citat:

---

blentava wrote:


Jedne prilike mi je preko foruma došao mail u kome se decidno kaže:
- Tvoje pisanje je ok, za onoga ko razume.

Film u 7D projekciji, sam imala priliku pogledati u okviru sadržaja posećenog aquaparka i od osećaja 3D se razlikuje u tome što je gledalac izložen naletu vetra različitog intenziteta, zapljuskivanju vodom i kompletnom osećaju koji vlada u primera radi rudniku, u posmatranom filmu.
Ovde sam pomenula 7D u prenosnom smislu, a on podrazumeva sve ono što sam kao osoba koja na svet oko sebe gleda iz različitih uglova i strana, doživela. Kao asocijaciju na ovde doživljeni osećaj, navela sam primer tretmana veštica od strane inkvizicije. Sigurno im nije bilo prijatno dok je vatra pucketala oko njih. Opet u prenosnom smislu. Da sam bila bliže verovatno bi ste me posuli i perjem. (to sada radiš psihijatrizacijom).
Iako je ovo virtuelni svet, naše reči mogu imati i imaju realni efekat na osobu kojoj su upućene. U tom smislu se moji komentari mogu percepirati. A ti nastavi da provociraš jer drugačije ne umeš, ne znaš, ne želiš da naučiš i na kraju krajeva nisi ni zainteresovan. Ako radoznalost posmatramo kao deo inteligencije što ona i jeste, nezainteresovanost koju pokazuješ svojim postovima verovatno ima svoje racionalno objašnjenje za koje nisam dovoljno kompetentna pa ga iz tog razloga ne mogu apsolvirati.

スベトラナ

---

citat:

---

blentava wrote:

Osoba koja se pokušava služiti demagogijom u svom komentarisanju, primenjuje Argumentum ad populum koji se sastoji u ne potkrepljivanju svoje tvrdnje prividne uverljivosti, kada ne ulazi u raspravljanje sporne situacije, komentara. Na taj način pokušava pridobiti posmatrače, delujući na njihove osećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni utisak.
Tu vrstu argumenta je moguće prepoznati i po ponekad patetičnim smajlijima kao što je i dr. i po jasnom utisku da je akcent na formi a ne na samom sadržaju argumenta.

---

citat:

---

blentava wrote:
Iz tvoje duge opservacije koja je delimično zasnovana na Argumentum ad ignorantiam (argumentu neznanja), ali ne i nejasne iole pismenom stvoru, izdvajaju se kao i obično argumentum ad hominem i argumentum ad populum. Pokušaj diskreditacije hvale vredan jer si se maksimalno potrudio da bude logično predstavljen. Na prvi pogled.
Ali, (ono što devojci sreću kvari) kad neko kao ti krene u dokazivanje nečega što je uopštenije od onoga što želi da ostane čitaocima u memoriji, za njega kažemo da dokazuje previše. Pri tom, ti dokazujes i specijalniju tezu uz podršku psijatrizacije koja bi trebalo da ima veću specifičnu težinu od uopštenije teze, čime zapravo dokazuješ premalo.

Primer: Ovde dakle želiš pokazati da me treba "potpaliti" (figurativno) zbog navodno lošeg uticaja mojih i preuzetih tekstova na široke narodne mase. Onaj ko bi počeo dokazivati kako to zaista treba uraditi on dokazuje previše, a onaj ko bi krenuo u dokazivanje suprotne teze, dokazivao bi premalo.

Onaj ko dokazuje premalo, olakšava sebi posao, ali ne dokazuje što bi trebalo. Onaj ko dokazuje previše; dokazao bi i užu tezu kad bi uspio dokazati širu. Ali, uopštene teze je uvek teže dokazati, pa se često dešava da se uopštenija teza koju pokušavamo dokazati ne može nikako dokazati; dok bi se ona uža, koju zapravo i treba dokazati, mogla dokazati dosta lako. Zato se kaže:
- Ko previše dokazuje, ne dokazuje ništa ili Qui nimium probat, nihil probat.

