Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
RPM Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 23-03-2004 Lokacija: Tuzla Odgovori: 7103 IP: Maskiran
|
Re: Sta citate?
UVOD
Daleko u neistraženim zaleðima jedne zabaèene oblasti zapadnog spiralnog kraka Galaksije nalazi se maleno, neugledno, žuto sunce.
Na orbiti oko njega, na rastojanju od približno devedeset sedam miliona milja, nalazi se beznaèajna plavozelena planeta èiji su stanovnici, koji su nastali od majmuna, toliko primitivni da još smatraju digitalne ruène èasovnike strašno zgodnom idejom. 
Ta planeta ima - ili, da budemo precizni, imala je - jedan problem, koji se može ovako opisati: veæina njenih stanovnika bila je uglavnom nesreæna. Kao rešenje ovog problema predlagane su mnoge stvari, ali sve su uglavnom bile povezane s kretanjem nekakvih malenih, zelenih komada hartije, a to je zaista èudno, jer ti mali, zeleni komadi hartije nisu i sami bili nesreæni. 
Zbog toga je problem opstajao: ljudi su uglavnom bili zlovoljni, a mnogi su se oseæali bedno, èak i oni s digitalnim èasovnicima.
Sve je veæi bio broj onih koji su poèinjali da misle kako su svi napravili veliku grešku još onda kad su sišli sa drveta... .. A neki su i drveæe smatrali lošom zamišlju i rekli su da uopšte nije trebalo ni napustiti okean. 
A onda, jednog èetvrtka, skoro dve hiljade godina pošto su izvesnog tipa prikovali za drvo zbog toga što je rekao da bi bilo sjajno kada bi ljudi, za promenu, poèeli da se ponašaju ljubazno prema drugim ljudima, jedna devojka koja je za svoj groš sedela u nekom kafiæu u Rikmansvortu, iznenada je shvatila u èemu su sve vreme grešili i najzad dokuèila naèin na koji bi se svet mogao pretvoriti u dobro i sreæno mesto. Ovoga puta sve je bilo u redu, stvar je bila sigurna i niko nije morao nikog da prikucava za drvo. 
Daglas Adams, AUTOSTOPERSKI VODIÈ KROZ GALAKSIJU
pišanje ubija jutarnju romantiku, više nego zadah ... pišanje!
|
26-12-2005 at 08:54 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
RPM Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 23-03-2004 Lokacija: Tuzla Odgovori: 7103 IP: Maskiran
|
Re: Sta citate?
"...Ubistvo je manje opasno nego buntovnistvo. Ubistvo ne moze biti uzor i podstrek, izaziva osudu i gadjenje, a desava se iznenada, kad se zaboravi strah i savjest, neprijatno je, kao ruzno podsjecanje na trajnost niskih nagona kojih se ljudi stide, kao sto se stide nedostojnih predaka i prestupnih rodjaka. A pobuna je zarazna, moze da podstakne nezadovoljstva, kojih uvijek ima, lici na junastvo, a mozda i jeste junastvo, jer je otpor i neslaganje, izgleda lijepo jer je nose zanesenjaci koji umiru za lijepe rijeci, sve stavljaju na kocku jer je sve njihovo nesigurno. Zato je privlacno, kao sto ponekad covjeku izgleda privlacno i lijepo sve sto je opasno. ..."
Mesa i Dervis
pišanje ubija jutarnju romantiku, više nego zadah ... pišanje!
|
03-01-2006 at 14:10 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
RPM Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 23-03-2004 Lokacija: Tuzla Odgovori: 7103 IP: Maskiran
|
Re: Sta citate?
inkludin´ majself ... ... jos malo Mese:
"...Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila zelju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom zacetku, stidom, mislju o godinama i zvanju, svijescu o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji moze da bude tezi od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim uzivanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predvecerje, mjesec u ponoc, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru. Bez zelje da se ima, bez mogucnosti da se potpuno dozivi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene zive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slusati je kako govori, ne, nije trebalo nista da govori, dovoljno je bilo da postoji. ..." pišanje ubija jutarnju romantiku, više nego zadah ... pišanje!
|
03-01-2006 at 14:25 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
besmir Nivo: Guest IP: Maskiran
|
Re: Sta citate?
Ja sam upravo zavrsio jednu krasnu knjigu koja se zove "Language Instinct" Stevena Pinkera i strasno mi se svidjela: njegova teza je da mi ne pricamo zato sto nas se nauci da pricamo, nego zato sto nam pricanje dolazi instinktivno. Recimo, mali pauk ne nauci da razvija svoju mrezu zato sto ga mama i tata nauce, nego zato sto to instinktivno pocinje da radi. Pitam se da li bismo mi mogli da prezivimo bez govora?
Isto tako sam procitao preko praznika Marguerite Duras, knjigu koja se zove "Yann Andrea Steiner" i drugu koja se zove "La douleur." Ona prica o svom zivotu i svojim ljubavnicima: mijesa se sa junacima svojih romana i prestaje da konta ko je ko: ona oni, oni ona ili svi jedno bice.
Trenutno citam "Perfume" od Patricka Suskinda, ti i tamo opet citam neke dijelove "Ugursuza" od N. Ibrisimovica i "Uhode" od Dervisa Susica...
|
08-01-2006 at 16:28 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|