10.2008. 10:53


Galbraith: Možda je trebalo uzeti Banja Luku i Srbe potpuno poraziti



Vodstvo Republike Srpske bilo je fašističko i genocidno. Vojska RS također je bila fašistička i genocidna i možda ih je trebalo potpuno poraziti- izjavio je nekadašnji veleposlanik SAD u Hrvatskoj Peter Galbraith.

WASHINGTON - Vodstvo Republike Srpske bilo je fašističko i genocidno. Vojska RS također je bila fašistička i genocidna - ustvrdio je u razgovoru za "Dnevni avaz" nekadašnji veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj Peter Galbraith.

Povod za razgovor s njim je intervju koji je dao za američki nacionalni radio (NPR) te reakcije koje je izazvala njegova ocjena da su "bosanski Srbi genocidni fašisti".

- Ne znam koje sam riječi točno koristio na NPR-u. Bila je to akademska rasprava o ratovima na Balkanu i u BiH. Među gostima sam bio i ja. Možda sam tamo rekao nešto slično, poput paralela koje su se povlačile s Njemačkom nakon Drugog svjetskog rata.

No, ne mislim da su bosanski Srbi fašistički i genocidni. Rukovodstvo RS i Vojska RS iz tog doba - jesu! – kaže Galbraith .

- NPR je radio emisiju. Govorio sam o tadašnjoj situaciji i špekulirao što bi se dogodilo da smo pustili Hrvatima da uzmu Banju Luku. Kazao sam da je tadašnje vodstvo bosanskih Srba genocidno i fašisoidno te da bi možda bilo bolje, da bi regija bila stabilniji, da smo dopustili da budu potpuno poraženi, umjesto što smo se odlučili na kompromis.


Međutim, da je Banja Luka uzeta, imali bismo na koridoru u Posavini najmanje 300-400 tisuća ljudi i veoma tešku situaciju. Već smo imali dosta izbjeglica iz Krajine. Oni i bosanski Srbi u egzodusu doveli bi do humanitarne katastrofe. To nismo smjeli dopustiti. Bilo je još dosta drugih faktora koje smo uzimali u obzir, kazao je Galbraith.

Na upit Ima li ambicija aktivirati se u administraciji novog predsjednika SAD. Senator Obama u sve većoj je prednosti Galbrait je odgovorio kako je poznat kao čovjek koji nikada nije odbio ponuđeno mjesto.

- Znam veoma mnogo ljudi u stožeru senatora Obame. Oni su sada zauzeti pobjedom na izborima, a ne kadrovskim popunjavanjima mjesta u administraciji, kazao je: Dodao je kako veoma voli Balkan i kako bi se volio vratiti i raditi tamo, iako trenutno nije bez posla


Na upit Očekuje li da se nova američka administracija posveti Balkanu i kvalitetno završi započeto Galbrait je odgovorio potvrdo.

-Apsolutno! Možete očekivati snažniji angažman Obamine administracije na Balkanu, pa samim tim i u BiH. Oni će biti fokusirani na više stvari, ne samo Irak, i problemima pristupati na neki globalniji način.

17.10.2008.
Pincom.info
 

VASO TODOROVIĆ, bivši pripadnik srpske specijalne policije iz Šekovića, postao je prvi optuženik za ratne zločine u Srebrenici koji je priznao krivnju za sudjelovanje u zločinima počinjene nad Bošnjacima u srpnju 1995. godine.

Todorović je priznao da je kriv za sudjelovanje u "širokom i sustavnom napadu" na Bošnjake u Srebrenici, te u zarobljavanju i ubojstvima više od tisuću ljudi u hangaru Kravici.

Todorović je potpisao sporazum s Tužiteljstvom BiH prema kojem mu je optužnica promijenjena pa ga se tako više ne tereti za genocid, već za zločin protiv čovječnosti, priopćila je nevladina udruga Balkanska istražiteljska mreža - BIRN koja prikuplja dokaze o ratnim zločinima.

J.C.

