Svaka čast curo!!!

citat:

---

Jasmila Žbanić:
Milanović je došao u Mostar, a ne u Tuzlu! Domaćin mu je bio predsjednik HDZ-a, poznat kao jedan od najvećih lopova protiv kojih se demonstranti bore!?! Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena! MILANOVIĆU, MARŠ KUĆI !!!

---

Samo kraci izvod.

citat:

---

Ukratko, suočavamo se sa pobunom protiv nacionalističkih elita: bosanski narod je konačno shvatio ko mu je istinski neprijatelj - ne druge etničke grupe, nego njihovi vlastiti lideri koji se pretvaraju da ih štite od drugih. Kao da je stari i mnogo zloupotrebljivani moto iz Titovog vremena "bratstvo i jedinstvo" ponovo postao stvaran.

Jedna od meta demonstranata je bila administracija Evropske unije koja nadgleda stanje u BiH i sprovodi mir između tri nacije i pruža značajnu finansijsku pomoć kako bi država funkcionisala. Ovo se može činiti iznenađujućim jer su ciljevi demonstranata slični kao ciljevi Brisela: prosperitet i okončanje i etničkih tenzija i korupcije. Međutim, način na koji Evropska unija upravlja Bosnom dodatno podstiče podjele - sarađuje sa nacionalističkim elitama kao svojim privilegovanim partnerima i posreduje unutar njih. - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/181288-slavoj-zizek-ljudi-u-bosni-su-konacno-shvatili-ko-je-njihov-pravi-neprijatelj.html#sthash.Ka0xipkB.dpuf

---

citat:

---

Zašto su protesti sumnjivi?
Mr. sc. Esmir BAŠIĆ:
Na prvi pogled, protesti naroda nisu bili sporni i nailazili su na podršku svih razumnih ljudi. Danas protesti postaju sumnjivi nakon što su poprimili određene obrise, a vidimo da se oni svode samo na gradove gdje su Bošnjaci većina, dok se iz aviona vidi da se oni ne dešaju u sredinama gdje su Srbi i Hrvati većina. Dakle, to je prvi razlog zbog čega ovi protesti postaju sumnjivi. Opravdano se postavlja pitanje, zašto Srbi i Hrvati iz BiH ne protestvuju kada su u istim g...... kao i Bošnjaci. Čak šta više socio - ekonomska slika je skoro za duplo bolja u Federaciji nego u drugom entitetu. Penzije u RS za 50% manje nego u Federaciji a oni opet ne protestuju, a svi znamo da su oni mnogo dalje od blagostanja. U Federaciji su uz to još sačuvani veliki državni kombinati, a kod njih sve je rasprodato i oni osiromašeni a Bošnjaci protestvuju protiv svoje vlade. Također, Hrvati iz Hercegovine ne žele da protestuju kao da je kod njih med i mlijeko, a znamo da su i dole propale velike privatizacije, znamo da grcaju u dugovima, a oni kažu mi se nećemo mješati ovo je “Bošnjačko proljeće“.

---

Samo kraci izvod. Ko zeli moze procitati sve.

SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES USVOJIO “POVELJU BOŠNJAKA”

citat:

