Promocije: Emir Imamović - Tajna Doline piramida, Algoritam, 2007.



Pismo piše Osmanagić Semir...

Autor najnagrađivanijeg romana u historiji hrvatske književnosti, novinar, TV kritičar i scenarist, svojedobno i autor pitanja za kviz Tko želi biti milijunaš Renato Baretić bio je u Šibeniku promotor knjige nekadašnjeg novinara Dana Emira Imamovića. Kako je nekoliko dana prije predstavljanja Tajne Doline piramida Baretić za Slobodnu Dalmaciju intervjuirao Imamovića, umjesto klasičnog prikaza knjige, odlučio je pročitati pismo koje mu je "poslao" Semir Osmanagić



U svakom slučaju, rahmetli amidža Ramiz često je govorio, sve do rata: "Što me ne ubije - promašilo me"
Gospodine Pirke!

Vi zacijelo smatrate kako je vaš nadimak stečen slučajno, u djetinjstvu, iz neke igre ili šale, sasma mimo utjecaja geološko-numeroloških silnica koje svojim sjecištima određuju ne samo geostacionarnu fleksibilnost svake jedinke nego i njeno semantičko magnetsko polje.

Naravno, u krivu ste, kao i obično.

Jer, uopšte nije slučajno što taj vaš nadimak, onaj po kojem vas više ljudi poznaje nego po samom imenu Emir, ili po samom prezimenu Imamović, jer znamo da u Bosni ima mnogo Imamovića i još više Emira, dakle, nije nimalo slučajno to što se vaš nadimak baš u prva tri početna slova sasma podudara, i to opet baš u tri početna slova, s riječju "piramida".

Pirke - piramida.

Piramida - Pirke.

Primjećujete li barem sad?

Ne može to biti slučajno. Povijest i mitologija znanih i neznanih naroda, pogotovo onih neznanih, pune su priča o sinovima koji ubijaju vlastita oca, ne bi li se riješili i oslobodili njegove sjene. Nad vas se, gospodine Pirke, međutim, nadvila sjena majke, štoviše pramajke sviju nas - Pir-Amide. A to se događa samo rijetkima i odabranima, uno de sjento mila miljones, kako kažu moji prijatelji u Ekvadoru, čuvari tamošnjih još neotkrivenih piramida.

Pročitao sam vašu knjižicu i zaboljelo me ponekad, nije da nije. Ali svaki bih se put sjetio omiljene poštapalice svojeg rahmetli amidže Ramiza. (Vi dakako nećete priznati da primjećujete korijen riječi "piramida" u riječi "amidža" niti jasan trag imena "Ramzes" u imenu "Ramiz", ali to se od vas niti ne očekuje. Vi ste tu samo da pokušate poraziti vječnu sjenu svoje i naše pramajke Pir-Amide.)

U svakom slučaju, rahmetli amidža Ramiz često je govorio, sve do rata: "Što me ne ubije - promašilo me."

Tako i ja, čitajući vašu knjigu prelijepa naslova Tajna Doline piramida, razmišljam: promašio me ovaj, promašit će i svaki drugi, sve dok se tajna ne otkrije sama i ne zasjeni sve koji nisu spremni povjerovati da su Atlantiđani, u osvit ledenog doba, oteli prvorođenog dječaka s krznom i krilima iz kolijevke u predvorju haremluka praegipatskoga kralja nad kraljevima u čijem je sanduku pronađena kristalna lubanja koja, kad joj zraka sunca u zoru prođe kroz lijevo oko, otkriva najkraći put do Vujadinove aščinice Tašmajdan na tržnici Arizona, odmah do Kineza koji drži štand s međugorskim gospama, a zapravo preprodaje potrošene Ukrajinke i lažni Ronhill iz Nevesinja, odakle su inače bili osnivači Troje u dolini Neretve koja utiče u more pod kojim leži Atlantida, vrlo blizu, tačno ispod mjesta na koje bi trebao biti zaboden drugi, najvažniji i najpresudniji stup budućeg mosta kopno - Pelješac.

Mislite li i dalje, gospodine Pirke, da i vaš nadimak i poluotok Pelješac baš sasvim slučajno imaju jednako početno slovo kao i pramajka Pir-Amida?