Apelaciono vijeće Suda BiH oglasilo je krivim Marka Samardžiju (1936.) za zločin protiv čovječnosti na području općine Ključ i osudilo ga na sedam godina zatvora.
Presudom Apelacionog vijeća, koja je konačna, utvrđena je Samardžijina odgovornost za sudjelovanje u širokom i sistematičnom napadu vojske i policije tzv. srpske republike BiH usmjerenom protiv bošnjačkog stanovništva na području općine Ključ.
Kako je Sud utvrdio, okrivljeni je u svojstvu komandanta 3. čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade 10. jula 1992. naredio svojim vojnicima da iz kuća u Brkićima i Balagića Brdu izvedu bošnjačko stanovništvo, a zatim oko 50 muškaraca sprovedu u koloni do škole u selu Biljani iz koje su zajedno s muškarcima privedenim iz ostalih sela izvođeni i ubijani.
Radi se o zločinu u kojem su ubijena najmanje 144 muškarca Bošnjaka, čija tijela su 1996. ekshumirana iz masovnih grobnica Lanište, Crvena zemlja i Biljani.
Prema obrazloženju presude, nema dokaza o tome da je okrivljeni znao da će zarobljeni Bošnjaci biti ubijeni, kao ni o tome da je on (okrivljeni) sudjelovao u uklanjanju njihovih tijela ispred škole u Biljanima.
Apelaciono vijeće smatra da je Samardžija odgovoran za zarobljavanje civila i njihovo sprovođenje, kvalificirajući to kao pomaganje, a ne saučesništvo u spomenutom zločinu.
Ovo su, uz olakšavajuće okolnosti - dobrovoljnu predaju okrivljenog, njegovo ranije insistiranje na kažnjavanju odgovornih za likvidaciju civila, te njegovu poznu životnu dob, razlozi koji su uvjetovali izricanje kazne niže od zakonskog minimuma propisanog za krivično djelo zločina protiv čovječnosti.
U prvostepenom postupku Vijeće Suda BiH je 3. novembra 2006. godine izreklo presudu kojom je Marko Samardžija oglašen krivim za zločin protiv čovječnosti i osuđen na 26 godina zatvora.
Apelaciono vijeće Suda BiH je 27. aprila 2007. donijelo odluku kojom se djelimično uvažavaju žalbe optuženog i njegovog branitelja te ukida prvostepena presuda i određuje održavanje ponovnog pretresa.
Okrivljeni je u skladu s presudom oslobođen naknade troškova krivičnog postupka, a oštećeni su upućeni na parnicu.
Okrivljenom će se u izdržavanje kazne uračunati vrijeme koje je proveo u pritvoru od 17. marta 2005. do 1. oktobra 2007. godine.
 

Srbijanci u Srebrenici glasali s ličnim karatama važećim do 4.000 godine !?



Slučaj veće grupe građana srpske nacionalnosti nastanjenih u Srbiji, koji su 5. oktobra autobusima došli u Srebrenicu i glasali na lokalnim izborima na dodatnom biračkom mjestu, na nepotvrđenim glasačkim listićima, prilažući kao identifikacioni dokument samo tzv. LK/OI-4 obrazac, trebao bi biti predmet detaljne istrage Tužilaštva BiH.

Iz Tužilaštva je potvrđeno da će sve prijave koje je Centralna izborna komisija (CIK) BiH dostavila, uključujući i navodno izdavanje bh. isprava građanima Srbije radi glasanja, biti analizirane. Do tada, vrijedi podsjetiti da je nedavno zbog kriminala u CIPS sistemu, uz ostale pripadnike MUP-a RS, uhapšen i Željko Vidović, načelnik SJB Srebrenica.

Matični brojevi

"Dnevni avaz" došao je do čak 83 LK/OI-4 obrasca iz kojih se vidi mnogo sumnjivih nepravilnosti.

Svi su izdati u Srebrenici, na sam dan održavanja lokalnih izbora 5. oktobra. Riječ je o obavještenjima da je osoba kojoj je izdat obrazac, uvedena u evidenciju ličnih karata. Na svakom stoji fotografija osobe, ime i prezime, jedinstveni matični broj, datum rođenja, izdavanja i isteka te broj lične karte, kao i mjesto rođenja. Svima u rubrici "državljanstvo" stoji - BiH.

No, ono što posebno bode oči jesu podaci iz matičnih brojeva na ovim dokumentima. Iz njih se po broju 7, upisanom iza prvih sedam brojeva koji označavaju datum rođenja, zaključuje da je 35 osoba čije dokumente naš list posjeduje, rođeno u Srbiji. Broj 7, naime, oznaka je rođenja u toj državi. Ostali imaju broj 1, koji je oznaka za rođene u BiH.

