ovde treba kamion stimulativa...

citat:

---

blentava wrote:
Ljubav ili seksualna ovisnost

Svakom od nas je nešto drugo privlačno, nekima je bitan smisao za humor, drugima ponašanje, ali svima nama je bitan izgled koliko god mi to ne želimo priznati. Moda se mijenja, pa se tako i naš ukus mijenja i prilagođava. Ipak ono što nikada ne izlazi iz mode su bogatstvo, slava i stalež. Međutim nisu samo ponašanje i izgled ključni za zaljubljivanje i seks. Tu su još i feromoni. Feromoni mogu biti vrlo moćni i efektivni. Zbog njih često puta muškarac i žena u vezi u isto vrijeme osjećaju seksualnu želju za partnerom bez obzira na to da li se partner nalazi u blizini ili ne. Ipak, ni feromoni ne mogu baš sve nadoknaditi. Osobna higijena, održavanje tjelesne kondicije i informiranost bitni su činitelji koji se ničime ne mogu zamijeniti. Isto tako nježnost i trud će uvijek biti pozicionirani na vrhu jer to je nešto što ostaje u lijepom sjećanju i uvijek želimo da se ponovi. Grubost nikada nije ugodna, a sigurno rezultira odbojnošću i izbjegavanjem.

Često se pitamo što to znači biti zaljubljen. Slušamo o zaljubljenosti drugih ljudi, čitamo pjesme i romane o sretnim i nesretnim ljubavima, ali da li smo u stanju prepoznati da li smo mi uistinu zaljubljeni? Svaka ljubav je drugačija. U ranoj fazi zaljubljenosti misli nas uvijek vode prema osobi koja nam se sviđa. Neki ljudi u toj fazi mogu postati dosadni sugovornici jer jedino o čemu mogu pričati je osoba u koju su zaljubljeni. Isto tako ljubav može biti i vrlo energična. Zaljubljena osoba je puna energije, sretna, ima osjećaj da je cijeli svijet njezin i da je sve moguće. Ali, ljubav može biti i uzrok usporavanja, zaljubljena osoba se osjeća utučeno, depresivno i nije u mogućnosti da išta učini osim da sjedi i razmišlja o onome koga voli. Ljubav može zatočiti osobu u maštanje i biti bijeg iz realnog svijeta, ili može biti inspiracija i stvoriti novo značenje i svrhu realnosti. Bilo skrivena ili javna ljubav, ona navodi muškarce i žene da stvaraju, grade, rade stvari za koje nikad nisu ni sanjali da mogu - od osobnih uspjeha do javnih priznanja. Ali postoji i tamnija strana ljubavi koja je mnoge otjerala u smrt, očaj, depresiju i tugu.

Kada se jednom nađete u jednom od tih stanja, uvijek postoji sitna sumnja da li je to ljubav ili samo seksualna privlačnost. Postoje tri faze ljubavi; zaljubljivanje, zaljubljenost i ljubav. Zaljubljivanje je kada su svi osjećaji izmiješani i kada su nam misli okupirane samo jednom osobom. Zaljubljeni ste kada osjećate da je osoba samo vaša i kada ste uvjereni da nećete preživjeti ako je izgubite. Ljubav je zadnja faza u kojoj znate sve partnerove strahove i vrline, kada mu opraštate sve pronalazeći zadovoljavajuća objašnjenja. Zaljubljivanje može trajati nekoliko tjedana ili mjeseci, zaljubljenost može trajati još nekoliko godina ali prava ljubav je ono što vezu čini trajnom.

Prema zapadnjačkoj kulturi muškarci i žene različito doživljavaju ljubav. Muškarci su više orijentirani na seks i često puta više vole izaći sa drugim muškarcima nego sa partnericom. Žene zato žele samo romantiku i nježne trenutke. Vrlo često se takvo ponašanje tumači time da muškarac drugačije doživljava ljubav nego žena, ali vjerojatnije je da je to samo rezultat utjecaja društva koje je stvorilo pravilo po kojem muškarac uvijek mora biti macho.

Ponekad se pitamo zašto smo se zaljubili baš u tu osobu. Ljudi se vrlo često zaljubljuju u osobe koje imaju sličnu prošlost ili neke osobine kao i oni. Takva privlačnost može biti uspješna, ali ponekad i vrlo opasna. Velik je broj muškaraca i žena čiji partneri ih iskorištavaju i s kojima uopće ne izgledaju sretno, ali su opet s njima. Jedan od razloga zašto se žene zaljubljuju u pogrešnog muškarca je zato što očekuju da će biti uzbudljivo. Što im više stvari partner zabrani to će njima biti uzbudljivije to raditi. Ali seks sa agresivnim partnerom je ipak puno ozbiljniji problem. Ima puno razloga koji utječu na ostanak u vezi sa agresivnim partnerom. Jedan od čestih razloga je nisko mišljenje o samome sebi, stoga vjerujemo da smo kaznu i zlostavljanje zaslužili. Ako smo odrasli u okruženju u kojem su nas uvijek ponižavali i omalovažavali, postoji velika mogućnost da ćemo naći partnera koji će to nastaviti. Isto tako može se desiti da nađemo partnera koji će se ponašati prema nama jednako loše kao što mi mislimo o sebi. Takve veze su gubitak vremena i energije, a što je još važnije mogu biti jako opasne. Ako u takovoj vezi ima djece, postoji velika mogućnost da i ona postanu agresivna i da imaju vrlo nisko samopoštovanje i samopouzdanje. Najbolje je takve veze prekinuti što prije i tako svesti posljedice na minimum.

Postoji i opsesivna ljubav. Opsesivno zaljubljena osoba zaljubljena je u fantaziju koja je smještena u živu osobu. To može biti netko koga viđa u prolazu, a s kim u stvari ima jako malo zajedničkog. To isto tako može biti osoba iz časopisa ili sa televizije. Ako se opsesivno zaljubljene osobe uspiju približiti osobi koja ih interesira vrlo se često razočaraju ili budu odbijeni. Opasna opsesija je kada se izmiješaju stvarnost i mašta. Neki ljudi pribjegavaju tome ako im je veza neuspješna, a ne vide način da je drugačije promjene. Da se riješi takva situacija potrebno je realno sagledati situaciju i pomiriti se sa činjenicom da nitko nije savršen. Prava ljubav je kada možete vidjeti sve vrline i mane i prihvatiti ih kao dio osobe koju volite.

Ipak, ljubav i seks ponekad mogu biti i loši za partnere. Većinom su za dobar osjećaj pri zaljubljenosti i dobar seks odgovorni endorfini, koje proizvodi tijelo kada poraste strast. Ponekad ljudi riskiraju svoje karijere, ugrožavaju brakove i zaboravljaju na humanost upravo radi endorfina o kojem postaju ovisni. Savjetnici i stručnjaci koji pokušavaju izliječiti ljude od takve vrste ovisnosti tvrde da takva ovisnost može biti jako opasna, jer ovisnici nakon nekog vremena ne biraju način kako će zadovoljiti svoju potrebu. Kada se pokušava otkriti seksualna ovisnost bitno je razlikovati pojmove seksualna ovisnosti i ovisan seks. Ovisan seks je kada netko koristi seks da iskaže svoju ljutnju, da se osjeća moćnim i da sakrije osjećaje. Seksualna ovisnost je kada se ljubav i seks uklapaju u oblik ponašanja koji daje osjećaj moći i kontrole. Jedna od pretpostavki zašto nastaje seksualna ovisnost je zlostavljanje u djetinjstvu, bilo ono psihičko, fizičko ili seksualno.
Ivana Komšić, dipl. psiholog
www.cybermed.hr

---

citat:

---

Viper100 wrote:

---

Muškarci koji mrze žene

Pre nego što pružimo detaljan opis muškarca koji mrzi žene i ponašanja kojima pribegava kako bi stekao potpunu kontrolu nad svojom partnerkom, smatramo da je važno da se osvrnemo i na razloge zašto je važno učiniti dostupnim informacije koje se tiču ove problematike. Naime, u literaturi najčešće nailazimo na dva tipa ličnosti sa kojima partnerski odnos može biti ugrožavajući.