---

Uvod
Uvjereni u jedinstvenu budućnost Bošnjaka utemeljenu na ljudskim i moralnim vrijednostima;
Opredjeljeni za izgradnju društva na načelima demokracije, slobode, društvene pravde, zaštite ljudskog dostojanstva i ljudskih prava te odlučni za rad i djelovanje radi općeljudskog napretka i trajnog razvoja u službi sadašnjih i budućih generacija;
Svjesni dubokih povijesnih promjena nakon zadnjeg genocida nad Bošnjacima, koji je uzrokovao raseljenost, razbijenost i podijeljenost bošnjačkog nacionalnog bića, sadašnja generacija Bošnjaka ima obavezu da razumije pouke i poruke iz prošlosti i sadašnjosti radi oživiljavanja bošnjačke nacionalne svijesti u pravcu kulturnog i civilizacijskog preporoda radi bolje budućnosti. To je zadatak prvoga reda za sve savjesne i odgovorne Bošnjake, posebno vjerske učenjake, intelektualce, kulturne radnike, političare i donositelje odluka;
Suočeni sa padom komunizma i prema tome disolucijom jugoslovenske države i društva, Bošnjaci poput svih nacija traže svoje mjesto koje im pripada i koje im priliči u zajednici ravnopravnih nacija na Balkanu, Europi i svijetu. Bošnjaci traže pravo na život, vjeru, naciju, državu, slobodu, imetak i čast te da se poštuju njihova većinska i manjinska historijska, nacionalna i kulturna prava;
Odlučni da se hrabro suoče sa krupnim izazovima budućnosti, Bošnjaci vjeruju u vladavinu pravednih zakona, koji garantiraju slobodu savjesti i pravo na ravnopravno sudjelovanje u izgradnji pravednog društva na načelima jednakopravnosti svih i bez diskriminacije bilo koga;
Pogođeni kao i više puta dosada otimanjem njihove privatne imovine, zapuštenošću njihovog kulturnog i nacionalnog blaga, omalovažavanjem njihove vjerske pripadnosti, osipanjem njihovih elitnih mozgova, obezvlašćivanjem njihovih autentičnih političkih predstavnika i onesposobljavanjem njihovih državnih institucija, Bošnjaci su ujedinjeni u namjeri da obnove samopouzdanje i osnaže napore radi ostvarivanja svojih nacionalnih prava u svjetlu civilizacijskih ostvarenja utemeljenih na suradnji svih ljudi i nacija dobre volje;
Cijeneći da uloga žene u izgradnji društva nije ništa manje vrijedna od uolge muškarca, Bošnjaci su odlučni da budu primjer drugima u poštivanju prava žena u njihovom ravnopravnom sudjelovanju na putu odgoja i obrazovanja budućih generacija te obnovi i afirmaciji bošnjačkog nacionalnog bića;
Imajući na umu da omladina predstavlja visoki procenat ukupnog bošnjačkog nacionalnog bića, Bošnjaci su svjesni da su briga o mladom naraštaju i podrška bošnjačkoj mladosti presudni za panbošnjačku obnovu i napredak;
Znajući da odnos vlasti prema Bošnjacima

---

Prvo je prvo, a drugo je drugo. I ovo drugo treba procitati ali onako polako, pa razmisliti. Prihvatiti ono sto je za prihvatiti, odbaciti ono sto je za odbaciti. Uostalom, svi ne mislimo na isti nacin.

Mr. F. Alispahic

citat:

---

Demokratija je prostor pravila, slobode, dijaloga i dostojanstva. I znanja, nadasve. Svega toga nema u teroru rulje koju nam zapadne vlade i beogradski „prijatelji“ nameću kao demokratiju. Zapad nam je nametnuo i Radovana Karadžića za pregovarački sto, sve u ime demokratije, pa se porodila genocidna Republika Srpska i sav ovaj dejtonski haos. Samo budale još vjeruju u demokratski kredibilitet Zapada. Bošnjaci programski, poučeni iskustvom, ne smiju vjerovati Zapadu, već onome što vide kao svoj interes. Dobar primjer je huškačka analiza otpravnika poslova Američke ambasade u BiH Nicholasa M. Hilla koji laže da „građani ove zemlje ne žele slušati istrošenu nacionalističku retoriku“. Istina je da samo Bošnjaci imaju kolektivni multietnički senzibilitet. Kod Srba i Hrvata je, kako kaže velikosrpski ideolog Nenad Kecmanović, politički osjećaj iznad socijalnog, i njih apsolutno ne zanima solidarisanje sa Bošnjacima. Hill dalje analizira „smeće u nekim novinama“, pa veli kako su „smiješne ideje da su demonstranti obučavani u inozemstvu i naoružavani od međunarodne zajednice da bi pokrenuli haos u BiH“, ali u ovoj izjavi Hill nekontrolisano otkriva da su demonstranti obučavani i naoružavani - bez obzira gdje. Time i sve druge nebuloze američkog diplomate padaju u vodu, jer neko ko je obučavan da pravi haos u Bosni može imati samo jedan cilj – „da etničke grupe okrene jedne protiv drugih“, odnosno, da stvori atmosferu u kojoj bi „Srbi i Hrvati trebali osjećati opasnost“. Jedina Hillova istina je da se – „protesti održavaju u određenim dijelovima zemlje“, ali, ako bi kazao da su to dijelovi zemlje sa bošnjačkom većinom, morao bi priznati da se ne radi o „građanina BiH“, već o Bošnjacima, a Bošnjaci su upravo popaljeni iluzijom da je ovo zajednički, svenarodni bunt. Time se potvrđuju sumnje da je socijalni bunt potpaljen i iskorišten kako bi se u svijet poslala slika o neodrživosti BiH, a što su iz Beograda odmah sutradan poručili.

