim sinom Milenkom Škrbićem, koji je obolio od Daunovog sindroma.

Kako dodaje, nisu je poslušali, nego su počeli s pretresom kuće Škrbića.

"Moj svekar je nakon 15 minuta pošto su istražitelji napustili kuću umro na mojim rukama. Njegovo srce taj sram i činjenicu da mu je sin uhapšen nije izdržalo. Prepuklo mu je od žalosti i on je u teškim mukama umro na kauču", kaže Saleševa.

Ona tvrdi da se njen suprug Milorad Škrbić nije odupirao hapšenju, nego je samo molio policajce da ne maltretiraju bolesnog oca i brata.

"On i ne zna da mu je otac, za kojeg je bio jako vezan, umro nakon njegovog hapšenja. Uzalud sam molila odgovorne u Sudu BiH i Tužilaštvu da mu to prenesu kako bi došao na sahranu ocu, ali mislim da mu tu informaciju nisu prenijeli. Rekli su kratko da je Milorad pod istragom i da se ona ne smije ometati", kaže Saleševa.

Drago Škrbić je juče sahranjen u Velikom Palančištu kod Prijedora.

http://www.nezavisne.com/hronika/vijesti/30670/Umro-zbog-hapsenja-sina.html

[Edited by cupo on 16-10-2008 at 23:06 GMT]

citat:

---

cupo wrote:
Jao strasno zaista bas mi je zao pa kako su vam tako mogli pretresati kucu zamisli koji stres jos ga u Teheran odveli pa Boze

Njegovo srce taj sram i činjenicu da mu je sin uhapšen nije izdržalo. Prepuklo mu je od žalosti i on je u teškim mukama umro na kauču", kaže Saleševa.

---

PRIJEDOR 2008

Protest u povodu medjunarodnog Dana ljudskih prava je protekao mirno i dostojanstveno kako je organizator protesta i planirao.

Vise od 300 ucesnika je u dostojanstvenoj tisini laganim hodom proslo kroz glavnu prijedorsku ulicu a da se pri tom nije cuo niti jedan uzvik niti jedna ruzna rekacija od bilo koga ko se zatekao na ulici.

Policija je regulisala saobracaj i omogucila koloni protestanata da prodje planiranom rutom do glavnog gradskog trga pred Patrijom. Svi vazniji mediji u Bosni i Hercegovini su poslali svoje novinarske ekipe pa krajnje efekte ovog protetsta tek ocekujemo. http://www.kozarac.ba

Ja sam preko Koricanskih stijena trebao da idem u konvoj.I slucajno nisam usao u taj autobus.Kasnije sam cuo, kako je bilo i sta je bilo.Malo kasnije sam napustio ´´Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu´´.Nisam imao lukzuz da upalim traktor, povedem kola, ili da pare ponesem, kao Srbi iz Hrvatske, ali i oni sa Kosova.Ironija, zar ne


Da je meni traktor bio 1992, dje bi mi kraj bio

Osmorica optužena za ubojstvo 200 civila na Korićanskim stijenama

SARAJEVO - Tužitelj Tužiteljstva BiH podigao je optužnicu protiv 8 osoba koje se terete da su na lokalitetu Korićanske stijene, na Vlašiću, 21. kolovoza 1992. godine počinile kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. KZ BiH.



Tužitelj Regionalnog tima br.II Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH podigao je optužnicu protiv:



-Ivanković Damira, zv."Dado", rođenog 26.06.1970. godine u Prijedoru

-Babić Zorana zv."Bakin", rođenog 01.06.1968. godine u Prijedoru

-Đurić Gordana, rođenog 15.05.1968. godine u Ljubiji

-Radaković Milorada zv."Srbo", rođenog 10.08.1962. godine u Sanskom Mostu

-Škrbić Milorada, rođenog 11.07.1960. godine u Prijedoru,

-Četić Ljubiše, rođenog 07.04.1969. godine u Ilidži,

-Janković Dušana, rođenog 08.03.1950. godine u Prijedoru

-Stojnić Željka, rođenog 10.10.1971. godine u Prijedoru


Prema navodima optužnice, 21.8.1992. godine, optuženi su kao pripadnici Stanice javne sigurnosti Prijedor i intereventnog voda policije iz Prijedora, počinili kazneno djelo na način da je optuženi Dušan Janković naređivao i organizirao a ostali optuženi sudjelovali i pomagali prilikom sprovođenja konvoja koji se sastojao od najmanje 16. autobusa, tegljača, kamiona i kamiona s prikolicom u kojima se nalazilo preko 1.200 civila pretežno bošnjačke ali i hrvatske narodnosti iz općine Prijedor.



