Eksperti tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih BiH pod vodstvom Tužiteljstva TK ekshumirali su danas iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 10, opæina Zvornik devet kompletnih i sedam nekompletnih tjelesnih ostataka. Kako je saopæila glasnogovornica Tužiteljstva TK Jasna Subotiæ, radi se o tjelesnim ostacima Srebrenièana ubijenih u julu 1995. godine. Prema njenim rijeèima, od poèetka ekshumacije u prvoj polovini augusta do sada je, ukljuèujuæi i današnji dan ekshumirano 128 kompletnih i 203 nekompletna tijela, a takoðer pronaðeno je i osam predmeta. Ekshumacije iz grobnice Kamenica 10 trebale bi biti završene tokom ove sedmice, kazala je Subotiæ.
Izvaðeni posljednji posmrtni ostaci iz Kamenice 10
Eksperti tim tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih izvadili su u srijedu iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 10, zvornièka opæina posljednje skeletne ostatke Srebrenièana ubijenih jula 1995. godine.
Ukupno je pronaðeno 145 kompletnih i 217 nekompletnih tijela , te jedan dokument, zrna, èahure i dijelovi odjeæe priopæila je glasnogovornica Tužilaštva TK-a Jasna Subotiæ.
Po njezinim rijeèima, u iduæa dva dana slijedi zatrpavanje i zatvaranje grobnice.
25. septembar 2008. | 12:02 -> 13:17 | Izvor: B92
Hag -- Na suðenju Milanu i Sredoju Lukiæu, svedoèila je žena koja je preživela masovno ubistvo i spaljivanje Muslimana u Višegradu.
Zehra Turjaèanin opisala je kako su 27. juna 1992, Milan Lukiæ i ljudi u uniformama sakupili stanovnike naselja Bikavac, u Višegradu, i zatvorili ih u kuæu Mehe Aljiæa. Meðu zarobljenima je bilo najviše mlaðih žena i dece i tek nekoliko starijih ljudi.
Pošto su u kuæu naterali ljude, Lukiæ i ostali su najpre kamenjem razbili prozore, a potom kroz otvore, u prostoriju u kojoj su se nalazili ljudi ubacivali bombe. Iživljavanje se završilo podmetanjem požara, u kome su izgoreli svi osim Zehre Turjaèanin.
Svedokinja se spasla provlaèeæi se kroz mali otvor izmeðu zida i gvozdenih vrata kojima je bio blokiran ulaz u prostoriju u kojoj su ljudi živi spaljivani. Na njenom telu i licu i danas su vidljivi tragovi zloèina koji je preživela. Pred Haškim tribunalom svedoèila je na francuskom jeziku.
U plamenu kuæe Aljiæa nestale su njene majka, retardirana sestra, druga sestra sa dvoje dece i snaha sa sinom.
Posle bekstva iz zapaljene kuæe, Zehra se nekoliko dana oporavljala u kuæi jednog komšije, ali ju je onda jedan vojnik upozorio da je bolje da ode, jer "Milan Lukiæ zna gde je i mogao bi da doðe da dovrši posao".
Turjaèaninova je, bežeæi uglavnom pešice, napustila Višegrad, a potom i Bosnu. U danima posle nesreæe jedan lekar, za koga je rekla da je Musliman, odbio je da je pregleda, rekavši da joj nema pomoæi. "Ali, ja sam želela da živim", rekla je svedokinja.
Na telu i licu Zehre Turjaèanin i danas su vidljivi tragovi zloèina koji je preživela. Pred sudom je izjavila da je preživela opekotine treæeg stepena, izgubila deo uveta, a da su joj ruke trajno paralizovane.
Ipak, pri kraju svedoèenja izjavila je: "Bez obzira na sve što se dogodilo, život je lep i ja želim da živim."
Pre nego što je govorila o detaljima tog zloèina, Turjaèaninova je rekla da Milana Lukiæa zna iz detinjstva, da su išli zajedno u školu, i da su Lukiæ i njen brat Dževad sedeli u istoj klupi!
Zato je za posmatraèe suðenja bilo iznenaðenje kada je na pitanje da li u sudnici vidi nekoga poznatog, Turjaèaninova odgovorila negativno. Ni na ponovljeno pitanje da li može da prepozna nekoga, ona je, pošto je pogledala u pravcu mesta na kome su sedeli Milan i Sredoje Lukiæ, odgovorila: "Ne."
