Beograd -- Tužilaštvo za ratne zloèine saopštilo da je podiglo optužnicu protiv Branka Grujiæa i Branka Popoviæa za zloèin u Zvorniku 1992.
U pitanju je najveæi zloèin poèinjen u Bosni i Hercegovini posle Srebrenice,a tužilaštvo Grujiæa i Popoviæa smatra odgovornim za zloèine i za smrt oko sedam stotina žrtava. U Zvorniku su se tokom 1992. godine dogodili neki od najtežih zloèina nad civilima u Bosni i Hercegovini.
Predsednik bivše privremene vlade srpske opštine Zvornik i komandant štaba teritorijelne odbrane - Branko Grujiæ i Branko Popoviæ terete se i da su smišljeno preduzimali akcije koristeæi svoja ovlašæenja kako bi prinudno razdvajali i uzimali kao taoce muslimanske civile koji su potom masovno ubijani.
"Kao što znate Zvornik je jedna od lokacija gde su poèinjeni najteži ratni zloèini posle Srebrenice na prostoru BIH. U ovom konkretnom sluèaju, dakle Zvornik 2, terete se Branko Grujiæ i Branko Popoviæ za zloèin nad blizu 700 lica na teritoriji Zvornika“, kaže portparol Tužilaštva za ratne zloèine Bruno Vekariæ.
Tela ubijenih pronaðena su u masovnim grobnicama na Crnom Vrhu i Grbavcima i do sada je identifikovano 270 žrtava.
Prvo suðenje optuženima za Zvornik završeno je u junu ove godine kada su trojica pripadnika paravojnih formacija Žute ose i Pivarski osuðeni na 15, 13 i tri godine zatvora.
Presudom je utvrðeno da su civili bili zarobljeni i držani na tri lokacije u Domu kulture u Èelopeku i na zvornièkoj Ekonomiji i Ciglani.
Tamo su prebijani do smrti i izlagani najmonstruoznijim muèenjima.
Na insistiranje tužilaštva, zbog efikasnosti, postupak je razdvojen i ova nova optužnica nosi kolokvijalni naziv Zvornik 2. U tužilaštvu napominju da zahtevaju sprovoðenje istrage protiv još èetiri lica.
“Ono što je novo u ovom renutku je da intenzivno tragamo za neposrednim izvršiocima i verujem da æe naša javnost vrlo brzo biti upoznata sa rezultatima“, najavljuje Vekariæ.
Sluèaj Zvornik prvi je predmet koji je delimièno preuzet iz Haškog tribunala. Podsetimo, posle hapšenja Radovana Karadžiæa poznavaoci suðenja za zloèine ukazivali su da bi Tužilaštvo u Hagu moglo njegovu optužnicu da proširi i na zloèin u Zvorniku, odnosno na masovne grobnice koje su otkrivene tek posle 2003. godine.
Prema do sada prikupljenim podacima na podrucju opštine Zvornik na poèetku agresije ubijeno je oko 1.500 civila bosnjacke nacionalnosti a padom Srebrenice jos 400 civila sa ovog podruèja.
Na lokalitetu Crnog Vrha kod Zvornika pronadjena je najveæa masovna grobnica u BiH iz koje je ukupno ekshumirano 922 skeleta.
Civilne zrtve sa podruèja opštine Zvornik sahranjuju se u Memorijalnom centru Memiæi / Kalesija.
01.06.2008 obavljena je dženaza za 28 žrtava . Najmlaða žrtva ovog zloèina je Emir Selimoviæ koji je imao 18 godina, a najstarija 86-godišnji Ramo Tuskunoviæ..
Ukupan broj do sada sahranjenih žrtava u ovom memorijalnom centru kreæe se oko 600.
Iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 10 ekspertni tim tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanskog kantona nakon dvodnevnih pripremnih radova danas je poèeo s podizanjem prvih tijela.