Tijekom kretanja konvoja prema općini Travnik, preko teritorije općina Prijedor, Banja Luka, Kneževo/Skender Vakuf i Travnik, gdje su civili trebali biti sprovedeni, po prethodno utvrđenom planu za koji su svi znali, u a u cilju izvršenja plana, u više navrata od civila Bošnjaka i Hrvata u konvoju uz prijetnju da će ih ubiti oduzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.



Optužnica navodi da je optuženi Janković Dušan s još nekoliko pripadnika policije produžio prema Smetovima a optuženi Ivanković Damir, Babić Zoran, Četić Ljubiša, urić Gordan, Radaković Milorad, Škrbić Milorad, Stojnić Željko, i drugi pripadnici interventnog voda policije i policije iz Prijedora među kojima i Mrđa Darko, prilikom zaustavljanja konvoja pored rijeke Ugar na lokalitetu planine Vlašić, svjesno i znajući da ih izdvajaju radi ubijanja, izvršili selekciju preko 200 vojno sposobnih muškaraca od ostalog civilnog pučanstva iz konvoja.



Prema navodima optužnice to su učinili tako što su zapovjedili muškarcima da izađu iz autobusa, tegljača, kamiona i kamiona s prikolicom i izdvojili preko 200 muškaraca i natjerali te izdvojene muškarce da uđu u dva autobusa, a zatim ih sproveli do mjesta tzv. "Korićanske stijene", na planini Vlašić, gdje su naredili muškarcima iz jednog autobusa da izađu na cestu, a potom ih sproveli do ruba ceste, iznad provalije, pa im naredili da kleknu na sami rub ceste prema provaliji.



Nakon toga su počeli pucati iz automatskog naoružanja u tako postrojene ljude, a urić Gordanu naredili da se udalji s tog mjesta u pravcu Travnika radi čuvanja straže što je urić Gordan i uradio, a oni zatim nastavili pucati iz automatskog naoružanja iz neposredne blizine u postrojene muškarce, nakon čega su tijela ubijenih padala u provaliju dok su se neke osobe iz stroja same bacale u provaliju radi izbjegavanja smrti.



Optužnica navodi da su nakon toga izvodili muškarce iz drugog autobusa, i to u manjim skupinama, od dvije do tri osobe, a zatim ih dovodili do istog mjesta ili mjesta u blizini tog mjesta, i pucali u njih iz neposredne blizine iz pištolja a zatim i iz strojnica, a potom su s vrha litice bacali ručne bombe ili pucali na tijela ubijenih i ranjenih koji su iz provalije jaukali, i na taj način ubili preko 200 osoba.



Optuženi Damir Ivanković, Babić Zoran, urić Gordan, Radaković Milorad, Škrbić Milorad, Četić Ljubiša, Janković Dušan i Stojnić Željko se terete da su počinili kazneno djelo Zločin protiv čovječnosti iz članka 172. stavak 1. točka h) u svezi sa točkama a), d), e) i k) a sve u svezi članka 180. stavak 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine a u odnosu na Janković Dušana i članka 180. stavak 2. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.



Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.



8.1.2009.
Pincom.info

First, Muslims and Croats had to wear white bands on their arms

By TOVAH LAZAROFF, JPOST CORRESPONDENT IN GENEVA

Apr 26, 2009 20:42

As an inmate in the Omarska concentration camp in Bosnia, in 1992, Nusreta Sivac began her days by counting the corpses of those who had been killed overnight.

"We would see them on the grass in front of the ´white house,´ which was a little building where the worst torture was committed," she told the audience who had gathered on Friday to hear her and other victims of racism, including some from Rwanda. They spoke on the sidelines of the United Nations anti-racism conference that met in Geneva last week.

They sat on a small stage, set off from one of the main corridors in the UN´s European headquarters, at an event titled "Voices: Everyone affected by racism has a story that should be heard."

