|
Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
arnie Nivo: Forumski doajen I'm coming in peace now
Registriran(a): 12-02-2011 Lokacija: Zulu time zone Odgovori: 4391 IP: Maskiran
|
Re: Vehabije u Tuzli
citat: soraya wrote:
a ja koliko shvatih da je grupa prosvjednika protiv vehabijske tribine bila ispred hotela,a ne u hotelu...pa mi èudno za taj animozitet
btw,nadam se da te graðani prosvjednici,komunjare,multietniÆari i sl. nisu kamenovali onako suFtilno kako oni to samo znaju
zamolio bih vas gospodjo @soraya da ne kvarite i ovu temu....
zar se nismo usaglasili da takve termine vise ne koristimo na ovom forumu, koji su vama najvise smetali a upravo ih vi evo ponovo izvlacite na povrsinu,
ova tema je lijepo zamisljena, otvorena i rasprava tece lijepi tokom,
jos samo da nema vasih sporadicnih i namjernih provokacija, bila bi za primjer kako treba da se vodi jedna zdrava rasprava,
...molim vas
[Edited by hurija on 27-02-2013 at 17:24 GMT]
|
|
27-02-2013 at 06:07 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Vehabije u Tuzli
V - Osnivanje novih crkava i vjerskih zajednica
Èlanak 18.
1. Novu crkvu ili vjersku zajednicu može osnovati 300 punoljetnih državljana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovo entitetsko državljanstvo. Pod istim ili sliènim imenom postojeæe crkve ili vjerske zajednice ne može se osnovati nova crkva ili vjerska zajednica. Nitko ne može, bez suglasnosti mjerodavne vlasti crkve ili vjerske zajednice, koristiti njene službene simbole, znamenja i atribute.
2. Pismena prijava o osnivanju crkve ili vjerske zajednice podnosi se Ministarstvu pravde, a treba sadržavati:
- Statut crkve ili vjerske zajednice iz kojeg je vidljiv sadržaj i naèin ispovijedanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, podruèja i naèin djelovanja;
- Dokument o njezinom službenom vjerskom nauèavanju;
- Potpise 300 graðana-sljedbenika (ime i prezime, dan i mjesto roðenja, sadašnja adresa, jedinstveni matièni broj i svojeruèni potpis);
- Odluku o osnivanju, usvojenu od najmanje 30 osnivaèa crkve ili vjerske zajednice, ime i prezime predstojnika crkve ili vjerske zajednice, njegova zamjenika ili drugih predstavnika ovlaštenih da zastupaju crkvu ili vjersku zajednicu pred državnim organima.
3. U roku od 30 dana nakon podnesene prijave o osnivanju crkve ili vjerske zajednice, Ministarstvo pravde donosi rješenje o upisu u registar crkava i vjerskih zajednica.
4. Ministarstvo æe, razmatrajuæi zahtjeve iz prethodnih stavaka ovog èlanka, poštivati pravo svake crkve i vjerske zajednice na samostalnost u organizaciji vlastitih poslova pod uvjetom da se to uredi sukladno ustavnim odredbama, ovom zakonu i meðunarodnom pravu.
5. Ministarstvo može odbiti zahtjev za registraciju samo ako ocijeni da su sadržaj i naèin obavljanja vjerskih obreda i drugih oèitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili štete životu i zdravlju ili drugim pravima i slobodama vjernika i graðana.
6. Ako ni u roku od 60 dana Ministarstvo ne donese rješenje o upisu u registar, nova crkva ili vjerska zajednica smatrat æe se registriranom istekom 60 dana nakon nadnevka podnošenja prijave za registraciju crkve ili vjerske zajednice. Pravna osobnost ima pravnu snagu od dana donošenja rješenja o registraciji.
7. Protiv registracije, uèinjene na naèin predviðen prethodnim stavkom ili odbijanja registracije nove crkve, odnosno vjerske zajednice, podnositelj prijave ili registrirana crkva, odnosno vjerska zajednica, mogu uložiti priziv Vijeæu ministara Bosne i Hercegovine na registraciju crkve ili vjerske zajednice, koje donosi konaèno rješenje o registriranju ili odbija registracije. Priziv se može temeljiti i na razlozima da se legalizacijom dotiène crkve ili vjerske zajednice krše odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinih protokola, kao i odredbe iz drugih meðunarodnih ugovora koje se odnose na slobodu vjere i druge slobode i prava.