---

Cast svaka na hrabrosti i korektnisti. Malo je onih u njegovom narodu koji slicno misli kao on, ali vrijeme je pred nama, vrijeme koje donosi nesto novi, kazem, nesto novo, iako sve moze ostatati kao sto je bilo. Nadam se da nece.

Čedomir Jovanović

citat:

---

Dolazeći ovdje prošao sam pored kafane u kojoj sjedi valjda moj narod i sluša moju muziku. Nisu mogli na pola sata utišati muziku, ali to me ne čudi, jer su njima uzori oni koji su Srbiju doveli do svih onih dešavanja koja su se završila neslavno. Ne može Srbija biti dobra ako u njoj ima više neljudi nego ljudi. Ako je jači nečovjek od čovjeka. Kakva bi bila moja politika ako čovjeku ne mogu da pomognem da bude čovjek, a nečovjeku da stanem na put“, poručio je Jovanović. On smatra da mu je obaveza da zaštiti vrijeme koje je pred nama.

„Želim da se na ovu godišnjicu dogovorimo, da to bude amanet. Naša djeca će živjeti u zemlji u kojoj će vladati mir. Sramota je da Srbija u 2014. godini ne pokazuje spremnost da vidi muku porodica otetih ljudi. Narod se mijenja. Moj narod je pogriješio. Vidim u njemu puno vrlina. Kakva bi bila zemlja Srbija, da nema Ramazana, Bajrama, katoličkog Božića. Nemoj da mi govoriš prvo da, ja sam Srbin. Budi čovjek, takav mi trebaš. Neka nam bude kako radimo, a našim dželatima onako kako im želimo“, kazao je Jovanović. - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/regija/183599-foto-jovanovic-u-prijepolju-ne-moze-srbija-biti-dobra-ako-u-njoj-ima-vise-neljudi-nego-ljudi.html#sthash.jtg7IPHM.dpuf

---

Jedno kazivanje pretvoreno u knjigu, po svoj prilici sa dobrim tirazom, sobzirom na sponzore. Jos jedan prilog bolnim uspomenama, bolnim saznanjima, da prijatelj u svim situacijama nije prijatelj. Opsirnije u prilozenom tekstu, ali samo jedan mali dio.
Cijeli tekst ako kliknete na oznaceni link.

citat:

---

Priča o Kenanovoj knjizi počinje prije dvije godine kada je susreo poznatu autoricu Susan Shapiro. Nije ni slutio da ga je dotakao prst sudbine koji će promijeniti njegov život. Bar onaj literarni.

Po struci fizioterapeut u jednoj klinici u boemskoj četvrti New Yorka, Greenwich Villageu, Kenan je dobio pacijenticu koja se oporavljala od povreda. Ali, i Susan je dobila “pacijenta” - bosanskog izbjeglicu s uspomenama dvanaestogodišnjeg dječaka, koliko je Kenan imao 1992. Tada se neumoljivi rat brutalno obrušio i na njegov obiteljski dom u Brčkom. Pomislila je ispravno, da može pomoći ako ga inspirira da, 20 godina kasnije, ispiše svoje autentične memoare - brutalno iskrene, bez mrvice politike, onako kako on to osjeća, sada, kada je uz bosansko porijeklo postao i Amerikanac.

U ekskluzivnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) Trebinčević se prisjeća kako mu je Susan Shapiro, koja je inače podučavala novinarstvo na New York Univerzitetu (New York University), kazala da već na prvom času od svojih studenata traži da napišu esej "o vlastitom, tajnom životnom iskustvu koje ih je najviše ponizilo".

“Nasmijao sam se i rekao Susan: 'Ah, vi Amerikanci, zašto bi neko ko je doživio poniženje uopće pričao o tome?'”, kaže Kenan, napominjući da je u Ameriku došao skrivajući vlastiti ratni bravado iz Bosne. Uz to je još prislonio i znani balkanski mačo mentalitet, po kojem se bol prikriva, naročito ako ta patnja može povrijediti one najmilije ili najbliže ukućane.

- Pisanjem protiv traume

“Trebaš pisati o tome, jer to pomaže iscjeljenje”, rekla mu je Susan, prisjeća se naš sugovornik, dodajući: "Te riječi su otključale nešto u meni."