Prvi je narcisoidni tip čoveka. Narcis je potpuno opsednut sobom i teži da stupi u vezu prvenstveno kako bi stekao divljenje drugih i na taj način sebe uverio koliko je poseban. On nema kapacitete da pruži ljubav već nastoji da za sebe prigrabi što više ljubavi i divljenja.

Drugi tip je psihopata koga smo već opisali u jednom od tekstova. Psihopata je sklon da pravi haos od svog života, da izrabljuje svakoga ko mu se nađe na putu (uključujući i svoju partnerku). Služi se lažima i prevarama. Ukratko, njegova glavna odlika jeste nedostatak savesti.

Misogogynist tj. ženomrzac u izvesnom smislu se razlikuje od pomenute dve kategorije. On nije tipični psihopata, narcis ili sadista iako su neke od ovih osobina često u njegovom karakteru. U tom smislu postoje izvesna preklapanja između muškarca koji mrzi žene, psihopate i narcisa koje smo već opisali u našim tekstovima. Ipak, ono što je svojstveno tipičnom ženomrscu jeste to što je on sposoban za dugotrajnu vezu sa jednom ženom. Njegova ljubav deluje kao žarka i žestoka a tragično je na koje sve načine uništava ženu za koju tvrdi da je duboko voli. Ono što je njemu najvažnije u partnerskom odnosu jeste da ima kontrolu nad svim aspektima partnerskog odnosa.

U narednom delu teksta opisaćemo ponašanja ženomrsca i mehanizme kojima on postepeno urušava svaki osećaj samopoštovanja kod svoje partnerke. Ujedno ćemo napraviti i osvrt i na porodične faktore koji mogu da dovedu do razvoja sklonosti da se žena podredi muškarcu. Razlog zbog kojeg smo se opredelili da opišemo muškarca koji mrzi žene a ne ženu koja mrzi muškarce nije zbog toga što ovakvih žena nema. Sigurni smo da postoje i takvi slučajevi. Ipak, postojeća literatura i klinička praksa pokazuju da su muške psihopate kao i muškarci koji mrze žene daleko prisutniji u populaciji u odnosu na žene koje pokazuju ovu sklonost. Razlozi za ovo su verovatno raznovrsni a njihovo razmatranje ostaje jedan od izazova psihologije.

Smatramo da je važno naglasiti da ovaj članak predstavlja rezime istoimene knjige Muškarci koji mrze žene i žene koje ih vole, autorke Dr Suzan Forward, koja je svojevremeno bila jedna od najprodavanijih knjiga u okviru self-help literature u Americi. Preporučujemo je svim ženama koje su se našle u partnerskom odnosu koji je na štetu njihove emocionalne i psihološke dobrobiti. Ujedno, smatramo da je važno napomenuti da ovaj članak nije uperen protiv muškaraca i da on nije produkt feminističkih shvatanja (naročito kada se feminizam pogrešno shvata kao mržnja prema muškarcima). Ovaj članak kao i knjiga na kojoj je baziran, može pomoći ženi da shvati muškarca koji u vezi uništava njeno samopuzdanje kao što može biti od neprocenjive vrednosti za muškarca koji uvidi da se ponaša kao ženomrzac i koji želi da se promeni. Ovaj članak, kao uostalom i sajt VAŠ PSIHOLOG, promoviše pravo na psihološku i emocionalnu dobrobit svakog pojedinca bilo da je on muškarac ili žena.

Kako počinje veza sa ženomrscem

Veza sa ženomrscem najčešće ima vrtoglav početak. Romansa počinje veoma brzo sa velikom dozom uzbuđenja. Imate utisak da ste naleteli na najromantičnijeg muškarca na svetu. On čini sve da vas šarmira, prosto vam skida zvezde sa neba! Ono što se posle izvesnog vremena ispostavi jeste da ovakvi muškarci dolaze u paketu sa nizom problema bilo da se radi o novčanim problemima, alkoholizmu, narkomaniji ili da pati od posledica nesrećnog detinjstva ili prethodnih neuspelih veza.

Veliki deo uzbuđenja na početku veze upravo proizilazi iz ideje žene da će snagom svoje ljubavi da reši sve njegove probleme. Ovo uverenje za mnogo žene predstavlja veoma snažan afrodizijak. Ona veruje da će ga njena ljubav izlečiti od svakog problema i patnje. Upravo kroz ovakvu kompatibilnost potreba, njegovu da bude izbavljen a njenu da mu nadoknadi sve muke koje je pretrpeo u životu, stvara se odnos uzajamne zavisnosti u kome je osećanje samog sebe kao jedinke potpuno potisnuto. Ono što žena na početku ne zna jeste da je svako spasavanje ovakvog čoveka čista iluzija i na taj način upliće se u zavisnički odnos u kome više gubi nego što dobija sve dok se ne nađe u poziciji da je svaki njen korak kontrolisan od strane njenog partnera.

Kojim ponašanjima ženomrzac postiže potpunu kontrolu nad svojom partnerkom


Nakon što prođe period medenog meseca, na scenu stupaju njegova ponašanja koja su vrlo često prožeta besom i napadima iz sasvim nepoznatih razloga. Ono što ženu veoma zbunjuje jeste nagla promena partnerovog ponašanja koja se kreće od šarma ka besu. Ponašanja kojima on postepeno urušava ženino samopoštovanje su nastojanje da kontroliše sve aspekte njenog života, vika, pretnje, povlačenje i ljutito ćutanje, ponižavanje, ljubomora, posesivnost i konstantna kritika za sve i svašta.

S obzirom da žena ne ume sebi da objasni ove ispade ona najčešće pribegava racionalizaciji kao mehanizmu odbrane. Pod ovim se podrazumeva da prelazimo preko svakog saznanja koje je u suprotnosti sa našim dobrim osećanjima. To je način da prihvatimo neprihvatiljivo. Dakle, vidimo ponašanje koje je neprijatno ali ga preimenujemo i opravdamo. Tako smo sklone da njegovu dreku objasnimo prevelikim pritiskom na poslu ili nesrećnim detinjstvom koje ga je načinilo impulsivnom osobom.

Obzirom da je njegovo ponašanje veoma promenjivo, žena je sklona da se vodi sledećom logikom: ako on ume da bude tako divan, onda mora da zbog nečega što ja činim stvari krenu nizbrdo. Ovo uverenje vodi ka tome da se ona dobro oseća u vezi sebe same onda kada je on dobro raspoložen. Njegovo raspoloženje počinje da ima presudnu ulogu u njihovom odnosu a žena preuzima krivicu za sve što u vezi pođe loše. Ona nastoji da pronađe ono ponašanje kojim će on biti zadovoljan ali njegovo raspoloženje u toj meri je promenjivo da ono što mu se danas dopada, možda mu se sutra više neće dopasti. Nema načina da se utvrdi šta će ga „pokrenuti“. Njen život počinje da se svodi na smišljanje kako da mu udovolji.

Kao što smo rekli, svi manevri kojima ženomrzac pribegava za svoj cilj imaju postizanje maksimalne kontrole nad životom svoje partnerke. Nemilosrdna kritika i stalno pronalaženje grešaka jeste jedan od načina. Ovo ponašanje predstavlja vid psihičkog zlostavljanja koje je prerušeno u „želju“ da se od žene napravi bolji čovek.