---

Zaseban prilog: Pogreške argumentacija nazad

Često se pri argumentiranju koriste pogreške, koje možemo podijeliti u tri glavne grupe: pogreške irelevantnosti, pogreške neosnovanog razloga i pogreške slijeda. Navedimo par:

* Argumentum ad hominem

Najčešći pseudoargument u raspravi, pogotovo u onim "žešćim". Kad neko ne umije pobiti argumentima tvrdnju s kojom se ne slaže, pa je pokušava oboriti pričajući da je onaj koji ju je postavio "poznati lažljivac", "stari pijanac" ili "sin luđaka", i slično, reći ćemo da upotrebljava argumentum ad hominem (argument protiv čovjeka).

Argumentum ad hominem u svojoj "abuzivnoj" (pogrdnoj; uvredljivoj) varijanti sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati čovjek koji je tu tvrdnju postavio.

Postoji međutim i dobroćudnija varijanta ovog argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta, nego da ga uvjeri da se on zbog specijalnih okolnosti u kojima se nalazi (zbog svog zanimanja, pripadnosti nekoj političkoj partiji ili društvenoj grupi, svojih ranijih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj oponira.

Ovim argumentom služimo se na primjer, kada u diskusiji sa svećenikom nastojimo pokazati da on, ako ne želi doci u kontradikciju sa Sv. pismom, treba prihvatiti našu tezu ili kada političkog protivnika uvjeravamo da naša teza s kojom polemizira logično proistječe iz nekih teza za koje se on zalaže.

* Argumentum ad populum

Kada demagog na mitingu ničim ne potkrepljuje svoje tvrdnje, nego im daje privid uvjerljivosti najavljujući ih zvučnim frazama: "duboka je istina da...", "samo pokvarenjak može posumnjati u ..." "tko bolje od vas shvaća kako ...", kažemo da upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk).

Ovaj pseudoargument sastoji se u tome da ne ulazeći u raspravljanje o biti sporne stvari, nastojimo pridobiti slušaoce djelujući na njihove osjećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni dojam. Također, ovaj argument je moguće prepoznati po ponekad patetičnom tonu kojim se iznaša, i po jasnom dojmu da je akcent na formi, a ne na samom sadržaju argumenta.

* Argumentum ad misericordiam

Ako nekog optužuju da je pronevjerio novac, a on odgovara da ima bolesnu ženu i malu djecu; reći ćemo da upotrebljava argumentum ad misericordiam (argument za milosrđe). Ovaj pseudoargument upotrebljava, dakle, onaj tko izbjegavajući raspravu o biti sporne stvari, nastoji probuditi samilost kod sugovornika.

* Argumentum ad verecundiam

Dok se neki rado pozivaju na "općeprihvaćeno" mišljenje, drugi više vole da se pozivaju na misljenje istaknutih pojedinaca, velikih ljudi, "autoriteta", "eksperata", "znalaca". Takvo pozivanje ima neki smisao kada se nestručnjaci prepiru o nekom stručnom pitanju. Ali, ono nije dokaz i ne može odlučiti u sporovima među samim stručnjacima.

Najmanje je takvo pozivanje na mjestu kada se autoritet u jednoj oblasti citira kao arbitar u drugoj; npr. kad se crkveni oci citiraju kao autoritet u nauci, ili kad se političari citiraju kao autoritet u umjetnosti. Pogreška kada se sporna teza dokazuje pozivanjem na mišljenje autoriteta naziva se argumentum ad verecundiam (argument strahopoštovanja prema autoritetima).

* Argumentum ad ignorantiam

Ako se primjerice, tvrdnja da je neka bolest neizlječiva potkrepljuje samo time što jos nije pronađen lijek za nju, kažemo da se upotrebljava argumentum ad ignorantiam (argument neznanja). Bit je ovog argumenta u tome što se dovoljnim dokazom za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju koja joj je protivrječna.

* Argumentum ad baculum

Kada se velika i mala država raziđu u mišljenju, pa velika država počne gomilati trupe na granici male, kažemo da velika država upotrebljava argumentum ad baculum (argument batine/sile). Općenito, ovaj "argument" sastoji se u tome što, u nemogućnosti da drukčije dokažemo svoju tvrdnju prijetimo silom, ili čak i direktno upotrebljavamo silu protiv onog tko se ne slaže s našom tezom.

