A sjecas li se Partizana i Omladinskog.Ja imala izlaz do 10 pa koristim svaku minutu da sto duze ostanem,pa poslije trka kuci.E jest mi stari bio zafrkan,jesam se i natrcala u mladosti.A nedaj boze zakasnit 1 minut..Nema 10 dana sledecih izaci.
A i onaj moj brat je bio nabelajio samnom.Valjalo mu me vodat.Dragi moj braco  

Sto se tice varanja muza " u nekom boljem hotelu",kao sto ti rece Sufleru ,to je rezervisano za Ines.
Suvise sam romanticna da bih ga prevarila.
Kad bi naisao neko ko bi mi ukrao srce ja bih ga ostavila potpuno.
Nadam se da nikad do toga nece doci  

citat:

---

ANABELA wrote:
A sjecas li se Partizana i Omladinskog.Ja imala izlaz do 10 pa koristim svaku minutu da sto duze ostanem,pa poslije trka kuci.E jest mi stari bio zafrkan,jesam se i natrcala u mladosti.A nedaj boze zakasnit 1 minut..Nema 10 dana sledecih izaci.
A i onaj moj brat je bio nabelajio samnom.Valjalo mu me vodat.Dragi moj braco

---

Sufler rece da putuje na sedmicu dana pa ga nece biti tu.Cuvacemo mu cose za to vrijeme.
Ko se sjeca "medicine" i "tehnologije",to je bas bilo podavno i nije dugo trajalo.Al je bilo super.  

Desi mi se ponekad, posebno ako mi neko naleti na lijevo, ćoravo oko, da ne spazim poznati lik i ne pozdravim. Onda haman skontam da me je neko gledao, pa pozdravim onako ofrlje, za svaki slučaj, a voz već prošao. Ako uz gorepomenuto i nešto lafo kontam onda mogu ljudi i da galame za mnom ja ne anlaišem. Nekad i skontam retroaktivno ko je prošao, a nije se prvi javio. Drugi put sam opet nervozan, pa se ne bih nikom ni javio, taman i da ga vidim. Kad sam relaksiran onda se smiješim i javljam pod uvjetom naravno da je ćorava koka nabola dobar ugao i uhvatila pojavu kojoj se valja javiti u vidokrug. Nejse. Čini mi se da sam i večeras omašio ponekog pored jedne Tuzlanke koju sad zovu Omega. Neće valjda zamjeriti štogod? Ako i zamjeri, šta ću. Nego, bilo bi zgodno veselo se odšunjati u kakvu prirodu na koji dan. U ova prelazna vremena obavezno me strefi prehlada, pa sam nizašta. K´o da sam inače za nešto

Hvala na čuvanju ćošeta!¨

Kad sam bio mali otac me je često vozio ovim našim slanim gradom. Posebno su me intrigirali željezni mostovi na Jali kod doma Moše Pijade i Šaćira, stari drveni most kojim se prelazilo od Sindikata i Pozorišta prema starom dijelu gradu koji se odaziva na ime Brdo i u Tušnju jedan meni podvožnjak, a vozovima koji su išli prugom iznad mene - nadvožnjak! Nekako mi se činio zagonetnim. Nije tunel, mali je, nije ni most, nema rijeke ispod, nego se vozamo moj tata i ja ispod njega putom. Sve mi se čini da je kocka bila s obje strane nadvožnjaka.

Onda smo neke 1971. preselili iz Slavka Mičića, Srpske varoši na Slatinu, u veći stan kojeg su nešto zvali dvoiposoban, a imao je tri sobe, kuhinju s trpezarijom, dva balkona i zahod i kupatilo baška... Potom sam nešto otkrivao kako se hoda prugom i gledao odozgo s nadvožnjaka kako prolaze kola i baš sam nešto bio sebi važan. Poslije smo često prugom išli drugarici moje starije sestre, Jasni koja je sa sestrom stanovala negdje blizu kraja pruge i rudnika u kući svojih roditelja finom baščom.

Tu pored nadvožnjaka i blizu mezarja sam se nekad igrao i s mojim rahmetli rođakom Mirzom koji je bio godinu dana i nešto stariji od mene. On je išao u Jusuf Jakubović iliti Tušanj, a ja u Džemal Mandžić, iliti Pazar. Bio je to njegov svijet jer je tu rastao, a ja sam uvijek, kao i svaki rak manje-više, osjećao nostalgiju za starim krajem, pa sam ponekad sam znao odlutati na Banju, opet u Slavka Mičića do Albin Herljević škole jer me je nostalgično srce vuklo u prošlost. Kad se Mirza preselio u moju zgradu iz svoje stare četvorospratnice, baš mi je srce bilo puno. Onda je neke 1977., Bože zar je već trideset godina prošlo, u saobraćajnoj nesreći poginuo moj rahmetli amidža Muhamed, a dva mjeseca kasnije, negdje odmah poslije Nove 1978. umro je na VMA u Beogradu moj rođak i drug i brat Mirza. Sad kad s prozora četverospratnice u kojoj živim pogledam na mezarje Tušanj, sjetim se i njegovih nepunih 14 godina. Sjetim se kako me jednom odbranio od nekih nadobudnih dječaka koji su na meni htjeli vježbati grupno zastrašivanje. Vidim onda i nadvožnjak i čujem lokomotivu kako pišti, a nas se dvojica sklanjamo na brzinu i silazimo trčeći pored mjesne zajednice...

citat:

---

Rodjeni wrote:
Sretno Sufleru

Haj ja cu ubacivat vako kojesta sto bi moglo podsjetit na neka fina vremena
a ti sroci pjesmicu tj skiti je

Npr.Bio jednom jedan nadvozhnjak u Tushnju

---

Opet ja

Sufler
Citat:
U ova prelazna vremena obavezno me strefi prehlada, pa sam nizašta. K´o da sam inače za nešto.
...............................................

Znam da je skromnost vrlina.Ipak, da nije ovo malo previse Sufleru?
Inace, ja se ne bih brinula, ima nas na ovom nasem forumu svakakvih :
udatih, ozenjenih, pa ovih koji to nisu, lijepih i narcisoidnih,nas manje lijepih i manje mladih - nesavrsenih, mladih, otkacenih, ozbiljnih, ogrezlih u politiku ...ma, sta da ti pricam, znas ti to i sam. Opusti se i uzivaj.

[Edited by zara on 10-10-2007 at 19:33 GMT]

jesi li ti zaro moja draga čula kad za hiperbolu

znači kad neko kuka onda hoće pažnje. Hvala na istoj



[Edited by zara on 10-10-2007 at 23:51 GMT]

Dugo sam čekao
Ljubav
Nisam dočekao ono sto čekah.
Ipak mi se čini
da je nisam bio posteđen, ma koliko se
žalio na to.

Da, eto, slucajno zara polagala tamo neke ispite iz knjizevnosti ali kad cita postove ona ti to ba zaboravi ...zanese se onak´ ljudski, po osjecaju, u tekst i onda ne moze da istrpi a da koju ne kaze

A biti pazljiva prema drugima mi je nesto kao zivotni moto...i nije to uvijek bas jednostavno.