Sužavanje ženinog sveta je takođe jedan od načina da je u potpunosti veže za sebe. Ovaj proces počinje na način koji u početku ženi može da laska kao recimo kada ona izađe a on joj stavi do znanja kako je brojao sate dok se ne vrati kući i kako je bio usamljen bez nje. Ipak, tanka je granica između ove odanosti i posesivnosti koja postepeno vodi ka tome da se ona odriče mnogih stvari u kojima je ranije uživala samo da se on ne bi osetio usamljenim.

Neki ženomrsci ispoljavaju neprijateljstvo prema ženi kroz seksualnu grubost. Oni nanose fizičku bol u seksu tako što štipaju, grizu ili se duboko nabijaju s namerom da ozlede ženu. Ovde naravno nije reč o seksualnom ponašanju u kojem oba partnera uživaju već o aktivnostima koje su neprijatne za ženu ali koje ženomrzac uporno sprovodi uprkos činjenici što to kod nje izaziva bol, nelagodu ili poniženje. Nije retkost da je ovakav muškarac ovisnik od seksa, on koristi seks kako bi narkotizovao duboko ukorenjenu teskobu. Seks mu omogućava privremeno opuštanje i nema značenje uzajamnog deljenja intime, o vođenju ljubavi i da ne govorimo! Ženomrzac će često reći da mu je seks potreban zato što je imao naporan dan, težak sastanak itd.

S obzirom da nastoji da uspostavi kontrolu nad svim vidovima zajedničkog života, to važi i kada su finansije u pitanju. Postoje dva tipa ženomrsca kada se radi o novcu: „onaj koji dobro zarađuje“, finansijski stabilan, i „tragičan junak“, koji sebe vidi kao žrtvu poslovnih neuspeha za koje su naravno uvek krivi drugi. Njega često mora da izdržava partnerka. Bilo da on zarađuje veći deo novca ili da oboje doprinose zajedno, ili je žena ta koja ga izdržava, on je taj koji određuje kako će se novac trošiti! Veliki broj poslovno uspešnih žena kada se upuste u vezu sa ovakvim muškarcem bivaju izmanipulisane tako da odustanu od svojih profesionalnih ambicija. Ubeđujući ženu da joj je mesto kod kuće a da je on taj koji treba da zarađuje za oboje, on postiže još veću kontrolu nad njenim životom.

Zahtev za kontrolom podrazumeva i kontrolu ženinog društvenog život. Da bi se osećao sigurnim, ženomrzac mora kontrolisati vaše misli, stavove, vaša osećanja i ponašanje. Stoga će jedino oni prijatelji koji podržavaju njegovo mišljenje i njegove stavove biti dobrodošli u vašem životu. Svako ko vam može ukazati na drugačiji pogled na stvari, za njega verovatno neće biti prihvatljiv. On će se koristiti raznim metodama da skuči i suzi vaš svet. Jedna od metoda je da vam druženje učini tako neprijatnim da ćete radije ostati kod kuće.

Izlasci u društvo mogu se pretvoriti u pravu muku. Ženomrzac u društvu ženinih prijatelja može biti naročito šarmantan a potom kada ostane na samo sa svojom partnerkom on će olajavati njene prijatelje da bi na taj način naglasio nedostatak njene ličnosti. Ako ženu posle svakog izlaska čekaju kritika i bes, ona će verovatno zaključiti da od izlaska sa njim ima više štete nego koristi i počeće sve više da izbegava društvena okupljanja. Još jedna od taktika kojom on nastoji da svoju partnerku izoluje od drugih jeste otvoreno ponižavanje u društvu, on će vređati njenu inteligenciju, karakter, izgled…

Ženomršćeva kontrola nad partnerkom je kao koren biljke: grana se na mnoga područja njenog života-njen posao, njena interesovanja, prijatelje pa čak i njene misli i osećanja. Kao posledica psihičkog zlostavljanja kome je izložena ona vrlo često preuzima njegovu sliku realnosti i sama sebe počinje da doživljava kao rđavu a kritiku kao sasvim zasluženu.

Kod velikog broja žena koje se nakon ovakvih veza obrate za psihoterapijsku pomoć postoji dramatičan gubitak samopoštovanja udružen sa dodatnim simptomima kao što su čir na želucu, gojaznost, migrene, gastrointestinalni poremećaji, poremećaji u jelu i u snu. Uprkos ovim razornim posledicama, mnoge žene ostaju u ovakvom odnosu i tvrde da je sa njihovim vezama sve u redu. U članku Žene koje se zaljubljuju u psihopate/narcise/ženomrsce posebno ćemo se osvrnuti na emocionalne zamke u kojima se ove žene nađu koje otežavaju da se iskobeljaju iz destruktivnog partnerskog odnosa.

Kako muškarci nauče da mrze žene

Muškarci koji mrze žene vrlo često spadaju u neki od poremećaja ličnosti (granični poremećaj ličnosti, narcistički poremećaj ličnosti, psihopatija…) Njihova mržnja prema ženama predstavlja samo jedan od aspekata njihove patologije. Ipak, muškarac koji ima sklonost da podredi i ponizi ženu ne mora nužno biti i poremećaj ličnosti. Ova sklonost može da se nauči kroz određene sredinske tj. porodične faktore. Vrlo često porodični i genetski faktori udruženo deluju i dovode do destruktivnih tendencija u odnosima, kako sa ženama tako i sa svim ljudima sa kojima ovakav muškarac ulazi u odnos.

Dr Suzan Forward koja je svoju terapijsku praksu usmerila na rad sa ženama koje su bile u vezama sa ženomrscima, ovaj tip muškarca opisuje kao nekoga ko je uhvaćen u sukob između svoje potrebe za ljubavlju žene i duboko ukorenjenog straha od nje. Ovakvom muškarcu, kao i svima nama, je želja da bude voljen ali kod njega je sa željom udružen i strah. On veruje da će ako zavoli ženu ona moći da ga povredi, liši svega ili napusti. Pošto joj je pripisao ovakvu mitsku moć, ona za njega postaje zastrašujući lik. U nastojanju da ublaži taj strah on obično nesvesno pokušava da ublaži moć žene u svom životu. On kroz različite taktike pokušava da je liši njenog samopouzdanja i učini je jednako zavisnom kao što je on zavisan od nje. Čineći nju slabom, tako da ne može da ga napusti, on donekle umiruje svoj strah od pomisli da će biti napušten.

Zbog ovih snažnih, protivrečnih osećanja, ženomrščeva partnerka nije samo predmet ljubavi i strasti već i središna tačka njegovog gneva, panike, straha i mržnje.

Porodični odnosi koji predstavljaju pogodno tlo da se kod dečaka razvije sklonost da mrzi žene jesu oni u kojima ne postoji ravnoteža između majčinke i očinske uloge. U ovakvim porodicama otac je ili suviše strog ili suviše pasivan zbog čega je dečak previše orijentisan prema majci koja postaje centralna figura u njegovom životu. Majka koja najčešće nije zadovoljna u braku, takođe se okreće svojoj deci koju pokušava da navede da udovoljavaju njenim potrebama. Majke u poremećenim brakovima vrlo često iskorišćavaju svoju decu kako bi rešile svoje probleme. Bilo da pribegava preteranim zahtevima od svog deteta, odbacivanju, preteranoj kontroli, rezultat je isti: dečak postaje previše zavisan od nje. Kada odraste on prenosi ovu zavisnost, kao i sukobe i strahove vezane za majku, na svoju partnerku. On je doživeo svoju majku kao nekoga ko ima moć da ga razočara, da mu uskrati ljubav, da ga guši i gnjavi, učini ga slabim ili usmeri svoje nezajažljive potrebe ka njemu i potom je sklon da svoju partnerku doživljava na isti ovaj način. Majka ženomrsca često kod svog sina stvara doživljaj da ona bez njega ne može živeti i da je on dužan da se brine o njoj i da joj nadoknadi sve ono što nije dobila od svog muža. Ona svom sinu na različite načine šalje poruku da nije u stanju da se brine sama o sebi, da bez njegove ljubavi ne bi imala za šta da živi, može se često razbolevati i biti depresivna…sve u funkciji toga da bude centralna figura u životu svog sina. Na taj način, ona ga stavlja u ulogu kojoj on nije dorastao i doprinosi tome da se kod njega javlja osećanje ozlojađenosti, koju će on kasnije pretvoriti u bes prema ženama.