Nadalje, u 26 od ovih 83 dokumenta upisano je da lična karta koja se izdaje istječe 4000. godine!?

U ostalim slučajevima datum isteka se navodi 2018., dok se u svim aktima kao vrijeme izdavanja, uglavnom, navode dani avgusta, septembra i početka oktobra ove godine. Izuzev jednog dokumenta, koji posebno budi sumnju. Riječ je o obavještenju za Marka Nikolića, rođenog 1986. u Srebrenici, ali za kojeg se navodi da mu je lična izdata 3. juna 2005. i istječe 3. juna 2015.

U rubrici "podaci o izgubljenoj LK" nema upisano ništa, što ukazuje na to da se radi o osobi koja već tri godine ima CIPS ličnu kartu, ali je 5. oktobra radi glasanja dobila obrazac LK/OI-4!?

Također, među aktima koje "Avaz" posjeduje, uočljivo je da na 11 njih, u rubrici za potpis osobe kojoj se izdaje, potpisa uopće nema. Takvi su slučajevi sa: Jelom Maksimović, Stojanom Petrovićem, Radojkom Maksimović, Milovanom Jovanovićem, Vidojem Stjepanovićem, Milkom Lazić, Maksimom Rankićem, Milojkom Stojanović, Bosiljkom Stojanović, Milkom Jovanović i Boškom Markovićem.

Ostali dokumenti izdati su: Milanu Nikoliću, Čedi Laziću, Novici Petroviću, Danetu Sekuliću, Milki Jovanović, Nikoli Nikoliću, Goranu Bojiću, Petku Maksimoviću, Ivanki Marković, Mlađi Vasiću, Vidanu Jovanoviću, Aci Bojiću, Milenku Pavloviću, Miliji Milovanoviću, Cvijetinu Ostojiću, Mići Ostojiću, Petru Bojiću, Radomiru Bojiću.

Savić i Krajišnik

Obrasce LK/OI-4 dobili su i: Milka Panić, Milan Lazić, Andrija Arsenović, Ljubica Petrović, Ljubica akić, Slobodan Novaković, Stanisav Petrović, Zorica Jović, Čedomir Ilić, Branislav Petrović, Slavko Ilić, Mirko Trimanović, Velinka Trimanović, Milena Sekulić, Milutin Stanojević, Jelena Katanić, Milovan Jovanović, Radivoje Mitrović, Ljubiša Trimanović, Predrag Trimanović, Goran Nikolić, Velisav Rankić, Radiša Milovanović.

Tu su i: Marija Đerić, Milorad Stevanović, Zoran Kovačević, Stojka Kovačević, Goran Kovačević, Radenko Stevanović, Dragan Stanojević, Kristoje Stanojević, Miloje Stanojević, Ivko Grujičić, Savo Savić, Slaviša, Trimanović, Toma Milovanović, Dane Milovanović, Milanka Krajišnik, Mlađen Rakić, Obren Rakić, Rada Rakić.

Isti dokumenti izdati su i: Božici Ivanović, Milovanu Mitroviću, Miki Kataniću, Vidosavi Balčaković, Mlađenu Kruniću, Radanu Balčakoviću, Stevanu Jovanoviću, Anđi Rankić, Slobodanu Jovanoviću, Mirjani Orašanin, Branislavu Milinkoviću, Veljku Kataniću.

Cjelokupan tekst dostupan je čitaocima "Dnevnog avaza" i pretplatnicima online izdanja...


Autor: M. KUKAN


http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktuelno/srbijanci-u-srebrenici-glasali-s-licnim-karatama-vazecim-do-4000-godine

27.10.2008

Zvornik / Kamenica

citat:

---

Ekshumirana prva tijela iz Kamenice 12

Nakon višednevnih pripremnih radnji, predstavnici Tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih BiH danas su ekshumirali prva tijela iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 12 kod Zvornika.

Kako je priopćila glasnogovornica Tužiteljstva Tuzlanskog kantona Jasna Subotić, iz grobnice je danas ekshumirano 12 kompletnih i 26 nekompletnih skeletnih ostataka Srebreničana ubijenih srpnja 1995. godine.