8. Protiv konaènog rješenja spor se može pokrenuti u roku od tri mjeseca pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Zakon o slobodi vjera i vjerskih i crkvenih zajednica u BiH.
Vehabije(selafije), nisu registrirana vjerska zajednica u BiH ,te djeluju neustavno.
|
|
27-02-2013 at 10:24 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Vehabije u Tuzli
Oni dolaze po našu djecu
Piše: akademik Rešid HAFIZOVIÆ
"Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji, pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda po imenu Muhammad ibn 'Abd al-Wahhab sa svojom falangom 'beduina' i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeðenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedoèio prije više od èetrnaest stoljeæa.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv èin posvjedoèit æe, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange naèinile najprije u Kerbeli 1802. gdje su ubijene hiljade muslimana, opljaèkana njihova imovina, a nisu bile pošteðene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliæe u Ta'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteðene žene ni djeca, starci i druga nejaè. Pred razularenim vehabijskim maèem nestali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krivi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam - kritièki osvrt, Zagreb, 2004.).
Pošast našeg vremena
prof. dr. Rešid Hafizoviæ: "Oni (vehabije) su veæ dobrano naèeli naše tradicionalno društveno tkivo i ništa ne bi bilo neobièno u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke muène epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je netom bjesnila ovim prostorima, uto ih je zadesila nova noæna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija negoli ijedna u dosadašnjoj inaèe krvavoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može raèunati na opasnost i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgoðenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je 'najbolja' tekovina karadžiæevsko-mladiæevskog naèrtanija i njihova zavjerenièkog scenarija, tekovina koja je tu, meðu nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što ovaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, veæ tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih politièkih centara moæi u Europi, baš onih èiju neèasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrješivo prepoznajemo. To je onaj politièki trougao koji je u rasponu Moskva, London i Pariz uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve naèine sitimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoèi samu supstancu bosanskohercegovaèkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobiènija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo.Beograd, 2003.).
Ovaj zavjerenièki savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moæi sa Zapada nije ništa neobièno i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Veæ daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjerenièke antimuslimanske saveze sklopljenje izmeðu Britanaca i tada veæ prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom neèasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srèanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su uèvršæavali svoju premoæ u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje Osmanske države. (Vidi: Hamid Algar, ibd., str. 43-49; usp. Hemper's memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.).
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara 'Abd al'-Aziza ibn Sa'uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom.
Sa istim takvim ordenom oko vrata kralj Fahd se 1935. godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu.
Zavjerenièki savez
Nakon èeèenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoæ zavidnom muslimanskom duhovnošæu i literaturom, bosanskohercegovaèki musllimani su danas druga znaèajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta. Ne tolerirajuæi njihov tradicionalni, suživotni i autentièni islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostièke, irfanske knjiženosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa iskljuèivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovaèkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsiæušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slièno. Na udaru je sve što temeljito ne slièi njihovoj jednoumnoj, priprostoj, 'beduinskoj' i monotonoj 'kulturi' i 'tradiciji'.
To su veæ uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama (a.s.), to su takoðer uèinili u Afganistanu, u Èeèeniji, u Iraku, posvuda gdje su stigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeæi pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliæe, smrt i neviðeni užas.
Oni to pripremanju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaæu za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, neèasnim nakanama.
Oni su meðu nama. ?*ireæi praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su veæ dobrano naèeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su veæ u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda.
A Rijaset Islamske zajednice u BiH ? Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuæe prekasno! ?
Neki od prvih suradnika poglavara Islamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to "fini ljudi iz naših džema'ata". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, èovjek bi mogao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone prema njima.
