Barsa s Marsa, ostali neka razigravaju za viceprvaka

PORED superiorne Barce, Manchester je podsjećao na engleske klubove iz druge polovice 80-ih, prije nego što su otkrili dupli pas.





Španjolskom i europskom prvaku, do večeras aktualni europski je bio potpuno podčinjen "u svim segmentima igre", iako su mnogi očekivali da se Barci zbog nedostatka ključnih igrača zadnjeg reda i nezaliječenosti Henryja i Inieste dogodi Werderov slučaj, kada je bez Diega, Mertesackera i Almeide morala potpisati kapitulaciju Šahtaru.

Ako je Henry osim jedne akcije (i promašaja) do izlaska iz igre upadljivo statirao i igrao alibi utakmicu, Iniesta je silovitim okomitim prodorima i ovako nespreman demonstrirao svu moć. Dok će mnogi opravdano istaći genijalnog Messija, potpisniku teksta je zbog ovakve igre pod blokadom upravo Katalonac prvo ime susreta.

Osim opravdano neraspoloženog Henryja, nije se pretjerano istakao ni Busquets, koji je s nekoliko pogrešnih dodavanja bio jedini nepodmazani vijak u savršenom Barcinom stroju, ali i taj podatak jer varljiv i treba ga shvatiti dvojako: on je i postavljen kao igrač zadatka i razarač, a u preciznoj igri Barce upadljivo strši i kada neko dva puta u 90 minuta proda loptu protivniku.

Na kraju niti izostanak oba beka i ključne spone između obrane i veze - Rafe Marqueza, nije pomogao Manchesteru, a sve ono što bi prosuo na neprirodnu poziciju postavljeni Yaya Toure (na kojeg Manchester nije dovoljno igrao, iako je "isijavao" nesigurnost) kupio je ili izbijao Gerard Pique, zahvaljujući čijim fantastičnim predstavama poput ove sinoćnje ili one kontra Reala, Barca može reći kako ima nasljednika Carlesa Puyola. Naravno, užitak za sve ljubitelje Barcelone je tim veći što njihovi Maldini i Baresi igraju zajedno.

Puyol briljirao u napadu, Sylvinho zadovoljio u obrani

Ključne točke u medijskoj pripremi finala odnosile su se na brojne Barcine izostanke i velike probleme u obrani, koji su se očekivali kao posljedica pretumbacija - uz spomenutog Tourea, prije svega se to imalo vidjeti na bokovima.

Međutim, tamo također ne može biti mnogo zamjerki: što bi pustio Puyol, stizao je Pique, a za ne baš blistav dio u obrani, kapetan europskih prvaka se iskupio u ofenzivno-bekovskim izletima: jednom je sjajno poslao Ronalda u prazno, a pred kraj je zamalo postigao gol.

Uz Tourea druga navodno sigurna oklada za United: vremešni lijevi bočni Sylvinho, se nema čega stidjeti nakon večerašnje predstave - iako su mu u ofenzivi često dolazili Park i Evra u duetu, nisu mu napravili baš nikakvu štetu.

Guardiola skraćivanjem terena nadmudrio Fergusona

Barcelona je nakon Reala, smiješnim napravila i jedinu preostalu prepreku do veličanstvenog uspjeha koji nije ostvario ni jedan španjolski klub: trostruke krune.

Odavno poznati sitni vez na terenu dodatno je bio olakšan i "zonom" Uniteda iz koje su njegovi igrači izlazili pojedinačno i jednako tako ispadali, a naravno da je predaleko stajanje suparnika samo koristilo majstorima kojima su nasuprot stajali sputani razarači.

Osim rizika koji se isplatio visoko postavljenom obranom i ofsajd-zamkama, Guardiola je Manchesterovu oštricu otupio i minskim poljem: između centra i 30 metara od gola načičkao je sve svoje igrače osim Henryja i Eto´oa.

Ovakvoj igri nije mogao parirati u špici usamljeni Ronaldo, a njegovom izolacijom, Ferguson si je zabio još jedan nož u leđa: bez Portugalčeve kreativnosti, nikoga nije za imao proigrati iz sredine. Tako da se naknadnom pameću da zaključiti kako bi mnogo bolje za Manchester bilo s Ronaldom na boku umjesto Giggsa i Berbatovom u špici.