Ekshumacije, koje se inače vrše pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlaskog kantona, odvijaju se paralelno u grobnicama Kamenica 11 i Kamenica 12.

Po riječima glasnogovornice Subotić, iskapanja iz Kamenice 11, zbog teških uvjeta rada trajat će duže nego u novootvorenoj grobnici. Danas je iz Kamenice 11 izvađeno 21 nekompletno i dva kompletna tijela. Ukupno, uključujući i današnji dan, iz te grobnice podignuto je 12 kompletnih i 209 nekompletnih tijela.

(FENA)

---

30.10.2008

Iz Kamenice 11 ekshumirano 281 tijelo

Murat Hurtić, šef ekspertnog tima Instituta za nestale osobe izjavio je da su danas iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 11 ekshumirana dva kompletna i 21 nekompletno tijelo.
Od početka rada na ovoj grobnici ukupno je ekshumirano 15 kompletnih i 266 nekompletnih tijela.

Hurtić je naglasio da se uporedo radi i na masovnoj grobnici Kamenica 12 i za nekoliko dana ekshumirano je sedam kompletnih i 70 nekompletnih tijela.

On je dodao da su jučer pronađena dokumenta koja ukazuju da se radi o Srebreničanima koji su jula 1995. godine ubijeni u okolini Zvornika i sahranjivani u grobnicama širom Podrinja.

(FENA)

Knjige: Nikola Koljević - Stvaranje Republike Srpske; Službeni glasnik, Beograd (II)



Ćaskanja iz pakla

Krvavom raspadu Jugoslavije i masovnim srpskim zločinima prethodio je, između ostalog, i neumorni angažman Dobrice Ćosića na objavljivanju i promociji kvazihistorijskih i kvaziumjetničkih djela kojima je pripreman teren za stupanje na zadatak izvođača radova - Jugoslovenske narodne armije i srpskih (para)vojnih formacija. Bosna i Hercegovina bi trebalo da bude na oprezu: u Beogradu ponovo buja izdavaštvo čiji je "glavni urednik" ponovo Ćosić, a koje se bavi negiranjem države Bosne i Hercegovine i falsificiranjem činjenica o proteklom ratu u njoj. Jedno od kapitalnih djela je i Stvaranje Republike Srpske nekadašnjeg potpredsjednika Srpske demokratske stranke, člana Predsjedništva BiH i potpredsjednika Republike Srpske Nikole Koljevića. Nekadašnji ugledni šekspirolog, profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta, rođen je 1936. godine u Banjoj Luci. Na iznenađenje mnogih svojih kolega, prijatelja i studenata, uoči prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini postaje jednim od najbližih saradnika Radovana Karadžića te kasnije učestvuje na svim međunarodnim konferencijama i mnogim javnim i tajnim pregovorima s hrvatskim i bošnjačkim liderima. Umro je u Beogradu 25. januara 1997. nakon pokušaja samoubistva ("Stradao od zločinačke ruke" - Marko Vešović). Objavljujemo najzanimljivije odlomke iz Koljevićeve knjige



"(Milošević se obraća Irineju): ´Ovi su me uvek napravili majmunom. Tražim samo pravo krajnjeg pristanka´"
Komad obale
Izetbegovićeva odlučnost oko pitanja Neuma bila je tolika da su kopredsednici održali još jedan sastanak s hrvatskom delegacijom i izašli s predlogom dokumenta pod nazivom Pristup moru, u kojem se, između ostalog, kaže da se "Republika Hrvatska saglasila da republika s muslimanskom većinom zakupi posebne lučke objekte u luci Ploče u trajanju od 99 godina... i da se, čim se normalizuju odnosi između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, napravi ugovor o razmeni teritorija, što se odnosi i na Uniju Republike Bosne i Hercegovine, kako bi se uzela u obzir potreba strategijskih garancija za Dubrovnik i strategijski značaj Prevlake za Kotorski zaliv, potreba republike sa srpskom većinom da ima pristup moru na području između Oštrog Rta i Molunata, potreba Republike Hrvatske da joj se kompenzuju teritorije, tako da Republika Hrvatska nema teritorijalnih gubitaka".

Kninska bruka
Milošević: Dovoljno je da se prihvati Owen -Stoltenbergov plan za uniju.

Buha: Bolje tri nego dve jedinice.

Milošević: Svejedno.