Vehabijski emisari
Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezoèno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, goniè deva i beduin, premda svi životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoèe o njemu kao aristokrati par excelance i plemenitašu iz ondašnjeg mekkanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i ureðivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraæene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Poslanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvrjedama na raèun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezoèno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobièno ne dešava meðu nama, vehabijska karavana ide dalje, namièe novu hipoteku ovoj napaæenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugaða svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i èekaju pogodan èas da jurnu sa svojim vojskama i donesu "slobudu za Bosnu", baš onakvu kakvu su donijeli i iraèkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Èeèeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje veæ danas bi morao preuzeti odgovornost."
|
|
27-02-2013 at 10:27 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Azur Nivo: Forumski doajen xxxxxyyyyy
Registriran(a): 24-07-2005 Odgovori: 5025 IP: Maskiran
|
Re: Re: Vehabije u Tuzli
citat: soraya wrote:
V - Osnivanje novih crkava i vjerskih zajednica
Èlanak 18.
1. Novu crkvu ili vjersku zajednicu može osnovati 300 punoljetnih državljana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovo entitetsko državljanstvo. Pod istim ili sliènim imenom postojeæe crkve ili vjerske zajednice ne može se osnovati nova crkva ili vjerska zajednica. Nitko ne može, bez suglasnosti mjerodavne vlasti crkve ili vjerske zajednice, koristiti njene službene simbole, znamenja i atribute.
2. Pismena prijava o osnivanju crkve ili vjerske zajednice podnosi se Ministarstvu pravde, a treba sadržavati:
- Statut crkve ili vjerske zajednice iz kojeg je vidljiv sadržaj i naèin ispovijedanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, podruèja i naèin djelovanja;
- Dokument o njezinom službenom vjerskom nauèavanju;
- Potpise 300 graðana-sljedbenika (ime i prezime, dan i mjesto roðenja, sadašnja adresa, jedinstveni matièni broj i svojeruèni potpis);
- Odluku o osnivanju, usvojenu od najmanje 30 osnivaèa crkve ili vjerske zajednice, ime i prezime predstojnika crkve ili vjerske zajednice, njegova zamjenika ili drugih predstavnika ovlaštenih da zastupaju crkvu ili vjersku zajednicu pred državnim organima.
3. U roku od 30 dana nakon podnesene prijave o osnivanju crkve ili vjerske zajednice, Ministarstvo pravde donosi rješenje o upisu u registar crkava i vjerskih zajednica.
4. Ministarstvo æe, razmatrajuæi zahtjeve iz prethodnih stavaka ovog èlanka, poštivati pravo svake crkve i vjerske zajednice na samostalnost u organizaciji vlastitih poslova pod uvjetom da se to uredi sukladno ustavnim odredbama, ovom zakonu i meðunarodnom pravu.
5. Ministarstvo može odbiti zahtjev za registraciju samo ako ocijeni da su sadržaj i naèin obavljanja vjerskih obreda i drugih oèitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili štete životu i zdravlju ili drugim pravima i slobodama vjernika i graðana.
6. Ako ni u roku od 60 dana Ministarstvo ne donese rješenje o upisu u registar, nova crkva ili vjerska zajednica smatrat æe se registriranom istekom 60 dana nakon nadnevka podnošenja prijave za registraciju crkve ili vjerske zajednice. Pravna osobnost ima pravnu snagu od dana donošenja rješenja o registraciji.
7. Protiv registracije, uèinjene na naèin predviðen prethodnim stavkom ili odbijanja registracije nove crkve, odnosno vjerske zajednice, podnositelj prijave ili registrirana crkva, odnosno vjerska zajednica, mogu uložiti priziv Vijeæu ministara Bosne i Hercegovine na registraciju crkve ili vjerske zajednice, koje donosi konaèno rješenje o registriranju ili odbija registracije. Priziv se može temeljiti i na razlozima da se legalizacijom dotiène crkve ili vjerske zajednice krše odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinih protokola, kao i odredbe iz drugih meðunarodnih ugovora koje se odnose na slobodu vjere i druge slobode i prava.
8. Protiv konaènog rješenja spor se može pokrenuti u roku od tri mjeseca pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Zakon o slobodi vjera i vjerskih i crkvenih zajednica u BiH.
Vehabije(selafije), nisu registrirana vjerska zajednica u BiH ,te djeluju neustavno.
E bas bi bilo interesantno znati jesu li i ove tri velike religije u BiH zaista registrovane na podrucju BiH??!!
|
|
27-02-2013 at 10:31 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|