Kenan je brzo sastavio taj prvi esej, na svega tri stranice o svojim ratnim uspomenama iz Brčkog. Ta priča je Susan podsjetila na "Dnevnik Ane Frank". Samo što se ovaj put, kako je govorila "radilo o jednom muslimanskom dječaku, u srcu Evrope i to pola stoljeća nakon holokausta nad evropskim Jevrejima". Esej je objavljen u New York Times Magazinu. Ubrzo se pojavio agent izdavčke kuće, koji je Kenana Trebinčevića i Susan Shapiro, inače njegovu buduću koautoricu - kao u američkim filmovima o neočekivanom uspjehu - ubijedio da Kenan sve to treba proširiti u knjigu svojih autentičnih sjećanja. A memoari se u Americi posebno cijene i dobro prodaju.

U međuvremenu, Kenanove literarne uratke objavili su ništa manje prestižni Wall Street Journal, New York Times Op-Ed page, International Herald Tribune, Salon.com, American Public radio i 2012, posebno čitana Best American Travel Writing Anthology. Ove sedmice njegovu je knjigu predstavio i BBC.

Sa svojih 11 godina, upravo kada je rat u bivšoj Jugoslaviji počeo, Kenan Trebinčević bio je sretni dječak koji je volio trenirati karate, živeći običnim životom svojih vršnjaka na obalama najduže tada jugoslovenske rijeke Save. Ali, kada je rat u njegovoj rodnoj BiH buknuo svom žestinom u proljeće 1992, zlo je zakucalo i na njegova vrata.

"Čovjek koji je bio moj drugi heroj, odmah iza mog oca, moj trener karatea Pero, - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/183862-foto-kenan-trebincevic-ova-knjiga-je-najbolji-nacin-na-koji-mogu-osvetiti-svoj-narod-i-svoju-familiju.html#sthash.bZzcybGt.dpuf

---

Interesantno kazivanje Arkanovog telohranitelja ubijenog prije par dana.

http://www.avaz.ba/globus/region/ubijeni-arkanov-tjelohranitelj-je-umirao-od-straha-zbog-izeta-nanica-i-505-buzimske-brigade

Sta su drugi mislili o Ivi Andricu

"U prvim poslijeratnim godinama ovaj Andrićev dug i uspješan put u diplomatskoj službi bio je predmet mnogih kritičkih sudova i komentara koji su dolazili iz usta njegovih predratnih prijatelja iz beogradskih intelektualnih i građanskih krugova, kao i od njegovih kolega iz diplomatske službe. To je bilo vrijeme kada je beogradska čaršija anonimno, poluanonimno, te u raznim formama palanačkih tračeva “režala” na Andrića kao na svog protežea zato što se ovaj odmah prodao komunistima i postao njihov vjerni slugan. Svi osim komunista su mu zamijerali naglu promjenu tabora; od kraljevog opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika, do narodnog poslanika nove vlasti (1945–1953), predsjednika Saveza književnika Jugoslavije (1946–1952) i reprezentativnog “državnog pisca”, kojem su komunisti tepali da je “jugoslovenski Šolohov”. Beogradski krugovi su mu posebno zamjerali njegovu kameleonsku prilagodljivost, lukavu kolebljivost i “mudro” povlačenje u situacijama kada se od njega očekivao jasan i odlučan stav. Jedan njegov kolega iz diplomatije u službenoj bilješci, pisanoj u prvim posljeratnim godinama, opisuje ga na slijedeći način: "Andrić je tip sposobnog rutiniziranog diplomate, ali istovremeno mekušca i beskičmenjaka. Lično pošten, ali bolesno ambiciozan i veliki karijerista. U odnosu sa ljudima je dostojanstven i vrlo taktičan. Službovanje reakcionarnim režimima ubilo je u njemu svaki ostatak bunta i prkosa. Njegova se uloga svodila uglavnom na ulogu nemog tehničkog lica, poslušnog činovnika koji izvršava volju vladajućih."

Slično mišljenje o njemu izrazio je i Vladislav Ribnikar u razgovoru sa Vladimirom Bakarićem, u vrijeme zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. "

Dajući karakteristike nekih naših predratnih diplomata za Andrića kratko je kazao: "Pravi jezuita, ljigav, otmjen."