Hiddink je kao što se sjećamo, pokazao jedini način na koji se može igrati protiv Barcelone, ali Ferguson je ipak mnogo manji oportunist i veći fajter od nizozemskog kolege i nije želio u "povijest" otići upamćen kao netko tko je u finalu igrao bunker i jedino destrukciju, pa makar i protiv Barcelone.

Guardiola: Barcelona ne igra kukavički!




IMPRESIVNOM partijom u kojoj nije pružila ni mrvicu šanse Manchesteru, Barcelona je uzela Ligu prvaka što joj je treći naslov ove sezone. 38-godišnji Trener Josep Guardiola tim je podvigom postao treći najmlađi trener koji je uzeo Ligu prvaka, šesti čovjek koji je kao trener i igrač osvojio to natjecanje i jedini španjolski trener kojem je pošlo za rukom doći do tri titule u jednoj sezoni. Guardiola je nakon utakmice otkrio svoju nogometnu filozofiju. "Ako uzmete loptu i napadate, imate puno veću šansu pobijediti. Nismo igrali kukavički. Nikad ne igramo tako i to je jedini način. Nema ništa opasnije nego ne preuzimati rizik. Zaista smo mnogo radili ove sezone i znam da smo ovim usrećili mnogo ljudi", rekao je Guardiola. Trener Barce je posebno pohvalio strijelca Messija koji je sinoć sasvim nadigrao Cristiana Ronalda. "Messi se vratio u sredinu jer smo željeli imati loptu u posjedu. Bez lopte smo loša, katastrofalna momčad stoga moramo imati loptu u nogama. Nismo najbolja ekipa u povijesti, ali smo igrali najbolje sezonu u povijesti i uzeli tri titule." Guardiola je na kraju pobjedu posvetio Paolu Maldiniju kojega su navijači izviždali na njegovoj posljednjoj utakmici na San Siru. "Mislim da 20 ili 30 ljudi ne može pokvariti njegovu zadnju utakmicu. Vrlo sam sretan što smo osvojili ovaj naslov i posvećujem ga igraču koji je bio najsnažniji posljednjih 20 godina", zaključio je Guardiola.

Eto´o: Bog nas je nagradio!

IGRAČI Barcelone doslovno su bili u deliriju nakon sjajne partije i pobjede u finalu Lige prvaka protiv Manchester Uniteda 2:0.

U takvom stanju će vjerojatno ostati danima, a jedan od junaka Andres Iniesta tako nije znao što reći nakon svega.

"Najbolji smo, najbolji. Što još da kažem? Ne pada mi niti jedna riječ, nego: najbolji smo", rekao je Iniesta, asistent kod prvog pogotka kojeg je zabio Samuel Eto´o.

"Postoji Bog gore koji nas gleda i koja nas je nagradio. Pojma nemam na koji način da proslavimo ovo. Fenomenalno je sve ovo", rekao je napadač.

Kamerunac je objasnio karakterističnu gestu koju je napravio nakon što je zabio gol.

"Ona znači krv mog oca. Posvećujem ovaj naslov mom ocu, sretan sam jer sam pomogao svojoj momčadi da dođe do vrijedne pobjede."

Puyol: Bila je to Barca kakvu svi vole

Tek nešto pribraniji je bio kapetan Carles Puyol.

"Nakon što smo postigli pogodak, doslovno smo zavladali travnjakom. Bila je to Barcelona kakvu svi vole, igrali smo sjajno i zaslužili smo ovaj pehar. To je već drugi u našoj eri, presretni smo."

Recimo samo da je za igrača finalne utakmice proglašen Xavi.

M.P.

Giggs: Barca nas je učinila smješnima

I LEGENDARNI Ryan Giggs priznaje kako je Barcelona potpuno izbezumila njihove redove.

"Razočarani smo rezultatom i našom igrom. Jednostavno se nismo pojavili na utakmici. Oni su igrali sjajno, mi zaista nismo", rekao je Manchesterov veznjak koji je sinoć gurnut u vatru od prve minute.

Njegova momčad igrala je desetak minuta, a kasnije je postojala samo Barca.

"Utakmicu smo počeli jako dobro i to je bio naš cilj. Željeli smo ih pritisnuti od početka i stvorit nekoliko prilika", dodao je Giggs.