Dečak mržnju prema ženama može naučiti i kroz posmatranje očevog ponašanja. Ukoliko otac predstavlja model agresivnog ponašanja prema ženama, dečak će naučiti da je ovaj vid ponašanja prihvatljiv i legitiman način ophođenja prema pripadnicama suprotnog pola. Posmatrajući oca koji zlostavlja majku, dečaku se šalju poruke da je maltretiranje žene prihvatljivo, da su muškarci moćni, dok su žene bespomoćne. Iako za mnoge sinove ovakve scene mogu biti bolne, u njima se ujedno rađa prezir prema majci zato što nije kadra da se brani i brine o sebi. Muškarac koga je podigao otac ženomrzac, može poprimiti očev prezir prema ženama u ranom detinjstvu. Dečak nauči da muškarac uvek mora kontrolisati ženu, a da je način da se ta kontrola zadobije kroz zastrašivanje, povređivanje i ponižavanje. Na taj način kroz identično očevo ponašanje on istovremeno uči da stekne očevo odobravanje.

Ovo su samo neki porodični uticaji koji mogu imati izvesnu ulogu u razvoju sklonosti da se žene mrze. Ovaj problem je verovatno daleko kompleksniji da bi se mogao objasniti samo porodičnim faktorima. Ne želimo da tvrdimo da će svaki muškarac koji je odrastao pored oca ženomrsca ili preterano zahtevne majke nužno biti i ženomrzac.

Smatramo da je ova tema izuzetno važna za veliki broj žena i iskreno se nadamo da će nekima od njih pomoći da prepoznaju destruktivan odnos u kome se nalaze što je naravno prvi koraku pronalaženju adekvatne pomoći u vidu psihoterapije kroz koju će povratiti izgubljeno samopouzdanje.

Mia Popić, REBT savetnica
www.psiholoskikutak.com

Ljubaznost je najlakše oruđe koje možemo upotrijebiti

U potrazi za načinom da poboljšamo svijet često zaboravljamo na sebe. Međutim, najbolji način za promijeniti svijet je promijeniti sebe, a ljubaznost je najlakše oruđe koje možemo upotrijebiti.

Iako je vrlo lako preći preko prilika u kojima možemo biti ljubazni, život je isprepleten situacijama u kojima možete biti korisni, razumni, pažljivi, brižni i ljubazni, kako prema onima koje volite, tako i prema strancima. Najobičniji dodir ili nesebično djelo može izazvati velike efekte.

Ovakvi mali ali ipak važni znakovi pažnje predstavljaju neuvjetovanu i nesputanu ljubav koja se nesebično daje bez da se išta traži zauzvrat.

Kada nekome poklonite ljubaznost, nevažno iz navike, zabrinutosti ili drugih razloga kreirate toplinu koja će zagrijati i najhladnije srce.

Komponente ljubaznosti su suosjećanje, poštovanje i darežljivost. Kada se pojednostavi ljubaznost je svjestan čin uključivanja u tuđi život na pozitivan način bez da se išta traži zauzvrat ili te osobe trebaju je čime zaslužiti.

Možda niste ni svjesni koliko ljudi oko vas trebaju ljubaznost i koliko ona ima utjecaja na druge ljude. Pridržite li nekome vrata možete ga inspirirati na ljubaznost i uljudnost prema drugim osobama toga dana. Smiješenje ljudima koji sretnete u prolazu može im olakšati nošenje s njihovim obvezama ili dati osjećaj da nisu neprimjetni.

Svaki čin ljubaznosti ima pozitivan utjecaj na druge pojedince, ljubaznost donosi još više ljubaznosti jer se ona proširuje i multiplicira.

Unijeti ljubaznost u vaš svakodnevni život vrlo je lako, samo trebate steći naviku. Započnite s ljubaznim umjesto rutinskim „dobro jutro“ ili „doviđenja“. Ipak, da biste bili ljubazni morate se osloboditi svoga prevelikog ega i biti potpuno svjesni u svakom trenutku vašeg života ljudi oko sebe i njihovog postojanja.

Na kraju ćete uvidjeti da svaki vaš ljubazan čin zaista čini ovaj svijet, na mali i neprimjetan način, boljim.
www.kip.ba

Vlastita slika o sebi ili kompleks


U tijeku razvoja ličnosti formira se u čovjeku slika o vlastitu tijelu. Ona predstavlja centralnu reprezentaciju dijelova tijela i tijela u cjelini. Slika tijela nije identična s onom slikom tijela koju drugi imaju o nama. Osoba ugodnog izgleda može sebe doživljavati kao osobu neugledne vanjštine, i obratno.
Slika tijela djeluje na vladanje čovjeka, ona utječe na njegovo mišljenje i stavove, kao i na njegovu socijalnu ulogu. Stabilnost i sigurnost jedne osobe, koja se odražava u njenom socijalnom statusu, njenom mišljenju i stavovima, može se između ostalog temeljiti i na njenom samopouzdanju u «slici tijela». Ta, tijekom razvoja ličnosti oblikovana slika o vlastitu tijelu može imati veći utjecaj na psihički život čovjeka nego realna slika o tijelu.


O sebi sve najljepše
Slika o sebi, kao i slika o tijelu, ima svoj vanjski, društveni i unutarnji, privatni aspekt. Ta se dva aspekta ne moraju poklapati. Osoba može biti neočekivano ugodno ili neugodno iznenađena kad čuje kakvom je smatra njena okolina. Slika o sebi je kod većine ljudi narcistična. Laičko zapažanje da je čovjek sklon dobro misliti o sebi potvrđuje se i analizom psihodinamike ličnosti. To, prema psihodinamskoj teoriji, proizlazi otuda što se prava slika o sebi stvara još u vrijeme kad dijete nije u stanju razgraničiti «sebe» od svoje primarne okoline, u prvom redu od roditelja. Slika «svemoći» roditelja, stvorena u djetinjstvu, ugrađuje se u našu sliku o sebi. Težnja da se bude «svemoćan» kao roditelj nikada ne iščezava u potpunosti. Ovisi od razvojne putanje ličnosti da li će se ona više ili manje ublažiti i kako će se unutrašnja vlastita slika o sebi približiti stvarnosti. U psihodinamskoj terminologiji tu infantilnu sliku o sebi nazivamo ego-idealom. On se ugrađuje u našu savjest, koja tijekom života često mjeri vrijednosti naših postupaka prema tomu koliko su se oni približili toj «svemoći» i perfekcionizmu za kojim teži infantilni ego-ideal. Odrasle osobe obično prepoznaju da je njihov ego-ideal nestvaran, ali su tada sklone tvrditi da bi one ostvarile mnogo više u životu da su ga drukčije organizirale. To govori o tome da je ego-ideal uvijek dosljedan svom narcizmu. Ego-ideal jedan je od glavnih izvora nezadovoljstva životom jer su njegovi ciljevi vezani uz krajnje savršenstvo i nedostižnu svemoćnost, a takve težnje ostaju uvijek neostvarene. Neostvarenost tih ciljeva može dovesti do stalnog podcjenjivanja samoga sebe. Ego-ideal duboko se ugrađuje u sliku o sebi. Slika o sebi u depresivne je osobe obojena podcjenjivanjem sebe. U hipomane osobe «slika o sebi» obojena je precjenjivanjem vlastite osobe.

