Zahir-Paulo Koeljo

BUG magazin ;novine

Uzasno se stidim radi tog al nish ;jojcovjece
Nikad me nisu knjige interesovale, cudno celjade...
a jel se broji i forum  

Evo, citam mladu Britanku Zadie Smith-"On Beauty". Skrenula mi paznju svojim prvim romanom White Teeth, stil koji mi odgovara, jednostavan,a mocan.
Zadie, Zadie...

Edward Morgan Forster: Harwards End - u sutini sve se vrti oko zaljubljivanja. za pocetak prica o dvije sestre (ja sam uvijek htjela da imam sestru, ali nisam. starija ozbiljna sa puno zivotnih gresaka, mlađa zaljubljiva i koketna.

Danas mi u ruku dodje knjiga Balkanska rapsodija od Andreja Nikolaidis-a. prilcno interesantno stivo o onima koji su nekad bili iz Bosne, a visu nisu i o onima koji su na neki nacin imali uticaja na Bosnu a do o njom nista ili vrlo malo znaju.
helem, posebno me je dirnuo jedan dio clanka Gunter Grass: Spremnost za kaznu. mislim taj dio nema bas veze sa Gunter Grass ili ima, ali nekako mi je pokazao kako se osjecam kad dodje moja najbolja prijateljica koja zivi na drugom kontinentu.

i sta kaze Andrej:
´´poslije dvaneast godina ovog sam ljeta ponovo sreo svog rođaka Raleta. čekao sam ga na podgoričkom aerodromu. Kad sam ga vidio natovarenog putnim torbama, prišao sam mu i zagrlio ga. Već u narednom trenutku osjećao sam kao da se nikada nismo ni razdvajali. Kao da se dvaneast godina nisu desile. kao da je tako dugo neko pritisnutom držao tipku ´´pause´, onda je pustio, a mi nastavili tamo gdje smo stali, kao pjesma koju pritiskom na dugme daljinskog zaustavimo pa ponovo pustimo kad nam zazvoni telefon. Nije zazvonio telefon, nego ljudsko zlo. zazvonilo i raznijelo ih po svijetu, sve te ljude koje sam volio, kao eksplozija čija se snaga ne može mjeriti megatonima rasulo je njihove živote po globusu, rasulo ih tako da ljudski vijek ne može biti dovoljan da se iznova sakupe svi parčići samo jednog od tih života.
imao je, baš kao i ja, tridest kilograma više nego kada smo se psoljednji put vidjeli. imao je ženu, baš kao i ja. Prošao je, baš kao i ja, kroz sve stvari koje nikome ne bih poželio da prođe. ništa zapravo nije bilo isto. ništa osim njegovih tužnih, plavih očiju. Zato je sve bilo isto. Zato što oko prošlosti gradimo svoje živote; pronalazimo tu jednu stvar koja je ista, koju prepoznajemo i koju grabimo, kao za sidro se vežemo za nju najdebljim konopom, tako se pokušavamo oduprijeti vodi koja sve nosi, svjesni da je istina ono što prijatelj i pjesnik A. Bečanović kaže stihovima: ono što je bilo veće je od onoga što će doći.
Potom: tri sedmice prođu kao film koji si prisiljen gledati na fast forward opciji. dok se dešava, ne stižeš ni razmisliti o njemu. ništa zato: za razmišljanje o onome što je prohujalo preostaje nam čitav život. Poslije mnogo godina, kada budemo mislili o tome šta se dešavalo ove tri sedmice, znat ćemo i njihovu pravu vrijednost. Jer je čovjek koji se sjeća kao draguljar: on barata najpreciznijom od svih vaga i najoštrijim od svih povećala.´´ ....

Trenutno, Artur Rembo - Alhemija rijeci... 

ovo za amerikance sa foruma ,yebiga nisam ja bir´o zemlju gdje cete ziviti

Tom Robbins - Parfem vječnosti

Iz svog coska - Dalibor Bilic Autor: Dalibor Bilic Orlando 2006-12-25


Dragi,dobri i posteni moj Djepeto;

Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro znas da sam slavio Novu godinu, ali se ne sjecas i ne znas da li sam slavio Bajram ili Bozic, pa koristis priliku kako su ublizu, da mi ih cestitas, jer mislis da dobrih zelja, bez obzira na povod, nikad nije dosta. Cestitam i ja tebi sve sto slavis, a da ti odgovorim na ono sto si me pitao o tome jesam li se vjerski aktivirao, tamo u Americi, odnosno jesam li pod stare dane izabrao Boga i crkvu kome i gdje cu se moliti. Kaze mi neki dan mladja kcerka: Tata od nas 35 u razredu, samo ja i George ne idemo u crkvu. Pitam ja ko je George, jer znam ko je moja kcerka. Kaze ona Rumun i tako saznah ko su oboje. Da ti ne duzim pricu, ispade njih dvoje jedini ne vjeruju, a ostali vjeruju. Tako ispada. Zadesi me dijete, a ja da skrenem temu pitam je koliko od njih 35 ima istog tatu i istu mamu sa kojima zivi. Kaze ona dvoje, George i ja, a ostali imaju bar po dvije -tri mame i po nekoliko tata, pa ja sracuno da 33 djeteta imaju 48 mama i 56 tata i svi idu u crkvu.Ne znam sto ti pisem ovu matematiku, a ne pravdam se i ne znam sta je bolje, a sta lakse objasnit, sta je teze, a sta losije za kazat, ali eto da nekom kazem, pa mi je odmah lakse.

Nego pitas me za malog, sta ja mislim da ga posaljes ovde u Ameriku na koledj. Kazes da Pinokio vec repa ko pravi raper i da bi mu to mozda bila sansa da zaradi koji dinar uz skolu. Sad, sto se koledja tice, ovako ti je: oni dobri su skupi, oni losiji ne vrijede, a sto se repanja tice, reci mu da obavezno nauci dok pjeva i da se drzi jednom rukom za onu stvar dok je u drugoj mikrofon. To je ovdje pravilo, nesto ko da imas 2 mikrofona, stereo. A iskreno da ti kazem, ne znam ja jel on bas za Ameriku. Emotivan je on previse. Kod njega se sve vidi na licu, a kad bi Amerikanci bili ko i on, ovu bi zemlju zvali zbog lazi, zemlja dugih noseva, a ne dugih nozeva. Toliko od mene, a za kraj da ti jos nesto kazem o Americi, pa ti saberi i vidi. Nije ovdje laz kad se laze, nego je laz kad govoris istinu, a niko ti ne vjeruje.

Pozdravlja te i voli tvoj prijatelj Dalibor.

P.S.

Ne jedem ja pitu od krompira zato sto je ukusnija od kavijara, nego sto mi je draza i sto sam naviko, a ti pozeli srecu svima sto citaju NWBIH i nek slave ono sto hoce i na sta su navikli.