Polazak na godisnj odmor? koji traje i haman se nikada zavrsiti nece!!!!!!!(ja se i danas dan tako osjecam)


Opet smo nase strafnaste kese predali i krenuli u avion.Vidim za nama ide osrednje star covjek,a za njim ide zena pokrivena maramom i 6 djece po velicini ko loncici.Kako god se okrenem oni za nama.
E jadi moji, oni su culi da mi idemo za isto mjesto i samo se drze nas,niko od njih negovori engleski.Oni su negdje od Prijedora.To smo saznali tek kad su nas tako prateci dopratili do vrata stana u koji smo mi smjesteni,a oni susjedna vrata i stan.
Ali nejse....sjeli smo u avio i krnuli.Gledamo mi iz aviona gradove i predjele Amerike,razgovaramo i naidje stjuardesa.Pitam ja koliko ima jos da se putuje,ona mi nesto odgovori kao ima jos dugo,a mom muzu se prispalo.Kazem ja njemu hajde ti lezi i on nama pod noge legne na pod prostremo onu dekicu iz aviona-PORAVNIO .Samo sto je zaspo, huda onakav svrnut od logora i patnji,najavljuju slijetanje.Mi ga probudimo,on bunovan pita ima li tamo gdje idemo mjesto da on ide pecat .Haman nesto sanjo.Ali kad smo se priblizili gradu pa iz zraka gledamo grad se pruzio ,sve se usjalo od svjetla samo u sredini grada ogromna tamna povrsina,eh reko eno jezero za mog cojka da ide pecat,haman mu se PRESNILO.
PRIZEMLJISMO fala Bogu s HAJROM ZIVI I CITAVI.Pokupismo oko sebe sta je za ponijet i izlazimo mi sada u aerodromsku zgradu kroz onaj hodnik,kad smo mi vidjeli e sunce nas je ogrijalo,zalosti moja ! Grupa Muslimana Bosnjaka i Turaka koji su zivjeli u Arizoni su se organizovali i sa nekoliko porodica, koje su prije nas dosli na 15 dana, iznijeli transparente sa dobrodoslicom,zastavom i nasim LJILJANIMA i pjevaju Halidovu pjesmu: "Poljem se siri miris ljiljana......." svi zagrljeni,fotoaparati samo skljocaju,kamera snima....e covjek da nezna sta da kaze.A ja u trenerki i papucama krenula u komsiluk preko velike bare.Jao ....majko moja.
Direktor te humanitarne organizacije dovezo kamion da natovari nas prtljag,a znate vec sta je natovario, 2 sarene torbe.Elem rasporedismo se ko ce s kim u auta,ko kad su svi dosli sa autima i voze oni nas ,citava kolona ko svatovi.Gledam ja one saobracajne petlje oko aerodroma,pa autoput,ma grad ogroman.Razmisljam,haman necemo raditi na farmi goveda.Fala Bogu!!!!A i bojim se goveda,kako bih radila taj posao.A moram priznati ,bila sam spremna i na to.Nakon pola sata dovezose nas pred zgradu.Kazu ,eno ona vrata sto su otvorena ,a svjetlo gori,su vas stan.Ja Bismiletom iz onih kola izlazim,zjevam okolo,sve asfaltirano.Sucur,haman CIVILIZACIJA
nastavit ce se........

Eh,gdje ja ono stadoh

Ja,posto sam ofulo stanicu za nekih 300km nako na stanici u Manhajmu cujem ljudi pricaju NAS jezik.
Reko da ih pitam kad ima bus za Düsseldorf(lafo u Njemackj ko u Bosni autobusi-peroni-seljakluk i to ama jok vec sve je to uredjeno ono po nekom standardu)
Kazu mi ljudi sad dolazi bus iz Shirokog i ide za Dortmund pa mozes s njima.Haj reko,dodje bus i ja sjedo i krenu a joj kad poce domoljubinska pjesma a na shofershajbNi(od 2kvadratna metra)to Isus,to shahovnica,to krunice(nako velicine onih plovaka na moru) ajme reko odoh ja za Medjugorje a ne za NRW

