citat:

---

ledo wrote:

" dodjite mi, još dok su jabuke moje " - " ovo malo duše "

---

Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.

Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje vrijednost i i ljepotu našem postojanju.

Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.
Novac nije ništa, moć nije ništa.
Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni.
Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj ljepoti.

Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.

Ali sreća je uvek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo.

Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi…

Herman Hese

A koliko si imala ljubavnika? - Jirzi Sotola



A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? i sto su ti govorili? i kako, kako je bilo? Daj mi
mira.
cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi vec, kao nesnosnu muhu
pratim ocima tvoj lik po svim kutovima,
idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se medju slovima ove glupe knjige sto
je citam.

idi, ne volim te, nista necu, nista te ne pitam,
to me ne zanima,

fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed
i sijed cu te jos voljeti, nozaimeisusovo

koliko,

koliko si ih imala?

.. ljudi život provedu tražeći ljubav, žele je, trebaju, traže i uglavnom je ne nađu.
Ali jednom, jednom u stotinu godina ti se dogodi, baci ti se u krilo, zalupa ti na vrata i kaže ˝ evo me, uzmi me, tvoja sam.˝
I kad ti tako dođe, kako se možeš okrenuti od nje?
Kako joj možeš reći ˝ne sad, možda poslije˝?
Kako možeš riskirati kad znaš da možda više nikada neće biti takve prilike?


Danielle Steel- Tajnovita neznanka

Ptice i cvijeće srećniji su od ljudskih bića jer ništa ne znaju o budućnosti;
nemaju nikakve riječi u svojoj glavi;
ne osjećaju nikakav strah od toga šta njima slični mogu misliti o njima samima.
Nemojte zato strijepiti za sutra, jer će to sutra misliti za sebe.

Antoni de Melo - „Put Ljubavi“

Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,
i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..."

Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole.
Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc.

Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde
ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede
i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.

Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,

drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda.
Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo.

Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali
da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.

Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese
pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane;
"ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".

Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine...

Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.

Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.
Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.

I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....
I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame.

I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.
A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."

(D.Maksimovic)

Ti sve potčinjavaš svojoj sujeti, ali ti si njen prvi rob i najveći mučenik.
Može biti da ćeš ti još mnogo slave i uspjeha imati, i većih uspjeha nego što je slabost zaluđenih žena, ali ni u jednom nećeš naći zadovoljstva, jer će te tvoja sujeta šibati da ideš dalje, jer ona guta sve, i najveće uspjehe, i zaboravlja ih odmah, ali svaki i najmanji neuspjeh i uvredu pamti dovijeka.
A kad se obrsti, polomi, ukalja, unizi, rastjera ili uništi oko tebe, tada ćeš u toj pustinji ostati sam, lice u lice sa svojom sujetom, i nećeš imat ništa da joj pružiš, i tada ćeš jesti sam sebe, ali ti to neće pomoći, jer će te tvoja sujeta, navikla na bolje zalogaje, prezreti kao hranu i odbaciti.
Takav si ti, iako izgledaš drugačiji u očima većine ljudi, iako i sam o sebi drugačije misliš.
Ali ja te znam.''

I. Andrić

.

[Edited by navika on 10-12-2009 at 23:47 GMT]

Sjaj u travi
..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..

jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati...

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

..nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....


William Wordsworth (1770-1850)

Bila je lijepa,
I svi su je gledali,
Osim njega.
Bila je prolazila parkom,
I svi su joj se divili,
Osim njega.
Sada nje više nema,
I svi su je zaboravili,
Osim njega.