18.01.2009

Nikakva rezolucija ne može vratiti moju djecu

Od 11. jula 1995. godine svaki dan u životu Habibe Mašić iz Voljevice kod Bratunca je isti. Budi se i liježe s mislima o svojim sinovima Sademu i Sadmiru i mužu Sadiji. Sva trojica ubijena su tog krvavog jula u pokušaju da iz Srebrenice uteknu Mladićevim krvnicima i domognu se slobodne teritorije. Sadmir je imao tek 18, a Sadem 19 godina. Habiba je prošle godine muža ukopala u Memorijalnom centru Potočari.

Habiba Mašić sa slikama svojih najmilijih: Svaki dan isti


- Tijelo mu je u dijelovima pronađeno u pet različitih sekundarnih masovnih grobnica! Javili su mi skoro da su našli i dio tijela jednog od mojih sinova. Još ne znaju kojeg - priča nam nesretna srebrenička majka.

Pokazuje njihove slike. Sadijinu je otrgnula s lične karte i uspjela sačuvati, a Sademovu i Sadmirovu dobila od rodbine kada je stigla u Tuzlu.

- Njih nema, a sve što je ostalo su ove slike, tuga i sjećanje. Pratila sam to što se događalo u Evropskom parlamentu i donošenje te rezolucije da 11. juli bude Dan sjećanja u cijeloj Evropi. Zadovoljna sam da su konačno shvatili šta se dogodilo u Srebrenici. To je prvi put da je i ta Evropa učinila nešto dobro. Eh, da su takve rezolucije donošene 1995. godine, Srebrenica se ne bi ni dogodila - govori Habiba.

Svjesna je, kaže, da joj nikakva rezolucija, nikakav papir, ničije priznanje ne može vratiti djecu i muža. Ali, dodaje, to treba da bude pouka i poruka za budućnost, da se izbjegnu druge Srebrenice.

- Ako se na ovome završi, ni taj papir, ni dan žalosti ništa neće značiti. Sve dok Mladić i Karadžić ne budu osuđeni, porodice neće biti zadovoljne. Ne samo oni, nego i svi zločinci koje moramo svakodnevno gledati po Bratuncu i Srebrenici. Zločinaca još ima i u institucijama RS. Zašto ja moram obarati glavu pred podrugljivim osmijesima zločincima koji su pobili moju djecu - pita se Habiba.

Gaza je druga Srebrenica

- Žalosno je da zlo nije prestalo, da se svijet nije opametio. Eto šta se događa u Gazi. Zar se mora pobiti toliko ljudi da bi neko reagirao? Zar ne može Amerika zaustaviti taj Izreal, zar ne može Evropa sada donijeti tu neku rezoluciju o Gazi? Ako budu kao za Srebrenicu čekali 13 godina, šta će onda vrijediti te njihove rezolucije - kaže Habiba.

(AVAZ)

Srebrenička svjedočenja: ljudi su zbog otrova gubili pamet

U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, 21. januara 2009. promovirana je knjiga Muje Alića Upotreba bojnih otrova u izvršenju genocida u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995. Nedavno preminuli autor, koji je bio stručnjak za bojne otrove, sakupio je brojna svjedočanstva i izvještaje Armije BiH, koji ukazuju da je Vojska Republike Srpske - u namjeri da zarobi i poubija Bošnjake koji su se povlačili prema Tuzli - dakle u vršenju čina genocida - koristila i bojne otrove, artiljerijske hemijske granate i minobacačke hemijske mine.

Pripadnici VRS-a su na pravcima povlačenja kolone bošnjačkih muškaraca kontaminirali potoke, bunare i izvore bojnim otrovima: CS, BZ i LSD-25. Alić navodi: "Za nepuna tri dana, u toku egzodusa, od 12. do 14. jula 1995., pod djelovanjem bojnih otrova, zarobljeno je, a zatim ubijeno 3.000 do 4.000 ljudi. Šesnaestog jula u širem rejonu Baljkovice, zarobljeno je 1.500 do 2.000 ljudi, koji su kasnije likvidirani." O tome najbolje govore svjedočanstva - njih 54 sabrana u ovoj knjizi.

Ramiz Bećirević svjedoči da su se "(...) u zadnjem dijelu kolone ljudi počeli sami ubijati. Postali su nepovjerljivi. Nisu se međusobno prepoznavali, te su kontrolisali jedan drugog da li su osunećeni. Nakon pijenja vode osjetio je malaksalost, nesanicu, uznemirenost, bezvoljnost, suhoću u ustima, smetenost. Primijetio sam kod mnogih saputnika agresivno ponašanje, haluciniranje, plač, histerisanje". Senahid Mehmedović se "ponašao nekontrolisano", a neki su "počeli pucati po nama govoreći da smo četnici".