* Non sequitur

Moguće je da se u dokazu služimo istinitim argumentima i da pomoću njih dokazujemo baš tezu koju bi trebalo dokazati; a da dokaz ipak ne bude dobar. To se događa onda kada teza, koju želimo dokazati, nije zasnovana argumentima kojima se služimo, kada se ona nikakvim valjanim zaključkom ne može izvesti iz njih. Ovakvu pogrešku nazivamo non sequitur (ne slijedi).

Ova pogreška događa se uvijek kad izvodeći tezu iz argumenta pogrešno zaključujemo. Zato se ova pogreška može pojaviti u bezbroj različitih varijanti, naime u svim onim varijantama u kojim se pojavljuju logičke pogreške u zaključku.

* Accent

Često se u pisanju događa da se neke stvari krivo shvate, jer ista rečenica izvučena iz konteksta može zvučati potpuno drugačije od duha u kojem je bila napisana. Accent je pogreška kojoj je spečificno svojstvo da se naglašavanjem pojedine riječi mijenja značenje rečenice. U primjeru, vidi se kako se može mijenjati smisao rečenice, ovisno o tome koje su riječi naglašene (ovdje podebljano).

Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Dakle, ne smijemo prijatelje ogovarati, govoriti ružne stvari o njima, lagati etc...)

Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Ne smijemo pričati loše baš o prijateljima, dok o drugima možemo.)

Naravno, ova se pogreška na forumima gdje prevladava pisana riječ tesko zamijeti (osim ako naglašena riječ nije boldirana/podebljana ili na neki drugi način istaknuta), no njen smisao se može osjetiti po kontekstu.

* Ad hoc

Postoji razlika između "argumenta" i "objašnjenja". Ako želimo dokazati tvrdnju A, a imamo tvrdnju B kao dokaz, onda je iskaz "A je zbog B" argumenat. No, ako želimo dokazati istinitost tvrdnje B, onda iskaz "A je zbog B" nije argumenat, nego objašnjenje.

Pogrešku ad hoc ste napravili kada dajete objašnjenje nekog iskaza koje se ne može primijeniti na sve situacije. Međutim, često je ad hoc postavljen tako da izgleda kao argument, što moze zbuniti. Naprimjer, ako pretpostavimo da se Bog odnosi (ili tretira) prema svim ljudima jednako, onda imamo sljedeći primjer ad hoc pseudoargumenta.

"Ja sam se izliječio od raka."
"Onda se pomoli Bogu. To je sigurno njegova zasluga."
"Dakle, On ce izliječiti i ostale ljude koji boluju od raka?"
"Hmm... Putevi Gospodnji su misterija za smrtnike."

Malo je karikiran primjer, no shvatili ste poantu.

* Afirmacija konsekventa

Afirmacija konsekventa je pogreška u logičkom slijedu, kada izvedemo iz tvrdnje "A implicira B, a B je istinito" tvrdnju "dakle A je istinito". Da bi razumjeli zašto je ovo logična pogreška, dobro je poslužiti se tablicom istinitosti koja će biti napisana. Evo primjera;

"Ako je svijet stvoren od nekog nadnaravnog bića, onda bismo mogli vidjeti red i organiziranost svugdje. Budući da vidimo red, a ne slučajnosti, jasno je da je svijet imao svojeg kreatora."

* Argumentum ad antiquitatem

Ova se pogreška najčešće potkrade kada argumentiramo je li nešto dobro ili loše na temelju toga koliko je staro ili koliko dugo egzistira. Suprotna pogreška je argumentum ad novitatem.

Primjer;
"Dvije tisuće godina kršćani vjeruju u Isusa Krista. Kršćanstvo mora biti istinito, kada je toliko dugo opstalo."

* Argumentum ad novitatem

Pseudoargument, suprotan argumentum ad antiquitatem. To je pogreška u argumentiranju, kada se dokazuje da je neka teorija ili stvar bolja, ukoliko je novija.