Haj prodje tih 300km nekako i ja dodjo na odrediste.Izadjem iz busa,crni mrak,avetinjki grad reko.Pogledam okolo nidje zhive dushe.E preko puta ima ko neka zgrada i ispred nje mala ko fontana i okolo te fontanice ono ko da se sjedi....
Zagledam se,vidim ljudska figura..Haj reko odoh polako pric pa da ga pitam(na nekom jeziku,na kojem nije bitno posto ne znam koji znam)gdje ova ulica sto mi treba.

Pridjem,ono na hinjaka,teglim kofer i sjedem et nako ofrlje jedno po metra od coeka.Dok sam se ono organizovo,pasos u dzepu unutrashnjem s lijeve strane,shlajbek u dzepu unutrashnjem s desne strane,reko dobro je sve je tu.Sad ja ko trazim ceduljku onu sa nazivom ulice,jer okle mene u njemackom izgovoru,i sjedem do coeka.

Nidje nikog a ja sjeo tik uz coeka

Nako,taj covjek sjedi i ono nageo se malo naprijed i ruke mu onu ko skrstene,reko coek nesta duma pa haj sacekacu dok oduma svoje i onda cu ga pitat.

Razgledam ja okolo,buljim u svjetla,izloge,kante za smece(ja reko kulture svjetske) i tako ti ja poceo vec ko malo bit neUrozan.

Coek ni mukajet a ja izgubljen.

Lijepo ti ja onu ceduljku izvadim i ono gledam kontra od njega a pruzam cedljku prema njemu.Reko valjda ce skontat da ne znam jezik i uzece i procitace mi adresu tj objasnit dje moram.

On nista.A joj reko svabe konja majko moja.
Okrenem se prema njemu reko da mu klimnem ono glavushom pa valjda skonta sta hocu.
Pogledam u coeka,on nako kako sjedi sjedi.
Zagledam se bolje,a ono ljudi moji KIP bronzani napravljen u ljudskoj velicini.

Nedam se ja zbunit Pogledam ope lijevo desno,vidim niko nije vidio(to je reko bitno.dobro je) odmaknem se od njaga i prema taxi placu.
Okrenem se ja jos jednom da ga dobro spazim,pa ono ko sam sebe pravdam.Stvarno sa distance od jedno 10-15m i izgledako pravi.Valjda ono mrak a svejtla iz one zgrade ga tako zasjene da covjek stvano konta insan
Ima taxista i oni mi pomogoshe

Wilkomenn Rodjo nah Deutschland

[Edited by Rodjeni on 15-12-2007 at 08:17 GMT]

[Edited by Rodjeni on 15-12-2007 at 09:00 GMT]

citat:

---

Rodjeni wrote:


Nidje nikog a ja sjeo tik uz coeka

Nako,taj covjek sjedi i ono nageo se malo naprijed i ruke mu onu ko skrstene,reko coek nesta duma pa haj sacekacu dok oduma svoje i onda cu ga pitat.

Coek ni mukajet a ja izgubljen.

Lijepo ti ja onu ceduljku izvadim i ono gledam kontra od njega a pruzam cedljku prema njemu.Reko valjda ce skontat da ne znam jezik i uzece i procitace mi adresu tj objasnit dje moram.

On nista.A joj reko svabe konja majko moja.
Okrenem se prema njemu reko da mu klimnem ono glavushom pa valjda skonta sta hocu.
Pogledam u coeka,on nako kako sjedi sjedi.
Zagledam se bolje,a ono ljudi moji KIP bronzani napravljen u ljudskoj velicini.