Dr. Ilijaz Pilav svjedoči: "Kod jednog broja ljudi dolazilo je do kompletnog kočenja tijela, drhtanja sa odsutnošću, gotovo svi su imali karakterističan izraz lica: razrogačene oči, s istaknutim bulbusima, ušiljenim nosom, istaknutim jagodicama, suha usta, i dr." Salih Muratović se sjeća da su "ljudi zbog udisaja otrova skrenuli s pameti. Neki su počeli blejati, buncati i nenormalno se ponašati". Nuris Memišević je ispričao: "Profesora Muniba i još nekoliko ljudi četnici su zarobili oko 12:00 sati 13. jula 1995. Munibu su dali kanistere kontaminirane vode da ih odnese ljudima u koloni užasa, koji su je pili zbog velike žeđi. Nakon 10-15 minuta došlo je do ´ludila´ i oko 15:00 sati preostali dio kolone krenuo je da se preda četnicima. Došlo je do međusobnog masovnog ubijanja".

Dr. Avdo Hasanović je vidio "bjeličastu vodu potoka koju su saputnici pili zbog velike žeđi. Nastajala je razdražljivost i bježanje iz kolone". Ejub Dedić je vidio kako njegovi saborci "pokazuju predmete kojih uopće nije bilo - kamene zidove na livadama, osvijetljene gradove u šumi i sl". U rejonu sela Baljkovice jedan je čovjek aktivirao ručnu bombu usmrtivši sebe i još osam saputnika. Dr. Fatima Klempić-Dautbašić, koja se sa dijelom kolone uspjela probiti do Tuzle, svjedoči o posljedicama djelovanja bojnih otrova: "U bolnicu je 8. 8. 1992. dovezeno 7-8 ranjenika, od kojih su 2-3 bili teže ranjeni. Teži su zbrinuti u ambulanti, a ostali su ležali na nosilima u hodniku, uz njih sam i ja bila. Nakon nekoliko minuta svi su ranjenici umrli na isti način. Prestali su disati, a srce je kucalo još nekoliko minuta. Svi ovi ranjenici dovezeni su iz sela Jažestica, a smrt je posljedica djelovanja bojnih otrova, koji su doveli do paralize disajne muskulature." Knjiga Muje Alića svakako osvjetljava još jedan aspekt namjere ubijanja srebreničkih muškaraca i mladića i poticaj je na daljnja istraživanja. (V. B.)

izvor DANI

02.02.2009

Beograd

citat:

---

Nastavak suđenja za zločin u Zvorniku 1992.

U Vijeću Okružnog suda u Beogradu za ratne zločine, saslušavanjem svjedoka, u utorak će biti nastavljeno suđenja Branku Grujiću i Branku Popoviću koji se terete za zločine u Zvorniku, u BiH, 1992. godine.

Prema optužnici, Grujić i Popović se terete za zarobljavanje, nečovječno postupanje i smrt oko 700 ljudi, od kojih je do sada iz masovnih grobnica na Crnom vrhu i Grabavcima identificirano 270.

Grujić, kao predsjednik privremene vlade Zvornika i Popović kao komandant Teritorijalne odbrane grada, kako je navedeno u optužnici, "smišljeno i sinhronizirano su preduzimali akcije i radnje iz svojih ovlaštenja u cilju prinudnog razdvajanja i nezakonitog uzimanja za taoce muslimanskih civila koji su potom masovno lišavani života".

Protiv Grujića, Popovića i još četvorice okrivljenih, već je vođen postupak za zločine na teritoriji Zvornika 1992. godine - prinudno iseljenje stanovnika sela Kozluk, zločine u Domu kulture u Čelopeku i mjestima zvanim "Ciglana" i "Ekonomija", ali je juna prošle godine sudsko vijeće razdvojilo postupak protiv njih dvojice.

U Vijeću za ratne zločine, juna prošle godine, za prinudno iseljenje stanovnika sela Kozluk, zločine u Čelopeku, "Ciglani" i "Ekonomiji" tri pripadanika "Žutih osa" i "Pivarski" osuđena su na ukupno 31 godinu zatvora, prenio je Tanjug.

Dragan Slavković osuđen je na 15 godina zatvora, Ivan Korać na 13 godina, Siniša Filipović na tri godine, dok je Dragutin Dragićević oslobođen optužbe.
(FENA)

---

04.02.2009

Sarajevo

Sutra Dan sjećanja na poginule Sarajlije od 1992. do 1995.