Primjer;
"Windows 2000 je puno bolji izbor za operativni sustav od Winowsa 98, zato što je program noviji."

* Argumentum ad crumenam

Pogreška koja se sastoji u tome da se kriterij koristi neke teorije ili stvari objašnjava materijalnim ili novčanim argumentima u korist nje same; odnosno, da su oni koji imaju više materijalne moći u pravu. Suprotan argument je argumentum ad lazarum.

Primjer;
"Microsoftov software je nesumnjivo vrhunski, jer zašto bi onda njegov osnivač Bill Gates danas imao toliko novaca?"

* Argumentum ad lazarum

Ova se pogreška temelji u pretpostavci da se kriterij čovjekovih ili teorijskih atributa određuje prema tome je li bogat ili siromašan, odnosno koliko posjeduje materijalnih dobara.

Primjer;
"Svećenici su bolje upoznati sa smislom života, budući da su se odrekli materijalnoga."

* Argumentum ad logicam

Ovo je tzv. "pogreška pogreške", kojoj je značajka da argumentiranjem da je neka stavka kriva zato što je iznešena kao konkluzija ili zaključak krivog argumenta. Treba zapamtiti da se može doći i do istinitog zaključka preko krivih argumenata.

Primjer;
"Uzmimo razlomak 16/64. Ako "skratimo" broj 6 u brojniku i broj 6 u nazivniku dobit cemo 1/4."
"Ali ne možemo to napraviti, jer to nije matematički korektno!"
"Ali 16/64 je ipak jednako 1/4."

Ovdje vidimo kako smo krivim putem došli do tačnog rješenja (slučajno naravno).

* Argumentum ad nauseam

Ad nauseam zapravo i nije logička pogreška, nego krivo vjerovanje da će se neki argument ako se ponovi više puta, postati nekome prihvatljiv. Ukoliko netko stalno ponavlja istu stvar, izglednije je da neće biti prihvaćena nego da će biti, budući da svakome dosadi stalno ponavljanje.

* Argumentum ad numerum

Ovaj pseudoargument je vrlo sličan argumentu "ad populum". Sastoji se u tome da inzistira na istinitosti neke tvrdnje, potkrepljujuci je brojem ljudi koji vjeruju u nju, što se vrlo često upotrebljava.

Primjer;
"Tisuće ljudi vjeruje u horoskop, pa onda nešto od toga mora biti istina."

* Logična bifurkacija

Bifurkacija je logična pogreška koja se sastoji u tome da netko postavi situaciju koja ima samo dvije alternative, a zapravo ih može biti više.

Primjer;
"Ili je čovjek nastao onako kako Biblija sugerira, ili je nastao od jednostavnih jednostaničnih organizama kako znanost sugerira."

* Kompleksno pitanje

Kompleskno pitanje (complex question) je verbalistički pseudoargument koji se sastoji u tome da se nekoga "prevesla" (kako bi rekli u narodu) tako što će mu se postaviti pitanje na koje ne može odgovoriti.

Primjer;
"Jesi li prestao tući svoju ženu?"

Ovdje pitanje zahtijeva definitivan odgovor, a da se prije nije postavilo pitanje "Jesi li tukao svoju ženu?", tako da se bilo kojim odgovorom "dokazuje" da je odgovaratelj tukao ili još tuče svoju ženu.

Isto tako, ovaj se argument često upotrebljava od strane odvjetnika, kada ispituju osumnjićenika, kako bi ih naveli da odgovore upravo ono što bi potvrdilo njihovu krivnju.

Primjer;
"Gdje si sakrio novac koji si ukrao?"

Jasno je da je pogreška u obliku gdje se pita nešto što još nije niti dokazano, pa se u tome i sastoji logička pogreška.

* Pogreška kompozicije

Ova pogreška se sastoji u pretpostavci da se svojstva elemenata od kojih se sastoji neki objekt automatski odnose i na taj objekt.

Primjer;
"Bicikl je sagrađen od mnogo dijelova koji su lagani, pa je stoga i bicikl lagan."