Karadžić: Amerikanci će mnogo popustiti da bi postigli brzi mir.

Milošević: Nemojte se zanositi. S Goraždem vas navlače da napadnete i da Aliji priskoči NATO u pomoć. Izetbegović ima samo strategiju za rat. Čim srpska strana prihvati, Alija će biti na mukama.

Karadžić: Zar ne možemo na račun Krajine tražiti veći procenat?

Milošević: Tuđman je kruti nacionalista kao i vi.

Karadžić: Manolić nam je pominjao varijante zamene.

Milošević: Nema promene početnih stavova. Frejzer je pošao s 55 posto za vas. Zato su ga i ubili.

Gvero: Dobro bi bilo da mi za 20 dana održimo i ovo što sada držimo. Zato treba odmah da idemo u mirovni proces.

Karadžić: To je vrlo krupno pitanje. Odustajanje od Krajine i od mora.

Milošević: Vojnički je nemoguće išta uraditi. A vidite kakva je bruka Knin.

Lilić: Krajini smo sve omogućili, ali oni se jednostavno nisu branili.

Milošević: Tog jutra Mrkšić je dobio depešu "Izdržite dva dana". Doneli smo odluku na Savetu za odbranu.

Lilić: Krajina je zakazala. Borimo se sada za Republiku Srpsku. Na osnovu mogućnosti. Pitanje je samo varijante brzog mira.

Tolimir: Procena je da se 20 posto Srba bori protiv svih Hrvata i Muslimana. Odnos snaga je u njihovu korist. Možemo da se borimo samo ako dobijemo materijalnu pomoć i pomoć u ljudstvu. A za to nam je potrebna pomoć politike.

Perišić: Uslov je korelacija politike i vojske. Znamo da je u RSK bio razdor. Vidimo isti trend i u RS. Doživećemo istu situaciju. Vojska RS je uradila što je mogla, dalje ne može. Po 30 ljudi vam svaki dan nestaje s ratišta.

Karadžić: Nije tačno.

Perišić: Materijalne mogućnosti su sve manje, a i ljudi neće da se bore. Biće i kod vas stampedo kao u RSK. Postaćemo Kurdi. Neće opstati ništa. Odluku moramo prepustiti politici.

Milošević: Dobro, da čujemo patrijarha i vladiku Irineja. (Pošto sam ja na to upozorio, onda se Milošević obraća meni: "Koljeviću, uvek si bio najrazumniji, ali tvoja težina je bila mala.")

Patrijarh: Znači sada je biti ili ne biti. Ako se ne prihvati plan, znači ne biti. Nemamo izbora osim pregovora.

Karadžić: Čak i ako bude 50:50, mi određujemo konfiguraciju mapa. Čak i ako je 56 posto.

Mladić: Nekad bilo. Promenila se karta.

Karadžić: Naglasak je na dva koloseka. Vi ste nas pritisnuli.

Bulatović: Amerikanci znaju za našu pomoć vama. Znate da nam ništa nisu dali za taoce.

Karadžić: Treba zategnuti, ali da ne pukne.

Milošević: Zategli smo do pucanja.

Bulatović: Eto, dogovarali smo se da mi branimo Trebinje, ali da neće biti pucanja na Dubrovnik, a vi...

Irinej: Da čujemo Mladića. To je važno za ono što hoću da kažem.

Mladić: Prvo želim da izrazim zadovoljstvo što je došlo do ovog skupa. Upoznat sam s pismom. Odluka je ili mir ili rat. Moramo da se ponašamo u granicama mogućeg. Ne smemo se upuštati u vojnu avanturu. Treba ići u mir, ali verifikovati faktičko stanje. Vašu odluku generali će provesti. Ja neću da učestvujem u srpskim podelama. Ja sam se borio za predstavnike političke vlasti. Moje je mišljenje da je bolje da budu dve delegacije, jedna SRJ, druga RS, ako ne možete da se usaglasite.

Crkva pripada svim Srbima
Ponovo ćaskanje - Bulatović i Kozić o Ljubinju. Naše kukanje za municiju. O padu Krajine.

Milošević: Nikad u istoriji nije bilo da narod ostavi zemlju. Godine 1914. otišla je vojska iz Srbije, ali ne i narod. Zamislite da Francuzi iziđu iz Francuske. To u Krajini nije bio poraz već bruka.