Bolest je kazna
U bolesti, slika o tijelu i slika o sebi doživljava znatne promjene. Svaka će bolest dovesti do promjena u vrijednosti tih dviju reprezentacija. Bolestan će čovjek doživjeti svoje tijelo kao manje vrijedno, isto tako i svoju osobu kao inferiornu u odnosu na zdrave. Taj je doživljaj u većini slučajeva jedan od povoda depresivnoj reakciji, ali su mogući i drugi odgovori. Bolest je u suprotnosti s ego-idealom, koji teži snazi i moći a, kao što smo već naglasili, upravo je ego-ideal temelj na kojem se oblikuje slika o sebi. Mistično vjerovanje, održano još u arhaičkim kulturama, prema kojem je bolest kazna, nije nerazumljivo sa psihodinamskog stanovišta, premda je netočno s realne točke gledišta. Stroga i neelastična savjest može distorziju u slikama o tijelu i sebi, koja je vezana uz bolest, doživjeti kao kaznu. U nesvjesnom se dijelu naše psihe taj proces u većoj ili manjoj mjeri može doživljavati po tom istom arhaičkom tijeku mišljenja. Njime možemo tumačiti veoma intenzivne reaktivne depresije, koje ne moraju biti u izravnom odnosu s težinom ni opasnošću od bolesti. One mogu dovesti i do takvih afektivnih stanja u kojima bolesnik, u prvom redu onaj koji već u svojim premorbidnim crtama pokazuje psihičku neotpornost, izvrši suicid.
Već smo rekli da reakcije mogu ići i drugim tijekom. U osoba koje u svojoj premorbidnoj ličnosti imaju paranoidnih crta, bolest može pojačati njihove projektivne stavove. To su osobe koje su u svojoj premorbidnoj ličnosti bile sklone da sebe precjenjuju i optužuju druge da ih nedovoljno cijene. Ta njihova crta nije nikakav moralni minus, nego ostatak nepovoljnog razvoja ličnosti. I one su u djetinjstvu težile da dostignu sliku o svojim roditeljima, ali su na tom putu, često u atmosferi prestrogog i sadističkog roditelja, bile presječene, a njihova dječja potreba da budu uvažene bila je ne samo podcijenjena, nego i grubo odbačena. Takva je reakcija roditelja dovela do intenzivnog straha, vezanog uz agresivne impulse prema grubom roditelju. Agresivni su impulsi podloga razvoju stroge savjesti, koja ne može izdržati svoj vlastiti pritisak pa izvore agresije premjesti u okolinu. Posljedica te projekcije agresije izvan svoga «ja» paranoidne su crte u karakteru, koje se odražavaju u traženju nepravde koju je okolina usmjerila prema njima.

Ja sam savršen
Osobe s tim poremećajem grandomanskog osjećaja vlastite važnosti redovito precjenjuju svoje sposobnosti i napuhavaju svoja dostignuća, često se čineći hvalisavim i pretencioznima. One mogu s veseljem pretpostavljati da drugi pripisuju jednaku vrijednost njihovima i iznenaditi se kad uvide da neće dobiti pohvalu koju očekuju i smatraju da su zaslužili. Često su zaokupljene fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, briljantnosti, ljepoti ili idealnoj ljubavi.
Iskompleksirane osobe vjeruju da su superiorne, posebne ili jedinstvene i očekuju da to i drugi prepoznaju, mogu osjećati da ih mogu razumjeti, odnosno da trebaju kontaktirati samo s ljudima koji su posebni ili imaju visok status, pa mogu o ljudima s kojima se druže govoriti da su jedinstveni, savršeni ili nadareni. Osobe s tim poremećajem vjeruju da su njihove potrebe posebne i izvan mogućnosti shvaćanja običnih ljudi.
Osobe s tim poremećajem općenito zahtijevaju pretjerano divljenje, njihovo samopoštovanje gotovo je bez razlike vrlo krhko. Mogu biti zaokupljene time kako im dobro ide i u kako dobrom svijetlu ih drugi vide, a to često poprima oblik stalne potrebe za pažnjom i divljenjem. Primjerice: mogu smatrati da ne moraju čekati u redu i da su njihovi prioriteti toliko važni da im se drugi moraju pokoriti, pa ih razdražiti kad drugi odbiju sudjelovati u njihovom vrlo važnom poslu. Taj osjećaj da imaju posebna prava kombiniran je s nedostatkom osjetljivosti prema tuđim željama i potrebama. Na primjer, te osobe mogu očekivati veliku posvećenost poslu kod drugih ljudi i mogu ih tjerati da pretjerano rade, bez obzira na utjecaj koji to ima na njihove živote. Sklone su stvaranju prijateljstva ili ljubavnih odnosa samo ako im se čini da bi druga osoba promicala njihove namjere ili poticala njihovo samopoštovanje. Često prigrabe posebne privilegije ili izvor sredstava, vjerujući da to zaslužuju jer su tako posebni.
Iskompleksirane osobe imaju nedostatak suosjećanja i teškoće s prepoznavanjem tuđih želja i osjećaja. Mogu pretpostavljati da su drugi ljudi potpuno zainteresirani za njihovo blagostanje, skloni su raspravljanju o svojim brigama neprikladno dugo i podrobno, a ne primjećuju da drugi također imaju osjećaje i potrebe. Često su puni prezira i nestrpljivi kad drugi razgovaraju o svojim problemima i brigama, npr. zaneseno obavještavaju bivšeg partnera da sada «imaju vezu svog života», hvale se zdravljem pred nekim tko je bolestan. Tipično osjećaju emocionalnu hladnoću i nedostatak interesa.
Osoba s tim poremećajem traže da im se dive, ali strahuju da će se otkriti njihove nesavršenosti ili mane. Mnoge uspješne osobe mogu pokazivati crte ličnosti koje ukazuju da su iskompleksirane. Poremećaji ličnosti postoje samo ako su te crte nefleksibilne, neprilagođene, trajne i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje ili subjektivne smetnje.
Mr. sc. George Salebi, dr. med.
www.zzjzpgz.hr

Kako se zaljubiti?

Ponekad se pitamo da li je moguće kontrolirati proces zaljubljivanja. Prvi odgovor kojeg se sjetimo je ne. Možda nismo sposobni svjesno izabrati u koga ćemo se zaljubiti ali možemo svjesno nešto poduzeti. Mislimo da ljubav ne bira, ali ipak postoji vrlo velika mogućnost da predvidimo u koga ćemo se zaljubiti.

Jedna od teorija je da se svaka osoba koju zaželite može zaljubiti u vas. Stara izreka je da ljubav ide kroz želudac, budite ljubazni prema nekome i pridobit ćete ga. Ipak jedni od sigurnijih načina su flert, zavođenje i šarm. Prema onome u kog ste se odlučili zaljubiti ponašajte se kao da se već odavno razumijete. Prilagodite način govora, ponašanje i pokrete prema osobi kao da ste već u vezi i ona će shvatiti poruku. Ponašajte se kao da ste već oboje zaljubljeni, i prije nego što shvatite stvarno će tako i biti. Sve dobro isplanirajte. Isplanirajte susret, razgovarajte o njezinoj najdražoj hrani, glazbi, filmovima, naručite omiljeno piće, ali pazite da se sve ne odvija prebrzo ili presporo, jer će tada sve propasti. Tako je polagano možete odvesti od prvog susreta do ozbiljne veze a da nikada ne shvati da je sve već unaprijed bilo isplanirano. Ipak, i u tome ima opasnosti. Može se dogoditi da na kraju budete s nekim tko zapravo nije za vas, ali vi to ne želite vjerovati, ili da on/ona nije zainteresiran/a za vas.