* Error fundamentalis

Ako je razlog na kojemu počiva čitav dokaz neistinit, valjano izvođenje ne vrijedi mnogo. Ako, na primjer, u raspravljanju o aktualnim problemima Afrike i suvremenog svijeta pođemo od teze da su bijelci prirođeno talentiraniji od crnaca; naši dokazi neće mnogo vrijediti čak i ako izvođenje bude valjano. Pogreška u dokazu koja se sastoji u tome da se polazi od neistinitog razloga naziva se osnovna zabluda ili error fundamentalis.

* Konvertiranje kondicionala

Konvertiranje kondicionala je pogreška argumenta cija je forma "Ako A onda B, dakle ako B onda A."

Primjer;
"Ako prosjek pismenosti ljudi opada, onda opada i broj ljudi koji koriste Internet. Dakle, ako vidimo da se smanjuje broj ljudi koji koriste Internet, znači da opada prosjek pismenosti."

* Petitio principii

Kad kao argument za neku tezu navodimo neku drugu tezu, koja je također sporna i čije dokazivanje pretpostavlja dokazanost teze koju tek treba dokazati, kaže se da smo počinili pogrešku petitio principii (anticipiranje principa). Ovu pogrešku čini, na primjer, majka kad osporavajući optužbu da je njen sin razbio susjedov prozor kaze: "Moj sin do sada nikad nije razbio nečiji prozor. Prema tome nije razbio ni vaš prozor."

* Idem per idem

Kad bi netko u prilog teze da se "kroz staklo može vidjeti" naveo razlog da je "staklo prozirno" ili u prilog teze da "opijum uspavljuje" argument da "opijum ima moć uspavljivanja", mogli bismo reći da dokazuje isto istim (idem per idem). On naime i ne navodi nikakav razlog nego svoju tezu ponavlja drugim riječima.

* Circulus in demonstrando

Ponekad se ljudi pri dokazu služe argumentima koji su naizgled dokazani, ali u stvarnosti nisu. Uzmimo, na primjer, ovakav dokaz;

"Ja sam pošten čovjek. Ako ne vjerujete, pitajte mog prijatelja XY. U ono što će vam on reći možete potpuno vjerovati. Ja vam jamčim da on nikad ne laže."

U ovakvim i sličnim slučajevima, kada se teza A dokazuje pomoću teze B, a teza B pomoću teze A, ili kada se A dokazuje pomoću B, B pomoću C, a C pomoću A, možemo reći da je počinjena pogreška krug u dokazu/logicni šestar (circulus in demonstrando).

* Cum hoc ergo propter hoc

Pogreška slična slijedećoj post hoc ergo propter hoc. Pogrešku čini kriva pretpostavka da su dva istodobna događaja istovremeno i uzročno povezana, odnosno negiranje ostalih faktora koji su eventualno mogli prouzročiti radnju.

Primjer;
"Pismenost raste od kad je izumljena televizija. Dakle, televizija uzrokuje rast pismenosti."

* Post hoc ergo propter hoc

Pogrepka koja se događa zbog pretpostavke da je nešto uzrok nekog događaja samo i isključivo zato što se dogodilo prije tog događaja.

Primjer;
"SSSR se raspao nakon uvođenja ateizma kao državne "religije". Dakle, moramo izbjegavati ateizam zbog toga."


* Ignoratio elenchi/mutatio elenchi

Ovo je jedan od dva tipa pogreške irelevantnosti koja se javlja u mnogo različitih oblika. Prema tome da li se vrši nesvjesno ili svjesno razlikujemo ignoratio elenchi (nepoznavanje pobijanja) i mutatio elenchi (promjena pobijanja).

Primjerice, ovo se može pojaviti kada neki kršćanin počne argumentirati da je kršćanstvo u potpunosti istinita nauka. Ako bi on argumentirao na način da prikazuje kolikim je ljudima kršćanstvo pomoglo, bez obzira koliko dobro on to argumentirao, on neće dokazati prvotnu tezu; odnosno tezu da je kršćanstvo istinita nauka.
www.monitor.hr

Vrste inteligencija

Prema psihologu Howardu Gardneru, čovjek se u svakodnevnom životu služi sa sedam različitih vrsta inteligencije. Ono što mu društvo nudi je mogućnost mjerenja vlastite inteligencije putem IQ testa.