Velški veteran ipak smatra da je sve moglo otići i na njihovu stranu da su oni prvi došli do gola. Kasnije je, prema njegovim riječima, Barca uzela kontrolu i bilo ih je nemoguće zaustaviti.

"Smatram kada se radi o ove dvije momčadi da je u velikoj prednosti onaj koji prvi povede. Ovaj put su oni poveli, sakrili su nam loptu i nažalost pobijedili."

"Nismo pretplaćeni na pobjedu"

Ključan je, prema Giggsu, bio posjed lopte...

"Na momente smo izgledali smiješno jer nismo mogli doći u posjed lopte. Tada bi u očajničkim pokušajima potpuno gubili formaciju."

Na koncu je legendarni nogometaš izrazio nadu da će sljedeće godine biti bolje.

"Nismo pretplaćeni na pobjedu u svakom natjecanju. Titula se treba zaslužiti. Razočaranje je ponekad dobra stvar jer se iz njega vratiš bolji i jači. Mislim da ćemo i mi to napraviti sljedeće godine."

Kako je Sir Alex odveo United u poraz

PARADOKSALNO, sinoć je na Olimpicu Sir Alex Ferguson, čovjek sa 23-godišnjim stažom na klupi Manchestera, nalikovao nogometnom početniku, iako je Josep Guardiola taj koji odrađuje praktički prvu sezonu u trenerskoj karijeri. Među njima je 39 godina razlike, ali teško se to moglo zaključiti iz sinoćnje predstave.

Sir Alex se izgubio, čini se, već u pripremi utakmice, ali i u potezima kojima se tijekom susreta pokušao spasiti od poraza. "Pobijedila je bolja momčad. Razočaran sam našom izvedbom, a neki od mojih igrača će se složiti s tim kada vide kako su izgledali", rekao je nakon utakmice, no dojam je kako su ipak odluke s klupe najviše doprinijele da Manchester padne bez ispaljenog metka.

Kriva taktika

Manchester je u utakmicu krenuo u 4-3-3 formaciji, s Parkom na desnom krilu. Svaka čast prvom Korejcu u finalu Lige prvaka, ali dojam je da je bilo boljih rješenja. Ronaldo je gurnut u vrh napada, umjesto na krilo što je njegova prirodna pozicija, dok je Rooney bio lijevo krilo, a kada se United ukopao nakon Eto´ovog gola, i lijevi bek, Na taj način Ferguson je izgubio svoja dva najbolja igrača, Ronaldu nije imao tko gurnuti loptu, dok je Rooney bio potpuno odsječen.

Osim toga, Fergie je tri puta tijekom utakmice mijenjao taktiku, očajnički tražeći formulu uspjeha. Izmjene su mu bile logične (Tevez za Andersona u 46´, Berbatov - Park 66´ i Scholes - Giggs 75´), a jedino mu se može zamjeriti što Scholesa nije uveo ranije u igru. Negdje do pred kraj prvog dijela Manchester je igrao u 4-3-3 formaciji nakon čega su promijenili taktiku u 4-4-2. Nakon gola Messija za 2:0 svim snagama su tražili izjednačenje pa su na kraju stajali u 4-2-4 sa Rooneyjem, Tevezom, Ronaldom i Berbatovim u napadu, ali više pomoći nije bilo.

Očajna reakcija nakon primljenog gola

Za Manchester je utakmica dobro krenula, prvih deset minuta se činilo da će razmontirati Barcu. Međutim, Katalonci su uzvratili, Eto´o je napravio Vidića smiješnim, Carrick je zakasnio, a Van der Sar morao po loptu u mrežu. Od toga trenutka kao da su se Englezima odsjekle noge i do kraja utakmice smo gledali jednu momčad na terenu. Uistinu čudi takva reakcija Manchestera jer se ipak radi o iskusnoj momčadi, "najjačem sportskom kolektivu" koji brani naslov prvaka. Osim toga, gol su primili tek u desetoj minuti, bilo je još puno vremena da poslože stvari i mirno krenu po izjednačenje umjesto da paničare.

Uporno forsiranje lijeve strane

Bilo je preočito kako Manchester uporno forsira probijanje po svojoj lijevoj, Barceloninoj desnoj strani što je sigurno bio Fergusonov naputak. Na Rooneyjeve i Giggsove proboje, Puyol i Toure su imali odgovor, a sve što bi propustili bi očistio sinoć vrlo dobri Pique. Postavlja se pitanje: ne bi li bilo bolje da je Ferguson Ronalda stavio na desno krilo i igrao na Portugalca. Na toj strani je bio 35-godišnji Sylvinho i sigurni smo da bi se puno teže nosio sa izuzetno brzim i puno mlađim Ronaldom.

