citat:

---

zara wrote:


A biti pazljiva prema drugima mi je nesto kao zivotni moto...i nije to uvijek bas jednostavno.

---

Drago mi je da se zaneseš u tekst, Zaro. Hvala!

Obrati pažnju ipak i na druge obožavatelje

citat:

---

Sufler wrote:
Drago mi je da se zaneseš u tekst, Zaro. Hvala!

Obrati pažnju ipak i na druge obožavatelje

---

citat:

---

yugi wrote:

Pa de i za mene malo pažnje -mene samo ružiš

---

Ima li duša, srodnih
na zalihama ovih naših
modernih shoping centara?

Nešto sumnjam.

Valja prijeći " preko sedam mora i preko sedam gora", a i onda je pitanje...

Ma, ko traži, taj i nađe...
Jednom će snovi biti u bojama najljepših crno-bijelih Caprinih filmova.

Sjećanje.

Bajram Mubarek Olsun!

Opet sam dijete. Prolazim kroz nekadašnji tuzlanski Pasaž i zastajem pred izlogom prodavnice igračaka. Gledam u voz, u tračnice i vagone. Ne sjećam se da prodavnica ima neko zvučno ime kao što su današnja. Jednostavno se igračke prodaju tu i ja čežnjivo gledam u lokomotivu, vagone i tračnice. Baš mi se nešto upravlja željeznicom. Parim oči i ostalim igračkama - od automobila i autobusa, slagalica, kockica i ostalog do lutaka koje nisu nalik jedna na drugu, preko plišanih meda. Baš je bio blještav taj izlog u prolazu. S obje strane mnoštvo različitih radnji. Čekam tetku Senu da završi s frizurom i razgledam druge izloge, ali se svako malo nađem pred najblještavijim. Vraćam se u frizeraj jer mi se odužilo čekati i pogrešnu ženu hvatam za ruku. Tetka je ispod druge haube. Nju posebno volim zato jer je došla kad sam dugo bio sam u bolnici u Cavtatu i vratila mi osjećaj da je nekom stalo koji se bio poljuljao dugotrajnom samoćom troipogodišnjeg dječaka jer su mama i tata morali da se vrate na posao u Tuzlu, a mene ostavili s nadom da se oporavljam u Cavtatu. Tako sam sretan što je tu. Cijeli mi je život nešto izgleda bolje kad je ona ovdje. Zato mi ne treba ništa. Ne davim je pričom o vozu jer mi je bitnije da je tu. Siguran sam kad je pored mene. Nisam znao da je bolest već uznapredovala i da će svega koju godinu kasnije moja tetka preseliti nakon dugog liječenja na Internom u Kojšinu. Posjetio sam je nekoliko puta. Sam išao u bolnicu srijedom popodne. Uvijek vedra i u najtežim trenucima. Odnosio sam pune cegere voćaka kući jer ih ona nije mogla pojesti. Šećeraš kojem su otkazali bubrezi... Te 1973.još nije bilo dijalize, kasnije ću ustanoviti. Istovremeno onaj Pasaž s početka priče se ruinirao i tonuo, radnja po radnja se zatvarala, pa i ona prodavnica igračaka. Onda su ostale samo prodavnice na ulazima. Potom je sve srušeno. Ja sam rastao, ali više nije bilo isto. Ništa više nije bilo kao prije. Nekako mi ni igračke više nisu onako zanimljive kao nekad u Pasažu.
Ostala je ljubav. I Fatiha što je srcem učim za nju.

Gdje si ti Sufleru , volim citati sta pises, ustvari volim kada u ovom danas pomalo naopakom svijetu osjetim neciju dusu. Volim kad neko nije drvensuz nego ima neke emocije za ljude, predmete, dogadjaje, dozivljaje, sjecanja.

Nekad se pitam je li bilo prije bolje ili smo mi bili djeca, ciste duse koja nisu ruzno i pokvareno ni vidjela?

Pasaza i te radnje se dobro sjecam, kao i one gdje se prodavala sportska oprema.

Osim igracaka, ja sam rado gledala izlog knjizare u Pasazu, tamo je bilo lijepih bojica ..a cekala sam mamu dok joj teta frizerka ne napravi frizuru, ako je ljeto, onda se poslije toga islo kod Iljazovića na sladoled i bozu.
Ma, sunce draga, sigurno je da smo imali ciste duse, neopterecene materijalnim stvarima, uvijek smo bili u akciji i od svega znali napraviti dogadjaj ili igru i dozivjeti nesto lijepo i nezaboravno... kao sto su ove price.

Hvala. Drago mi je da poneko pročita i da joj-mu se sviđa

Pjesma se zove Među iskrenim ljudima, a pjeva velika pokojna slovenska pjevačica - Majda Sepe:

http://www.youtube.com/watch?v=MXAUaJ6Pcd8&NR=1

Nek se jutrom probudimo među iskrenim ljudima!

Sufleru jesi li vidio pasas na "starim slikama"?