Bulatović: Katastrofa je i to što je Vučurević uradio. Hrvati su dobili alibi za napad.

Milošević: Evo, Momir se kandiduje za Hercegovce.

Nastavak razgovora oko utvrđivanja zajedničke strategije, koji su najviši predstavnici Srbije, SRJ, Republike Srpske i Crkve vodili u Dobanovcima, prema Koljevićevom zapisu, tekao je ovako:

Irinej: Na nama je istorijska odgovornost. Donećemo odluku s bolom ali s bratom. Kao što je poglavar naše crkve rekao, Crkva pripada svim Srbima. Posle ovog skupa ne smemo otići razjedinjeni. Najvažnije je da prestane nepoverenje. Rat je gubitak ljudskih života. (Citat iz Jevanđelja - procena troškova za izgradnju kule. Car ne kreće u boj sa 10.000 vojnika na onog ko ima 20.000 nego šalje poslanstvo.) Moramo prestati s podelama.

Karadžić i Mladić da se pojave zajedno na javnom mestu. Dakle, jedna delegacija. (Obraća se Miloševiću) Ali, patrijarhu ste rekli: "Neću pristati bez pristanka predstavnika Republike Srpske i generala Mladića." Mora se učiniti maksimum da bi se dobio minimum. Pošto je ovo opšteobavezujuća odluka, nužno je da se donese zajednički. Možemo li definisati minimum?

Mladić: Glamoč, Grahovo... povratak.

Bulatović: To je pitanje svih nas - definisati minimum.

Majmun i suština
Kontić: Nemojte opet stvarati nerealne konstrukcije. Vidim da još uvek vlada nepoverenje. RSK je napustila nas, a ne mi njih. Reintegracija vojnim putem ne dolazi u obzir. Eventualno je to moguće politički. O tome nema dileme.

Irinej: Dakle, u zajedničku delegaciju uključiti predstavnike Republike Srpske.

Bulatović: Crna Gora daje mandat za pregovore Slobodanu Miloševiću.

Gvero: Samo je važan interes naroda. Moramo prevazići ideološke podele. Bolje je imati jedan koncept, makar i lošiji, nego sedam različitih.

Đukić: Srbi moraju postići dogovor i izabrati jednog čoveka. Moramo imati na umu da je kod nas istrošen i ljudski i materijalni faktor. Iza Hrvatske stoji druga ekonomija.

Karadžić: Nema Republike Srpske s planom Kontakt-grupe.

Milošević: Prihvatiću plan Kontakt-grupe, a Izetbegović onda neće. Uostalom, odlučite kako hoćete i preuzmite odgovornost. Izgubićete sve. To je gubitničko kockanje.

Karadžić: Zašto ne mogu dve delegacije?

Milošević: Zato što oni neće. Sve sam vam omogućio. I odlazak tamo i sve. Ali vi ćete izgubiti i ono što sad imate.

Irinej: Zar nije mogućno uključiti i Republiku Srpsku?

Milošević: Mogućno je, ali ako oni prihvate. Pitanje je poverenja. (Milošević se obraća Irineju): Ovi su me uvek napravili majmunom. Tražim samo pravo krajnjeg pristanka.

Perišić: Moramo shvatiti da ne možemo pobediti svet. A možemo ostvariti jedinstvo. Treba ići na delegaciju Jugoslavije kombinovanu sa delegacijom Republike Srpske. U protivnom ugrožavamo interes Republike Srpske, a onda i SRJ.

Tolimir: Osnovno je definisati problem - šta je srpski nacionalni interes.

Milošević: Narod i teritorije.

Tolimir: Moramo isključiti Hrvatsku iz rata. Silom ili diplomatijom. Diskvalifikovati plan Kontakt- grupe.

Milošević: Na tome i radimo.

Gvero: Svako rešenje koje je više od sudbine Republike Srpske Krajine je prihvatljivo.

Milošević: Ako veruješ, Radovane, da ja navijam za Tuđmana, da odmah prekinemo. Ne vršimo na vas nikakav pritisak. Neću da pregovaram ako nemam vašu saglasnost.

Karadžić: Prihvatili ste svaki plan.

Kontić: Samo kao početak.

Milošević: Odlučite. Neću da vršim nikakav pritisak. Zbog mirne savesti.