Mjereći svoju inteligenciju na takav način, rezultate istog shvaća kao granice onoga za što je sposoban. No, činjenično stanje je da IQ test može izmjeriti samo mali dio čovjekove inteligencije.

Zbog postojanja tolikog broja inteligencija, ako ih čovjek poznaje i nauči prepoznavati u sebi lakše će razumijeti svoje potencijale.

Vrste inteligencije:

1. VERBALNO – LINGVISTIČKA INTELIGENCIJA
2. GLAZBENA INTELIGENCIJA
3. LOGIČKO – MATEMATIČKA INTELIGENCIJA
4. VIZUALNA INTELIGENCIJA5.
5. TJELESNO – KINESTETIČKA INTELIGENCIJA
6. INTRAPERSONALNA INTELIGENCIJA
7. INTERPERSONALNA INTELIGENCIJA

1. Što predstavlja verbalno – lingvističku inteligenciju?

To je inteligencija koju obilježava sposobnost upotrebe riječi. U širem značenju ona predstavlja kapacitet efektivne upotrebe riječi i u govoru i u pisanju. U ovu inteligenciju je uključena i sposobnost promjene značenja, zvuka i strukture jezika.
Osoba koja ima razvijenu ovu vrstu inteligencije senzitivna je na značenje, zvuk i ritam riječi te na funkciju i snagu jezika. Čitanje, pisanje, slušanje i pričanje traže ovu vrstu inteligencije.

Čovjek u kojem dominira verbalno – lingvistička inteligencija rođeni je pisac ili pjesnik. Isto tako voli čitati knjige i sve vrste printa te ima ogromni kapacitet memorije za sve vrste riječi. U poziciji je naučiti više od jednog stranog jezika. Osoba s ovom vrstom inteligencije najbolje uči slušanjem, gledanjem te bilježenjem podataka.

Kako prepoznati verbalno – lingvističku inteligenciju?

Osoba koja ju ima razvijenu može biti dobra u kreiranju vlastitog jezika, u "prikupljanju" fraza i priča, pamćenju citata iz knjiga ili s TV-a, pričanju priča ili pisanju poezije te je vjerojatno počela čitati u ranoj dobi tako da je sama naučila.

2. Što predstavlja glazbenu inteligenciju?
To je inteligencija koju obilježava sposobnost razumijevanja i upotrebe glazbe. U širem značenju ona uključuje kapacitet percepcije, kreiranja i izražavanja muzičkih formi. Individualac koji ju posjeduje ima osjećaj za ritam i zvuk glazbe, lako pamti zvukove te uživa u svim vrstama istih.
Također mu zvukovi vrlo lako mogu odvući pozornost. Ova vrsta inteligencije omogućava čovjeku da čuje glazbu u svom umu te da razmišlja muzički. Čovjek u kojem dominira ova vrsta inteligencije obično pjeva sam sebi. Nadaren je za glazbu općenito i u stanju je zapamtiti neku melodiju nakon samo 3 – 4 puta što ju je čuo. Kad svira glazba, jedan dio njegovog tijela je uključen u to što čuje.
Svjestan je i svih zvukova kao što je puhanje vjetra, zujanje kukaca, buke u prometu... Zbog toga ne čudi što su takvi individualci odlični glazbenici i to otkriju još u ranom djetinjstvu. Čovjek s ovom vrstom inteligencije ima bolju koncentraciju ako svira glazba u pozadini.

Kako prepoznati glazbenu inteligenciju?

Osoba koja ju ima razvijenu pjeva melodije s potpunom točnošću, pamti pjesme po melodiji ali bez riječi i proizvodi različite vrste zvukova.