U nadi da ćemo se uskoro sresti, ne samo kao prijatelji (opet to naše sudbonosno "p", he-he) nego i kao istomišljenici, srdačno vas pozdravljam.

Do konačne istine!

Semir Osmanagić,

počasni predsjednik fondacije Piramide te čudesa

P.S. U podnaslovu vašeg mladenački buntovničkog romana piše: "U potrazi za dokazima da su u Bosni i Hercegovini živjela inteligentna bića."

Ako i nisu, dragi moj Emire, jednom će sigurno živjeti, prije ili kasnije!





Zaštićeni umobolni pojas

Novinski urednik, pisac, autor biografije Miljenka Smoje, nekadašnji feralovac i počasni konzul skandinavskih zemalja u Splitu Ivica Ivanišević iskoristio je splitsku promociju knjige Tajna Doline piramida Emira Imamovića Pirketa za odbranu teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske od upada bosanskog autora



Prije svega, sa žaljenjem moram reći kako knjigu koju večeras predstavljamo doživljavam kao grubi, pače nezabilježeni nasrtaj na teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske. Već na koricama svoga pamfleta autor, zaklanjajući se iza tobože široko rasprostranjene i opće prihvaćene definicije, insinuira kako "Bosna počinje tamo gdje prestaje logika". Tu naoko nevinu dosjetku, koja će brzoplete naivčine možda čak i nasmijati, moja malenkost drži književnim ekvivalentom silovita vojnog prodora u dubinu tuđega, u ovom žalosnom slučaju, našega teritorija.

Na čemu, za početak, Imamović temelji svoju osebujnu geopolitičku teoriju? Na likovima koji su, kao fol, mogući samo u Bosni i Hercegovini? Pa da vidimo... Jedan od njegovih junaka 35-godišnjak je bez zanimanja i zaposlenja, nesretnik živi s majkom, trateći puno vremena i nešto manje para u kladionicama. Taj paradigmatski Bosanac, kako nam Imamović želi podvaliti, zapravo je fotorobot prosječnoga Hrvata naznačene dobi, što je dobro znano svakome dobronamjernom čovjeku koji je boravio u našoj zemlji. Imamović, načuli ste, i prečesto svraća kod nas, no sasvim je upitno kakve su njegove namjere.

Život Imamovićeva junaka dramatično će se promijeniti kada se u uspavani provincijski gradić, nakon dugoga boravka u tuđini, vrati junakov rođak, karijerni hohštapler. I opet je na djelu piščev pokušaj krivotvorenja očiglednog. Samo se Bosancima iz dijaspore vraćaju barabe i prevaranti, sugerira Imamović. Kao da su hrvatski lessieji redom radmani i đikići, altruisti i genijalci, pisac još jednom iz naše domovinske svakodnevice radi globalnu senzaciju s tobože snažnim bosanskim pečatom.

Što, međutim, pokreće narativni zamašnjak njegova djela? Povratnik imenom Amer Trampo prodaje javnosti priču kako brežuljci njegova zavičaja skrivaju velebne piramide. Na toj se točki Imamovićev zaplotnjački uradak bjelodano razotkriva kao politički opasan projekt. Pozor, molim, odjednom su arheolozi amateri postali bosanski specifikum o kojemu mi, Hrvati, nemamo pojma! Kao da prije nekoliko mjeseci Trampin splitski parnjak Renato Baretić, zanimanjem slučajno književnik, a vokacijom istraživač kasnoantičke komunalne infrastrukture, nije podigao pravu bunu među stanarima Sukoišanske ulice zbog nalaza koji su autentični koliko i literarne piramide!

Podsjećam, užasnut činjenicom da bi mu podizanje velikoga stambeno-poslovnog kompleksa s podzemnim garažama moglo ugroziti pogled na more, naš je Trampo "otkrio" kako trasa Dioklecijanova akvedukta prolazi baš sredinom gradilišta. I premda svjestan činjenice da je stotinama obitelji tako produžio muku trapljenja u skupom podstanarstvu, a veliku građevinsku operativu koja hrani doslovce na tisuće usta bacio na koljena, hrvatski je Indiana Jones - a ne bosanski! - ustrajao u zagovaranju smiješne uobrazilje.