U povodu obilježavanja 5. februara - Dana sjećanja na poginule građane Sarajeva od 1992. do 1995.godine i 15. godišnjice stradanja naših sugrađana na pijaci Markale, u četvrtak, 5. februara, u Narodnom pozorištu bit će održana zajednička Komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo.

Organizatori sjednice pozivaju porodice stradalih Sarajlija da prisustvuju Komemorativnoj sjednici koja će biti održana u 11.30 sati u Narodnom pozorištu i na taj način odaju počast svim nevino ubijenim sugrađanima, te daju značaj u obilježavanju ovog tužnog dana, saopćeno je iz Pres-službe KS.

Nakon komemorativne sjednice, delegacije će položiti cvijeće na spomen obilježje na pijaci Markale.

Naime, 5. februara 1994. godine poginulo je 67 Sarajlija, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić,Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

(FENA)

11.02.1009

Tuzla

U znak sjećanja na 11. juli 1995. godine u Tuzli su održani mirni protest članica udruženja “Žene Srebrenice”

U znak sjećanja na srebrenički 11. juli 1995. godine, u Tuzli su održan mirni protest članica udruženja “Žene Srebrenice”. Više od trinaest godina je prošlo od tragedije koja se desila u Srebrenici kada je nakon troipogodišnje zločinačke opsade masakrirano više od 10.000 ljudi.



˝Zločinci su još na slobodi, no svi trebaju znati da porodice čiji su članovi nestali neće nikada zaboraviti niti oprostiti˝ , kazala je predsjednica udruženja ˝Žene Srebrenice ˝ Hajra Ćatić. Uz poruku “Istina nama - kazna zločincima”, u današnjem mirnom protestu, članicama udruženja “Žene Srebrenice” pridružile su se “Žene u crnom” iz Beograda.

Prema riječima koordinatorice udruženja ˝Žene u crnom˝ Staše Zajović nevladine organizacije u Srbiji su pokrenule incijativu da se u srbijanskom parlamentu 11. juli proglasi danom žalosti u Srbiji. ˝Ovo je početak naše kampanje i nastavak onog što kontinuirano radimo. Mi želimo da primoramo institucije u Srbiji da ispune svoje obaveze prema žrtvama genocida počinjenog u naše ime, jer bi time država Srbija priznala organizovani zločin koji je počinila u sudejstvu sa snagama Republike Srpske˝, rekla je koordinatorica udruženja ˝Žene u crnom˝ iz Beograda Staša Zajović.



Svakog jedanaestog u mjesecu ˝Žene u crnom˝ će u Beogradu održavati komemorativne skupove solidarnosti i suosjećanja, a u saradnji sa srodnim organizacijama, Fondom za humanitarno pravo , organizovat će i javne akcije ˝građanske neposlušnosti˝ i nenasilnog pritiska na organe Srbije.

Ukop identifikovanih Vlaseničana najavljen za 25. april

Udruženje porodica Vlaseničana stradalih u ratu od ´92. do ´95. za 25. april ove godine najavljuje zajedničku dženazu na mezarju Rakita, za oko 30 identifikovanih osoba, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama.

Tu je od 2005. do danas ukopano 198 žrtava iz Vlasenice.

Neposredno, pred dženazu bit će organizovana manifestacija sjećanja na vlaseničke žrtve.

Povratak u prošlost neminovna je, kaže Sabaha Čakišić, koja je već u masovnoj grobnici pronašla, te ukopala oca, a sad je dobila potvrdu i o bratovoj smrti.

Zajednička sudbina Vlaseničane je raselila širom svijeta. Nerkiz Hajdarević nije stigao dalje od prognaničkog naselja Mihatovići kod Tuzle. Tu živi sa suprugom i dvoje djece. Zahvaljujući Udruženju porodica žrtava i on je saznao gdje su ubijene njegova majka i nena. Tijelo majke pronađeno je u Goraždu. Nena je ubijena u Vlasenici.

U Vlasenici je tokom rata stradalo dvije hiljade i devet stotina osoba. ´´Preživjeli Vlaseničani, svjedoci su strašnih zločina´´, kaže predsjednik Udruženja porodica žrtava Dževad Bektašević. Nedim Salaharević, imao je samo 13 godina kada ga je iz logora Sušica spasio jedan od Arkanovih vojnika. Njegov stariji brat i otac logor nisu preživjeli. U Vlasenicu se iz živiničkog sela Podgajevi, neće vratiti Hirka Ramić. Ona je započela život ispočetka, ali je 16 godina tragala za kćerkom Nedžadom. Kad je odvedena u logor Sušicu, imala je samo 17 godina. Ostaci njenog tijela pronađeni su u masovnoj grobnici Ogradice.

