Ko ne miri aška cvijeće



Sabah stiže, puklo džemre,
obuzelo ono mene.

Sjetim Te se i spomenem,
oko dušnu iz sna prenem...
Ovaj uzdah drobi st´jene,
nosi tugu, l´ječi verem...
Novi dan ti poklonjen je,
kažu ptice rasanjene...



Moje srce svanulo,
u njem sunce granulo!
Širim ruke, Nebo grlim,
moj Sultane, Tebi žurim!



Dok me grane zovu, mašu,
da napunim srca času,
rosom aška, zorom sašlu,
u beskrajnu bašču našu,
bulbul mi u jednom dašku
kaže: Gledaj cv´jetnu čašku.
Ko ne miri aška cv´jeće,
nikad se probudit neće.



Moje srce svanulo,
u njem sunce granulo!
Širim ruke, Nebo grlim,
moj Sultane, Tebi žurim!

Ostavi sve i prihvati se ljubavi, srcem svojim sve ostalo napusti;
nek te ljubav vodi ka zemlji ljubavi u kojoj te čeka Voljeni.
Uđi u raj Božije biti, spoznaj ljepotu istinskog Dosta;
Sakupi ruže u vrtu jedinstva, tada od boli ništa ne osta.
Na tom putu ljubavi, ašik svoj život žrtvuje,
da bi svoga Mašuka ugledao najposlije.
Vinom Ljubavi bijaše opijen, svaki derviš iskreni;
srce svoje i svoj život, na putu aška ti ostavi.

Hz.Mevlana

Kara Haber


Ne tuguj ti duso mila
bez ljubavi sto si bila
Allah ti se smilovao
u bascu te svoju zvao

Iz srca se zikir cuje
Rabb to dusi porucuje
ime Allah ti spominji
i nista se ti ne brini

Najljepsi je zikir tajni
niko ne zna da je stalni
sretna dusa Rabb a slavi
drustvo tebi Allah pravi

Cim se sjeme ovo rodi
nadje izvor da se poji
izvor njemu hranu daje
sjeme vjecno ce da traje

Ako trazis ovo sjeme
u srcu je tvome brate
samo zelju ti pokazi
izvor cisti ti potrazi

A kad dusa izvor nadje
i niz lice suza sidje
iz srca se sjeme budi
za Allahom ono zudi

Uputimo dovu istu
Gospodaru sto nas stvori
sjeme ovo da nam cuva
srce Allah neka zbori

hf.Bugarija

POTROSIH ZIVOT, SRCE POTROSIH OCI SVOJE,
JER MISLJAH DA ASIK I VOLJENI SU DVOJE,

NO SADA SAZNAH NESTO, SUHOG ZLATA VRIJEDNO,
GDJE JA VIDJEH DVOJE BIJESE SAMO JEDNO!



RUMI

Kada Bog dodijeli čovjeku određenu sudbinu, to čovjeka ne isključuje iz dobrovoljna pristanka, želje i slobodne volje.

Ali, kada Bog pošalje patnju, duhovno slabi od toga pobjegnu; u Boga zaljubljeni, naprotiv, još bliže Mu se primaknu.

Dok traje bitka, svi se plaše smrti, no kukavni se povlače, dok hrabri jurišaju na protivnika.

One hrabre strah nosi naprijed, dok oni slaboga duha umiru u sebi.

Patnja i strah su kamen kušač, koji luči junake od kukavica.

Rumi

Umrijeh kao stijena i postadoh biljka,
Umrijeh kao biljka i uzdignuh se kao životinja.
Umrijeh kao životinja i postadoh čovjek.
Zašto bih se bojao? Kad smrću manji postadoh?
Ipak ću još jednom umrijeti kao čovjek,
Da zalebdim među anđelima blaženim na nebu.
A kad žrtvujem svoju anđeosku dušu
Postat ću ono što um još nikad ne shvati.

Molitva perzijskog pjesnika Rumija Džalaludina.

...tajna ludosti je izvor mudrosti,
mudar covjek je lud od ljubavi,
onaj cije srce po razumu luta,
tudjin je svom bicu po hiljadu puta.

Dzelaludin Rumi


Jedan covjek dođe do vrata Ljubljenog i pokuca.
Glas upita: “Ko je to?”
On odgovori: “Ja sam.”
Glas rece: “Nema mjesta za Tebe i Mene.” Vrata ostaše zatvorena.
Nakon godine samoce i odricanja on se vrati i pokuca.
Glas iznutra upita: “Ko je to?”
Covjek rece: “Ti.” Vrata mu se otvoriše.

Rumi

Rumi



(citati iz knjiga)

• Nema sumnje da ljudska bića imaju slobodnu volju: pogledajmo sav taj očigled dokaza oko sebe.
Nitko ne izdaje zapovijed kamenu: "Dođi!" Niti itko od nežive stvari očekuje odgovor. Slično tomu, nitko nikomu ne kaže da poleti, niti slijepcu kaže da gleda.
Nitko ne veli kamenu: "Zakasnio si", niti pita palicu: "Zašto si zadala onaj udarac?" Niti bi itko govorio te stvari ikomu u koga nema slobodne volje, i tko sve što čini, mora činiti.
Obveze i zabrane, čast i prijekor tiču se samo onih, u kojih je slobodna volja.


• Ljudska bića imaju slobodnu volju u stvarima nepravde i zlodjelništva.
Ta je slobodna volja svojim korijenom u našemu duhu i srcu.


• Očisti sebe od svojstava sobosti,
kako bi uzmogao vidjeti svoju čistu, nepotamnjelu suštinu.

U mom oku Tvoja slika,
moje usne Tebe pominju,
u mom srcu Tvoje boraviste;
gdje je zaista to mjesto,
gdje si Ti odsutan?

Diwan, 82 - Al-Hallaj


Al-Hallaj

"Izašlo je Sunce Voljenog, po noći;
blista, i ne poznaje zalaska.
Ako dnevno sunce zalazi noću,
sunce naših srca to ne može.

DIWAN, 20

samson ...

O ŽIVOTU CAREVA VIII

Ako želiš da u miru živiš i sa protivnikom, uvijek,
kada u tvojoj odsutnosti loše govori o tebi,
ti ga u njegovoj prisutnosti hvali.
Riječ prolazi kroz usta onog ko govori i vrijeđa,
pa ako hoćeš da njegova riječ ne bude gorka,
usta mu učini slatkim.

Onom ko ti uvijek čini dobro
nađi ispriku ako ti u životu učini nepravdu.

Ne čini zulum ljudima na zemlji
da se ne bi uzdah prokletstva oteo prema nebu.