Irinej: Nema vi i mi. Velike sile ne prihvataju da bude delegacija RS. Dakle, nastupate zajednički, Slobodan Milošević pregovara uz stalne konsultacije s vama. Morate imati u vidu da je narod deprimiran. Neophodno je dizanje morala. Ne sme biti sukoba među nama. To je recept neprijatelja. Kad bi bilo moguće, najbolje bi bilo da budu dve delegacije, ali vidimo da to ne može.

Milošević: Sve smo učinili da vas legitimizujemo.

Irinej: Pred patrijarhom se zakunite. A Slobodan Milošević da će se s vama konsultovati.

Bulatović: Šta ako padne Republika Srpska, moraćemo opet razgovarati s Alijom. Biće rat, pa opet pregovori.

Krajišnik: Mi tražimo državnost. Postavlja se pitanje unije. Ne možemo pristati na jednu stolicu u UN i zajedničke spoljne poslove. Mora se obezbediti pravo na referendum. NATO snage samo između dva entiteta. Zapad računa na to - lako je sa Srbima kad nisu jedinstveni. Oni nama kažu - lakše je sa Miloševićem nego sa vama.

Patrijarh: Ja vas molim da nesporazume trenutno zaboravite a da se posle rata bratski raspravimo i oprostimo ako šta imamo.

Zaključeno:
- Dve delegacije, ako to ne može, naši predstavnici u zajedničkoj delegaciji. Milošević šef delegacije.

- teritorijalna kompaktnost,

- konfederalno uređenje,

- faktičko stanje + Glamoč, Grahovo, Una, Sava, Kupres (?) (Goražde - razmena?),

- izlaz na more, Neretva (koliko može),

- Posavina (Orašje?) - koridor (po vazdušnom kriteriju 20 km).

(Nastavlja se)





Skupština Republike Srpske



Prihvatit ćemo 51:49, ali ne spremno

Dva dana poslije sastanka u Dobanovcima na Palama održana je Skupština RS-a. Tom prilikom vođen je razgovor o izlasku iz blokade u kojoj su se našli prekodrinski Srbi. Koljević ga je ovako zapisao



Buha: Pokušaj sa Karterom je bez rezultata. Čini se da se Kontakt-grupa pomera ustranu. Iz kontakta sa Biltom vidimo da nema novog plana. Bilt je predstavnik međunarodne zajednice a ne Evropske zajednice. Insistirati na podeli na tri.

Lukić: Sada nam je najvažnije da dobijemo više informacija, da ispitamo puls, da vidimo konture pregovaračkog procesa. Prihvatićemo 51:49, ali ne spremno, pokazati neodređen interes za uniju.

Tolimir: Stvara se američka Kontakt-grupa u kojoj će biti i član iz islamskih zemalja. Tražiće se međusobno priznavanje.

Karadžić: Neprihvatljiva je unija čak i kao privremeni status. Tačno je da je pitanje rat ili mir brzo, ali procena je brzi mir 95 posto, a 5 posto brzi rat. Saradnja sa SRJ je potrebna jer to plaši neprijatelja. Potpuno prepuštanje uloge pregovarača Miloševiću bilo bi katastrofalno.

Koljević: Ako je tačna tvoja teza da je mir za Amerikance 95:5, ne vidim zašto ne možemo s Miloševićem postići svoje legitimne interese. Mi ga možemo sutra interno prihvatiti za šefa "mešovite delegacije". Druga varijanta je da mu damo "mandat" uz uslov konsultacija i definisanja (dovoljno precizno) naših strateških interesa.

Karadžić: Zapitaj se zašto oni hoće s njim a neće sa nama. Njihov najveći uspeh je da eliminišu elemente naše državnosti. On se brine o sankcijama i o tome da postane good guy a nama kako bude. Mi ne smemo da odustanemo od pregovora, a ne smemo ni da se raziđemo s njim, niti da ga ostavimo na cedilu. Zato je rešenje da naša delegacija postoji i da sarađuje s njim, te da usaglasi zajednički nastup prema međunarodnim pregovaračima. Naša delegacija može biti, povremeno, u sastavu jugo-delegacije, a inače mora postojati, mora pregovarati i na kraju potpisati.

Koljević: Sve je tako, Radovane. Ali njihov najveći uspeh bio bi da nas podele.