Nedam se ja zbunit Pogledam ope lijevo desno,vidim niko nije vidio(to je reko bitno.dobro je) odmaknem se od njaga i prema taxi placu.
Okrenem se ja jos jednom da ga dobro spazim,pa ono ko sam sebe pravdam.Stvarno sa distance od jedno 10-15m i izgledako pravi.Valjda ono mrak a svejtla iz one zgrade ga tako zasjene da covjek stvano konta insan

[Edited by Rodjeni on 15-12-2007 at 08:17 GMT]



 

---

It's not where you came from, it's where you are going.

citat:

---

Rodjeni wrote:
Eh,gdje ja ono stadoh

Ja,posto sam ofulo stanicu za nekih 300km nako na stanici u Manhajmu cujem ljudi pricaju NAS jezik.
Reko da ih pitam kad ima bus za Düsseldorf(lafo u Njemackj ko u Bosni autobusi-peroni-seljakluk i to ama jok vec sve je to uredjeno ono po nekom standardu)
Kazu mi ljudi sad dolazi bus iz Shirokog i ide za Dortmund pa mozes s njima.Haj reko,dodje bus i ja sjedo i krenu a joj kad poce domoljubinska pjesma a na shofershajbNi(od 2kvadratna metra)to Isus,to shahovnica,to krunice(nako velicine onih plovaka na moru) ajme reko odoh ja za Medjugorje a ne za NRW

Haj prodje tih 300km nekako i ja dodjo na odrediste.Izadjem iz busa,crni mrak,avetinjki grad reko.Pogledam okolo nidje zhive dushe.E preko puta ima ko neka zgrada i ispred nje mala ko fontana i okolo te fontanice ono ko da se sjedi....
Zagledam se,vidim ljudska figura..Haj reko odoh polako pric pa da ga pitam(na nekom jeziku,na kojem nije bitno posto ne znam koji znam)gdje ova ulica sto mi treba.

Pridjem,ono na hinjaka,teglim kofer i sjedem et nako ofrlje jedno po metra od coeka.Dok sam se ono organizovo,pasos u dzepu unutrashnjem s lijeve strane,shlajbek u dzepu unutrashnjem s desne strane,reko dobro je sve je tu.Sad ja ko trazim ceduljku onu sa nazivom ulice,jer okle mene u njemackom izgovoru,i sjedem do coeka.

Nidje nikog a ja sjeo tik uz coeka

Nako,taj covjek sjedi i ono nageo se malo naprijed i ruke mu onu ko skrstene,reko coek nesta duma pa haj sacekacu dok oduma svoje i onda cu ga pitat.

Razgledam ja okolo,buljim u svjetla,izloge,kante za smece(ja reko kulture svjetske) i tako ti ja poceo vec ko malo bit neUrozan.

Coek ni mukajet a ja izgubljen.

Lijepo ti ja onu ceduljku izvadim i ono gledam kontra od njega a pruzam cedljku prema njemu.Reko valjda ce skontat da ne znam jezik i uzece i procitace mi adresu tj objasnit dje moram.

On nista.A joj reko svabe konja majko moja.
Okrenem se prema njemu reko da mu klimnem ono glavushom pa valjda skonta sta hocu.
Pogledam u coeka,on nako kako sjedi sjedi.
Zagledam se bolje,a ono ljudi moji KIP bronzani napravljen u ljudskoj velicini.

Nedam se ja zbunit Pogledam ope lijevo desno,vidim niko nije vidio(to je reko bitno.dobro je) odmaknem se od njaga i prema taxi placu.
Okrenem se ja jos jednom da ga dobro spazim,pa ono ko sam sebe pravdam.Stvarno sa distance od jedno 10-15m i izgledako pravi.Valjda ono mrak a svejtla iz one zgrade ga tako zasjene da covjek stvano konta insan
Ima taxista i oni mi pomogoshe

Wilkomenn Rodjo nah Deutschland

[Edited by Rodjeni on 15-12-2007 at 08:17 GMT]

[Edited by Rodjeni on 15-12-2007 at 09:00 GMT]

