U banjaluckoj carsiji
W.Leo.Arndt 1896




Banjalucka carsija

U carsiji imas sit da se nagledas.
Vec one raznolike odjece na kupcima !
Nigdje neces vidjeti toliko lijepo i sareno
vezenih haljina, kosulja i pregaca,
kao na seljankama, sto dolaze u
Banja Luku.
Drazesni se uzorci izmjenjuju svejednako
i u tako raznoraznim bojama,
sto se juznije od Bosne ne javlja
tako izrazito.
Uz to je kosa raznoliko pocesljana,
a glave svakojako pokrivene i iskicene
zlatnim i srebrenim nakitom,
sto ga samo mozes zamisliti.
Uobicajeni novcani nakit,
ponajvise ukusno smjesten,
a onda ta vesela nasmijana lica,
mada i nisu sva redom lijepa,-
to ti je slika, koja te mora razvedriti.
Muskarci se dabome ne nose bas
tako da bi bilo osobno lijepo,
i nosnjama dosta su slicni seljacima
u Hrvatskoj i Slavoniji.
No oni uce, rade, oslobadjaju se kmetstva
i sve vise postaju slobodnjacima,
pa ih sa postovanjem moramo spomenuti.

Bio je jevrejski praznik i ducani domacih Jevreja,
Spanjola, bili su pozatvarani.
Svuda su im se po ulicama setale zene
u bogatim sjajnim haljinama.
Vecinom su lijepe,
lijepa lica,krasnih ociju i
samosvjesna drzanja.

Heinrich Renner, 1896.

Ferhatpasina dzamija u Banja Luci
W.Leo Arndt,1896.

Opancari na pazaru u Kladusi
W.Leo Arndt, Nada 9, 1903

Nova gradska vijecnica u Sarajevu
B.Knopfmacher, Die osterr-ung.Monarchie in Wort und Bild 1890.




Posljedice okupacije vrlo su vidljive.
Elektricni tramvaj povezuje sam grad
sa dosta udaljenom stanicom, kasarne i
vladine zgrade izdizu se iznad
plavih orijentalnih drvenih kuca sa doksatima i
demirli pendzerima.
Nova vijecnica u mavarskom stilu blagih,
zutocrvenih boja predstavlja prijelaz
od Istoka k Zapadu.
I ova civilizacija, iako mozda samo povrsno,
utice na gradski zivot i vanjski izgled drustva.
Kahva, na primjer, nema toliko turskog ukusa
kao u Carigradu, a najveci "grijeh" je sto se secer
cesto ne ukuha, vec se sluzi posebno, " a la franca"!
Po kafanama nargilu potiskuje sve vise cibuk,
a i prakticna cigareta, a umjesto na zaru pale se
pomocu njemacke imitacije svedskih sibica.

Alfred Jensen, Slavia, 1897.

Strancu je tesko odrediti pravo
raspolozenje u narodu, a umirujuca
uvjeravanja cinovnika treba prihvatiti
sa diplomatskom rezervom.
U cijeloj zemlji u stvari vlada najveci red,
te je putnik isto toliko siguran ovdje kao u Svedskoj.
Nije pretjerano kad kazem da sam bio mirniji nocu
na bosanskim brdskim stazama nego u istocnom dijelu
Beca ili Londona, a daleko sigurniji se vracam
sa bosanskog veselja nego sa svedskog vasara zestokih pica.
"Nagovjestaji" u slavenskoj stampi
o nezadovoljstvu ili revansistickim planovima
vrlo su pretjerani, cemu je dokaz i cinjenica
da je muslimansko iseljavanje skoro sasvim prestalo.
Kad biste sad pitali Bosance da li zele da se spoje sa
"Velikom Srbijom" ili " Velikom Hrvatskom", sasvim
sigurno bi odbili sumnjivu "cast" da budu meta srpske i
hrvatske zavisti ili jabuka razdora medju njima.

Alfred Jensen, Slavia, 1897.

Serijatska skola u Sarajevu
Carl Panek, Die osterr-ung.Monarchie in Wort und Bild 1901.


Mirno je u serijatskoj skoli,
muslimanskom pravnom fakultetu,
u velicanstvenoj dvorani sa stubovima
u mavarskom stilu.
Doduse bio je raspust kad sam ja posjetio skolu,
ali vjerovatno se zivot tamo uvijek mirno odvija.
Po auli punoj cilima bili su svugdje okolo duseci,
divani u kabinetima gospode profesora vise su mamili,
cini mi se, na spavanje nego na studije,
i svaka studentska soba je imala svoju sofu.
Ali uprkos svim tim dusecima,divanima i sofama
ova visoka skola uziva veliku reputaciju.
Studenti (ukupno njih 36) moraju imati
preko 24 godine starosti,
a kursevi traju 5 godina.
Ali sam Allah zna sta se ovdje uci !

Alfred Jensen, Slavia,1897.

Alfred Jensen

Svedski slavist (1859-1921).
Putovao je mnogo po slavenskim zemljama
i pisao je o juznoslavenskim literaturama.
Bosnu je posjetio 90-ih godina.
U knjizi Slavia, Geteborg 1897,
jedno poglavlje, sa ilustracijama,
je posveceno bosanskohercegovackoj kulturi.

Spanski Jevreji u sarajevskoj carsiji
M.Liebenwein, Nada 8, 1902




Spanski Jevreji su se doselili tu
prije nekih dvjesta godina (1685.),
dobivsi prostrano naselje u blizini carsije,
na pocetku Ferhadije i Cemaluse,
odredjeno kao geto.
Ova "Cifuthana", gdje se nalazi i stara i nova
sinagoga, bila je strogo zatvorena,
a tek sredinom ovog stoljeca je pocelo novo doba
za Jevreje, kad im je Omer-pasa Latas
dao vecu slobodu i pravo da se prosire po gradu.
Vrijedno paznje je njihovo groblje
zbog cudnog oblika nadgrobnog kamena.

Milena Preindelsberger - Mrazovic,
Knjiga bosanskih skica,1909.

Iz zivota bosanskohercegovackih ceta
M.Liebenwein, Nada 5, 1899.

Jahac
V.Meneghello Dincic Nada 2,1896.