Info: Svi posjetioci foruma su obavezni da potuju forumska pravila.


FORUM : Vjene teme : Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
Royal Lion
Nivo: Forumas sa iskustvom
Skojevska Generacija '72

Registriran(a): 25-06-2004
Lokacija: Sydney
Odgovori: 196
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaze

Dragi moj mili Boze, daj snage tim nesretnim dusama da prodju kroz njihovu bol neopisivu, nedaj im da mrze nikoga jer mrznja je najgori osjecaj koji insana moze ispunit... a dusmaninu je propisano do boga, kazna bozija nikog obic nece...

Svim neduznim insanima ciji duh napusti ovaj dunjaluk u najvecoj patnji, nek je rahmet dusi... 


Fali Mi Carsija Opasno
12-07-2008 at 02:13 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaz

11.07.2008 Prilog Al jazeera iz Srebrenice




11.07.2008 Prilog na CNN-u



[Edited by cupo on 12-07-2008 at 11:44 GMT]

12-07-2008 at 11:41 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaz

Idem ja kroz masu kad cujem djeciji glasic mene zove . Kad jedva medju tom rajom prepoznam nase malo pae iz Voljavice Pasagu doso s nenom na dzenazu . Nena se zahvalila i kaze da smo svu djecu obradovali u Voljavici



Pasaga je inace prvi malisan na kojeg smo naletili u Voljavici



[Edited by cupo on 12-07-2008 at 14:34 GMT]

12-07-2008 at 14:33 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaze

13. godinjica genocida u Srebrenici

Pie: Asim Belija

13. godinjica genocida u Srebrenici protie po ve ustaljenom redu. Osim smiraja za preko 300 rtava, bie mnogo protokolarnih govora, formalnih obraanja, politiari e se utrkivati da budu to skrueniji i navodno uz rtve koje svake godine nakon 11. jula ostaju preputene same sebi.
Pie: Asim Belija

U zapeku, iz godine u godine, malo se ko bavi kolektivnom utnjom o hiljadama onih koji su uestvovali u zloinu i hiljadama onih koji su zloin posmatrali. Mi se prisjeamo Draena Erdemovia, prvog vojnika VRS koji je priznao zloin i ubijanja, i otvorio put da istina jednog dana dopre i do njegovih sugraana Srba.

I dok se hiljade ljudi slijeva na mezarje u Potoarima, prekriveno sada ve redovima niana, kako bi opet nanovo ovog 11. jula ukopali nove identificirane rtve, u okolnim mjestima vlada neki mir. Kao da sve utihne. Bilo je u prvim godinama obiljeavanja genocida u Srebrenici svakakvih provokacija, ali iz godine u godinu, sve je tie. Kao da se neki tamni oblak spustio na savjest pa ne da progovoriti. Kako godine odmiu, tako i zloin koji je poinjen u Srebrenici postaje sve vei i vei. Kako postajemo normalna zemlja, tako nam iz ove daljine postaje sve nejasnije kako su neki ljudi mogli pobiti toliko drugih ljudi, u svega nekoliko dana? Kako to da oni koji su uestvovali u zloinu i dalje ute? Kako to da i pored nepobitnih dokaza, masovnih grobnica, snimaka, i ega sve ne, i dalje postoje ljudi koji ne vjeruju da se zloin desio i da je Vojska Republike Srpske to uinila za Republiku Srpsku?

No, vremena kada e se skrueno priznati i traiti izvinjenje od preivjelih Srebreniana jo su, izgleda, daleko.

Danas u Srebrenici i okolici ne postoje ljudi voljni da pomognu da se barem pronau kosti ljudi koji su poubijani poput ivotinja, i da se nau masovne grobnice kojima ire srebreniko podruje jo uvijek vrvi. Komije Srbi jo uvijek ute. uti voza kamiona koji je vozio stotine mrtvih tijela u masovnu grobnicu, uti i bagerista koji je tijela iz te masovne grobnice prebacivao na kamion kako bi se premjestila na drugo mjesto, ali uti i neki oban koji je , dok je uvao stoku, znao o emu se radi pa mu se to to se radi komijama Muslimanima inilo sasvim normalno. Sva trojica, moda, nekad, negdje, osjete stid to se i danas jo uvijek mogu zvati ljudima, kojima je ubijanje drugih ljudi izgledalo kao igranje aha.