I Nedžada će biti pokopana 25. aprila. Ajka Smajlović se s mužem u Vlasenicu vratila prije osam godina. I ona je tek prije nekoliko dana dobila informacije o smrti članova njene porodice. Ukopat će majku. Zločinci su još na slobodi, kaže vlaseničanin Amir Topćić, koji nakon što su mu ubijena dva brata, a otac i majka nestali, sa sestrama živi u Tuzli. Amir je, zbog svega što se dogodilo njegovoj porodici jedan od najaktivnijih članova Udruženja porodica vlaseničkih žrtava. Koristiće to generacijama koje dolaze, kaže Hazim Mujčinović, glumac i medijski radnik koji nakon što je prognan iz Vlasenice konstantno govori o stradanjima ovdašnjih stanovnika.

Ovi momci zajedno će organizovati manifestaciju sjećanja na žrtve Vlasenice i pripremiti dženazu posmrtnih ostataka, za ukop 25. aprila ove godine.

(RTV TK)

Održan mirni protest majki Srebrenice

Podsjećajući na činjenicu da i četrnaest godina nakon genocida u Srebrenici zločinci odgovorni za ubistvo oko 8.500 osoba, nisu kažnjeni, žene Srebrenice su ponovo izašle na ulice Tuzle.



Mirnim protestima, javnosti su poručile: "Istina nama kazna zločincima".

Podršku ženama Srebrenice, koje godinama neumorno tragaju za istinom i pravdom, danas su pružili brojni građani, među kojima učenici Behrambegove medrese i Građevinsko-geodetske škole iz Tuzle.

Istovremeno, u Beogradu su se okupile nevladine organizacije predvođene Udruženjem "Žene u crnom".

One žele privoljeti Narodnu skupštinu Republike Srbije da donese odluku o obilježavanju 11. jula, Dana sjećanja na genocid u Srebrenici.

08.04.2009

U Komemorativnom centru u Tuzli identifikacija ubijenih u Bratuncu 1992. godine

U Komemorativnom centru u Tuzli obavljena je konacna potvrda identifikacije za još 5 žrtava ubijenih u Bratuncu 1992. godine. Identifikacije ce biti nastavljene, a iz Udruženja Žene Podrinja kažu da bi 12. maja, na još jednoj kolektivnoj dženazi u Bratuncu, moglo biti ukopano od 35 do 40 ubijenih. Takoðer, preživjeli Bratuncani upozoravaju da su nezadovoljni dosadašnjim procesom identifikacije pošto je identificirana tek trecina žrtava.

Pravda sporo stiže zločince u Podrinju

Pripreme za kolektivnu dženazu i ukop posmrtnih ostataka 33 civilne žrtve zločina počinjenih u Vlasenici u periodu 1992-1995.



U subotu 25. aprila 2009. na mezarju Rakita u Vlasenici, bit će klanjana dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka 33 žrtve zločina počinjenih na području općine Vlasenica u periodu od 1992. do 1995. godine. Dan ranije, u petak 24. aprila, iza ikindija namaza tijela žrtava će iz Komemorativnog centra u Tuzli biti ispraćena prema Vlasenici, gdje će navečer biti obavljen tewhid šehidima.

Ovo je rečeno na danas održanoj press konferenciji predstavnika Organizacionog odbora dženaze i ukopa u tuzlanskom Muftijstvu. Predsjednik Organizacionog odbora, tuzlanski muftija Husejin ef. Kavazović, kazao je da će kolektivni ukopi civilnih žrtava rata i ove godine biti obavljeni u Vlasenici, Bratuncu, Brčkom, Srebrenici i Prijedoru.

–Ne smijemo zaboraviti da je u Vlasenici tokom rata ubijeno 2.600 Bošnjaka. U ovom gradu, na mezarju Rakita, 25. aprila klanjat ćemo dženazu najvjerovatnije za 33 žrtve zločina. Nažalost malo je zločinaca došlo pred sud pravde i mi izražavamo nezadovoljstvo takvim odnosom prema žrtvama i zločincima, kazao je tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, pozivajući pravosudne organe da čim prije procesuiraju zločince i zločine u Podrinju.

Trenutno su pred domaćim pravosuđem u toku sudski procesi protiv Predraga Bastaha zvanog Car i Gorana Miškovića.