---

V epizoda, Nora medju vikinzima

DakleM, kutariso se narod viska jakni i posjedali u autobus. Jedni ce za prihvatne centre u okolini Bergena, gdje ja danas zivim, jedni ce na jedan otok malo juznije, ja medju tim sto ce na otok...Ovi sto ce ko blizu Bergena, raduju se, misle veci grad, bolje sve ja imam neki isaret da ce nama biti bolje, ma ko Vanga ba zena, pogodila u zrno sad cete cut...
Hele neise nama sto cemo na otok, valja preko vode, opet nene udarile u kuknjavu, kako ce tolikacki autobus na trajekt
pa hajde sto je voda hladna, ne znaju plivat, one se vec vidjele u vodi eh, sad smo vi vec
svi na pertu, kaze jedan sejtan jednoj, Hajde Hano ba, kako si avionom dosla, kaze ona njemu, mrs nalete, tad sam bila skroz u behutu, nista nisam mislila, sad sam dosla sebi, pa ko mogu mislit, i kad mislim onda me strah Hele neise, udje bus na trajekt, uci kursi dovu i ko zna i ne zna, ja ucim naglas, mada me nije strah,
A djeci najbolje, njima to dozivljaj hajde picimo mi sad, nekih 40 minuta, ispadaj, joj nene se radujuuuuu gotovo, prezivjele ...opet svi u bus, ravan otok ko tanjir, neko vice, jebote da ovo sad nije Danska (do Danske odatle brodom ima 15 sati) ali nismo mi to tad znali , joj upisa se
Vozi, vozi onaj bus mi razgledamo, uh fino, pitomo nekako, nema bas puno kuca, ali hajde, ima krava i ovaca
Istovar, neki prihvatni centar, na jednoj strani neke dvospratnice, na drugoj neke zute potpuno nove drvene kucice, tek ba postavljene, jos se ni zemlja nije oko njih slegla, ja odmah meni u glavi pikirala, joj ja bi u ono tako bogami i bi...
Hele neise i oni sto su dobili te male kucice koje su bile podijeljene za dvije familije i oni sto su dobili male apartmancice u zgradama bili su potpuno odvojeni, i svako je imo svoju kuhinjicu sto je bogami rijetko bilo u centrima tog tipa, kasnije cemo cuti (oni sto su otisli za Bergen nisu ni s glave dobili tako fin smjestaj ko mi)...
Hele neise, ja u "mojoj" kucici ljepote, sve novo glanc, ko ljudi se sturili da to naprave u zadnja 2 mjeseca... sporet na njemu niko nije nista skuho prije mene, nit se ko u zahod popiso prije mene nako ti nesto pravo gotivno
Malo se mi tu ispusemo prvo, eh sad valja rucak sam sebi pravit, Bogu fala misliom se, odmah mi razleti se, ima jedna jedina velika samoposluga, vise nam i ne treba
eh sad brasno, ODMAH se kupuje brasno na veliko, zene se sturile traze brasno od 25 kila Nidje brasna od 25 kila, o 50 da ne govorimo La ilahe svakakve zemlje, kako TO nemaju...hajde neise, nadjemo mi brasno po kilu i po dvije, odmah to svako uprtio koliko je mogo, neko 5 paketa, neko 10 kako ko hej a ta samoposluga je 3 minuta hoda od nas, nane budala oni se prodavaci samo u cudu zgledaju, dok si reko keks, nidje brasna u samoposluzi
Hajde neise, tako mi pravile kruh kakav kupovni i pite naravno, ozezi sine, pita svaki dan
Eh, sad kontamo, nidje ne vidjesmo sira ni nalik sto bi islo za sirnice...
Tu je vec bila prije nas jedna familija iz Istocne Bosne, i nasa dobra legenda Mina, zena zvana trokrilni ormar, kaze Mina morete sir praviti od kefira, tako i tako, ali ne bude bas tako dobar i mastan ko od mlijeka ispod krave pa koje(kravlje) mlijeko nije ispod krave kaze de ono mislim odma ispod krave, valja nac koga ovde da hoce prodat mlijeka "odma ispod krave" ...sad ti mi kontamo ko ce obilaziti otok tako u rijetko naseljen i pitat ko inace prodaje mlijeko, nemamo auta, nista...Raspitamo se kod onih sto rade u centru i oni nam objasne da ima najbliza farma oko 4 km odatle...Eh, sad prvo se snalazi za kakva polovna bicikla, nasa kucica je sebi zbavila jedno, i onda smo musku glavu coeka od mojee komsinice poslali da ide tam s otalim cojkovima kupovat mlijeko
Naredala se njih citava kolona za prvi puta, mljekari suze me ba svako malo obliju kad se sjetim kampa, vece smijade u zivotu nije bilo, a vam svi u k**** odreda Tako ti nasi momci odu kod cojka sto prodaje mlijeko s kanisterima od 3, 5, 10 litara kako je ko imao....Coek kad je vidio da se kolona biciklista priblizava izaso na po njive da vidi sta hoce, sigurno se jadan i prepo da je bilo u Americi odmah bi sacmaricu izvuko garant Eh sad "predvodnik" sto najbolje prica engleski mora coeka pitat, hoce li prodt mlijeko nama, milina ba u Norveskoj svaki seljak govori engleski samo ja jadnica mahala i nogama i rukama i glavom, a izmedju ubacivala 5 englekih rijeci , hele neise objasne oni coeku sta hoce, a on cudio i
pito jel ne valja mlijeko iz prodavnice, ma jok, mi hocemo sir da pravimo, coeku joj manje jasno, kakav je to sad tako specijalan sir objasne oni i to, kaze coek pa nije to sir, to je samo sirna masa od koje se pravi sir ma jok, kazu oni to je u Bosni sir glavni i tako proda on njima mlijeko, mi vam cekamo ko ozebo sunca, eto ti njih nazad, kanisteri se klate na biciklima istovar, svako fata svoj kanister i hajde sad pripremaj teren zaa sirenja eh onda je legenda Mina isla od kucice do kucice i nadgledala laboratorije sira za dva dana, sira na kile u svakoga bilo je sirnice moglo se Sarajevo nahranit
Poslije smo redovno isli kod coeka, kad je ko htio, postali redovne musterije, i sirnice smo mu nosili
Zivote kad se sjetim ovih smijada, zazelim se svog onog naroda iz kampa i da mi je da ih sastavim ponovo na makar 2 dana....