Prepuštanje sredine terena Barceloni

Giggs je bio previše visoko, Park se slabio vidio pa je kontrola sredine terena ostala prepuštena Carricku i Andersonu. Pustiti da centralni dio terena protiv Barcelone brane dva igrača je potez ravan samoubojstvu. Barcini čarobnjaci Xavi i Iniesta su kontrolirali igru, iz njih je bio Busquets, a kasnije im se pridružio Messi i Manchester se nije mogao sastati s loptom. Rezultat svega su bila bezbrojna dodavanja Španjolaca nakon čega su uslijedila proigravanja prema naprijed dok su Englezi sve to nemoćno promatrali.

Kako treba igrati protiv Barcelone najbolje je pokazao Guus Hiddink u drugoj utakmici polufinala kada ih je poprilično oštetio sudac Ovrebo. Iako nepopularan, jedini način je zatvoriti se, igrati s pet igrača u vezi, time zgusnuti sredinu i onemogućiti Barcu da nametne svoju pas igru.

Neagresivnost i loša obrana

Na svaku ničiju loptu igrači Barcelone su bili puno brži i sve kupili, a posebno odbijance. Jedan detalj govori mnogo, Manchester je sinoć u cijeloj utakmici napravio svega 10 prekršaja. Takvim mlakim pristupom ne možete razbiti ritam Barcelonine igre kojim dirigiraju Iniesta i Xavi u što smo se sinoć mogli vrlo dobro uvjeriti.

I na kraju obrana. Evra, Vidić, Ferdinand i O´Shea sinoć su se odlično uklopili u blijedo izdanje svoje momčadi. Stajali su daleko od igrača, nekoliko puta smo vidjeli panične reakcije u obrani, dok je Vidić katastrofalno reagirao kod prvog Barcinog gola. Ipak, greške zadnje linije više idu na dušu jučer potpuno dekocentriranih igrača nego njihova trenera.

Umjesto zaključka nudimo riječi Cristiana Ronalda koji je nakon utakmice neizravno optužio svog gazdu: "Sve je bilo krivo, pogriješili smo u taktici i sve je otišlo u pogrešnom smjeru."

Sto se tice finalnih kup utakmica kod komšija,u Hrvatskoj je bilo mnogo interesantno.Nakon osvojene titule Dinamo je uspio uzeti i kup,dakle dupla kruna,mada Hajduk po meni nije zasluzio da izgubi makar kup.U ovoj sezoni Hajduk je imao bolji skor u medjusobnim duelima sa Dinamom i cak izbio na prvu poziciju da bi u poslednjih nekoliko kola prokockao bodove sto Dinamo sebi nije dozvolio.U kupu dosta uzbudjenja!Nakon 3:0 za Dinamo u Zagrebu,Hajduk je uspio u drugom poluvremenu revans utakmice,postići tri gola i nadoknaditi minus ali je izgubio u izvodjenju jedanaesteraca.
Bila je to dobra utakmica



penali....



U Srbiji nista novo,Partizan je uspio da odbrani duplu krunu od prosle sezone.Ovu sezonu je zavrsio sa 19 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranu Vojvodinu dok je Red Porn Star zavrsila na trecem mjestu sa cini mi se 21 bodom zaostatka.U finalu kupa je Partizan pobjedio ekipu Sevojna iz druge lige sa 3:0 i uzeo kup.Inace,igrala se jedna utakmica.Treba napomenuti da je ova ekipa Sevojnog u polufinalu izbacila Crvenu Zvezdu pobjedivsi sa 2:1 ! Cuj Sevojno  

