Na trgu
Bakropis,Tomislav Krizman, 1914. Kabinet grafike HAZU,Zagreb

Most na Zepi
Max Bucherer, 1911



Most na Zepi

Mracni, goticki kameni luk tako harmonicno
izbija iz visokih krsevitih obala u klisuri Zepe,
da bi covjek pomislio da su stijene
same premostile klisuru.
Ova divna i cvrsta gradjevina nosi,medjutim,
samo jednu planinsku stazu preko klisure,
nedaleko nema puteva u ovom predjelu.
Uzvodno otuda na Drini nema naselja,
a nizvodno se vidi u tjesnacu Drine zloglasni Slap
gdje strme obale suzavaju rijeku na sirinu slapa,
samo na gorskom grebenu na lijevoj obali
vidi se u daljini nekoliko jadnih koliba.
U takvoj divljini jedna plemenita gradjevina
daje jos veci utisak.
Prica zna da nam kaze kako je nastao ovaj
skriveni most.
Segrt onog majstora koji je sagradio most
u Visegradu, zelio je, iz sebeljublja,
da nadmasi djelo svoga majstora.
Posao je Drinom nizvodno,
a na ovom najopasnijem mjestu,
gdje se Zepa, strmoglaveci se sa planina,
ulijeva kroz tijesni klanac u Drinu,
premostio je rijeku izmedju dvije krsevite
obale smionim kamenim lukom.
Kad je majstor ugledao njegovo djelo,
iz zavisti je odsjekao segrtu obje ruke.

Robert Michael, 1912.

Visegradska cuprija na Drini
Max Bucherer, 1911.


Most na Drini

Najznamenitiji medju bosanskim mostovima
je most na Drini u Visegradu.
Zavrsen je 1571. godine pod
Mehmed-pasom Sokolovicem.
Mehmed-pasa, koji se rodio kao sin
pravoslavnog hriscanina u Bosni,
dosao je jos kao djecak u Carigrad,
presavsi na islam, dostigao je u sluzbi sultana
cak zvanje vellikog vezira.
Ali ni kao cuveni vojskovodja i drzavnik
nije zaboravio svoju domovinu,
i sebi je u visegradskom mostu
podigao neprolazan spomenik ...
Sa svojom brzom vodom Drina je kod
Visegrada vec snazna rijeka.
Jedanaest je svodova sirine do 18 metara
bilo potrebno da bi kolnik premostio rijeku.
Svodovi su goticki visoko zaostreni,
jer Drini, koja cesto znatno nabuja,
treba dati dosta prostora za kretanje.
Prema lijevoj obali se most
lomi pod pravim uglom ispred okomite stijene,
to daje gradjevini poseban izgled.
Na jednom od sredisnih stupova je smjestena.
arhitektonski vrlo skladno,
velika kamena ploca sa natpisom
uklesanim turskim slovima,
o postanku mosta...

Robert Michel, 1912.

Arslanagica most na Trebisnjici
Max Bucherer, 1911







Arslanagica most

Jos treba kazati o jednom od najljepsih mostova,
o Arslanagica mostu kod Trebinja.
Vodi preko Trebisnjice sat vremena hoda
uzvodno od Trebinja.
Blizu mosta se nalazi selo Most,
nastanjeno skoro iskljucivo potomcima
onog Arslanage, koji je prije dvjesto godina
dobio ovlastenje prikupljati carinu na ovom
prometnom mostu.
Arslanagica most se ne moze uporediti
ni sa kojim drugim mostom,
toliko je njegova gradja jedinstvena.
Srednji dio kolnika je vrlo visok i ravan,
a nose ga dva velicanstvena,
siroka kamena svoda.
Pod kosim kolnikom koji se spusta na obale
u dva pravca nalaze se manji svodovi,
neravnomjerno smjesteni iznad
i jedan pored drugoga.
Ograda mosta je napravljena od
velikih kamenih ploca.
Nad sredisnjim stupom se nalazila prostrana strazarnica,
koja je prije nekoliko godina odstranjena.
Kad je Arslanaga dobio dozvolu
prikupljati mostarinu, most je vec imao sadasnji oblik.
O njegovom nastanku nema pouzdanih predanja...
Prica se kako je Hercegovac Kusturica bio u Carigradu kad je
turski car bio pozvan na dvoboj.
Kusturica se ponudio da zamjeni cara.
Pobjedio je, i car mu je poklonio ogromno bogatstvo.
Po povratku u svoju zemlju sagradio je mnogo hanova.
Jedan je izgradio na Trebisnjici,
a htio je sagraditi i most na tom mjestu.
Majstor medjutim, nije vjerovao da je kusturica toliko bogat,
te rece da mora prvo dati zrtvu rijeci.
Na mjestu predvidjenu za most trebalo je potegnuti konop
pun kesa sa zlatom, a konop bi trebao potonuti na dno.
Ali kad je Kusturica to hto da uradi,
majstor je viknuo:
" Zaboga, nemojte! Hto sam samo da vidim
da li imate dovoljno novca za izgradnju mosta."

Robert Michel, 1912.

Stari most u Mostaru
Max Bucherer, 1911.






Stari most u Mostaru


Kad se zeligovoriti o mnogim
lijepim mostovima u Hercegovini,
treba poceti sa Starim mostom
na Neretvi u Mostaru.
A cini mi se da bi, kad bi se govorilo
o najljepsim mostovima svijeta,
upravo trebalo poceti, ni skojim drugim,
vec sa starim mostarskim mostom.
U ovom se divnom vitkom kamenom
svodu cvrstoca kamena istovetila
sa lakocom ptice.
Kad covjek gleda visoki luk u poletu,
pocinje da se osjeca laksim i sigurnijim.
Moram priznati da me nijedna gradjevina
nije toliko dirnula kao ovaj most.
U svojoj knjizi Mostar uporedjujem
Stari most u Mostaru sa okamenjenim polumjesecom,
ili sa divovskim galebom koji je ovdje,
u letu, dodirnuo kamene obale Neretve krilima,
i u trebu postao kamen.

Robert Michel, 1912.

Kozija cuprija na Miljacki
Max Bucherer, 1911.


Kozija cuprija

Kad se ide uzvodno iz Sarajeva
dolinom Miljacke po ravnom putu
na dnu doline, stigne se nakon lake setnje,
uz uzivanje u bogatoj ljepoti planinskih predjela,
na mjesto gdje su obale rijeke Miljacke
spojene visokim lukom Kozije cuprije.
Njen vitki luk se opire sa obje strane na
jake stijene, a svod je tako visok da potpuno
vodoravno povezuje cestu na obje obale.
Lijevo i desno na gradjevini su okrugli otvori,
koji su mozda sluzili da bi se stedjelo
na gradjevinskom materijalu, cineci,
medjutim, luk jos ljepsim i lakim.
Prizor mosta dobiva i na tome sto
ziva planinska rijeka upravo ispod njega
cini ostar zaokret.
Kozija cuprija je sagradjena odmah
pocetkom turske vladavine u Bosni...
Prica se da je most sagradio neki Meho,
koji je kao djecak tamo cuvao koze,
a kasnije bio doveden u Crigrad i postao pasa.

Robert Michel,1912.

1914

Kraj

Meci koji su 28. juna 1914. godine
ubili nadvojvodu Franza Ferdinanda
i njegovu suprugu, oznacili su kraj jedne epohe.
Poslije atentata Bosna i Hercegovina
vise nije bila ista.
Ni svijet.



Atentat u Sarajevu
Felix Schwormstadt, Uber Land und Meer, 1914.



Gavrilo Princip
Crtez sa sudjenja, 1914.