Konačno je juče predstavnicima Kontakt-grupe Holbruk izneo detalje američkog plana koji još uvek nije u potpunosti obelodanjen. Ono što se zna je da, kao prvo, prema tom planu Srbija, Hrvatska i bivša BiH treba međusobno da se priznaju kao nezavisne države, s tim što bi bivša BiH bila podeljena na muslimansko-hrvatski i srpski deo koji će, prema Holbrukovim rečima, "imati odvojenu upravu". Iako plan još nije poznat, zna se da su predviđene kazne za onu stranu koja odbije plan, ali su kaznene mere mnogo strože za Srbe. Srbima se preti da će se, ukoliko odbiju plan, trupe UN povući, Muslimanima će se ukinuti embargo na oružje, a NATO bi mogao pružiti vazdušnu podršku muslimanskoj vojsci. Svašta smo do sada čuli, imali smo i ultimatume, ali sve se ipak do sada nekako pokušavalo zaodenuti nepristrasnošću, bar upotrebom onog "sve strane u sukobu", čak i kad se znalo da se odnosi samo na nas. Sada se NATO sasvim otvoreno pojavljuje kao mogući deo muslimanskih oružanih snaga.






Viđenje zločina



Ponovo Markale


Pale, 29. avgust 1995: I još jednom u trenutku kada se opet govori i radi na mirovnom planu, masakr u Sarajevu. Opet na Markalama. Opet slike užasa, mrtvi, ranjeni. Informativna služba našeg Glavnog štaba izdala je saopštenje: "VRS nema nikakve veze sa iznenadnim teškim incidentom niti raspolaže takvim ubojitim sredstvom koje bi odjednom moglo da unesreći toliki broj lica." Još jedna od onih neobičnih slučajnosti. Haris Silajdžić je upravo držao konferenciju za novinare u trenutku kad je došlo do nove eksplozije na Markalama. Tako je odmah mogao da poruči međunarodnoj zajednici da će Muslimani prekinuti pregovore i postavio je pitanje: "Šta čeka NATO?" Bojim se da u ovom pitanju leži celi odgovor. Nije li NATO čekao upravo povod da se kroz UN legalizuje i opravda učešće NATO-a u ovom ratu? Istina, UNPROFOR je saopštio da se još ne može utvrditi ko je ispalio granatu, odnosno šest granata, od kojih je samo prva bila toliko ubojita da je na mestu ubila 37 i ranila više od 200 ljudi. Čujemo iz Pariza da nijedna francuska radio ni TV stanica ovaj put nije odmah optužila Srbe. A Holbruk je, takođe u Parizu, izjavio da masakr neće zaustaviti pregovarački proces, ali je u isto vreme Beogradu postavio ultimatum da izvrši dodatni pritisak, u roku od deset dana, na Republiku Srpsku kako bi prihvatila američki plan ili će "snositi sve posledice".

Lazar Manojlović, učitelj i humanista iz Bijeljine:




[Edited by cupo on 31-10-2008 at 15:43 GMT]

03.11.2008

Ekshumacije iz Kamenice 11 i Kamenice 12

Predstavnici tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih BiH, pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanske županije, i dalje paralelno vrše iskapanja posmrtnih ostataka Srebreničana ubijenih srpnja 1995. godine, iz sekundarnih masovnih grobnica Kamenica 11 i Kamenica 12.

Kamenica


Iz Kamenice 11 danas je ekshumirano 25 nekompletnih tijela. Uz ostatke su pronađeni tabakera, naočale i čahura. Do sada je uključujući i današnji dan iz Kamenice 11 ekshumirano ukupno 15 kompletnih i 319 nekompletnih tijela.

Iz druge grobnice Kamenice 12 danas su ekshumirana 3 kompletna i 12 nekompletnih tijela. Pronađeni su povez, bankovni ček i korice zdravstvene knjižice. Iz ove grobnice ukupno je ekshumirano 10 kompletnih i 92 nekompletna tijela, priopćila je glasnogovornica Tužiteljstva Tuzlanske županije Jasna Subotić.

Prema predviđanjima radovi na grobnici Kamenica 12 trajat će kraće nego na Kamenici 11, kazala je Subotić dodajući da će se radovi na ekshumacijama iz obje grobnici i dalje paralelno odvijati.

(FENA)

Prilog o masovnim grobnicama u Kamenici kod Zvornika