Speaking with the help of a translator, Sivac explained how in April 1992 Serbs took over her native city of Prijedor, in the northwest part of Bosnia and Herzegovina, and went about "ethnically cleansing" the area of Muslims and Catholics (Croats).

First, "freedom of movement was strictly limited. Muslims and Croats had to wear white bands around their arms and to have white flags on the windows of their apartments," she said.

Sivac was 40 and a judge in the municipal court. Within a few days of the takeover, she was banned from her job.

"I thought that was the worst thing that could ever happen to me, and later I realized that was only the introduction to the worst thing that could ever happen to a human being," she said.

In June, she was asked to come to the police station, where she was forced onto a bus and driven away by members of the Serb military forces.

"I did not know in what direction I was taken. Only when we arrived I understood that I was taken to the Omarska concentration camp," she said.

It was an unusual move because mostly it was men who were sent there, while women and children were typically driven to the border with the Bosnian-controlled area, where they sought protection, Sivac said.

She was one of 36 women among 3,500 men detained at the camp.

The women were given rooms above a restaurant. During the day they were forced to serve food or clean while the rooms that they slept in were used to torture prisoners.

"We would hear them screaming every day... When we would come up to the rooms to sleep, we first had to clean because blood was everywhere," she said.

Every day, people were tortured to death and massacred. Drunken guards jumped on the bodies and sang Serb nationalist songs, she said.

Fathers would see their sons tortured and killed and sons would watch their fathers being murdered, she said.

"Even some of the detained women saw their husbands tortured, and no one was ever allowed to help anyone. They would have risked their lives," she said.

"Once I saw my cousin running on the grass area covered by the massacred bodies and he was desperately looking for his son. Then I saw them killing him."

Another time, she saw a Serb soldier take a knife and make a cross on a woman´s face.

Male prisoners were only given one meal a day, a small piece of bread, bean soup and coleslaw, she said.

"When detainees would go to eat, they had to pass a line of Serb guards that would beat them," she said.

If prisoners did not finish the meal within minutes, they risked being beaten, sometimes to death, Sivac said.

Many people stopped going to meals to avoid the beatings.

For the women, nighttime was the worst, she said.

"The guards would come to the rooms and take us somewhere in the camp and rape us. That happened on a regular basis. We were not allowed to say anything to anyone. I was regularly raped and beaten," said Sivac.

She was the only judge to survive the camp. All the male Muslim and Croat judges were killed. But Sivac survived until her release in August 1992, right before Western journalists and the Red Cross were brought in to see the camp, which was closed later that month.

Today, she has returned to live in Prijedor, which is now part of the Republic of Srpska. The city is now 99 percent ethnic Serb. Most of the Muslims live in the Federation of Bosnia, where there are some 500,000 Muslim refugees.

No one in the Republic of Srpska talks about what happened in 1992.

"I am surrounded by a society that does not recognize what happened, which I find very difficult," Sivac said.

In Prijedor, "I see some of the perpetrators and some of those who came already out from The Hague," she said.

Prejudice still runs so deep in Prijedor that she cannot work there. Instead she travels more than an hour to the Federation of Bosnia to work.

"I have been called to witness in The Hague and I have seen the man [Zeljko Mejakic] that was regularly raping and beating me and other women," Sivac said.

"He was the worst to the women in the camp. I know that many of the women did not talk about their experiences, because it is extremely difficult to think and to talk about it, even for me today, but I have to be strong and let my voice be heard."

In 1996, an American documentary, Calling the Ghosts, was made about her story.

Still, she told the audience in Geneva on Friday, very little attention is paid to what happened in Bosnia.

"Unfortunately, the concentration camps in Bosnia is something very rarely spoken about, which is dangerous. We should not close our eyes to what happened. We should condemn it and never allow it to happen again," she said.

UN High Commissioner for Human Rights Navanethem Pillay, who joined the panel, said, "This is why this conference matters. It is because of your experiences."

Racism, she said, "is a global human tragedy blighting lives and destroying the future of men, women and children in every corner of the world. We must always insure that the voices of the victims are heard and that they resonate."


http://www.jpost.com/servlet/Satellite?cid=1239710793892&pagename=JPost%2FJPArticle%2FShowFull


.......