Draen Erdemovi - ubica



16. juli 1995.godine bio je sparan ljetni dan, ali to nije moglo smetati Draenu Erdemoviu i njegovim kolegama iz Desetog diverzantskog odreda da ispotuju naredbu i odu na poljoprivredno dobro u blizini Pilice, sjeverozapadno od Zvornika. Dobili su obavjest da e puni autobusi muslimanskih mukaraca koji su se predali Srbima, tokom cijelog dana pristizati na ovo mjesto. Draen se uspio u to uvjeriti na samom poljoprivrednom dobru. Autobusi uistinu puni mukaraca starih od 17 do 60 godina su dovoeni, a zatim su ih izvodili po deset, vodili iza jedne zgrade i ubijali. Jedan rutinski posao. Izlaze po desetorica, staju leima okrenuti ka Draenu i njegovim kolegama, a oni rafalaju iz automatskog oruja dok ovi padaju mrtvi. Ubijeno ih je na stotine tog dana. Padali su kao kule od karata.

Meutim, godinu dana kasnije, u zemlji tulipana, iza reetaka Hakog tribunala Draen Erdemovi ovo e i priznati. Da, bilo je masovnih ubijanja, i da, on je to radio.

Potovani sude, ja sam to morao da radim. Da sam odbio to da radim, ubili bi i mene sa tim ljudima. Kad sam odbijao da radim, rekli su mi: Ako ti je ao, stani i ti sa njima da i tebe ubijemo. Meni nije bilo ao mene, meni je bilo ao moje porodice i moga... Moje supruge i moga sina koji je tada imao devet meseci i koji bi isto... da nisam... da sam odbio to da radim... To je sve... to elim... , rekao je Erdemovi u svome pokajnikom emocionalnom nastupu. Jo dok mu se ni znoj na rukama stvoren od dranja puke koja je kosila ljude nije bio ni osuio.

Pretresno vijee Tribunala je prihvatilo njegovo priznanje i iste godine ga osudilo na 10 godina zatvora. 1998.godine kazna mu je preinaena na 5 godina zatvora. Erdemovi je zauzvrat u svojoj izjavi detaljno opisao ta se deavalo te bio koristan svjedok na suenjima i u predmetima drugim optuenicima srpske nacionalnosti Radislavu Krstiu te Karadiu i Mladiu.

Ubio 70 ljudi

Ubijanja na poljoprivrednom dobru kod Pilice trajala su od 10 sati ujutro do 3 poslijepodne. Erdemovi je u svome priznanju krivice ispriao da je bilo ukupno dvadesetak autobusa sa po 60 mukaraca i djeaka, a njegove su procjene da je lino, iz automatskog oruja, ubio priblino 70 ljudi.

Sudijama je ispriao i da je tokom tog ubilakog pohoda pokuao spasiti i ivot jednom ovjeku starom izmeu 50 i 60 godina koji je tvrdio da je spasio neke Srbe iz Srebrenice, ali je zapovjednik Brano Gojkovi, koji je inae vodio itavu operaciju kod Pilice, rekao da ne eli da bude ivih svjedoka. Dakle, i taj starac je ubijen.

Nakon toga slijedila je nova naredba za nova ubijanja. Trebalo je strijeljati pet stotina muslimana zatvorenih u drutvenom domu u Pilici a prema vlastitim rijeima, Erdemovi je to uspio izbjei, odbivi narednu uz podrku jo nekolicine vojnika.

Erdemovi, inae roeni Tuzlak, proveo je pet godina u zatvoru. Nakon toga puten je na slobodu i danas uiva status zatienog svjedoka, tamo, negdje.

Jedan dan u ivotu Draena Erdemovia

Hrvatska spisateljica Slavenka Drakuli objavila je sjajnu knjigu pod nazivom Oni ne bi ni mrava zgazili, posveenu upravo Erdemoviu i slinim Draenima, gdje pokuava doarati kako se to jedan ovjek, poput junaka ove prie, mogao osjeati dok je profesionalno odraivao svoj morbidni posao. Drakuli u knjizi, koja govori o ljudskoj strani zloinakog uma pie posebnu priu o Erdemoviu i kako se sve to odvijalo tog 16.jula.1995.godine, kada je umjesto u vicarskoj, nakon to je napustio Tuzlu, Erdemovi zavrio na farmi Branjevo, ubijajui ljude. Evo isjeka iz prie Jedan dan u ivotu Draena Erdemovia

Ve je prolo podne, ali vojnici nisu imali vremena za odmor. U poetku bi Draen svakih pola sata sjeo pod drvo i popuio cigaretu. Ta je pauza bila neka vrsta bijega. Ali vie mu nije bilo do puenja. Pokreti su mu postajali mehaniki. Nanianio bi neiju glavu i pucao, prije nego to bi stigao obrisati znoj sa ela, sljedei bi zarobljenik ve kleao pred njim. To mu je bilo drae, jer ako bi pauza bila preduga, postajao je svjestan smrada leeva. Ljeti se leevi gotovo odmah ponu raspadati.

