Slijedi ručak – planinarski grah!!!


A u pl. domu održan je sastanak svih predsjednika PD regije!


Planinarsko veselje i druženje uz harmoniku!


Dodjela Zahvalnica učesnicima susreta!


I na kraju zajednički snimak ispred pl. doma „Drenik“!

"VEDRO"!!!

Izvještaj i foto: Cembauer Stevo-STIV, PD „KONJUH“ TUZLA

Djedinska planina 08.01.2011.

Nisam očekivao puno kada sam dobio poziv da krenem na Djedinsku planinu, imao sam dojam da je Djedinska planina slabo posjećena s razlogom i da ne pruža neko posebno planinarsko uživanje. Drago mi je da sam se uvjerio u suprotno i nagradio sebe jednom lijepo planinarskom turom, i istinski uživao u ljepoti Djedinske planine.
(ne bih pravio veliki uvod, pisao o razlogu posjete itd. to je već STIV obradio)
Auto smo ostavili ispred direkcije rudnika Višća. (300mnv)
Hodali smo opreznim koracima po još zamrzlom blatnjavom putu, kojim saobraćaju ogromni kamioni i silaze dole duboko u kop. Sve više podsjeća na Danteove krugove pakla nego na prilaz planini. Depresivno, prljavo i industrijski.
Srećom te prizore ubrzo napuštamo i prvu kraću pauzu pravimo na vrh srušenog sela Gornja Brnjica.
Od Brnjice put nas je vodio samo u jednom smjeru, ka Djedinskoj planini i njenom vrhu Božika.

Ulazimo u crnogoričnu šumu koja je po svoj prilici planski posađena i pokušavamo se orijentisati jer na ovom dijelu staza nije markirana. Ubrzo nailazimo na planinarsku markaciju i nastvljamo je pratiti uživajući u pejsažima Djedinske planine.
Teren polako počinje da se uzdiže, nailazimo na sve strmije i strmije grebene koji vode na svoj vrh, odakle se otvara pogled na novi greben i novi vrh. Planinarsku stazu presjeca šumski put, kojim se služe ili su se služili drvosječe i njihove mašine. Tako da ni ova planina nije pošteđena "sanitarne" sječe.

Bilo kako bilo, sa jednog takvog puta silazimo i pokušavamo da se probijemo kroz šikaru kako bi popriječili put i direktno se popeli na vrh koji je pred nama. Gazeći lišće bjelogorice i krčeći put prepali smo 2 zeca, koji u tren oka nestadoše.
Nastavljamo uzbrdo i teren postaje kršan uz pokoje mlado stablo. U jednom momentu ispod nas, protrčaše dvije srne a minut kasnije iz istog pravca još četiri. Jedna od njih se poprilično prepala čim je počela trčati prema nama .
Konačno izlazimo na bezimeni vrh visine 910m, odakle se pruža pogled na selo Djedina i Zenuni, a sa druge strane novo brdo koje obećava još ljepši pejsaž. Elem, nakon i tog vrha i još nekoliko sličnih izlazimo na Božiku 1155mnv. Usput smo prošli pokraj ostataka lovačkog doma, koji se slikovito rečeno, još pušio. Zato je divljači u ovoliko velikom broju

Naišli smo na malo snijega pred vrhom, ali ništa značajno, dovoljno za skvasit noge i okliznut se.
Odmor i slikanje na vrhu, uz malo čaja i voća. Snimili smo i putokaz koji vodi na Javorije, i nije bilo teško vidjeti Banderu koja s vrha izgleda relativno blizu.
Sa vrha vode dva puta, onaj kojim smo došli i drugi koji vodi niz potok. Odlučili smo se za isti put kojim smo došli jer za rafting je rano .
U povratku niz jednu od onih strmih i kršnih strana ugledali smo da se markacija odvaja u pravcu planinarskog doma, pa smo zaključili da bismo uštedili na vremenu ako krenemo tim putem. Uostalom, upoznat ćemo se sa još jednom stazom. Ubrzo ne tako strm teren postao je veoma strm, a zatim i skoro okomita stijena. Srećom ljudi koji su markirali stazu postavili su sajlu, bar niz glavni dio, i na taj način omogućili bezbjedan silazak do doma.
Poslije graha i čaja došlo je vrijeme da se krene, jer kop je daleko a naše auto još dalje.
Nismo imali problema sa poledicom, jer je sad svo ono blato što je jutros bilo zaleđeno, postalo glib .

Semir, Đapo, Vedran, Lalo i naravno ja

Silazak niz sajlu

Kao zaključak moram reć da Djedinska planina, pored ove staze kojom smo prošli, ima još bar 10 obilježenih staza i sigurno toliko lijepih vrhova. Definitivno vrijedi prošetati njenim šumama i popet se na te vrhove.
Samo savjet za sve koji budu išli, idite kolima do Brnjice ili što dalje možete, da biste izbjegli nekoliko kilometara blata.

Veliki pozdrav

Igor Bjeljac

Panorama iznad sela Brnjica

Uspon na "ZELEMBOJ" - 9.1.2011.godine
S obzirom da nismo učestvovali 2.1.2011.g. na Novogodišnjem usponu na "Zelemboj", organizovali smo se i to uradili 9.1.2011.g. Na uspon, iz Mrljevića, krenula je ekipa PD "Konjuh" Tuzla od 7 članova: Stiv, Ozrenko, Esad, Mandžo (Abdulah), Vera, Amir (novi član) i Nedim (budući član). Prije vrha priključio nam se Mandžo (Miralem) iz PD "Varda" Banovići. Na vrh "Zelemboj" 1060 mnm, popeli smo za 2 h 15 min. Na vrhu smo se sreli sa našom članicom Mimom, te Piljom i Predom iz Banovića. Nakon sat odmora, zajedno smo se spustili Tankom kosom do Mrljevića. Povratak je trajao oko 3 sata. Vrijeme lijepo, sunčano, prohladno i ugodno za boravak u prirodi! "VEDRO"!

Fotoreportaža sa uspona na „ZELEMBOJ“:


Na „Bećarevom brdu“!


Jedan detalj sa staze!


Pogled na „Djedinsku planinu“!


Pogled na „Zelemboj“!

[Edited by STIV on 12-01-2011 at 07:55 GMT]

„ZELEMBOJ“!


Na vrhu „Zelemboj“, 1060 mnm!


Pogled unazad prema vrhu „Zelemboj“!


Usamljeno drvo!!!


Detalj na stazi prema „Tankoj kosi“!