Sudija Patrik Robinson upitao je svedokinju zašto svedoèi na francuskom jeziku, a ona je objasnila da je "prekinula sve veze sa Bosnom" i da ima drugu zemlju èiji jezik želi da govori.
Ona je dodala da je ponašanje Milana Lukiæa izazivalo nelagodu i meðu Srbima, opisujuæi da je jedan lokalni Srbin, za koga je rekla da se zvao Milan Luèiæ i da je "bio dobar èovek", uoèi zloèina govorio da Muslimani trebalo da odu jer "ih ne èeka ništa dobro".
"Bio je jako potresen, tužan, èak je plakao", isprièala je Turjaèaninova.
Za vreme spaljivanja živih i ranjenih ljudi u kuæi Mehe Aljiæa, Lukiæ i ljudi u uniformama ležali su na obližnjem travnjaku i posmatrali dogaðaj, rekla je Turjaèaninova.
I njeno svedoèenje Milan Lukiæ slušao je udobno zavaljen u stolicu. Na sve ostale, èini se, iskaz Zehre Turjaèanin ostavio je težak utisak.
Sudija Patrik Robinson naèinio je mali gest prilikom proglašenja prve pauze, dozvolivši da se iz sudnice prvo povuèe svedokinja, pa da za njom izaðe sudsko veæe. U ostalim prilikama sudije prve napuštaju sudnicu.
Milan Lukiæ i Sredoje Lukiæ terete se za više ubistava i muèenja Muslimana u Višegradu. Samo spaljivanjem ljudi u dve kuæe u tom gradu je, prema navodima optužnice, ubijeno oko 140 ljudi.
Pjesma posvecena ubijenim na tuzlanskoj Kapiji 25.05.1995
Ranjeno krilo nastavlja let
Pjesmu izvode tuzlanski pjevaci: Saša Prodanoviæ, Selma Bajrami, Muhamed Naliæ - Hame, Grupa IF, Željko Lešiæ, Svjetlana, Muhamed Mujkanovic, Davor, Igor Tasovac, èlanovi grupe Terusi, Banda i drugi...
Enesa Hasanbegoviæ, svjedokinja Tužilaštva u predmetu "Bundalo i ostali", uhapšena je krajem juna 1992. godine blizu Uloga, opæina Kalinovik, zajedno sa 193 mještana Gacka, dok su pokušavali pobjeæi zbog napada “srpske vojske”.
Tada su sa svedokinjom uhapšeni i njen suprug i dvoje djece, i odvedeni su u prostorije osnovne škole u Ulogu koju su obezbjeðivali “ljudi u vojnim i policijskim uniformama”.
Poèetkom jula 1992. svi zatoèenici su prebaèeni u fiskulturnu salu osnovne škole u Kalinoviku, gdje je u augustu iste godine ubijen suprug svjedokinje Hasanbegoviæ. Njegove posmrtne ostatke još uvijek nije pronašla.
- Pripadnici jedinice izvjesnog vojvode iz Prebilovca, 1. augusta 1992. godine, odveli su mi supruga i više ga nikad nisam vidjela. Kasnije sam otišla do uèionice gdje je navodno ubijen i vidjela na zidovima tragove metaka i èahure na podu. Parket je poprimio tamnu boju od krvi i trag je vodio do izlaznih vrata, kazala je Hasanbegoviæ.
Za zloèine poèinjene, izmeðu ostalog, u Osnovnoj školi "Miladin Radojeviæ" u Kalinoviku tokom 1992. godine, Tužilaštvo tereti Ratka Bundala, Neðu Zeljaju i Ðorðislava Aškrabu, bivše pripadnike vojnih i policijskih struktura.
- U Kalinoviku su nas èuvali ljudi u zelenim uniformama i tu smo, kao i u Ulogu, dobivali hranu u vojnim zelenim kazanima. Èesto su dolazili pripadnici razlièitih paravojnih formacija, kao što je Pero Elez te Marinko Bjelica, koji su odvodili žene i djevojke. One su se vraæale jadne i krvave, kazala je Hasanbegoviæ.
U optužnici stoji da su u augustu 1992. godine u školu u Kalinoviku svakodnevno dolazili pripadnici jedinice Pere Eleza, bivšeg voðe paravojne formacije iz Miljevine, koji je navodno poginuo tokom rata, te izvodili djevojke iz škole i silovali ih.
Svjedokinja je zajedno sa drugim zatoèenicima iz škole razmijenjena 31. augusta 1992. godine.