Jedno od rješenja je govor tijela. Govor tijela su sve geste, pokreti i položaji tijela kojima pokušavamo komunicirati s drugima isto kao i riječima. Znanstvenici i istraživači su otkrili preko milijun znakova i signala. Pri razgovoru samo 35 posto komunikacije ovisi o govornoj komunikaciji, ostalo je neverbalno. Jezik nam služi za razmjenu informacija, a neverbalna komunikacija je izvrstan način izražavanja osjećaja i stavova. Pri tjelesnoj komunikaciji vrlo je bitno paziti u kojoj zemlji i u kojoj kulturi se nalazimo, jer mnogi znakovi su u različitim kulturama vrlo različito shvaćeni. Možete kontrolirati naučene znakove i prilagođavati ih kulturnim razlikama, iako je vrlo teško mijenjati govor tijela. Iskustvo u govoru tijela može vam pomoći da poboljšate seksualni život, ali morate znati znakove muškaraca i žena kojima pokazuju da li vas prihvaćaju ili ne. Društveni ili seksualni uspjeh bit će ako dobijete odgovor na isti način, a i uštedjet ćete vrijeme.

Prosječan muškarac će kad primijeti osobu koja ga privlači stati uspravno, uvući trbuh i napeti mišiće na licu. Vjerojatno će popravljati kravatu, proći rukom kroz kosu i pogledati na sat. Pokazivat će "znakove zainteresiranosti" okrećući se prema izabranici, pogledavajući je i zadržavajući pogled na određenim dijelovima tijela. Ako to propustite dolaze na red "vidljiviji" znakovi. Stavit će ruku na pojas ili na kukove i tako stajati i gledati u vas, ili će sjesti, raširiti noge i tako vas neometano promatrati. Muškarci moraju znati da ako vide izazovno odjevenu ženu da to može značiti da samo prati najnoviju modu i ništa više. Tim saznanjem će si uštedjeti mnogo vremena i truda.

Žene također imaju svoj način zavođenja znakovima. Žene to najčešće koriste da bi bile čašćene pićem ili iz razonode, rijetko je u pitanju nešto više. Neki od najčešćih znakova su zabacivanje kose s lica, sramežljivi pogledi u kombinaciji s naglim pogledom u pod, poluotvorena usta i vlažne usnice i na kraju zavodljivo ispuhivanje dima cigarete. Ako sve to primijetite znajte da ju zanimate. Novija istraživanja govore da postoji nekoliko znakova koji ukazuju na seksualnu zainteresiranost. Jedan od njih je kad žena prekriži noge u smjeru onoga tko je zanima. To naravno ne mora uvijek imati takvo značenje. Jedan od signala koji se ne može odglumiti je onaj koji se da očima, zato ako želite znati što je istina pogledajte u oči. Još jedan od znakova zavođenja je način šminkanja. Sva kozmetika može biti zavodnička. Da bi se postigao efekt zavodnice potrebno je naglasiti mjesta seksualnog uzbuđenja. Najjednostavnije je da se pogledate u ogledalo kad ste uzbuđeni i da slijedeći put naglasite ta mjesta, po mogućnosti na cijelom tijelu. Taj savjet vrijedi i za muškarce.

Muškarci i žene su se promijenili. Žene su samostalne i imaju mogućnost biranja, a muškarci više nemaju ulogu hranitelja i zaštitnika. Bez obzira na te promjene pripadnicima oba spola još uvijek odgovara ona staromodna nježnost i romantika koja vjerojatno nikad neće ni izaći iz mode. Jedna od novijih promjena je i to da je sve teže pronaći partnera. Ono što je izašlo iz mode su druženja na kojima je bilo moguće upoznavati ljude kroz razgovor. Zamijenili su ih bučni disco klubovi i kafići u kojima odluka mora biti brza, jer prilike za bolje upoznavanje nema. Ipak nije problem samo u okolini, već je i u nama samima. Mnogi od nas imaju ideje i uvjerenja koja su neprovediva u stvarnosti. To je posljedica raznih članaka i emisija u kojima se savjetuje kako naći idealnog partnera i kako se idealan partner ponaša, što je u stvarnosti gotovo nemoguće.

Panika, strah i sustezanje su tri stvari koje najviše prijete vezi. Panika počinje kad pod utjecajem medija i okoline shvatimo da smo s 20 godina stari, a da još nismo počeli živjeti. Nakon što se pomirimo s tom činjenicom, ne želimo započeti nikakvu vezu jer smo informirani da je naša buduća veza već unaprijed osuđena na propast, a tog se bojimo. Ako i uđemo u vezu tada počinje dvoumljenje oko nekih sasvim normalnih stvari u vezi, koje inače radimo u prolaznim avanturama. Jedan od načina pronalaženja partnera i upoznavanje kroz razgovor je preko interneta na tzv. chatu. Ipak, od poznatijih načina su agencije koje posreduju između partnera. Mnogi ljudi koriste se i mnogo jednostavnijim i direktnijim načinom - oglasom. Svi ti načini upoznavanja su prilično rizični jer nikad ne znate tko se krije iza savršenog opisa. Ako ste primijetili nekog privlačnog u svojoj blizini i želite ga osvojiti, sigurno se pitate kako. Šminka vam je savršena, govor tijela usavršen, izvrsno se osjećate, spremni ste, sad možete početi sa flertom. Flert je stvar signala i pažnje, ipak budite oprezni. Nikad se ne upuštajte u flert sa potpunim strancem ako nemate nekog poznatog u blizini. Isto tako i s prijateljima i znancima budite vrlo oprezni jer može doći do nesporazuma i uništenja prijateljstva. Ako ste se odlučili na flert, tada izbjegavajte bučna mjesta i mjesta gdje ima puno ljudi, npr. disco klub ili bučan kafić, iako i tamo možete uspjeti uz malo više truda.
Ivana Komšić, dipl. psiholog
Centar za usmjeravanje i edukaciju NIM
cybermed.hr

Kako usavršiti verbalnu samoobranu

Ono što verbalni napadači obično pokušavaju jest da dokažu kako mogu zadobiti i zadržati vašu potpunu pozornost, čak i ako ste imali druge planove u to vrijeme. Mogu također imati dodatne ciljeve, ali glavna stvar koju žele je vaša pažnja s emocionalnim nabojem koja dolazi u skladu s tim. Ako ta pažnja dolazi u obliku uzvraćanja udaraca to je u redu, napadač će biti oduševljen.

Postoje dva cilja u verbalnoj samoobrani:

1. Biti sposoban učinkovito prevenirati verbalno nasilje.
2. Biti sposoban učinkovito se nositi s verbalnim zlostavljanjem bez povreda s obje strane.

Razlikujemo 3 temeljna principa verbalne samoobrane:

Prvi princip: Prepoznati trenutak kada ste napadnuti

Verbalno zlostavljanje je 93 posto u načinu na koji su izgovorene te riječi, a 3 posto u onom što je rečeno!

