09.07.2009

Sarajevo ispratilo kolonu sa tijelima srebreničkih žrtava

Nakon što je ispraćena iz Visokog, kolona sa posmrtnim ostacima 534 žrtve genocida u Srebrenici prošla je kroz Sarajevo.

Ispred Predsjedništva BiH okupilo se stotinjak građana kako bi na dostojanstven način ispratili posmrtne ostatke ljudi koji su na najbrutalniji način ubijeni 11. jula u najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Među 534 žrtve koje će 11. jula ove godine biti ukopane u Memorijalni centar u Potočarima su i Mehrudin Alić, Izudin Malagić i Saudin Muminović koji su imali samo 14 godina kada su ubijeni.

Građanima koji su došli na posljednji ispraćaj pridružili su se i predsjedavajući te član Predsjedništva BiH Željko Komšić i Haris Silajdžić.

Do sada je identificirano 3.737 žrtava, a pretpostavlja se da je u nekoliko dana nakon 11. jula 1995. ubijeno oko 8.000 ljudi.

Foto A.Panjeta

Sarajevo izložba slika na temu "Masovne grobnice"

"Kazu da je to najtezi bol koji jedan covjek moze osjetiti...Kazu, no (sebicno) ne zelim znati...ne zelim to nikome, cak ni onima koji mi svjesno nanesu bol....Cesto se pitam kako jedna majka moze prezivjeti toliku kolicinu patnje, bola? Kako moze nastaviti zivjeti nakon sto joj odnesu ono najmilije, nakon sto joj otrgnu ono sto je 9 mjeseci u sebi nosila, njegovala, za ciju se nafaku molila od momenta kad je saznala da ce postati majka?...pitam se no odgovor ne znam

...A onda vidim NJU moju teta Sejdu koju ja zovem nenom iako mi nije rod, cak ni komsinica....punica je mog starog komsije, nikad nam se putevi nisu presjekli dok nismo dosli u ovu tudjinu....gledam je onako malenu, pogrbljenu od tereta i tuge koju na sebi nosi....hoda polako, prica jos laganije...jedva je cujem ponekad....gledam je i citam joj molitvu na usnama....Imam osjecaj da se moli i dok razgovara sa mnom....Moli se za svog muza kojeg su konacno nakon 13.5 godina pronasli....tijelo nije 'cijelo' pa ga nece jos ukopati (po zelji njene kcerke koja je oca najvise na ovozemaljskom svijetu volila).....moli se za svog sina kojeg jos nisu nasli....u nadi da je sve mozda ipak 'greska' i da i on luta svijetom trazeci nju kao i ona njega....moli se a zna...zna da se nece vratiti, zna da mu nikad vise nece kosu pomirisati, nikad vise svoju ruku na njegov obraz prisloniti...Ne, hoce kad napusti ovaj svijet i kad je on doceka u toplom zagrljaju onog drugog.....o kojem ona cesto sanja.....

Proslo je 14 godina a ona place svaki put kad ga spomene....kad kaze "imao je samo 24 godine" ...."ganj'o je skolu, nije se stigao ni ozeniti".....Gledam je kako place i u meni sve umire za njom ali ne smijem zaplakati jer se bojim da bi je to slomilo.....ali varam se....ovu zenu ne lomi moja niti icija druga suza....Ovu zenu nije slomio ni najtezi bol ovozemaljski, ova zena zivi sa svojim bolom svaki dan, svaki telefonski poziv je trza i na njega odgovara u nadi da je danas bas taj dan...kad ce moci konacno otpustiti jedan duboki uzdah koji drzi u sebi posljednjih 14 godina.....i svaku noc kad legne leze u nadi da je sutra taj dan...

Opet je danas gledam i pitam se "Boze, otkud joj snaga?". Zar jedno tako malo stvorenje, koje se izgubi u mom zagrljaju svaki put kada se oprastamo, moze imati toliko snage u sebi?....Toliko volje da zivi?...I povrh svega ni trunke mrznje ni za koga? Ne, ona ne mrzi, sa njenih usana se nikada nece cuti "Da Bog da im....". Ne. Sa njenih usana se samo cuje molitva (iako znam da dusa u njoj jeca uz svaki uzdisaj)...Molitva i nada.....Da ce se opet sresti....nekada...Potrajace, to zna....ali sve ima kraj....i novi pocetak....i to je drzi u zivotu....

Moja nadraza neno, drage majke koje cete kosti svoje djece danas u zemlju spustiti, neka vam dragi Allah podari sabur i olaksa patnje "

11.07.2009

14.GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI


Vi jeste pokušali ubiti cijeli jedan narod, ali upamtite niste ubili nase pamćenje.Ono je od današnjeg dana jače od svakog zla koje ste nam učinili i pratiće vas dok postoji trag o vašem postojanju. Naše pamćenje vašeg zločina je naše pravo i nas zavjet!





14.godišnjica genocida u Srebrenici

Ukopano 534 zrtava genocida

Ukopom 534 identificirane žrtve u subotu je u Memorijalnom centru u Potočarima završena komemoracija i zajednička dženaza za Bošnjake ubijene u genocidu 11. jula 1995. godine u Srebrenici, "zaštićenoj zoni" Ujedinjenih naroda. Dženaza-namaz klanjana je u 13.05 sati

Komemoraciji i zajedničkoj dženazi prisustvovalo je oko 30.000 članova njihovih porodica, prijatelja i komšija, te visoke delegacije iz oba bh. entiteta, kao i međunarodni zvaničnici.

Danas je ukopano i 44 maloljetne djece i tri zene. Kao i do sada slike i video fajlovi govore više od riječi. Jako teško za podnjeti što ćete već vidjeti u nastavku.


[Edited by cupo on 11-07-2009 at 19:53 GMT]

[Edited by cupo on 21-07-2009 at 14:47 GMT]

[Edited by cupo on 23-07-2009 at 22:42 GMT]

Kolone prema Srebrenici su počele već negdje oko Osmaka kod Kalesije a još više na potezu od Konjević Polja do Bratunca pa zatim Srebrenica.

Na slici ulazak u Bratunac

Kiša je danas padala čitav dan, ali to nije omelo na hiljade ljudi da se pojave na komemoraciji u Potočarima

Ljudi iz Maglaja, Zenice, Kaknja, Tuzle, Sarajeva, Brčkog, Travnika, Bihaća, Mostara, mnogobrojni stranci došli su danas u Potočare kako bi odali počast žrtava srpsko crnogorske fašističke agresije

Dženaza je započela izvođenjem srebreničkog inferna

Srebrenički inferno