No da se vratimo meritumu. Vjerujem da je i ovih nekoliko izloženih natuknica bilo dovoljno da biste shvatili kako nam Imamović podvaljuje hrvatske testise pod bosanske bubrege. Još jednom ću ponoviti, "Bosna počinje tamo gdje prestaje logika", veli autor. Kao da je nekidan u otmjenoj sarajevskoj rezidencijalnoj četvrti iz snajpera dum-dum metkom ustrijeljen bosanski mafijaš, kao da je izdahnuo u naručju novinarke Federalne televizije i kao da je policiju te mrtvozornika pozvao očevidac atentata, centarfor bosanske nogometne reprezentacije!

On će nama o tome gdje prestaje, a gdje počinje logika! Suočen s ovakvom kvaziliteraturom, odgovoran domoljub htio-ne htio mora početi razmišljati o proglašenju zaštićenog umobolnog pojasa koji bi konačno stavio pod nadzor sve češće lošesusjedske upade na naš teritorij.

Naravno, dobrodušniji svijet u Imamovićevu obranu uvijek bi mogao kazati kako je svoj dijabolični pamflet ispisao bravuroznim stilom, kako je između korica jednoga sveska sabrao toliko urnebesno smiješnih pasaža koliko i cijeli hrvatski spisateljski ceh u jednoj godini. Mogla bi se, zasigurno, reći i još poneka lijepa riječ o njegovoj spisateljskoj spremi, pa, ako baš inzistirate, i talentu. No sve to nije kadro sprati gorčinu koju ostavlja čitanje njegova de jure umjetničkog, a de facto kaznenog djela.

ne citam ali ne znadoh gdje da stavim

www.ImageShack.us" /> 

citat:

---

Abulafija wrote:
Jel ko cito onog "Vjecnika" od ovog Ibrisimovica, i mozete li ga preporuciti?

---

Sjena vjetra - Carlos Ruiz Zafon

mihail bulgakov
majstor i margarita
remek djelo navedenog pisca
da li je ko citao? 

Dvije knjige koje su meni ostale u sjećanju i koje imam u kući i s vremena na vrijeme ih opet čitam su Gospoda Glembajevi od Krleže i Ana Karenjina, a najčešće čitam Cronina on mi je nekako super, a može proći i Zola

Karel Čapek - Kompozitor Foltin
Anthony Capella - Časnik za vjenčanja

Čitam jednu super smiješnu knjigu koja se zove "My uncle Napoleon," iranskog književnika Iraja Pezishkzada i fenomenalna je!

Naratorov dajdža je stari jedan čovjek koji se borio u ratovima protiv Rusa, a njegov idol je Napoleon. E, sad, što je dajdža stariji, njegovo učešće u ratovima poprima sve veće oblike, pa sad, po njegovoj priči, ispade da je on zapravo predvodio iranske trupe u svim njihovim ratovima. On svaki dan postroji sve svoje ukućane pred sebe i tako im ispriča po par tih svojih "patrizanskih" priča. Njegov idol je Napoleon zbog toga što je i Napoleon, između ostalog, morao da se razvede od svoje supruge nakon 13 godina braka zato jer mu nije mogla roditi djecu.

Tokom jedne o tih njegovih priča se začuje jedan vrlo upitan zvuk i tu radnja započinje. Dajdža je sav preneražen tim nedopustivim ponašanjem, i krivi naratorovog oca za ispuštanje tog upitnog zvuka tokom njegove priče.

Ukoliko se volite smijat kad neko prne, knjiga je definitivni Nobelovac u žanru :lol :lol :lol Zezam se, knjiga je stvarno super napisana i presmješna je.

Biljke su nešto drugo - Alma Lazarevska

"The Paradox of American Power - Why the world´s only superpower can´t go it alone.", by Joseph S. Nye Jr. (Oxford: Oxford Univ. Press), 2002
Za sve one koji zele saznati vise o neo-liberalizmu u savremenim medjunarodnim odnosima i americkoj poziciji, te tumacenju HARD i SOFT POWER. Obavezno stivo za poklonike politickih nauka.
PEACE&SELAM