[Edited by NORA on 15-12-2007 at 14:35 GMT]

Krajem 1995  

Ja sam pocetkom 2005 pronasao "novu zemlju boravka" jer je nikada ne bih modao nazvati domovinom,* ebaji ga  

Tanithaaaaa, Noroo sto mi ne rekoste kaspije kaspijske za ovu temu ja sam ovo sve sebi prekopirala u Word i pola dana citam i smijem se cuj onaj sjeo do brozanog kipa i daje mu cedulju sa adresom ojjjjj "Alashe" dragi a cuj Nore kako sve lijepo prica, isto majke mi ko da mi je zena dosla na kafu pa mi prepricava kroz koje je muke sve prosla
kad nesto pomislim i ja se svim nasim mukama iz rata danas dan smijem i sjetim se tate mog kad je otisao u mjesnu zajednicu da i on zaduzi kakvo oruzje i prikljuci se u bilo kakvu jedinicu sa jaranima ali posto je lutka moja draga malo stariji bio, svi mu govorili hajde ti djede cuvaj zenu i zdravlje svoje i on se naljutio bio... nije ni skim pricao tri dana nit je sta htio jest mi se prepali ba, sto rat, sto puca jos i on sad nit jede nit prica. samo neke nacrte pravi, skicira, razmislja sjecam se nabavila mu ja od kone tri jajeta i ispekla mu na oko onako kako on voli treci dan i nosim mu a on ce ti meni, idi zovi sve iz kuce i poredajte se ovdje ispred mene... napravio sam oruzje
poredali se mi tako jedno 20 metara od jabuke, jer ne znamo kakvo jke oruzje u pitanju i da nece jako puknut izveli i konu Ramizu da je pripremimo da ne vristi djaba kad ce ti tata moj, ni pet ni sest nego pracku izvadi ono pracku iz praistorijskih dana i metnu malo veci komad i zamahnu koliko jace moze i zafijari kamen u po centra nacrtanog kruga na jabuci