3. Što predstavlja logičko – matematičku inteligenciju?
To je inteligencija koju obilježava primijena logike u sistemima i brojkama. U širem značenju ona uključuje sposobnost efektivne upotrebe brojeva. Individualac s ovom vrstom inteligencije tendira uspostavljanju logičkih odnosa, prijedloga i postavki ( ako – tada, uzrok – posljedica ).
Onaj koji ju posjeduje dobar je u analiziranju, kalkulacijama i planiranju te svrstava stvari na principu logike. Teži za onime što ima smisla te rješava probleme na principu logike. Također priča u sekvencama – 1. xy, 2. xz, 3. yz.
Čovjek u kojem dominira ova vrsta inteligencije razmišlja logički. Tipičan primjer ove inteligencije su igrači šaha. Ovakva osoba ima svjetlosno brzu vizualnu analizu i sposobnost izlaganja informacija na siguran način. Dobro joj ide u školi što je usko povezano s ovom inteligencijom. IQ testovi najviše se oslanjaju na mjerenje ove vrste inteligencije.

Kako prepoznati logičko – matematičku inteligenciju?
Osoba koja ju ima razvijenu vrlo je organizirana počevši od slaganja odjeće i obuće, uočava sličnost i različitost stvari, apstraktna je i sposobna izgraditi imaginarni svijet.

4. Što predstavlja vizualnu inteligenciju?
To je inteligencija koju obilježava sposobnost viđenja stvari u umu. U širem značenju ona uključuje sposobnost vizualne percepcije pojavnog svijeta ili promjenu vizualne percepcije ( npr. dekorater interijera ). Ona uključuje i osjetljivost na boje, linije, formu i prostor.
Osoba koja ju posjeduje može osjetiti kako će nešto izgledati jer vidi jasno stvari u svojoj glavi. Ima sposobnost vizualizacije i kreiranja umjetničkog pogleda na svijet. Čovjek u kojem dominira ova vrsta inteligencije ima sposobnost razmišljanja i gledanja na stvari u obliku slika. Ovu inteligenciju imaju slikari koji mogu iz uma iznijeti ono što drugi ne mogu vidjeti.

Kako prepoznati vizualnu inteligenciju?
Osoba koja ju ima razvijenu ima vizualizacije u svojoj glavi, gledajući u sliku svojim tijelom će kopirati oblik iste, ima sposobnost slikanja onoga što vidi, lako nalazi svoj put.

5. Što predstavlja tjelesno – kinestetičku inteligenciju?
To je inteligencija koju obilježava sposobnost adekvatne uprabe tijela. U širem značenju individualac koji ju posjeduje upotrebljava cijelo svoje tijelo kako bi izrazio svoje ideje i osjećaje ili upotrebljava svoje ruke za kreiranje stvari. Najbolje uči djelovanjem.
Ova inteligencija zahtijeva fizičke vještine kao što su koordinacija, balans, snaga i brzina. Ova inteligencija je prisutna do određenog nivoa u svakom čovjeku. Kao primjer ove inteligencije mogu se navesti plesači koji su postali majstori u pokretanju svoga tijela.

Čovjek u kojem dominira ova vrsta inteligencije ne može sjediti u miru. Konstantno mora biti u pokretu. Ovakva osoba često ima intuitivne osjećaje o rješenju problema, ali ne zna kako do njih doći. Ona ga samo osjeća. Ona uči putem svog tijela.

Kako prepoznati tjelesno – kinestetičku inteligenciju?

Osobu koja ju ima razvijenu može zanimati sport, ples ili bilo koja druga tjelesna aktivnost te bilo koja aktivnost koja upošljava ruke.

6. Što predstavlja intrapersonalnu inteligenciju?
To je inteligencija koju obilježava razumijevanje vlastitih misli i osjećaja. U širem značenju ona je bazirana na znanju o samom sebi i sposobnošću djelovanja koje se bazira na tom znanju. Karakterisitke ove inteligencije uključuju čovjekovu sliku o samome sebi, svjesnost unutarnjih kretanja, namjere i motivacije, sposobnost samodiscipline, samorazumijevanja i samopoštovanja.

Čovjek u kojem dominira ova vrsta inteligencije ima jaku osobnost, ali ju manifestira na puno osobniji način nego što to čine osobe s razvijenom interpersonalnom inteligencijom.

