Kad kauri Hlivno porobise,
Porobise, vatrom popalise.
Zarobise trista djevojaka,
Zarobise Atlagica Zlatu.
Progovara kaurski vojvoda:
"Culi mene, Atlagica Zlato?
Deder uzmi turski abdest na se,
Kod mene ga uzimati neces!"
Odgovara Atlagica Zlata:
"Ne budali kaurski vojvodo!
Ako dodje Velagicu Ahmo,
Zor delija, a moj asiklija,
I tebi ce abdest trebovati!"
"…Jednog aprilskog jutra, zapravo zore, 1946. godine probudio me neki nepoznati ritmicki zvuk i pjesma. Bilo je to cudno pjevanje DUBOKO LJUDSKO, NEKAKO DREVNO I ISKONSKO, A BLISKO I DRAGO u isto vrijeme. Pogledao sam kroz prozor i ugledao nekoliko seoskih kola: i na njima svatovi, u bijelim i sarenim zivopisnim nosnjama. Neki brkajlija sa crvenim omotacem oko glave lupao je sa puno smisla za ritam u tupan od govedje koze, a pjesma se orila, budeci gradjane iz njihovog posljednjeg jutarnjeg sna: Sta u dvoru zubor stoji, sta ono vele? Hej, ono majka sina zeni, pa se vesele! Svak se tome radovase, majka najvise… Taj mali, ali vrlo impresivan dogadjaj vratio me u carstvo djetinjstva, u svijet njegovih carolija, u dane kad se sve gleda rasirenim ocima. Prisjetio sam se mnogih pjesama koje su pjevale moja majka, sestra, strina, moje komsinice: Duda, Dzevahira, Bosiljka… Znao sam da su to pjesme primitivnog izraza, ali istinite i jos zive, nenatrunjene jednom kvazicivilizacijom, interesantne i lijepe. …ZAVOLIO SAM SEVDALINKU. Ona mi je vratila ljubav prema vrijednostima, koje sam nepromisljeno, ali i opravdano bio zagubio. Lirska narodna pjesma je jos interesantnija. Njen glas nam dolazi iz dubine prastarog, drevnog i neshvatljivog. I bas zahvaljujuci toj pjesmi mozemo da osjetimo duh i dah drevnosti, mozemo da predocimo sebi odnose iz patrijahalne sredine kao i nacin zivota i misljenja kakav je bio davno i jucer. Danas je ta pjesma, manje-vise, sa sebe zbacila svoje utilitaristicke primjese i BLISTA CISTA KAO BISER koji smo izvadili iz skoljke sa dna tajanstvenog mora. Njen izraz je precizan, koncizan, blizak. On i danas moze da bude uzoran. On je u stanju da poluci takve ekspresije da poetske igre modernih pisaca, nasih savremenika, mogu da nam izgledaju manje uspjele, isforsirane, nevjeste, ako ih uporedimo s nekim nasim pjesmama, zagonetkama i poslovicama." (Mehmedalija-Mak Dizdar: Izabrana djela. Knjiga III. Sarajevo, 1981.)
Pjesma ALI-PAŠA NA HERCEGOVINI spada medju one vrhunske sevdalinke koje su dugi niz godina zaokupljale paznju proucavalaca knjizevnosti zbog privlacne drazi koja se sastojala u mogucnostima razlicitog tumacenja zgusnuto uoblicenog ljubavnog zbivanja koje lezi u njezinoj osnovi. Tajna poruke - odgovora na mogucost prosidbe, sadrzane u svega dva paradoksalna stiha: "Da me prosis, ne bih posla za te, / da s´ ozenis, bih se otrovala!" - tumacena je na razlicite nacine, ali ce cini da su u pravu oni citaci koji u poruci lijepe Mare nisu otkrivali nista cudnovato ni ekstravagantno, nego su vidjeli izraz sazimanja brojnih iskustava same zivotne zbilje na nasim prostorima u proslosti, u kojoj djelatno iskazivanje vlastite volje, protivno strogim zakonima patrijarhalnog, nije moglo biti zamislivo bez tragicnog kraja po junaka. To je najcesce bio onaj djevojacki skok u bezizlazu, o cemu zorno svojedoce nazivi ´djevojackih stijena´ na mnogim mjestima u nas. U osnovi ove sevdalinke je, dakle, motiv zabranjene ljubavi, koji je u nekim narodnim baladama natjerao njihove junakinje na ocajnicki skok u smrt. Sto se tice Ali-pase u ovoj sevdalinci, ime poznatog hercegovackog vezira iz sredine proteklog stoljeca moglo je u dugom usmenom prenosenju zamijeniti manje poznato ime moguceg protagoniste lokalnog zbivanja privlacnog za usmene pjesnike, kako to u narodnoj pjesmi cesto biva." [Izvor: MUNIB MAGLAJLIC: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo, 1991., str. 62-63.]
Re: Sevdalinke 
<br /><br /><br /><br />