Miloš Mandiæ, drugi svjedok Tužilaštva, rekao je da je "angažovan" u kasarni Gornji logor u Kalinoviku, gdje je Bundalo bio "komandant".
- Mene su angažovali blizu sela Jelašac na trocijevcu, mada ne znam ni šta je to taèno. Znam da nikada nije korišten u mom prisustvu. Morate razumjeti da je moje zdravlje narušeno u zadnje èetiri godine i da se ja toga dosta ne sjeæam, kazao je Mandiæ, koji je na veæinu pitanja Tužilaštva odgovarao sa “ne znam”.
Nastavak suðenja zakazan je za 3. oktobra, javio je danas BIRN-Justice Report.
Sud BiH: Presuda za ratne zloèine poèinjene na podruèju opštine Zvornik
Lazareviæu i ostalima 27 godina zatvora
Vijeæe Suda Bosne i Hercegovine proglasilo je krivim i Sretena Lazareviæa (1953.) osudilo na deset, Dragana Stanojeviæa (1962.) na sedam, a Milu Markoviæa (1952.) i Slobodana Ostojiæa (1966.) na po pet godina zatvora po optužnici koja ih tereti za ratni zloèin protiv civila na podruèju Zvornika.
Okrivljeni su, istovremeno, a usljed nedostatka dokaza osloboðeni dijela optužbi a u odnosu na prvo i drugoookrivljenog Sud je odbio optužbe od kojih je Tužiteljstvo ranije odustalo.
Kako je Sud utvrdio, optuženi su od maja 1992. do marta 1993. godine u Zvorniku u svojstvu pripadnika oružanih snaga tzv. srpske republike Bosne i Hercegovine - rezervnog sastava policije SJB Zvornik, postupali suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civila za vrijeme rata.
Prema nepravomoænoj presudi, prvookrivljeni Lazareviæ je u svojstvu zamjenika upravnika logora koji se nalazio u zgradi Suda za prekršaje u Zvorniku, a kasnije u zgradi DP "Novi izvor“, te optuženi Stanojeviæ, Markoviæ i Ostojiæ kao stražari, èinili i pomagali, te nisu sprjeèavali niti kažnjavali namjerno nanošenje snažnih tjelesnih povreda i patnji i pljaèkanje protuzakonito zatvorenih civila bošnjaèke nacionalnosti.
Optuženi se terete da su u više navrata omoguæavali drugim nepoznatim osobama da ulaze u logore i zlostavljaju zatoèenike te da su i sami sudjelovali u njihovom premlaæivanju, odnosno fizièkom i psihièkom zlostavljanju.
Sud je prilikom odmjeravanja visine kazne uzeo u obzir olakšavajuæe okolnosti na strani okrivljenih - porodièno stanje, ponašanje tokom suðenja, pomoæ odreðenom broju zatoèenika te okolnost da ranije nisu osuðivani.
U Mrljeviæima kod Banoviæa ljepotu i radost Bajrama možete osjetiti na svakom koraku. Samo u jednom kutku sela, u kuæu u kojoj je odnedavno alternativni smještaj za nanu Mevlidu Hukiæ (60) iz Srebrenice, Bajram je donio bol i tugu. Tako je, evo, veæ 13 godina.
U sretnim porodicama Bajram slave uz bogatu sofru. Mevlida umjesto sofre po hastalu razastire albume i slike, po nekom redu koji samo ona zna i razumije. Prvo trojice sinova, pa onda supruga, braæe... Onda pomeæe slike iz onih sretnih vremena kad su svi zajedno bajrame slavili.
Lijepo se živjelo
- Pobiše ih dušmani, prokleti bili, u šumama više Konjeviæ Polja. Hajdin moj, dole u Srebrenici kupio nam 8,5 duluma zemlje, kuæu veliku sagradismo. Djeca rasla, imali smo svega i lijepo živjeli. Najstariji sin Senad imao je 27 godina, bio autoprevoznik, vrijedan na oca i kuæenik. Srednji sin Sead bio je pet godina mlaði, veliki šaljivdžija, pokrupan, prava sila od momka, a umio je zapjevati. Najmlaði Samir tek postao punoljetan, volio je majstorisati oko auta - prièa i drhtavom rukom briše suze koje padaju po slikama.
Izvinjava se što nam baš na Bajram govori o svojoj tuzi i bolu. Blagim pogledom još jednom prelazi po slikama i nesvjesno ih ponovo skuplja i razmješta.