Ivan je vidio da je Draen preblijedio. Ponudio mu je rakiju, domau ljivovicu. Nakon par gutljaja bilo mu je bolje. Alkohol ga je obuzeo i nekoliko je rundi pucao bez razmiljanja. Dok je otpijao jo jedan dugi gutljaj ljivovice, Draen je krajikom oka ugledao djeaka koji je izlazio iz autobusa. Oi mu nisu bile vezane i Draen mu je vidio lice, iako je sebi obeao da zarobljenicima nee gledati u lice; to mu je oteavalo posao. Deko je mogao imati nekih petnaest godina, moda i manje. Bio je gol do pojasa i blijeda mu je koa bila izloena suncu. Pogledao je vojnike, zatim leeve u polju. Oi su mu bile sve vee, kao da nisu mogle upiti sve to su vidjele. "Ali to je djeak, samo djeak", mrmljao je Draen vie za sebe, pazei da ne stane iza njega. Kada su zarobljenici kleknuli ispred voda, prije naredbe za pucanje, Draen je zauo djeakov glas. "Mama", proaptao je, "mama!" Toga je dana Draen uo ljude kako mole za svoj ivot, odrasle mukarce koji su plakali poput djece, obeavali vojnicima novac, automobile, ak i kue. Mnogi su psovali, neki su jeali. Ali ovaj djeak je zvao majku, kao to djeca obino ine kada se probude iz runog sna i ele osjetiti majinu ruku na elu. Iako je minutu kasnije ve bio mrtav, Draenu se jo uvijek inilo da uje njegov glas. Poinjem halucinirati, pomislio je. Po drugi put toga dana Draenu je tako pozlilo da je potrao prema grmlju i povratio. Nita nije izlazilo, samo ukasta tekuina koja je smrdila na alkohol.

Novi autobus jo nije stigao. Naslonio se na drvo. Bio je iscrpljen. Od deset sati ujutro bio je na suncu, pucajui, trudei se da ne gleda u zarobljenike, da ne razmilja o njima, da nita ne osjea. Sada je bio tup, tijelo mu je bilo ukoeno kao da je od drveta.

Iza tri sata poslijepodne sve je bilo gotovo. Gojkovi je rekao da vie nema zarobljenika i vojnici su se brzo ukrcali u svoj autobus. Sunce je jo bilo visoko na nebu i smrad je bio nepodnoljiv. Draen je jedva ekao da ode s tog groznog mjesta. Ponovo je zaelio da moe skoiti u vodu ili se barem otuirati i sprati sa sebe miris smrti. Da barem moe oprati ruke! Draen ih je paljivo promotrio. Na njima nije bilo krvi, samo ulj na desnom kaiprstu. "Okrugli, ruiasti ulj. Kako je to udno", pomislio je, "dobiti ulj od ubijanja!" .

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080711001

13-07-2008 at 02:25 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici

11.07.2008

13. godinjica genocida u Srebrenici

Pie: Asim Belija

13. godinjica genocida u Srebrenici protie po ve ustaljenom redu. Osim smiraja za preko 300 rtava, bie mnogo protokolarnih govora, formalnih obraanja, politiari e se utrkivati da budu to skrueniji i navodno uz rtve koje svake godine nakon 11. jula ostaju preputene same sebi.
Pie: Asim Belija

U zapeku, iz godine u godine, malo se ko bavi kolektivnom utnjom o hiljadama onih koji su uestvovali u zloinu i hiljadama onih koji su zloin posmatrali. Mi se prisjeamo Draena Erdemovia, prvog vojnika VRS koji je priznao zloin i ubijanja, i otvorio put da istina jednog dana dopre i do njegovih sugraana Srba.

I dok se hiljade ljudi slijeva na mezarje u Potoarima, prekriveno sada ve redovima niana, kako bi opet nanovo ovog 11. jula ukopali nove identificirane rtve, u okolnim mjestima vlada neki mir. Kao da sve utihne. Bilo je u prvim godinama obiljeavanja genocida u Srebrenici svakakvih provokacija, ali iz godine u godinu, sve je tie. Kao da se neki tamni oblak spustio na savjest pa ne da progovoriti. Kako godine odmiu, tako i zloin koji je poinjen u Srebrenici postaje sve vei i vei. Kako postajemo normalna zemlja, tako nam iz ove daljine postaje sve nejasnije kako su neki ljudi mogli pobiti toliko drugih ljudi, u svega nekoliko dana? Kako to da oni koji su uestvovali u zloinu i dalje ute? Kako to da i pored nepobitnih dokaza, masovnih grobnica, snimaka, i ega sve ne, i dalje postoje ljudi koji ne vjeruju da se zloin desio i da je Vojska Republike Srpske to uinila za Republiku Srpsku?