Možete pomisliti da bi bilo lakše prepoznati verbalno zlostavljanje jer zlostavljač koristi otvorene i izravne riječi koje vrijeđaju, no to je pogrešno iz tri razloga:

1. Mnogi ljudi koji tako napadaju suzdržavaju se od fizičkog napada, no pritom emocionalno ispucavaju agresiju.
2. Često se koriste nepristojne i "uvredljive" riječi prijateljskim tonom.
3. Većina verbalnih napadača oprezno bira riječi koje će im ostaviti kasnije prostora da kasnije kažu „ali sve što sam rekao je...“, nakon čega slijede iste riječi koje je izgovorio posve drugačijim pomirljivim tonom.

Drugi princip: Prepoznati s kojom vrstom napadača se suočavate

Ako se nađete u fizičkom obračunu, automatski skenirate i sažmete sve informacije vezane za vašeg suparnika. Prosudite ga na temelju njegovih motiva, ciljeva i njegove snage, a upravo isto morate primijeniti s verbalnim suparnikom.

Postavite si ova pitanja:

* Koliko je snažna i vješta osoba koja me napada?
* Zašto se taj napad događa? Koji je pravi razlog napada?
* Koji je cilj tog napada? Što napadač pokušava postići?

Treći princip: Znati kako oblikovati obranu da bude u skladu s napadom

Ovo je najteži princip od svih. Ništa nije teže nego učiti nešto drugačije od onoga što smo navikli. Vaš prirodni nagon kada netko koristi prema vama agresivni rječnik je da odgovarate kontranapadom, molbom, debatiranjem ili povlačenjem, zavisno o situaciji i naravno vašem osobnom stilu jezičnog ponašanja.

Ono što možete primijeniti je nekoliko koraka verbalne samoobrane:

1. Uspostavite i održite sigurnu distancu. Aktivirajte slušanje i suosjećanje. Budite ljubazni, ali distancirani.
2. Provjerite sve što je rečeno radi istinitosti. Zaštite se i zapamtite glavnu razliku između manipulacije i motivacije. Manipulacijom se izmišlja dodatni razlog zašto se želi da netko učini nešto (najčešće vi) i uvjerava se u njegovu ispravnost, a kod motivacije se iskreno traže želje, potrebe i čežnje i radi sa na tome kako bi se našlo rješenje vaših potreba i potreba druge strane.

3. Nikada nemojte vjerovati napadaču, pogotovo njegovim dobrim namjerama. Što manje informacija pružate i još manje vjerujete, imate veće šanse izbjeći da postanete žrtvom.
4. Koristite šutnju kao oružje. Mnogi ljudi se osjećaju neugodno s tišinom i pokušavaju ju ispuniti pitanjem ili komentarom, a to može biti snažan motivator napadaču da vas tretira na drugačiji način.
5. Odvratite napad. Držite emocionalnu distancu. Ignorirajte negativne kritike i nemojte dopustiti napadaču da povrijedi vaše samopoštovanje ili vas emocionalno ucjenjuje. Kako biste izbjegli zamke, tražite dodatno pojašnjenje zadataka ili izjava koje vas mogu uvaliti u nevolje. Očekujte optužbe i budite spremni na njih. Odvratite optužbe koristeći pravilne riječi, a umjesto da kažete da vam je žao, dajte druge korisne odgovore na emocionalnu ucjenu kao npr: "mogu razumjeti zašto ti to vidiš na taj način“, a ako se i nakon toga izazove emocionalna lavina, mirno kažite da ćete o tome razgovarati kada se smiri.
6. Budite indirektni i pozitivni dok održavate sigurnu distancu. Budite indirektni, minimalizirajte nametanje, umnožite osobne odgovornosti tako da umjesto "ja" sam odgovoran, koristite "mi" smo odgovorni.
7. Pazite koje pridjeve koristite za opisivanje razmišljanja/ponašanja/situacije koje kritizirate. Izbjegavajte sarkazam, iskomunicirajte pitanja ili prijedloge za rješenje, koncentrirajte se na moguća rješenja. Također, nemojte generalizirati ili uveličavati problem.
8. Govorite barem dva puta sporije od normalnog govora. Svaki put kada želite nešto reći, provjerite jeste li ljuti ili uzbuđeni? Nikada nemojte imati razgovor u takvom stanju tog trenutka. Razgovarajte smo kada ste smireni.
9. Kontrolirajte svoju ljutnju. Dišite, zadržite svoju mirnoću i pustite da prvo druga strana izbaci "karte".
10. Naučite slušati između redaka i analizirajte stvarno značenje izgovorenih riječi. To je najbolje riješiti kada ste oboje smireni i tada razgovorom probate saznati jeste li pogodili pravo značenje. Ako niste otvoreno zatražite od suparnika da vam objasni.
ordinacija.hr

PSIHOLOGIJA - Zavisnost od ljubavi

Da li možete živeti bez voljene osobe i treba li da se zabrinete ili radujete ako vam partner kaže da će umreti bez vas?

Ako vam voljena osoba kaže: „Nema mi života bez tebe”, da li treba da vam je veoma drago ili treba da se zabrinete? Da li je zavisnost u ljubavi dobra ili nije?

Kada oni koji se vole nikada ne bi raskidali, tada zavisnost ne bi bila problem. Ali savremeni načini života su takvi da sve manje ljudi daje garanciju da će doživotno voleti. Pa ni onima koji je daju ne možemo potpuno verovati da će se toga držati i za nekoliko decenija.

Kada kažemo da je nešto od nečega zavisno, tada tvrdimo da ono prvo jednostavno ne može postojati bez onog drugog. U tom smislu smo mi, ljudi, u stvarnosti zavisni od svega onoga bez čega zaista ne možemo živeti. Zavisni smo, na primer, od zadovoljenja osnovnih potreba. Ali kada neko počinje da misli da ne može živeti bez onoga bez čega u stvarnosti može, tada ta umišljena zavisnost može postati poremećaj. U takozvanim hemijskim zavisnostima je to jasno. Kada je neko zavisan od opijata, tada misli da će bez njih umreti, ali u stvarnosti je upravo suprotno: umire se od viška, a ne od nedostatka droge.

Zavisnost od ljubavi nastaje onda kada neko počne da pogrešno veruje da ne može živeti bez osobe koju voli. Kada pomisli da bi voljeno biće prestalo da je voli ili umrlo, za osobu je to kraj njenog života. Kada se to zaista desi, većina ovih ljudi, uprkos snažnim i dugotrajnim patnjama, ipak nekako preživi. Ali neki izvrše samoubistvo ili dovedu sebe u situaciju da nastradaju ili jednostavno uvenu i čekaju smrt.

Važno je razlikovati odnos odraslih prema ljubavi od dečjeg odnosa. Biti odrastao znači biti sposoban sam brinuti o sebi, odnosno samostalno živeti. Idealna odraslost donosi poziciju nezavisnosti od drugih ljudi, pa i od njihove ljubavi. Kada su deca u pitanju, sasvim je drukčije jer su ona zaista zavisna od svojih roditelja i njihove ljubavi. Ako odrasla osoba nije voljena, kvalitet njenog života će biti nizak, ali ona neće umreti. Ali ako malo dete nije voljeno, zanemarivanje ne samo da će ugroziti razvoj njegove ličnosti i njegovo mentalno zdravlje, već može ugroziti i njegov život.

Za decu je ljubav potreba, a za odrasle je želja. Ali mnogi odrasli ne odrastu do kraja, već nose u sebi svoje „unutrašnje dete” tako da imaju dečji stav prema ljubavi.

Ne biti zavisan od voljene osobe ne znači ne biti vezan za nju. Emocionalno vezivanje mora postojati jer je ono suština ljubavi. Odrasli se vezuju za voljenu osobu znajući da ako budu ostavljeni njihovom životu nije kraj, da će biti žalosni, ali da će prežaliti osobu i da će ponovo kvalitetno živeti i voleti.
Dr. Zoran Milivojević



Bruno Šimleša: Može li ljubav biti stvar naše odluke?

Zdrava ljubav prema sebi omogućava zdravu ljubav prema drugima. Kada se spoje dvije osobe sa zdravim osjećajem ljubavi prema sebi, a uz to su kompatibilne, onda se rađa prava, neovisnička, ljubav bez roka trajanja

Rupa, legendarni studentski klub na zagrebačkom Filozofskom fakultetu bilo je jedno od onih mjesta koja obilježavaju život! Tijekom dana se pila kava, a pauze između predavanja kratilo preferansom, dok se tijekom noći pilo sve i svašta, a pauze između pića kratilo plesom (iako bi se to moglo nazvati plesom samo ako ste jako blagonakloni prema nama) i razgovorima. Kako su jezgru ekipe činili studenti psihologije, sociologije i filozofije, tema i motiva nikad nije manjkalo, a na repertoaru se često našla i ljubav.
Bio je to kraj devedesetih, Urban je napisao pjesmu koja se, čini mi se, zvala Odlučio sam da te volim, a nama dao povod za još jedan maratonski razgovor o prirodi ljubavi. Sjećam se da je Boris, neizmjerno drag i inteligentan psiholog s čudnim afinitetom prema alternativnom countryju, zastupao tezu da možemo odlučiti voljeti nekoga, dok sam ja bio skloniji ideji da se ljubav jednostavno rodi ako su dvije osobe kompatibilne. Činilo mi se da možemo odlučiti dati šansu nekoj vezi, ali da sama ljubav nije stvar odluke. Logično je da sam promijenio mnoga uvjerenja iz studentskih dana, ali ovo o prirodi ljubavi i dalje smatram istinitim.

I dalje mi se čini da ne možemo odlučiti voljeti nekoga. Možda možemo odlučiti dati šansu nekoj vezi, možda možemo odlučiti ostati u nekoj vezi, možda možemo odlučiti uložiti vrijeme da bismo bolje upoznali partnera, a hoće li se razviti ljubav ovisi o kompatibilnosti. Istinski ljubiti možemo ljude koji su nam bliski, s kojima dijelimo ključna uvjerenja, čiji integritet i način življenja poštujemo…
U duhovnoj literaturi možemo naići na mnogo besmislica, a jedna od najčudnijih je ujedno i jedna od najprihvaćenijih. Prema toj ideji – Ako volimo sebe, možemo biti u vezi s bilo kim! Bez obzira na to kakav je naš partner, bit ćemo jednako sretni! Taman posla…

Točno je da ako istinski volimo sebe, nećemo biti ovisni o svom partneru, nećemo od partnera tražiti ono što nam on ne treba dati, nećemo u njemu ili njoj tražiti osjećaj cjelovitosti (jer smo svjesni da smo cjeloviti sami po sebi), ali nikako nije svejedno s kim smo u vezi. Činjenica da u drugoj osobi nećemo tražiti potvrdu sebe i da nećemo tražiti sigurnost, ne znači da nam je svejedno s kim provodimo svoje trenutke.

Dapače, ako volimo sebe, bit ćemo jako oprezni u odabiru ljudi s kojima provodimo vrijeme, a to se posebno odnosi na ljubavnog partnera. Logično je da ćemo u svom životu htjeti osobu koja voli sebe i zna voljeti druge. Logično je da ćemo htjeti osobu kojoj ćemo biti oslonac, ali ne i štaka. Logično je da ćemo htjeti osobu u kojoj nećemo puniti neku životu prazninu, već s kojom ćemo slaviti životnu puninu. Logično je da ćemo htjeti osobu koja nas ne mora imati u svom životu da bi živjela sretno, ali nas itekako želi imati jer želi da je ta sreća obojena i nama!

Sve u svemu, zdrava ljubav prema sebi omogućava zdravu ljubav prema drugima. Kad se spoje dvije osobe sa zdravim osjećajem ljubav prema sebi i uz to su kompatibilne, onda se rađa prava, neovisnička, zanesena ljubav bez roka trajanja!

Na što zapravo mislim kada kažem kompatibilnost? Radi li se o kompatibilnim političkim stavovima? Ili možda o kompatibilnom društvenom podrijetlu? Ili je stvar u sličnoj razini obrazovanja? Ili možda o sličnim stavovima o zdravoj prehrani? Možda je bitno da imate sličan dnevni ritam ili da ste oboje noćne ptice…

U svemu tome ima ponešto istine, ali ne ciljam na takvu kompatibilnost. Naime, za zdravu ljubavnu vezu je mnogo važnije da imate slične stavove o ključnim temama, nego da ste sličnog društvenog podrijetla ili obrazovanja. Mnogo je važnije da smatrate da ljudi nisu definirani podrijetlom ili obrazovanjem, nego da ste oboje diplomirani pravnici, visoka građanska klasa. Prvi stav govori o sličnom sadržaju, a drugi o sličnoj formi, a zadovoljavanje forme nema nikakve veze s ljubavlju. Možda ćemo ljepuškastije izgledati u očima društva, možda ćemo na van izgledati sređeno ili uspješno, ali ovdje govorimo o ljubavi - o pravoj, punokrvnoj ljubavi za koju je krajnje nebitno zadovoljavanje bilo kakve forme.

Uzet ću svoj primjer. Kako je prvi uvjet za istinsku ljubavnu vezu zadovoljen (i supruga i ja osjećamo zdravu ljubav prema sebi), ostaje objasniti u čemu smo sve kompatibilni, odnosno koja su nam ključna životna uvjerenja zajednička.

Oboje život doživljavamo kao čast. Umjesto da samo životarimo, trudimo se iskoristiti svaki trenutak, a čak je i način na koji to pokušavamo vrlo blizak. Našu partnersku ljubav doživljavamo kao jednu u nizu postojećih ljubavnih odnosa. Oboje imamo samo našu seksualnu ljubavnu vezu, ali ljubimo i život, slobodu, kćerkicu, stihove, glazbu, prijatelje, vjetar, iskrenost… Zato smo svjesni smo da naša ljubavnost, odnosno naša sposobnost ljubljenja ne ovisi o našem odnosu jer je naglasak uvijek na nama koji znamo ljubiti, a ne na objektu naše ljubavi. Imamo slične poglede u vezi roditeljstva jer smo svjesni da je naša uloga dati sve što imamo, a onda je na malenoj da uzme ono što želi.

Jednako smo svjesni da ona nije naša, već svoja! Imamo slične stavove o duhovnosti i slične stavove o šopingu. S jednakim ćemo zadovoljstvom staviti ruksake na leđa i lutati Južnom Amerikom kao i što ćemo za medeni mjesec odabrati Aljasku da provjerimo je li stvarna ona atmosfera iz Života na sjeveru. Usput rečeno, jest. Aljaska je doista prepuna takvih likova. Nazvao sam ih nice lunatics - simpatični luđaci jer su svoji, imaju stav o svemu, ali nikome ga ne nameću… Poštivat ćemo iste karakteristike naših prijatelja. Jednako smo sigurni da je apsolutna iskrenost nužna u ljubavnom odnosu. Ma, mogao bih nabrajati do zadnje stranice Jutarnjeg, ali vjerujem da je i ovo bilo dovoljno.

Zbog tolike kompatibilnosti ja ne trebam odlučiti voljeti. Zapravo nemam izbora. Ne mogu odlučiti ni ne voljeti je. Ljubav se jednostavno rađa zato što… zato što… zato što je jednostavno lijepa i zato što živi punim plućima i zato što zna voljeti i zato što zna voljeti mene i… Zato što voli!
jutarnji.hr

nek' si malo i ti navratila...