ROGER FEDERER UŠAO U HISTORIJU TENISA

Švicarac Roger Federer konačno je osvojio Roland Garros, jedini Grand Slam turnir koji mu je nedostajao u njegovoj bogatoj kolekciji.
U četvrtom uzastopnom finalu u Parizu, drugi je nositelj sa 6:1, 7:6 (1), 6:4 za sat i 55 minuta igre slavio protiv 23. nositelja Robina Soderlinga. Šveđanin je u osmini finala izbacio prvog igrača svijeta Rafaela Nadala.
Slavljem u Parizu Federer je dostigao Amerikanca Petea Samprasa s 14 Grand Slam naslova, a postao je i tek šesti igrač u historiji sa sva četiri osvojena Grand Slam turnira (Australian Open, Roland Garros, Wimbledon, US Open). Dosad je to uspjelo Donu Budgeu, Fredu Perryju, Royu Emersonu, Rodu Laveru i Andreu Agassiju.
Federer je prvi set dobio sa 6:1 za samo 23 minute čak tri puta oduzevši servis 24-godišnjem Soderlingu, koji do ovogodišnjeg Roland Garrosa nikad nije prošao dalje od trećega kola na nekom Grand Slam turniru. U drugom setu igralo se ravnopravno do tie-breaka. Nijedan igrač nije uspio osigurati čak ni prigodu za oduzimanje servisa protivniku, ali u odlučujućoj igri Federer je odigrao savršeno. Pogodio je četiri asa na svoj servis i osvojio tri od četiri poena na Soderlingov početni udarac.
Kad je odmah u prvoj igri trećeg seta Federer oduzeo servis Soderlingu, bilo je jasno da ovaj finale neće dugo trajati. Iako je morao spašavati dvije break-lopte, jednu kod 3:2, a drugu kad je servirao za meč kod 5:4, Federer je tu prednost zadržao i zaključio treći set sa 6:4.
 

SAMPRAS: FEDERER JE NAJVEĆI SVIH VREMENA!



AMERIKANAC Pete Sampras smatrao bi Rogera Federera najvećim tenisačem svih vremena čak i da nije uspio osvojiti Roland Garros. Sada, kaže Sampras, više nema nikakvih dvojbi.
Federer je trijumfom na Roland Garrosu dostigao Samprasa po broju osvojenih naslova na Grand Slam turnirima. Sada ih obojica imaju po 14.
Sampras je osvojio sedam Wimbledona (1993., 1994., 1995., 1997., 1998., 1999. i 2000. godine), pet US Opena (1990., 1993., 1995., 1996. i 2002 godine) i dva Australian Opena (1994. i 19997. godine). U Roland Garrosu nije igrao finale, a najbliži je bio 1996. godine, kada ga je u polufinalu u tri seta zaustavio Rus Jevgenij Kafeljinov.
Federer je osvojio pet Wimbledona (od 2003. do 2007) u nizu, pet US Opena (od 2004. do 2008.) u nizu, tri Australian Opena (2004., 2006. i 2007.), a nisku je kompletirao pobjedom na ovogodišnjem Roland Garrosu.
- Ono što je Roger napravio u zadnjih pet godina nikada nitko prije nije učinio, a vjerojatno nikada više nitko ni neće. Čak i da nije osvojio Roland Garros, smatrao bi ga najvećim svih vremena. Naslov u Parizu to samo potvrđuje - izjavio je Sampras, koji je Federerovu pobjedu u finalu protiv Šveđanina Robina Söderlinga 6-1, 7-6(1), 6-4 gledao u svom domu u Los Angelesu.
- Vrlo sam sretan zbog njega. Ako je netko zaslužio dostići moj rekord, onda je to on. Kako je on veliki, veliki igrač! Siguran sam da će karijeru okončati sa znatno više od sadašnjih 14 Grand Slam naslova.
U vječitim raspravama o najvećem tenisaču svih vremena, Sampras je dugo vremena ´´glasao´´ za Australca Roda Lavera, koji je dva puta osvajao pravi Grand Slam - sva četiri u istoj godini, 1962. i 1969. godine. Prvi kao amater, drugi kao profesionalac.
Laver je ukupno osvojio 11 Grand Slam naslova. Imao bi ih, sasvim sigurno, puno više, da se 1963. godine nije otisnuo u profesionalce koji, sve do početka ´´open ere´´ 1968. godine, nisu smjeli nastupati na Grand Slam turnirima.
Danas je Federer za Samprasa broj 1 na vječitoj ljestvici.
"S osvojenim naslovom u Parizu Federer je još više učvrstio svoju poziciju u povijesti tenisa. Po mom mišljenju, on je broj 1 svih vremena! Ja sam veliki fan Roda Lavera, on, ne smijemo to zaboraviti, nekoliko godina nije smio igrati Grand Slam turnire. No, razdoblja u tenisu ne mogu se uspoređivati. Danas je tenis ipak puno ´´bijesniji´´ sport nego u Laverova vremena", zaključio je Pistol Pete.
 