No, vremena kada e se skrueno priznati i traiti izvinjenje od preivjelih Srebreniana jo su, izgleda, daleko.

Danas u Srebrenici i okolici ne postoje ljudi voljni da pomognu da se barem pronau kosti ljudi koji su poubijani poput ivotinja, i da se nau masovne grobnice kojima ire srebreniko podruje jo uvijek vrvi. Komije Srbi jo uvijek ute. uti voza kamiona koji je vozio stotine mrtvih tijela u masovnu grobnicu, uti i bagerista koji je tijela iz te masovne grobnice prebacivao na kamion kako bi se premjestila na drugo mjesto, ali uti i neki oban koji je , dok je uvao stoku, znao o emu se radi pa mu se to to se radi komijama Muslimanima inilo sasvim normalno. Sva trojica, moda, nekad, negdje, osjete stid to se i danas jo uvijek mogu zvati ljudima, kojima je ubijanje drugih ljudi izgledalo kao igranje aha.

Draen Erdemovi - ubica



16. juli 1995.godine bio je sparan ljetni dan, ali to nije moglo smetati Draenu Erdemoviu i njegovim kolegama iz Desetog diverzantskog odreda da ispotuju naredbu i odu na poljoprivredno dobro u blizini Pilice, sjeverozapadno od Zvornika. Dobili su obavjest da e puni autobusi muslimanskih mukaraca koji su se predali Srbima, tokom cijelog dana pristizati na ovo mjesto. Draen se uspio u to uvjeriti na samom poljoprivrednom dobru. Autobusi uistinu puni mukaraca starih od 17 do 60 godina su dovoeni, a zatim su ih izvodili po deset, vodili iza jedne zgrade i ubijali. Jedan rutinski posao. Izlaze po desetorica, staju leima okrenuti ka Draenu i njegovim kolegama, a oni rafalaju iz automatskog oruja dok ovi padaju mrtvi. Ubijeno ih je na stotine tog dana. Padali su kao kule od karata.

Meutim, godinu dana kasnije, u zemlji tulipana, iza reetaka Hakog tribunala Draen Erdemovi ovo e i priznati. Da, bilo je masovnih ubijanja, i da, on je to radio.

Potovani sude, ja sam to morao da radim. Da sam odbio to da radim, ubili bi i mene sa tim ljudima. Kad sam odbijao da radim, rekli su mi: Ako ti je ao, stani i ti sa njima da i tebe ubijemo. Meni nije bilo ao mene, meni je bilo ao moje porodice i moga... Moje supruge i moga sina koji je tada imao devet meseci i koji bi isto... da nisam... da sam odbio to da radim... To je sve... to elim... , rekao je Erdemovi u svome pokajnikom emocionalnom nastupu. Jo dok mu se ni znoj na rukama stvoren od dranja puke koja je kosila ljude nije bio ni osuio.

Pretresno vijee Tribunala je prihvatilo njegovo priznanje i iste godine ga osudilo na 10 godina zatvora. 1998.godine kazna mu je preinaena na 5 godina zatvora. Erdemovi je zauzvrat u svojoj izjavi detaljno opisao ta se deavalo te bio koristan svjedok na suenjima i u predmetima drugim optuenicima srpske nacionalnosti Radislavu Krstiu te Karadiu i Mladiu.

Ubio 70 ljudi

Ubijanja na poljoprivrednom dobru kod Pilice trajala su od 10 sati ujutro do 3 poslijepodne. Erdemovi je u svome priznanju krivice ispriao da je bilo ukupno dvadesetak autobusa sa po 60 mukaraca i djeaka, a njegove su procjene da je lino, iz automatskog oruja, ubio priblino 70 ljudi.

Sudijama je ispriao i da je tokom tog ubilakog pohoda pokuao spasiti i ivot jednom ovjeku starom izmeu 50 i 60 godina koji je tvrdio da je spasio neke Srbe iz Srebrenice, ali je zapovjednik Brano Gojkovi, koji je inae vodio itavu operaciju kod Pilice, rekao da ne eli da bude ivih svjedoka. Dakle, i taj starac je ubijen.

Nakon toga slijedila je nova naredba za nova ubijanja. Trebalo je strijeljati pet stotina muslimana zatvorenih u drutvenom domu u Pilici a prema vlastitim rijeima, Erdemovi je to uspio izbjei, odbivi narednu uz podrku jo nekolicine vojnika.