Prema riječima Dževada Bektaševića, predsjednika Udruženja porodica žrtava zločina u Vlasenici, sudovi su načinili čak i velike propuste:

-Iako ratni zločin ne zastarijeva, u Vlasenici imamo slučaj da je protiv jedne osobe koja je počinila zločine obustavljen proces jer je ta osoba stara. Vi znate da postoji spisak od 810 osoba koje su i danas u javnim institucijama, a sudjelovali su u zločinima. Žrtve se danas susreću za zločincima i prinuđeni su da žive pored njih. Imamo informaciju da je jedna osoba uposlena u Vijeću ministara i da radi kao savjetnik jednog od ministara, kazao je Bektašević.

O razmjerama zločina u Vlasenici govorio je i Mujo Hadžiomerović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u ovom gradu i potpredsjednik Organizacionog odbora za ukop i dženazu civilnih žrtava zločina u Vlasenici.
On je rekao da je do ovoga trenutka identificiran tek deseti dio ubijenih civila Vlasenice:
-Malo je poznato da je oko hiljadu Vlaseničana poginulo u enklavi Srebrenica. Ukupno je na ovoj općini ubijeno 2.600 osoba. Srušeno je 26 vjerskih objekata itd. Obaveza nas živih je da uradimo sve što možemo za naše ubijene. Sa tom obavezom i organiziramo kolektivne dženaze i gradimo mezarja, ali i prikupljamo sve informacije o zločinima i prosljeđujemo ih na adrese nadležnih institucija. Očekujemo da će kazna stići one koji su je zaslužili. Ovaj proces za nas žrtve je prespor, te pozivamo sve nivoe vlasti da ubrzaju i intenziviraju isljeđivanje zločina i zločinaca u Podrinju.
Nama je jasno da su grobnice koje nalazimo sekundarnog tipa i teško ih je pronaći, ali i kada se pronađu institucije sporo procesuiraju te zločine, riječi su Muje Hadžiomerovića.
Iz Organizacionog odbora najavili su da će u srijedu 15. aprila u 8.30 sati biti izvršene nove identifikacije tijela stradalih civila iz Vlasenice i Bratunca, tako da bi broj tijela spremnih za ukop 25. aprila mogao biti i promijenjen.

BMG

15.04.2009

Tuzla

citat:

---

Obavljena identifikacija još 13 žrtava vlaseničkog zločina

U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija 13 ekshumiranih tijela, civilnih žrtava rata. Ljekar sudske medicine dr. Vedo Tuco je kazao novinarima da se radi o četiri tijela žrtava iz Vlasenice i devet tijela žrtava iz Bratunca. Dženaza i kolektivni ukop identifikovanih žrtava u Vlasenici planiran je za 25. april, dok će dženaza bratunačkim žrtvama biti obavljena 12. maja.

Prema riječima predsjednika Udruženja porodica preživjelih Bošnjaka Vlasenice Dževada Bektaševića, identifikacije će biti nastavljene i naredne sedmice tako da bi trenutni broj identificiranih i pripremljenih tijela za ukop mogao biti promijenjen. “Dobili smo još 15 preliminarnih rezultata i postoji mogućnost da prije dženaze imamo nove identifikacije. Trenutno imamo 33 tijela spremna za ukop, kazao je Bektašević.

Šuhra Sinanović, koja je danas prisustvovala identifikaciji u ime porodica okupljenih oko Udruženja porodica preživjelih iz Bratunca, kazala je da pripreme za dženazu u Bratuncu idu planiranim tokom iako su porodice generalno nezadovoljne odnosom prema bratunačkim i općenito civilnim žrtvama rata. “Do sada imamo 10 identifikovanih tijela, a očekujemo da će taj broj biti oko 40. Samo u 1992. godini mi smo imali 603 nestala civila Bošnjaka u Bratuncu, a do sada je, za 17 godina od počinjenog zločina, ukopano samo 135 tijela, riječi su Šuhre Sinanović.

Potresne priče pred Komemorativnim centrom danas su iznijeli Mustafa Mušanović, koji je 1992. godine izgubio dva sina, te Elvira Ferhatović, koja je danas identifikovala svoju sestru Adviju Ferhatović, ubijenu 2. juna 1992. godine sa samo sedamnaest godina. “Kada god idemo u Vlasenicu vidimo zločince na ulicama. Moju sestru su ubili Zoran Obrenović i Zoran Stupar. Svi to znaju, ali zločince još ne stiže kazna”, kroz suze je danas svjedočila Elvira Ferhatović.

Elvira Ferhatovic identifikovala sestru Adviju



(Bosanska medijska grupa)

---