FEDERER: DO KRAJA KARIJERE VIŠE NEMA PRITISKA




OVO JE možda moja najveća pobjeda u karijeri, a sasvim sigurno pobjeda koja mi je s ramena skinula najveći pritisak - izjavio je Roger Federer nakon trijumfa na Roland Garrosu.
Federer je u finalu French Opena pobijedio Šveđanina Robina Söderlinga 6-1, 7-6(1), 6-4. Osvojio je prvi puta Roland Garros nakon što je prethodne tri godine gubio finala, uvijek od Rafaela Nadala.
No, ove godine je Nadala eliminirao baš Söderling, još u osmini finala, čime je prokrčio put Švicarcu do toliko željenog naslova u Parizu. Federer mu se ´´zahvalio´´ pobjedom u tri seta.
"Sada mogu u miru igrati sve do kraja karijere. Više me nitko nikad neće pitati za naslov na Roland Garrosu. Znam da sada svi povlače pitanje jesam li najveći svih vremena. To ne znamo, ali mnoge činjenice govore mi u prilog. Napokon sam osvojio sva četiri Grand Slam turnira. Drago mi je da sam dostigao Petea Samprasa", kaže Švicarac.
No, Sampras, koji je do ovog turnira bio usamljen na vrhu po broju osvojenih Grand Slam turnira s 14 naslova, nikada nije osvojio Roland Garros. Štoviše, nikada nije bio niti finalist u Parizu.
Federer je u finalu, ali i tijekom cijelog turnira, uživao podršku pariške publike kakvu inače uživaju samo francuski tenisači. Trofej pobjednika uručio mu je Amerikanac Andre Agassi, koji je također u karijeri osvojio sva četiri najveća turnira.
U Parizu je bio pobjednik 1999. godine, a na istom turniru je posljednji Grand Slam trofej osvojila i Njemica Steffi Graf. Na svečanoj večeri za pobjednike, morali su, shodno tradiciji, zajedno zaplesati. Nakon te večeri započeli su vezu, a vjenčali su se 22. listopada 2001.
Podsjećamo, Graf, koja je 1988. godine osvojila Grand Slam, sva četiri najveća u istoj godini, u subotu je dodijelila trofej pobjednici Roland Garrosa, Ruskinji Svjetlani Kuznjecovoj.
Federer je s 27 godina postao šesti čovjek u povijesti sa sva četiri osvojena Grand Slam naslova. Prije njega i Agassija, taj su pothvat ostvarili Fred Perry, Don Budge, Rod Laver i Roy Emerson. Agassi i Federer osvojili su sva četiri najveća turnira na tri različite podloge.
"Stvarno sam sretan zbog tebe, čovječe!", poručio je Agassi Federeru.
Švicarac u finalu nije imao puno teškoća, ali je prošao dva vrlo teška ispita. U osmini finala mu je Tommy Haas imao 2-0 u setovima i break loptu u trećem. U polufinalu je Federer zaostajao 2-1 u setovima protiv Argentinca Juana Martina del Potra.
"Imao sam težak ždrijeb na turniru. Istina, s druge strane mreže nije bilo Nadala. Opet, i njega sam pobijedio prije par tjedana u finalu Madrida, vjerujem da sam zaslužio ovaj naslov", zaključio je Federer.
Robin Söderling nije u finalu bio niti blizu igre kojom je pobjeđivao Nadala, Davida Ferrera, Nikolaja Davidenka ili Fernanda Gonzaleza. Ipak, Šveđanin je sve prebacio na račun ´´čarobnjaka iz Basela´´, kojeg nikad nije pobijedio u deset mečeva.
"Uvijek je teško igrati protiv Rogera. Igrao je stvarno dobro u finalu. Imao sam neke male šanse u drugom setu, ali Federer je danas za mene bio prejak", rekao je Söderling.

 

ŽIVOT LETI KAPETANE: 16 GODINA BEZ KOŠARKAŠKOG MOZARTA

NA DANAŠNJI dan navršava se šesnaesta godišnjica smrti košarkaškog Mozarta. Prometna nesreća u Denkendorfu, nedaleko Ingolstadta u Bavarskoj, odnijela je sedmog lipnja 1993. godine Europi njenog najboljeg košarkaša u povijesti.