Erdemovi, inae roeni Tuzlak, proveo je pet godina u zatvoru. Nakon toga puten je na slobodu i danas uiva status zatienog svjedoka, tamo, negdje.

Jedan dan u ivotu Draena Erdemovia

Hrvatska spisateljica Slavenka Drakuli objavila je sjajnu knjigu pod nazivom Oni ne bi ni mrava zgazili, posveenu upravo Erdemoviu i slinim Draenima, gdje pokuava doarati kako se to jedan ovjek, poput junaka ove prie, mogao osjeati dok je profesionalno odraivao svoj morbidni posao. Drakuli u knjizi, koja govori o ljudskoj strani zloinakog uma pie posebnu priu o Erdemoviu i kako se sve to odvijalo tog 16.jula.1995.godine, kada je umjesto u vicarskoj, nakon to je napustio Tuzlu, Erdemovi zavrio na farmi Branjevo, ubijajui ljude. Evo isjeka iz prie Jedan dan u ivotu Draena Erdemovia

Ve je prolo podne, ali vojnici nisu imali vremena za odmor. U poetku bi Draen svakih pola sata sjeo pod drvo i popuio cigaretu. Ta je pauza bila neka vrsta bijega. Ali vie mu nije bilo do puenja. Pokreti su mu postajali mehaniki. Nanianio bi neiju glavu i pucao, prije nego to bi stigao obrisati znoj sa ela, sljedei bi zarobljenik ve kleao pred njim. To mu je bilo drae, jer ako bi pauza bila preduga, postajao je svjestan smrada leeva. Ljeti se leevi gotovo odmah ponu raspadati.

Ivan je vidio da je Draen preblijedio. Ponudio mu je rakiju, domau ljivovicu. Nakon par gutljaja bilo mu je bolje. Alkohol ga je obuzeo i nekoliko je rundi pucao bez razmiljanja. Dok je otpijao jo jedan dugi gutljaj ljivovice, Draen je krajikom oka ugledao djeaka koji je izlazio iz autobusa. Oi mu nisu bile vezane i Draen mu je vidio lice, iako je sebi obeao da zarobljenicima nee gledati u lice; to mu je oteavalo posao. Deko je mogao imati nekih petnaest godina, moda i manje. Bio je gol do pojasa i blijeda mu je koa bila izloena suncu. Pogledao je vojnike, zatim leeve u polju. Oi su mu bile sve vee, kao da nisu mogle upiti sve to su vidjele. "Ali to je djeak, samo djeak", mrmljao je Draen vie za sebe, pazei da ne stane iza njega. Kada su zarobljenici kleknuli ispred voda, prije naredbe za pucanje, Draen je zauo djeakov glas. "Mama", proaptao je, "mama!" Toga je dana Draen uo ljude kako mole za svoj ivot, odrasle mukarce koji su plakali poput djece, obeavali vojnicima novac, automobile, ak i kue. Mnogi su psovali, neki su jeali. Ali ovaj djeak je zvao majku, kao to djeca obino ine kada se probude iz runog sna i ele osjetiti majinu ruku na elu. Iako je minutu kasnije ve bio mrtav, Draenu se jo uvijek inilo da uje njegov glas. Poinjem halucinirati, pomislio je. Po drugi put toga dana Draenu je tako pozlilo da je potrao prema grmlju i povratio. Nita nije izlazilo, samo ukasta tekuina koja je smrdila na alkohol.

Novi autobus jo nije stigao. Naslonio se na drvo. Bio je iscrpljen. Od deset sati ujutro bio je na suncu, pucajui, trudei se da ne gleda u zarobljenike, da ne razmilja o njima, da nita ne osjea. Sada je bio tup, tijelo mu je bilo ukoeno kao da je od drveta.

Iza tri sata poslijepodne sve je bilo gotovo. Gojkovi je rekao da vie nema zarobljenika i vojnici su se brzo ukrcali u svoj autobus. Sunce je jo bilo visoko na nebu i smrad je bio nepodnoljiv. Draen je jedva ekao da ode s tog groznog mjesta. Ponovo je zaelio da moe skoiti u vodu ili se barem otuirati i sprati sa sebe miris smrti. Da barem moe oprati ruke! Draen ih je paljivo promotrio. Na njima nije bilo krvi, samo ulj na desnom kaiprstu. "Okrugli, ruiasti ulj. Kako je to udno", pomislio je, "dobiti ulj od ubijanja!" .