Ovakva osoba se lako nosi sama. Ima duboku svjesnost o sebi i jako razvijen unutarnji svijet kojeg ne iskazuju niti ne dijele s drugima. Ako je ovakva osoba nadarena za neku umjetnost, može postati jako dobra u onome što radi pod uvjetom da nije sramežljiva. Čini se vrlo neovisnom i izražava snažna mišljenja i osjećaje u diskusijama.

Kako prepoznati intrapersonalnu inteligenciju?

Osoba koja ju ima razvijenu je vrlo neovisna, zna i razumije svoje emocije, pronalazi tajna mjesta i radi stvari na svoj način.

7. Što predstavlja interpersonalnu inteligenciju?
To je inteligencija koju obilježava sposobnost dobre interakcije s drugim ljudima. U širem značenju ona uključuje sposobnost percepcije stanja, intencija, motivacija i osjećaja drugih ljudi. Također može uključivati i senzitivnost gesti lica, glasa i gesti općenito.
Ovakva osoba je dobra prema drugim ljudima, zna što treba učiniti da se poveže s nekim, ljudi ju doživljavaju senzitivnom, voli kontakte s ljudima i društvena događanja.

Čovjek u kojem dominira ova vrsta inteligencije ima jaku osobnost i osjeća sve ono što se događa oko ljudi s kojima je u kontaktu. Najuspješniji prodavači imaju ovu vrstu inteligencije. Osoba s razvijenom ovom vrstom inteligencije može biti izvrstan političar ili medijator.

Kako prepoznati interpersonalnu komunikaciju?

Osoba koja ju ima razvijenu lako sklapa prijateljstva, brine se o drugima te ima ulogu vođe drugih.

Svih sedam vrsta inteligencija nalazi se u mozgu svakog čovjeka. Što više razvija svaku od njih, to će ona biti stimuliranija te će se više manifestirati.
http://vijesti.gorila.hr/

NaĆi,prozva me
Ćuj stara,libo mene ona stvarka i za tobom i za tvojim oćiglednim problemom,kako ba uznemiravanje i mobing,nisam ti ni osovo ništa,ni u ušo u raspravu sa tebom,a sad bi ti se najradije svaćega sjetio.al neću.
Ipak ja kao Bosanac,imam urodjenu trpećivost,spram,scumbegova kaka si i sama,što sa tobom naravno nije stvar.Ne moreš ti brez Agresivnog ponašanja,je`le. U Napad,napad,al brez Haseta.
Ako si pametna,ko što sama za sebe govoriš,svatićeš,o ćem ti govorim.
Na.

Naći,okan me se ženo,fino ti kajem,ne spominji me,ne kopiraj moje postove,zavbilazi me.Inaće ću se maksuzije ućlanit na sve te forume da muhabetim,dok se đirgizi ne razniđu.




[Edited by primus inter pares on 23-08-2011 at 10:36 GMT]

citat:

---

blentava wrote:
Jedina osoba koja je našla za shodno da mi se izvini za nekorektni vid komunikacije prema mom forumskom imenu i pisanju je MelMel.
Prihvatila sam njeno izvinjenje.

A ona je ujedno i jedina koja mi je u mojoj drugoj temi napisala pravi savet:


スベトラナ

---

Uploaded with ImageShack.us

Draga @blentava,
zamolila bih te ako mozes da me ne uzimas vise u tastaturu...
iskreno na tvoju temu ulazim samo kad vidim da je neko drugi pisao,inace ne...
Ja na Tuzlarije dolazim da se opustim i ismijem i ne zanimaju me rasprave ni sekunde,znaci ne zanima me ni razvod,ni ljubavnice,nista od navedene tematike...

Molim te kao insana,nemoj me spominjat jer ti me zaista ne zanimas,nit si mi bitna da te analiziram,dok kliknem na x na tuzlarijama zaboravim i na tebe i na vecinu forumasa ...

Hvala
i svako dobro u ovom mubarek mjesecu

citat:

---

blentava wrote:
Drago mi je da opstajem u društvu vrlo pametnih i mudrih osoba koje se ne libe pohvaliti svojom mudrošću.

---