Tog kobnog proljetnog dana Dražen je, putovao automobilom u Poljsku gdje je Hrvatska igrala kvalifikacijsku utakmicu za Eurobasket. Za upravljačem je bila Draženova tadašnja djevojka, njemačka manekenka Clara Szalatzy, a u automobilu se nalazila i njezina majka. Poginuo je samo Dražen.
Dražen je počeo igrati košarku nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Poslije svojih treninga ostajao je sam u dvorani i šutirao do dugo u noć, a prije škole je dolazio u praznu dvoranu. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener Šibenke ubacio u igru. Javnost se tada po prvi puta upoznala s igračem koji će u idućih 10-ak godina obilježiti europsku i svjetsku košarku.
Sa Šibenkom je 1982. i 1983. godine u finalu Kupa Radivoja Koraća, oba puta od francuskog Limogesa, a 1982. je i debitirao za reprezentaciju Jugoslavije protiv Italije. Finale prvenstva bivše države 1983. još se i dan-danas prepričava. Po isteku vremena u posljednjoj utakmici, Dražen je realizirao oba slobodna bacanja i donio Šibenki naslov prvaka koje joj je nakon dva dana oduzeto i dodjeljeno Bosni za zelenim stolom.
Godinu dana kasnije Dražen je otvorio novo poglavlje u karijeri zamijenivši Šibenku Cibonom. Te iste 1984. osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu pod vodstvom Mirka Novosela. U dvije najveće godine u Ciboninoj povijesti (1985. i 1986.) Dražen je ugradio velik dio sebe donijevši Vukovima dva naslova prvaka Europe. Najbolju partiju u prvoj sezoni odigrao je u europskom klupskom finalu 1985. godine protiv madridskog Reala protiv kojeg je postigao 36 koševa.
Upravo je kraljevski klub bio sljedeća postaja u karijeri našeg Mozarta. Najupečatljivija predstava koju je pružio u dresu Reala bila je u finalu Europskog kupa protiv Snaidera kojemu je utrpao 62 koša. Ta 1989. godina Draženu je označila prekretnicu karijeri. Osvojio je španjolski Kup u finalu protiv Barcelone, od istog protivnika izgubio je u petoj utakmici finala državnog prvenstva, ali fantastični nastup na Europskom prvenstvu kojem je Zagreb bio domaćin otvorio mu je vidike NBA lige u koju je prešao dogodine. Jugoslavija je osvojila Europsko prvenstvo, a Petrović je proglašen najboljim igračem prvenstva.
1990. godine Dražen prelazi u Portland Trail Blazerse, ali se u prvoj sezoni u NBA ligi nije dobro snašao. Ipak, na reprezentativnom planu ova mu je godina bila još bolja od pretohdne. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu Dražen je s Jugoslavijom pod vodstvom trenera Dušana Ivkovića osvojio zlatnu medalju.
Dobre igre u Argentini omogućile su Draženu, unatoč prosjeku od 12 minuta i 8 koševa po utakmici u rookie-sezoni, transfer u New Jersey Netse. U prvoj sezoni među Netsima igrao je u prosjeku 17 minuta i zabijao 10 koševa. Druga godina u Netsima donijela je Draženu mnoštvo priznanja. Nominiran je za najnaprednijeg igrača u NBA lige, predvodio je Netse s 20,6 koševa po utakmici, a najvrjednija je svakako činjenica da je bio prvi bek lige po postotku šuta (50,8 posto). Na kraju sezone s reprezentacijom Hrvatske osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni izgubivši u finalu od Dream Teama predvođenog Michaelom Jordanom, Magicom Johnsonom i Larryjem Birdom.
Draženova posljednja sezona karijere ujedno je bila i najbolja. Izabran je u treću petorku NBA lige. Ponovno je bio najbolji bek lige po postotku šuta (51,8 posto), prvi strijelac Netsa s 22,3 koša, a sa sjajnih 87 posto bio je i najbolji izvođač slobodnih bacanja. S 44 koša Houstonu postavio je osobni rekord u NBA ligi.
Pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, svojoj domovini obol je dao u nekoliko navrata početkom 90-tih, tiho prosvjedujući ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i mada je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri sportskom ponašanju i karizmi što se događa jednom u sto godina.