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080711001

[Edited by cupo on 13-07-2008 at 02:26 GMT]

13-07-2008 at 02:26 | Ukljui u odgovor
Bina52
Nivo: Forumski doajen
Brcanka

Registriran(a): 11-10-2007
Lokacija: USA
Odgovori: 1038
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaze

Svako ima neku svoju misao i filozofiju o samoj religiji ili zivotu, ali....Ma koliko ko bio vijernik ili nevjernik a....ako je imalo realan i zna da razmislja ovo sto se desilo u nasoj nam BiH je neshvatljivo zdravom razumu.
Oni koji su i prezivili svu tu golgotu ma koliko nastojali da okupiraju misli bivanjima u zivotu opet dodje vrijeme u toku dana kada se osame pa makar to bilo i na trenutak,a ta trauma kao munjin bljesak bez poziva iskoci i prakticno ta osoba je vjecni mucenik i nikada nece mira imati u zivotu.
Pogotovu oni koji su izgubili svoje najblize i sto god im se u zivotu desava fali mu ta osoba da s njom podijeli to desavanje.

Ja bi jednostavno mogla da o ovome komentarisem danima i da tusim svijet oko sebe,ali nikakva hajra od toga niti boljeg osjecaja.

Jednostavno ....neznam sta bi trebalo reci tim koji su prezivili osim da im dragi Allah pokaze i olaksa put u zivotu jer to zavrijedjuju ,zaista uz sabur i bericet.
A onima kojih nema medju zivima da im Allah podari lijepi DZENET i mir u njihovom spokoju.

Ovo je tema i moja boljka do posljednjeg mi daha.

13-07-2008 at 05:26 | Ukljui u odgovor
Bina52
Nivo: Forumski doajen
Brcanka

Registriran(a): 11-10-2007
Lokacija: USA
Odgovori: 1038
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici

citat:
cupo wrote:
10.06.2008

Zloin u Srebrenici

Hasan Nuhanovi tui Holandiju

Hoe li iko odgovarati to su u julu 1995. godine Hasanu Nuhanoviu ubijeni otac, majka i brat? Moda. Hasan kao jedini preivjeli u svojoj porodici sada tui Kraljevinu Holandiju zato to su holandski vojnici odbili da ih zatite, te ih hladnokrvno predali srpskim vojnicima, koji su ih, kao i hiljade drugih, ubili. Sudski proces poinje u Hagu 16. juna.

Pie: Asim Belija



Hasanu Nuhanoviu ovo je moda posljednja ansa da potrai pravdu zbog toga to su srpski vojnici 11. jula 1995.godine pobili svu njegovu porodicu, dok je on zbog oznake UN koju je nosio na prsima ostao iv. On e se 16. juna pojaviti pred okrunim sudom u Hagu gdje poinje sasluanje na osnovu civilne tube koju je Nuhanovi podnio protiv holandske drave. On zajedno sa porodicom Rize Mustafia trai utvrivanje odgovornosti Holandije zbog toga to su njene trupe propustile da zatite njihove porodice koje su ubijene tokom masovnih zloina Vojske Republike Srpske.

Hasan Nuhanovi bio je prevodilac Holandskog bataljona, dok je Rizo Mustafi bio elektriar u njihovoj bazi u Potoarima, i u vrijeme kada su hiljade izbjeglica potraile sklonite kod trupa koje su ih trebale titi. Umjesto toga, Holanani su izbjeglice predali srpskim vojnicima koji su hladnokrvno pobili na hiljade ljudi.

U akciji protiv holandske drave gdje se vodi debata oko raspodjele odgovornosti izmeu UN-a i zemalja lanica, zastupnica Nuhanovia i porodice Mustafi, advokat Liesbeth Zegveld e iznijeti tvrdnju da su holandska vlada i holandska komanda pri UNPROFOR-u odgovorne za nemar koji su pokazale holandske trupe, a koje su prvenstveno bile zabrinute za sigurnost kontingenta i nisu pokazale panju za civilno stanovnitvo koje im je povjereno na brigu. Porodice ponajprije ele da saznaju i ustanove istinu o tome zato su Ibro, Nasiha, i Muhamed Nuhanovi te Rizo Mustafi bili poslani u smrt pod brutalnim okolnostima kada su Ujedinjene nacije obeale da e se pobrinuti za njihovu sigurnost.