Kako je kazala glasnogovornica Tužiteljstva Jasna Subotiæ, iz grobnice je danas ekshumirano 17 nekompletnih i dva kompletna tijela Srebrenièana ubijenih u srpnju 1995. godine.
Po njezinim rijeèima, radovi na iskapanju posmrtnih ostataka Srebrenièana, koji su iz primarnih grobnica Branjevo i Pilica prebaèeni u grobnicu u Kamenici, nastavit æe se i iduæih dana.
Do sada je iz grobnica na lokalitetu Kamenice ekshumirano oko 3 600 posmrtnih ostataka. U tuzlanskom odjelu Instituta za traženje nestalih pretpostavljaju da lokalitet Kamenice krije još sliènih grobnica.
Na sarajevskom gradskom groblju Vlakovo juèer su ukopani jedan do drugoga Mustafa Komšiæ i njegovi sinovi Adnan i Rijad, ubijeni 2. aprila 1992. godine u Bijeljini.
Tada 29-godišnji Adnan bio je stomatolog i upravo je trebao primiti prvu plaæu, a njegov deset godina mlaði brat pohaðao je srednju školu. Kako su nam isprièali njihovi roðaci, zloèinci su im u noæi provalili u kuæu i izveli ih. U kuæi su ostale Mustafina supruga Sekima, trudna kæerka Nasiha i njen šestogodišnji sin Mirza.
- Izveli su ih na ulicu i postrojili. Moj amidža Mustafa je kazao: "Nemojte njih mlade, ubijte mene", a zloèinci su uzvratili: "Ništa se ne sekiraj, sve æe biti po redu." Adnana i Rijada odmah su pokosili rafalom, a otac je poletio i raširio ruke da ih zaštiti. Tu je pao, uhvatio ih je obojicu za noge. Mustafi su izrešetali noge i ostavili ga da iskrvari do jutra, kada su ih sklonili s ulice - prisjeæa se Ešref Komšiæ.
Rodbina i prijatelji, okupljeni oko mezarja nedužno ubijenih Komšiæa, kazali su nam da je to bila izuzetno èestita porodica, koje se politika nije ni najmanje ticala.
- Ubijeni su samo zato što su bili Bošnjaci. Bila su to djeca za primjer, koja nikome ništa nisu skrivila. Dok oni leže u ovim mezarima, njihove ubice mirno šetaju ulicama Bijeljine. Kada su pronašli Mustafin leš, imao je polomljene noge i æevap u ustima, a mladiæima je metak prošao kroz èela - govorili su okupljeni.
Unuk i sestriæ Mirza nije želio prièati o prošlosti. Kazao nam je da se nada kako æe poèinioci platiti za svoja nedjela, koja nikada ne smiju i ne trebaju biti zaboravljena.
Ekspertni tim tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih pod vodstvom Tužilaštva Tuzlanskog kantona danas je iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 10, kod Zvornika ekshumirao tri kompletna i šest nekompletnih posmrtnih ostataka Srebrenièana ubijenih u julu 1995. godine. Od poèetka ekshumacija, 12. augusta, iz grobnice je izvaðeno 22 kompletna i 92 nekompletna tijela.
Èlan Predsjedništva BiH Željko Komšiæ, delegacije Kantona i Grada Sarajevo, opæina Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo i Novi Grad položile su danas cvijeæe na mjesto masakra u ulici Mula Mustafe Bašeskije 4 (sjeverni ulaz u Gradsku tržnicu), u znak sjeæanja na 43 poginula sugraðanina.
Masakr se dogodio prije 13 godina, kada je teže i lakše ranjeno još 84-oro Sarajlija. Tog tragiènog dana agresorska granata kalibra 120 mm ispaljena s agresorskih položaja na Trebeviæu pala je i eksplodirala meðu skupinom graðana koji su ispred Gradske tržnice kupovali namirnice za preživljavanje.