- Sead i Samir nisu bili oženjeni. Tek se bili zamomèili. Senad mi podario prvo unuèe. Kad je Srebrenica pala imalo samo 20 dana. Ali, Allah dragi mi ostavi mog Zuhdu. Šesti dan je uspio preæi preko šume. Sad mu je 38. godina. Ima dva sina, Nermina od sedam i Samira od èetiri godine, koji je ime dobio do amidži - prièa.
Gledam sretne ljude
Propatila je Mevlida i nakon rata. U 13 godina sedam puta su je preseljavali iz izbjeglièkih centara do alternativnih smješataja. Istjerivali su je sa sinovom porodicom iz vikendica, vraæali u izbjeglièke centre. Imala je dva infarkta, srce oslabilo, šeæer u krvi i masnoæu teško skida.
- Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore. Gledam sretne ljude, vesele se sa svojim porodicama, a meni u glavi vrisak žena i djece u onom logoru u Potoèarima. Duša mi se iskida kad mog sina Zuhdu, ovako bolesnog i bez posla, uhvati neka kriza pa veli:" Majko, svaki nam Bajram crnji. Doðe mi da sebi smrt uèinim. Da sam bogdom bez nogu i ruku ostao pa bi mi djeca bar nešto imala, a ne ovo crkavice što mi daju kao sadaku".
I tako iz godine u godinu, iz bajrama u bajram. Nosi Mevlida svoje breme bolnih sjeæanja i teškog života. Živi za trenutak kad joj kosti sinova i supruga naðu, a ovo porodice što je ostalo, Allah saèuva i na put izvede. Zaklela se, veli, da æe nadurat i doèekati.
Ubiše me uspomene
U Banoviæima je i kæerka Memnuna s porodicom. Obiðem ih za Bajram. Poðem i kažem sebi nemoj im kvariti radost, a ne mogu pobjeæi od sebe. Ubiše me uspomene, a svakog Bajrama boli sve više i razdire. Doèekaju me. Spreme bajramsku sofru onoliko koliko se ima, nude i mole da uzmem, a ja vadim lijekove nebil bol prestala. Puna ih torba - govori pa zašuti, pogledajuæi u hastal sa slikama.
Nenad Makisimoviæ (AVAZ)
Memorijalni centar Srebrenica / Potoèari 02.10.2008 Dan šehida
Društvo za ugrožene narode za BiH smatra skandaloznim organiziranje simpozija o poricanju genocida u Srebrenici, koji æe uz finansijsku podršku Vlade RS-a biti održan 4. oktobra u Banjoj Luci.
Organizator tog simpozija je NVO „Istorijski projekat Srebrenica", osnovan u Holandiji radi relativiziranja, tabuiziranja i poricanja genocida nad više od 8.000 ubijenih Srebrenièana, saopæeno je iz Društva za ugrožene narode za BiH.
"Nepodnošljivo je to što i pored èinjenice da je nakon izvještaja Komisije za Srebrenicu uslijedilo priznanje tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Dragana Èaviæa da je zloèin u Srebrenici crna strana srpske historije, te zvaniène presude Meðunarodnog suda pravde u Den Haagu da su vojska i policija RS-a poèinile genocid nad Muslimanima UN-ove enklave Srebrenica, Dodikova vlada finansiranjem ovakvih simpozija negira genocid i vrijeða hiljade onih koji su ostali da pamte svoje najmilije tražeæi dijelove njihovih tijela rasutih po masovnim grobnicama širom RS-a", rijeèi su Fadile Memiševiæ, predsjednice Društva za ugrožene narode za BiH.
Memiševiæ smatra da je licemjerno što organizator spomenutog simpozija nakon negiranja genocida najavljuje osnivanje komisije za istinu i pomirenje - po uzoru na Južnu Afriku.
citat:Otvaranje nove masovne grobnice kod Zvornika
Ekspertni tim tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih BiH, pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanskog kantona, danas su poèeli sa pripremnim radovima na otvaranju nove masovne grobnice na podruèju Kamenice, u opæini Zvornik, saopæila je glasnogovornica toga tužiteljstva Jasna Subotiæ.
Do sad je na podruèju Kamenice izvršena ekshumacija žrtava srebrenièkog genocida iz deset masovnih grobnica.
Uz Institut za traženje nestalih i tuzlanskoga Tužiteljstva, u ekshumacije su ukljuèeni i doktor sudske medicine, predstavnici ICMP-a, MUP-a i Komemorativnog centra Tuzla.
Re: RS (genocidna tvorevina) sabrana nedjela