Praznih ruku, punih sjeanja

Iako ve vie od deceniju vodi neumornu bitku da doe do pravde za svoju porodicu koja je tek tako ubijena, Hasan Nuhanovi do sada nije imao mnogo sree. Jedina stvar u koju je ovaj ovjek siguran da ima jesu sjeanja na one posljednje momente sa njegovom porodicom, prije nego su ih Holanani predali Srbima koji su ih potom ubili. Hasan je svjedok sa mjesta dogaaja i ovjek koji ima svoju vjerodostojnu priu, priu koja svjedoi o licemjerju UN-a i holandskih trupa onda kada su trebali zatiti nedune srebrenike civile. Hasanova svjedoenja moda su najbolje opisana u njegovim priama koje moete nai svuda na internetu, a posebno onoj nazvanoj Veera moje majke gdje sasvim precizno iznosi sramnu ulogu Holanana kada su trebali pruiti pomo.

Naime, u ovoj prii Nuhanovi opisuje obiaj koji je imao da svaki put kada bi u Srebrenicu doli novi oficiri UNPROFOR-a, on bi ih pozivao na veeru koju je pripremala njegova majka, od hrane koju je on uspio kupiti jer je zaraivao kao prevodilac. Hasan se prisjea da je hrana za njih bila mnogo bolja od one koju je veinom jelo 20 izbjeglica u kui u kojoj je i on ivio. Njegova majka napravila bi sarme, pite te hurmaice kako bi poastila strane goste. Bila je to bosanska gostoprimljivost, koju je naglaavao i njegov otac svaki put kad bi im stranci dolazili u goste.

Vi koji ste u Srebrenicu doli izdaleka, iz Londona, Pariza, Haga, vi ste na prozor u svijet. Mi nemamo novina, nemamo struje ni televizije. Mi smo potpuno odsjeeni od svijeta, i kada vas gledam i sluam ovog momenta, osjeam kao da sam na nekom drugom mjestu - negdje u Parizu, Londonu, negdje u normalnom svijetu gdje nema rata, patnje, ubijanja. Hvala vam to ste doli, govorio bi Hasanov otac, ni ne slutei ta e mu poslije prirediti ti isti ljudi.

Tvoja mama je pravila tako dobre kolae

edan od ljudi koji je dolazio kod Hasana na veere bio je izvjesni Mark Foster, Britanac, do ijeg je broja Hasan sluajno doao 1997. godine, oajniki traei svoju nestalu porodicu, i pomo u traenju. Hasan se prisjea da ne zna je li bio u nekoj zoni sumraka ili razgovarao sa stvarnom osobom imenom Mark Foster koji mu je, nakon to je uo da mu je porodica nestala, rekao: ao mi je, Hasane. Tvoja majka je pravila tako ukusne kolae.

Drugi ovjek kojeg se Hasan prisjea je holandski kapetan Andre de Haan. Kada je u noi 12. jula Hasan saznao da je odmah ispred baze ubijeno devet ljudi, te to saopio svojoj porodici, njegova majka je poela gubiti svijest. Nalazili su se u improviziranom uredu u bazi u Potoarima kojim je rukovodio upravo de Haan, koji je bio njihov est gost prije pada Srebrenice. Kada je njegova majka shvatila da e svi biti ubijeni, poela je padati pa ju je Hasan spustio na krevet. Nekoliko koraka od njih stajali su de Haan, jedna njemaka medicinska sestra i jedan australijski ljekar. Niko nije nita poduzeo niti okrenuo glavu prema njegovoj majci, kao da nije postojala, kao da je bila dio namjetaja, prisjea se Hasan.

Taj isti de Haan, samo nekoliko sedmica prije, jeo je bosanske sarme kod moje mame i dao joj je nekoliko komplimenata kako dobro kuha.

Sutra, 13. jula, oko 5-6 sati poslijepodne, taj isti de Haan izrekao je osuujuu reenicu za moju porodicu: "Hasane, reci tvojoj maci, bratu i ocu da napuste bazu. Gledao je na mene i njih, dok su iza nas stajala trojica dobro naoruanih holandskih vojnika. Svi su gledali na nas kao da su pitali ta ekate? Vani, odmah ispred baze, srpski vojnici su ubijali bosanski narod. Ja sam ih i dalje molio da barem ostave moga brata, opisao je Hasan Nuhanovi svoja detaljna sjeanja na najgore momente njegovog ivota.

Njegov brat se podigao, rekao da ih vie ne moli za ostanak, rekao mu da ide napolje i da ako moe, on ostane sa Holananima. Njegov brat, majka i otac otili su zauvijek. Kao i ostali civili iz baze. Iza njih su ostale da vise holandska kraljevska zastava, zastava UN-a i plastina ploica na Hasanovim prsima na kojoj je pisalo UN i zbog koje on nije ubijen.