bilo je nama krivo sto nije sta bilo puknulo ali nam opet drago sto je pogodio u centar... e tad je lutka moja draga i zaplakao i rekao bar cu jednog cetu u glavu prije nego sto me zakolje oci moje lijepe kako se on brinuo za nas

Ovo je dosad najljepsa ,najsmjesnija i najtuznija tema.
Noro kako ti poce pricati svoje dozivljaje polako se i svi ostali usudju.
Kod Abulafije, hajde dobro Brena je glavna bila, ali brate ti biznismeni sa aktovkama da covjek ne povjeruje.
Pa Rodjeni, izasao u Mannheimu a ja poima o tome nemam a mozda smo se i mimoisli.
Pa tek bronzani cojk.
Bina u papucama preko bare a docekana sa transparentima i kamerama i jos Halid ljiljane otpjeva.Kao kakva diva iz filma
Nora u svoj nevolji i dobro izvuce, ako nista sad zna i sir napraviti "ispod krave" .Bila sam ja u posjeti izbjeglicama u Danskoj krenula vozom i citav voz nestade u brodu.Jedva sam uspjela naci palubu,vazdan nekih spratova,restorana, prodavnica
i opet nazad u "zeljeznicku stanicu".Kad sam stigla moja Banjalucanka me doceka,macka vozi auto ko prava.

Pohvale, svi ste mi na svoj nacin interesantni.

Joj Drugarice, tata je legenda a najsmesnije je meni da ste Ramizu izveli da dzaba ne vristi, Ramiza je beli a la "moje nene" iz Norveske, joj, pa ja bih bez njih i onih drugih sejtana oko njih crkla od muke, ovako ja to, vjerovali ili ne, to sto se dogadjalo u kampu u Norveskoj, ne drzim ni za kakve muke, nama je bilo tesko zbog tog sto smo morali doci i sto smo se brinuli za nase u Bosni, ali nam nista nije falilo i tu smo u toj zajednici uglavnom zivjeli ko jednom dusom, one neke sitnije svadje, nisu umanjivali ljepotu tog zajednistva i tog tako genijalnog naroda koji ja koliko god mana imali ne bi dala i ne dam nikome na svijetu...meni nikada zapravo u Norveskoj poslije toga nije bilo tako nekako toplo oko srca, ko kad smo bili tako djuture, mnogi su zeljeli da sto prije odatle idu, a ja bogami nisam...bez obzira sto sam znala, da jednog dana naprosto moramo poceti sa nekim, svako svojim pocetkom ovdje, meni je bilo jako tuzno napustiti kamp, rijetko koga od tih, meni za citav zivot smjestenih ljudi u moje srce, sam vidjela poslije, ipak zivjelo se skupa godinu dana u jednom tako teskom periodu, i srodilo se to ba...

Akobogda otici cu ove godine jednoj zeni koja se vratila u Bosnu, iz Krajine je, ona je bila jedna od nasih kamp-legendi, joj kad se sjetim, zena napravila punu serpu paprikasa od 8 litara(4 djece ima) od svinjskog vrata, nije ni skontala sta je kupila, kad eto je ide s onom serpom po kampu i pita :"Ko jede svinjetinuuuuuu, dajte javite se, grahota je baciiiiit, super paprikaaaaas"

[Edited by NORA on 15-12-2007 at 17:27 GMT]