"Ovo je, nažalost, jedno od mnogih mjesta gdje su nevine Sarajlije izgubile život, ostali ranjeni, invalidi, gdje su brojne sarajevske porodice unesreæene, i mi kao ljudi kratkog pamæenja trebamo da obilježimo ovaj dan da bismo pokazali da neæemo zaboraviti", kazao je èlan Predsjedništva BiH Željko Komšiæ.
Trebamo pokazati da neæemo zaboraviti ne samo naše borce koji su poginuli u ratu ili postali invalidi nego i civilne žrtve rata, a to su obiène Sarajlije, obièni ljudi koji su išli trbuhom za kruhom, pokušali da prežive još jedan dan, i koji su nastradali od zloèinaca, kazao je Komšiæ dodavši da je obaveza svih nas da se sjetimo svega onoga što se tada dešavalo.
Komšiæ je novinarima kazao da je kao "èovjek koji je izgubio najbliže èlanove porodice" kada je vidio Radovana Karadžiæa u Haagu bio zadovoljan, ali da oèekuje da i Ratko Mladiæ takoðer stigne u Haag te da njih dvojica budu osuðeni.
Zamjenik predsjedavajuæeg Skupštine KS-a Ivica Šariæ je kazao da se na mjestu strašnog zloèina treba sjetiti nevinih žrtava i opomenuti žive.
"Svjedoci smo vremena kada se izjednaèava agresor i žrtva, kada se negira gotovo sve ono najgore što se dešavalo u agresiji na BiH. Naša dužnost je sprijeèiti da se to zaboravi, jer zaborav je veliki grijeh, a zaborav je i sauèesnik u zloèinu. Ali zato ne dozvolimo da nama prevlada mržnja jer bi nas izjednaèila s onima od kojih se želimo razlikovati. Ne uèimo mržnji našu djecu, uèimo ih istini, vrijednosti slobode, jednakosti, èuvanju svoga i poštivanju tuðeg, i da i oni ne zaborave šta se desilo na današnji dan, kako se ne bi ponovilo", kazao je Šariæ.
Gradonaèelnica Sarajeva Semiha Borovac je naglasila da je "važno da Sarajevo ne zaboravlja svoju gorku prošlost, da se prisjeæa dana kada su stradali naši sugraðani i da im na ovakav naèin odaje poèast".
Prije 13 godina od agresorske granate na tom mjestu živote su izgubili: Omer Ajanoviæ, Hidajet Aliæ, Salko Aliæ, Zeno Baševiæ, Husein Baktaševiæ, Sevda Brkan-Krušèica, Vera Brutus- Ðukiæ, Halida Cepiæ, Paša Crnèalo, Mejra Cocaliæ, Razija Èoliæ, Esad Èoranbegiæ, Dario Dlouhi, Salko Durakoviæ, Alija Dževlan, Najla Fazliæ, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Hercegliæ, Jasmina Hodžiæ, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegoviæ, Adnan Ibrahimagiæ, Ilija Karanoviæ, Mesudija Keroviæ, Vehid Komar, Muhamed Kukiæ, Mirsad Kovaèeviæ, Hašim Kurtoviæ, Ismet Klariæ, Masija Lonèar, Osman Mahmutoviæ, Senad Muratoviæ, Goran Poturkoviæ, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžiæ, Hajro Šatroviæ, Samir Topuzoviæ, Hamza Tunoviæ, Ajdin Vukotiæ, Sabaheta Vukotiæ, Meho Zeæo i Narima Žiga.
Polaganju cvijeæa prisustvovale su i porodice poginulih sugraðana te graðani Sarajeva.
Na suðenju Milanu i Sredoju Lukiæu pred Haškim tribunalom zaštiæeni svjedok VG-38 izjavio je danas da su optuženi u junu 1992. godine u jednoj kuæi u Višegradu "spalili oko 70 živih muslimanskih žena, djece i staraca", i opisao kako je on preživio.