Trinaest godina nakon ovih dogaanja, Hasan odlazi u zemlju ovih vojnika da pita njih i njihovu vladu - ko je kriv?

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080610008




Reportaza o ovom mladom Srebrenicanu je bila prikazana i ovdje u USA na Tv i gledala sam je s paznjom ,ali poslije vise nikada nisam mogla da saznam sta je s njim bilo i je li to vec izganjao.
Cak u reportazi su prikazani i neki susreti sa Holandjanima i kako uzaludno ide od vrata do vrata da traga.A onda njega kako daje izjavu da je izganjao i pokrenuo sudski postupak u Holandiji.
13-07-2008 at 05:51 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaze

Srebrenica - No comment tv

14-07-2008 at 08:32 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaze

Pria Kade Hoti okirala turskog voditelja

Program pratilo 75 miliona ljudi. Ersin Kuuk Barak pokazao mi je da ne moe nastaviti voditi emisiju, kae Mari...
14.07.2008. 11:07

Turska nacionalna i satelitska radio-televizija TRT, emitiranjem specijalnog programa povodom 11. jula, omoguila je da 75 miliona ljudi na pet kontinenata vidi denazu 308 rtava genocida u Srebrenici.

Srebrenika tragedija ostavila je snaan utisak na gledaoce jer, kako kae glavni i odgovorni urednik TRT-a na bosanskom jeziku Bekim Muftarevi, u Turskoj se sinonim bosanskog genocida, kao i svugdje u svijetu, oslikava preko Srebrenice.

Prema njegovim rijeima, tokom 24-satnog emitiranja programa, telefoni TRT-a bili su blokirani pozivima iz svih dijelova svijeta.

- Jednostavno, reakcije su bile nevjerovatne. Bili smo iznenaeni. Imali smo program od 24 sata posveen BiH. Angairani su bili i ostali turski kanali i svaki sat su se ukljuivali uivo. Prikazali smo veliki broj dokumentarnih filmova i materijala. Obnovili smo sjeanja na sve ono to se dogodilo u Srebrenici i BiH - kazao je za "Dnevni avaz" Muftarevi.

Cjelodnevnom programu o Srebrenici prethodili su prilozi tokom cijele sedmice.

Program je tehniki bio realiziran u saradnji s TVSA. Direktor programa TVSA Zvonko Mari kazao nam je da je tokom emitiranja specijalnog programa posebno potresno bilo kazivanje Srebrenianke Kade Hoti.

- Kada Hoti je svojim potresnim kazivanjem u jednom trenutku dovela emisiju u krizu. Turski voditelj Ersin Kuuk Barak bio je okiran i pokazao mi je da ne moe nastaviti emisiju. I ja sam bio okiran. Poznajem je vie od deset godina, ali nikada kao tada nije govorila - kazao je Mari.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktuelno/prica-kade-hotic-sokirala-turskog-voditelja

14-07-2008 at 17:17 | Ukljui u odgovor
Abdurrahman
Nivo: Forumas sa iskustvom

Registriran(a): 22-06-2008
Odgovori: 235
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Re: 11.07.2008 Srebrenica/Potocari slike sa dzenaze

citat:
Tanitha wrote:


Tesko je shvatiti Bozje planove, tesko je i najvecim vjernicima ne pokolebat se bar na momenat i pitat se: "Kako je to mogao da dopusti? "
..i opet kontam, cudan je ljudski um i umjesto da po nekoj logici stave iza rijeci Bog, Allah itd (kako se kome svidja)jedan veliki upitnik, svijet mu se sve vise okrece...misterije ljudske psihe.



Zahvaljujem se nasem slikaru iz Tuzle na ovakvim dirljivim slikama.

A sad da odgovorim onome koga citiram -

"Onaj Koji je dao zivot i smrt covjeku da bi ga iskusao ( ko ce bolje postupati )..."

Onaj Koji je dao zivot covjeku i sve sto mu je potrebno za zivot i sve ostalo potcinio njemu, ima pravo da radi sta hoce i kako hoce, i Njemu se ne postavljaju pitanja, i zato onaj ko sumnja u Stvoritelja svih svjetova treba da stavi jedan veliki do jednog velikog i do jos jednog veceg upitnik(a) iza svoga razuma i glave, jer ocigledno da mu nebrojeni dokazi o postojaju Stvoritelja nisu dovoljni, zato i treba da stavi upitnik iza svoga razuma!
15-07-2008 at 19:28 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 17
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: davidmartins, Dzeko_9, gra, matrix1983, Matrix_, moljac, Niho, senko_42, zlatum, zoki, zoranj
FORUM : Vjene teme : Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba