blentava Nivo: Forumski doajen Aequam memento rebus in ardius
Registriran(a): 26-12-2010 Lokacija: Belgrade, Serbia Odgovori: 4005 IP: Maskiran
Re: @blentava blog
Bez chatanja molim
Ksenofobija
Ksenofobija predstavlja strah od tudjinaca, stranaca iz drugih zemalja obicno pracen netrpeljivoscu. Naglasak je na njegovoj iracionalnoj prirodi i odsustvu obrazlozenja.
Oznaèava strah ili anksioznost prema strancima ili nepoznatom, etimološki rijeèi dolazi od grèkih rijeèi ξένος (ksenos), što znaèi stranac i φόβος (fobos) - strah. Pojam se upotrebljava za opisivanje straha ili mržnje prema stranicima ili uopsteno, prema ljudima drugaèijim od samoga sebe.
Neprijateljstvo je posebno usmereno na one koji odstupaju od konvencionalnih propisa, ne poštuju društvene norme i ponašaju se nekonformistièki. Svi oni koji su «drugaèiji» (razlièito verski, nacionalno, ideološki ili seksualno orijentisani) predstavljaju metu besa, mržnje i agresivnosti.
Ko je razlièit od veæine, doživljava se kao «izopaèen», «bolestan», «nemoralan» i samim tim je opasan po «zdrav organizam» neke celine.
Psihološke analize, meðutim, pokazuju da se iza prividnog oseæanja nadmoæi, ispoljenog kompleksa više vrednosti i grupnog narcizma, skriva duboko potisnuto oseæanje manje vrednosti, nesigurnosti i anksioznosti. Njihova nadmenost, oseæanje duhovne superiornosti i arogancija zataškavaju oseæanje liènog neuspeha i inferiornosti.
Prema tome, uskogruda netolerancija, nije izraz njihove snage, veæ je, naprotiv, izraz duhovne nemoæi, oseæanja neadekvatnosti, nesigurnosti i liène inferiornosti.
Dogmatizam je crta liènosti, a manifestuje se u dogmatskom mišljenju, netolerantnosti prema drugaèijim shvatanjima, slepom verovanju mišljenju autoriteta i prihvatanju predrasuda i stereotipija.
Dogmatsko mišljenje je nekritièko, kruto mišljenje koje ne trpi prigovore i zabranjuje sumnju, kritiku i proveru. Ono je suprotno racionalnom saznanju, koje se zasniva na èinjenicama, logièkim dokazima i podložno je kritici. Ovo «mišljenje» ne poèiva na razumu, veæ na bezuslovnoj veri u dogmu, te je suprotno je istraživanju, skeptièkom i kritièkom mišljenju. Dogmatsko mišljenje je karakteristièno za autoritarnu liènost, koja veruje da je jedino taèno, ispravno mišljenje one grupe kojoj ona pripada.
Sklonost stereotipima i predrasudama i progon «neprijatelja».
Liènost sklona ekstremnim, nedemokratskim i jednostavnim rešenjima, po pravilu, odlikuje se manihejskim pogledom na svet, odnosno mišljenjem u ekstremnim, grubim, crno-belim kategorijama (dobar-zao, pametan-glup, prijatelj-neprijatelj). Po njima nema mišljenja u nijansama, finesama, kao što nema kompromisa u politici i meðuljudskim odnosima - ili si «patriota» ili «izdajanik», «snažan» ili «slab», «normalan» ili «nenormalan». Izmeðu ovih oštro podeljenih i suprotstavljenih kategorija nema sredine, nema tananih razlika u stepenu. «Ko nije sa nama taj je protiv nas», taj je «neprijatelj».
Izvod iz monografije Psihologija politickog ekstremizma, prof.dr psihologije Zarka Trebjesanina.
Dea Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 26-12-2005 Lokacija: IRI Odgovori: 4162 IP: Maskiran
Re: @blentava blog
Bez chatanja molim
Ko mi je dir'o nevinasce?
Hajde, da ne trazim i podastirem, sjeti se onog svog krajnje bezobraznog komentara o mojoj lingvistickoj (ne)potkovanosti, kada sam posve ozbiljno pisala u okviru teme - nasilje nad zenama.
Ja nemam kontakte s forumasima i ne skupljam informacije o njima, interesuje me samo njihovo pisanje, kao odraz razmisljanja.
Obzirom da si vjesta u pronalazenju tekstova o raznim psiholoskim profilima, volila bi da na blogu serviras nesto o manipulatorskim vjestinama navodno verbalno napadnutih i ugrozenih osoba. Kome se u virtualnom svijetu takve osobe prvo uvlace u chmar, zasto to cine itd. Dakle, dilema i neznanja je mnogo a moje znanje oskudno, stoga bi te zamolila za jedan malo siri elaborat.
Dea Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 26-12-2005 Lokacija: IRI Odgovori: 4162 IP: Maskiran
Re: @blentava blog
Bez chatanja molim
Ti opet dolazis iz pozicije 'onoga koji zna', no ne diskutujes rastereceno i jednostavno se rasplines jer umjesto tebe uskaèu primjeri i razni slucajevi. Jako ti nedostaje direktnost tako da ti gornja analiza mog pisanja vise lici na gledanje u solju nego na nekakav ozbiljan odgovor.
S pisanjem i gramatikom ja svakodnevno radim ali se s tim ne razmecem po forumu, obzirom da uglavnom nije primjereno.
Ipak te moram pohvaliti za nastojanje da suspregneš ego, kao npr. kad na moj poziv 'da se sjetis' odgovaras 'pronadji ga'. Pomak je u tome sto odgovaras.
Al' eto, tu smo na putu umjerenosti, zar ne?
Živimo u vremenu kada je tolerantnost ne samo visoka društvena vrednost, veæ i naèin življenja i preživljavanja. Tolerantnost je postala imperativ politièke korektnosti. Povremeno smo svedoci paradoksa da borci protiv netolerancije postaju veoma netolerantni prema onima koji, po njihovom mišljenju, nemaju pravo da budu netolerantni.
Ali šta je to tolerantnost?Kakva je to vrsta meðuljudskog odnosa? Da li je to neka vrsta ljubavi?
Mnogi smatraju da je tolerisanje neke pojave isto što i njeno prihvatanje ili poštovanje. I kada neko pokušava nekoga da natera da prihvati nešto što mu je neprihvatljivo, da mu se sviða ono što mu se ne sviða, da poštuje ono što prezire, tada nastupa problem. Zahtev za ovako shvaæenu tolerantnost samo podgreva postojeæu netolerantnost.
Bolje je da koristimo našu reè za tolerantnost: trpeljivost. A ova reè jako dobro otkriva šta jeste suština tolerantnosti, upravo zato što je u njenom korenu glagol trpeti. Prema tome, tolerantni smo onda kada nekoga ili nešto možemo da trpimo, da istrpimo. I u latinskom je slièno jer je etimologija reèi tolerancija povezana sa reèju podnošenje.
A kada trpimo? Onda kada nešto ili neko ugrožava neke naše vrednosti, kada nam se nešto ne sviða, kada nas uznemirava, iritira, kada nam je neprijatno.
Suprotnost je netolerancija, netrpeljivost. Tim reèima opisujemo osobu kojoj je veoma neprijatno tako da poèinje da se ponaša agresivno, nasilno, destruktivno. I upravo preko ove suprotnosti možemo shvatiti pravo znaèenje trpeljivosti. Trpeljivi smo onda kada nam se nešto ne sviða, ali kada zbog toga nismo agresivni. Tolerantnost je nenasilje.
Dakle, tolerantnost nije ni prihvatanje, ni poštovanje neèega. Upravo obrnuto. Ona je oblik ljudskog ponašanja prema onome što data osoba ne prihvata i što joj se ne sviða. Kao što neko ima pravo da mu se nešto sviða, tako neko drugi ima pravo da mu se to isto ne sviða. Problem nastaje onda kada prvi pokušavaju da uvere druge, ili da drugi uvere prve. Kada su njihovi stavovi nepomirljivi, jedino rešenje koje omoguæuje da ostaju u komunikaciji, u istom prostoru jeste da tolerišu jedno drugoga.
Iako je trpeljivost važna u bliskim odnosima, odnosima ljubavi, ona ipak mnogo više pripada javnom prostoru i javnoj komunikaciji. Više nego ljubavi, ona pripada ljubaznosti. A ljubaznost je kada se ponašamo kao da volimo, iako možda ne volimo. Da bismo bili kulturni, moramo se samokontrolisati, vladati sobom. Nema kulture bez tolerantnosti.
A kada ljudi shvate da nisu dužni ni da prihvate ni da cene ono što je suprotno njihovim vrednostima, veæ samo da ne pokazuju agresivnost, procenat tolerantnih se drastièno poveæa.
sasvim slucajno, kao sto to obicno i biva sa dobrim stvarima, nabasam na ovo (ne tumarajuci internetskim prostranstvima, nego trazeci ciljano nesto za tekst koji pisem ), pa rekoh da iskoristimo ovu temu koja sluzi za prenosenje tudjih tekstova, da, mozda, otvorimo oci nekima kojima su cvrsto zatvorene...
Ovaj relativno novi pojam u psihologiji odnosi se na neobuèene osobe koje imaju „iluziju superiornosti”, rangirajuæi svoju sposobnost iznad proseka, mnogo više nego što ona zapravo jeste.
Oni su iskreno uvereni u svoju kompetentnost i nesposobni da prepoznaju ne samo sopstvene propuste i greške, veæ i tuðu istinsku kompetentnost
Znam da ništa ne znam – rekao je mudri Sokrat pre skoro 2000 godine. I danas su oni najobrazovaniji, najinteligentniji, najsposobniji meðu nama spremni da se poistovete sa ovim stavom, jer upravo zahvaljujuæi svom sveobuhvatnom razumevanju sveta u kojem živimo – svesni su koliko toga još ne znaju.
Nasuprot njima - a u psihologiji je to odnedavno i nauèno dokazano – postoji veliki broj osoba koje precenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvereni su da su kompetentni u oblasti u kojoj su zapravo totalni laici, a osim što nisu u stanju da sagledaju svoju nekompetentnost, nisu sposobni ni da prepoznaju tu kompetentnost kod drugih. Iako nam je ovaj fenomen svima poznat iz bližeg ili šireg okruženja, iz škole, porodice, s posla ili s malih ekrana – prvi put je zvanièno definisan i istražen 1999. godine kada su psiholozi Dejvid Daning i Džastin Kruger sa Kornel univerziteta u Americi objavili rad o tome u Žurnalu psihologije liènosti i društva, te je po njima dobio naziv Daning-Krugerov efekat.
Pomenuti psiholozi su za ovaj rad dobili Ig Nobelovu nagradu (amerièka parodija na godišnju nagradu Nobelovog instituta), mnogi smatraju - zasluženo.
Osobe sa Daning-Krugerovim efektom prepoznaju se najèešæe po tome što u društvu vode glavnu reè, nameæu svoje mišljenje bez obzira o kojoj se temi radi, donose sudove i odluke na osnovu netaènih, nepotpunih ili nevažnih podataka i nisu spremni da prihvate kritiku, odnosno mišljenje onih drugih, mnogo kompetentnijih.
Daning-Krugerov efekat je prema struènoj definiciji „kognitivna sklonost u kojoj neobuèene osobe donose neadekvatne odluke i netaène zakljuèke, ali njihova nekompetentnost onemoguæava njihovu metakognitivnu sposobnost da shvate greške”. Neobuèene osobe imaju „iluziju superiornosti”, rangirajuæi svoju sposobnost iznad proseka, mnogo više nego što ona zapravo jeste. S druge strane, visokoobuèeni su skloni da potcenjuju sebe i svoje veštine pateæi od „iluzije inferiornosti”. Na kraju, imamo situaciju u kojoj manje kompetentni ljudi rangiraju svoju sposobnost iznad kompetentnih. Zvuèi poznato, zar ne? I mada deluje paradoksalno, prema mišljenju Daninga i Krugera kompetentnost može da oslabi samopouzdanje, a nekompetentnost da ga uveæa.
Daning-Krugerova hipoteza poèiva na sledeæim premisama: - nekompetentne individue precenjuju svoj nivo veštine - nekompetentne individue ne umeju da prepoznaju veštinu u nekom drugom - nekompetentne individue ne uspevaju da primete ekstremnost svoje neadekvatnosti - ukoliko mogu biti istrenirani da poboljšaju svoj nivo veštine, ove individue mogu da prepoznaju i priznaju svoj prethodni nedostatak veštine
Još je britanski filozof Bertran Rasel pisao: „Jedna od bolnih stvari našeg doba je da su oni koji se oseæaju sigurnim glupi, a oni koji imaju maštu i razumevanje ispunjeni su sumnjom i neodluènošæu.”
Zanimljivo je da je Dejvid Daning, socijalni psiholog, 1996. godine pratio dešavanja i napise u novinama povodom serije pljaèki banaka, èiji vinovnik je vrlo brzo uhvaæen. Osumnjièeni Artur Mekviler je bilo toliko samopouzdan i uveren da je njegov plan idealan, da nije preduzeo ni neke osnovne mere predostrožnosti kako bi sakrio svoj identitet. Daning je bio zapanjen njegovim totalnim nedostatkom samokritiènosti i poèeo je da se bavi ovim fenomenom.
– Moja specijalnost u socijalnoj psihologiji je izuèavanje naèina na koji ljudi donose odluke koje su ponekad od životne važnosti za njih, kaže Daning. – Postao sam zainteresovan za sudove koje imaju o samima sebi, je veæina teži da kaže stvari, bilo u svakodnevnom životu, bilo tokom istraživanja – koje prosto nisu i ne mogu biti istinite. To me je fasciniralo. Otkrio sam da oni ne samo što govore izuzetno pozitivno o sebi i svojim sposobnostima, veæ u to zaista duboko veruju. To je i suština ove opservacije: ako ste inkompetentni vi ne možete znati da ste inkompetentni. Veštine koje su vam potrebne da date pravi odgovor jesu iste one veštine koje su vam potrebne da procenite da li je neki odgovor pravi.
U okviru svog istraživanja Daning i Kruger su testirali studente koji su loše znali gramatiku. „Mi smo verovali da oni treba da znaju da su loši u tome, i bili smo vrlo iznenaðeni kada smo shvatili da oni misle, iskreno, da su dobri i da znaju gramatiku.” Hipoteza je testirana i nizom ekperimenata na Kornel univerzitetu, koje su imale za cilj da odrede samoprocenu studenata u veštinama logièkog rezonovanja, gramatike i humora. Uèesnici u ovom eksperimentu su znaèajno precenili sopstveni uèinak na testu i svoje mesto u odnosu na druge studente.
Oni, koji su prema rezultatima testiranja bili na dnu liste – u najnižoj èetvrtini – smatrali su da su bolji od bar 60 odsto svojih vršnjaka!
„Kad su ljudi nekompetentni u strategijama koje usvajaju da bi postigli uspeh i zadovoljstvo, tvrdi Daning, oni imaju dvostruki teret: ne samo da donose nepravilne zakljuèke i prave nesreæne izbore, veæ im njihova nekompetentnost oduzima sposobnost da budu svesni toga. Umesto toga, oni su ostavljeni sa pogrešnom impresijom da rade sve kako treba.”
Studije Daning-Krugerovog efekta fokusirane su na amerièki socijalni milje. Sliène studije raðene na evropskim univerzitetima pokazuju primetno „prigušenje efekta”, dok istraživanja meðu azijskim narodima otkrivaju da nešto sasvim suprotno od Daning-Krugerovog efekta utièe na samoprocenu i motivaciju za napredak. Iz Daningovih i drugih sliènih studija jasno je da Amerikanci, bar veæina njih, ako ne uvek a onda bar ponekad imaju tendenciju da poveæaju sopstvenu vrednost, smatrajuæi da æe tako bolje i brže napredovati.
Ovaj fenomen se, meðutim, u azijskim i sliènim kulturama javlja kao „obrnuta slika” – stanovnici istoène Azije teže da potcene svoje sposobnosti sa ciljem da se poboljšaju, ali i da napreduju i zadobiju druge ljude iz okruženja.
Iluzije superiornosti - 94% profesora na fakultetu rangira svoj posao iznad ostalih kolega - 96% pacijenata koji se u bolnici leèe od kancera tvrde da su u boljem zdravstvenom stanju nego drugi oboleli od iste bolesti - 93% motorista su uvereni da su bezbedniji na drumu od veæine proseènih vozaèa - 90% studenata vidi sebe kao znatno inteligentnijim od ostalih studenata - Psihološki termin za ovo je iluzija superiornosti
idi bona setaj tim beogradom, gledaj izloge, hodaj po kafama,,,mani se zeno draga stara blogova i retardiranih textova, nit si psiholog, nit koji djavo, mada bi tebi trebo jedan ako ga nemas do sad...mislim stvarno si smor
blentava Nivo: Forumski doajen Aequam memento rebus in ardius
Registriran(a): 26-12-2010 Lokacija: Belgrade, Serbia Odgovori: 4005 IP: Maskiran
Re: @blentava blog
Bez chatanja molim
Manipulacija – laskanje, vreðanje i druge metode
Manipulaciji kao naèinu sticanja onoga što nam je važno, skloni smo svi, èak i oni koji æe olako za sebe reæi da su dobri ljudi, iskreni i uvek direktni. Reè manipulacija vodi poreklo od latinske reèi manus – ruka i znaèi rukovati, upravljati neèim. U kontekstu ljudskih odnosa, ona se svodi na pokušaj da upravljamo tuðim ponašanjem kroz naèine kojih èesto nismo ni svesni. Obzirom da je otvorena i direktna komunikacija kljuèna u svakom dobrom odnosu, važno je osvestiti naèine na koje smo skloni da manipulišemo drugima, isto kao što je važno biti svestan onih situacija u kojima drugi pokušavaju da nas izmanipulišu.
Manipulacija se svodi na tendenciju da dogaðaje prikazujemo na takav naèin da drugu osobu navedemo na postupke koji služe našoj liènoj koristi. Ona ima za cilj uspostavljanje kontrole nad drugom osobom zarad postizanja nekog sopstvenog cilja, ali na indirektan naèin kroz izazivanje odreðenih emocija kod nje, koje æe je navesti da se sama podèini našoj volji. Postoje razlièita sredstva manipulacije.
Jedna od uobièajenih tehnika manipulacije je lièna uvreda. Kroz vreðanje ili ponižavanje druge osobe, nastojimo da je navedemo da uradi ono što mislimo da treba. U partnerskim odnosima èesto nailazimo na ponižavanje i vreðanje kao jedan od naèina da drugoj strani stavimo do znanja odreðenu stvar. Janet Wolfe, specijalistikinja za partnerske odnose, navodi da je ponižavanje i vreðanje èest naèin kome pribegavamo da bismo od partnera dobili ono što želimo. U tom smislu, manipulativne formulacije koje sreæemo u partnerskoj komunikaciji su takozvane TI reèenice koje su optužujuæeg karaktera kao što su „Ti me ne voliš“, „Ti mi uvek èiniš to“ ili „Ti nikada ne slušaš“.
Pored vreðanja, pretnja i ucena su takoðe uobièajeni naèini manipulacije. U partnerskim odnosima, ovaj vid manipulacije najèešæe sreæemo u formulacijama poput „Ako uradiš to još jednom, ostaviæu te!“
Ismevanje tuðe liènosti je još jedan od naèina da manipulišemo drugima. Za razliku od šale na raèun tuðeg ponašanja, ismevanje tuðe liènosti ima za cilj da je postidimo i na taj naèin uspostavimo kontrolu nad njom.
Jedan od najèešæih vidova manipulacije jeste ulagivanje i laskanje. Èesto nailazimo na ljude koji nas obasipaju komplimentima i prenaglašenim izjavama ljubavi i naklonosti. Za razliku od iskrene i autentiène simpatije koju prepoznajemo kod prijatelja, manipulativne osobe nastoje nas kupiti kroz kreiranje jedne prividne slike prisnosti i prijateljstva.
Njihove pokušaje manipulacije možemo prepoznati kroz slatkoreèivost i pokušaje da nas privole kroz prikazivanje odnosa daleko prisnijeg nego što on realno jeste. U okviru ovog vida manipulisanja, èesto æemo se susresti sa osobama koje æe nam na samom poèetku poznanstva isprièati celu svoju životnu prièu sa naglaskom da se sa nama dobro razumeju, da nikada nisu sreli nekoga poput nas, da smo mi jedina osoba kojoj mogu da se otvore i ogole svoju dušu. Na ovaj dramatièan i prenaglašen naèin iskazivanja svojih „emocija“ one nastoje da kod nas kreiraju oseæanje pripadnosti i tako nam se približe.
Udruženo sa ulagivanjem, kao vid manipulacije, èesto se javlja i samosažaljenje. Manipulativne osobe koje su sklone ovom manevru, nastoje da kreiraju kod drugog sliku sebe kao jadnog i napaæenog. Samosažaljevajuæi sebe, oni nastoje da izazovu sažaljenje kod drugog i na taj naèin postignu odreðeni lièni cilj. Ovo im polazi za rukom opet kroz jedan lažan vid otvaranja i deljenja sopstvene intime sa drugim prikazujuæi sebe kao bespomoænog.
Kao što lažna naklonost i ulagivanje mogu biti vid manipulacije, manipulisanje je takoðe moguæe i kada kao sredstvo koristimo pretnje odbacivanjem. Ovoj tehnici èesto, potpuno nesvesno, pribegavaju majke smatrajuæi to efikasnim naèinom vaspitanja svoje dece. One su sklone da veruju da konstantnim kritikama podstièu razvoj svoje dece, iako time samo zapravo postižu doživljaj odbaèenosti i neprihvaæenosti kod njih. Pretnje odbacivanjem sreæemo i u odnosima parova gde se možemo sresti sa izjavama tipa: „Ako to ikada ponovo uradiš, izmeðu nas je gotovo!“ Ovaj vid manipulacije zapravo predstavlja naèin zastrašivanja druge strane što za cilj ima da ona promeni ponašanje u onom smeru koji mi smatramo poželjnim.
Agresivno zapitkivanje takoðe može biti sredstvo manipulacije. Pod ovim se podrazumeva sklonost da na svaki odgovor sagovornika nastavljamo sa agresivnim pitanjima tipa „zašto“ koja imaju za cilj da relativiziju poentu koju sagovornik pokušava da iznese i obezvredi sve njegove argumente. Ovaj vid manipulacije èesto sreæemo u politièkim duelima u kojima su naravno veoma zastupljeni i svi drugi vidovi manipulacije.
Kao što vidimo, manipulacija predstavlja stil komunikacije u kome se poruka ne prenosi direktno veæ se nastoji kroz odreðen naèin (bilo da je to ulagivanja, pretnja ili neki drugi vid manipulisanja) proizvesti željena promena kod druge osobe.
Mnogi od nas su, posmatrajuæi komunikaciju svojih roditelja ili važnih osoba iz našeg okruženja koja je obojena manipulativnim manevrima, i sami preuzeli ovaj vid komuniciranja. Iz tog razloga, veoma je važno osvestiti (prepoznati) ovu sklonost i zameniti je direktnom i otvorenom (asertivnom) komunikacijom – kojom poveæavamo verovatnoæu da se razumemo sa drugom osobom i uspostavimo kvalitetan odnos. *** ukoliko kao sagovornika imamo osobu koja na jednak naèin vrednuje komunikaciju.
Mia Popiæ, REBT savetnica