Milan Lukiæ
Sredoje Lukiæ
Svjedok je rekao da je tada imao 13 godina i da je tek tri godine kasnije saznao je da je preživjela i njegova majka.
VG-38 je svjedoèio da su 14. juna 1992. godine srpske snage protjerale muslimanske žene, djecu i starce iz njihovog sela Koritnik i uputile ih pješice ka Višegradu, rekavši im da æe iæi "u razmjenu" u Kladanj.
U Višegradu su ih, prema rijeèima svjedoka, srpski vojnici uputili u Crveni krst, ali pošto je bila nedjelja, u kancelariji nije bilo nikoga, poslije èega im je Mitar Vasiljeviæ, èlan paravojne grupe Milana Lukiæa, naredio da idu u kuæe porodice Memiæ u Pionirskoj ulici.
Prema rijeèima VG-38, Milan Lukiæ im je u kuæi Memiæa oduzeo novac i sve vrijedne stvari, a zatim su drugi èlanovi njegove grupe natjerali žene i djecu da se svuku i pregledali ih. Van kuæe bili su Sredoje Lukiæ, kojeg je od ranije poznavao, i drugi paravojnici.
Kasno uveèe, oko 22.30, Lukiæ je naredio muslimanskim ženama, djeci i starcima da preðu u 150 metara udaljenu kuæu Adema Omeragiæa gdje su zatvoreni u jednu prostoriju, kazao je svjedok, precizirajuæi da ih je bilo oko 70.
VG-38 isprièao je da je bio u sredini prepune sobe i da je, naslonivši se na sto, zaspao.
- Najedanput, èuo sam vrisku i zapomaganje i kako neko kaže - ´zapaliæe nas´, rekao je on.
Vidio je vatru na ulaznim vratima i odmah krenuo ka jednom od dva prozora na suprotnoj strani sobe. Primjetio je svoju majku kako razbija jedno staklo, poslije èega je on razbio drugo. Pošto se vatra veæ širila, vidio je Lukiæevog paravojnika Milana Šušnjara kako spolja ubacuje zapaljivu bombu u sobu.
- On je ubacio bombu na suskedni prozor, do vrata, i ona je eksplodirala, i ja sam onda iskoèio... Sakrio sam se u žbunje iza kuæe, možda jedno 20 metara, 25... Odatle sam gledao kako gori kuæa i èuo sam vrisku, bilo je pucanja iz automatskog oružja... Gledao sam sve kako gori tu... Za majku ništa nisam znao, kad sam skoèio... Bili smo zajedno u zapaljenoj kuæi. I od tada je nisam vidio sve do 1995., rekao je VG-38.
Naznaèio je da je mislio da mu je majka izgorjela u kuæi sve dok se nisu ponovo sreli, tri godine kasnije.
Tokom unakrsnog ispitivanja, branioci optuženih osporavali su tvrdnju svjedoka da je na mjestu zloèina sam identifikovao Milana i Sredoja Lukiæa, ali je VG-38 ostao pri iskazu da su to bili oni.
U nastavku suðenja, svjedoèenje je, pod pseudonimom VG-18, zapoèela majka svjedoka VG-38.
Milan i Sredoje Lukiæ optuženi su za zloèine nad muslimanskim civilima u Višegradu 1992-94. godine. Na teret im je stavljeno i da su, dvije nedjelje poslije zlodela u Pionirskoj ulici, spalili još 70 muslimana u drugoj kuæi, u naselju Bikavac.
Za ubistvo višegradskih muslimana, Tribunal je ranije osudio Mitra Vasiljeviæa na 15 godina zatvora, ali ga je oslobodio optužbe da je uèestvovao u spaljivanju civila u Pionirskoj ulici, usvojivši njegov albi da je u to vrijeme, zbog slomljene noge, bio u bolnici u Užicu.
Re: Genocid /agresija(dokumenta, svjedocenja,,slike) 
