Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
zara Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 06-01-2007 Lokacija: U mislima Odgovori: 11515 IP: Maskiran
|
Re: Ljubavna poezija
Anabel Li
U carstvo na žalu sinjega mora -
pre mnogo leta to bi -
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li;
i samo jedno joj beše na umu
da se volimo mi.
U carstvu na žalu sinjega mora
deca smo bili mi,
al volesmo se više no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski andjeli svi.
I zato, u carstvu na morskome žalu,
pradavno ovo se zbi
poduhnu vetar noæu sa neba,
sledi mi Anabel Li
i dodjoše od mene da je odnesu
njezini rodjaci svi,
u grob na morskome je spustiše žalu
da veèni sanak sni.
Andjele zavist je morila što su
tek upola sreæni ko mi
da! zato samo ( kao što znaju
u carstvu onome svi)
poduhnu vetar sa neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.
Al mi nadjaèasmo ljubavlju one
što stariji behu no mi -
što mudriji behu no mi -
i slabi su andjeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li
Jer veèite snove, dok Mesec sjaj toèi,
snivam o Anabel Li
kad zvezde zaplove, svud vidjam ja oèi
prelepe Anabel Li
po svu noæ ja tako uz dragu poèivam,
uz nevestu svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more buèi i vri.
Edgar Alan Po
|
08-05-2008 at 22:17 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Ljubavna poezija
Boje ljubavi
Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaje u vremenu cekanja ,
jer svako disanje tada ima svoj ritam , ponekad blag , ponekad trom ,
ali ipak skladan i nas ritam , sto uci dusu vjecnom privikavanju .
Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo ,
neznam , ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem ,
nasrnem divljacki , pa se u strahu , da ne pokleknes , povucem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju .
Ali , sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo , ja te volim
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalan sto u meni odavno postojis .
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo , niti mojoj ljubavi , oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima .
Neponovljiva si , neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna , otkrivena
i zaceta u svakom mom pokretu , posadjena korijenom moje velike ljubavi ,
izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistala ,
dohvatila vjecni smisao i pomjerila granice mog beskonacnog svemira .
Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja ,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih iscekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe .
Jedina moja ljubavi , samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim ,
kao covjek svaku sumnju odbacujem , kao ljubav tvojom dusom odzvanjam ,
kao miris tvojim tijelom ustajem , kao vjetar tvojim se nebom propinjem ,
predivna moj , nista mi u zivotu nije vazno , osim tebe i boje tvoje ljubavi .
Zal Kopp
|
10-05-2008 at 00:07 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Ljubavna poezija
Sati
Èekam. Telefon æuti. Tama u pustoj sobi
Ko zna s kim razgovaraš, putnièe nepoznati,
izronio iz pozne, neukroæene dobi
iz nekih tamnih, jeznih, nikad umrlih sati
I sam taman i opor, sa glasom što prodire
i što prodreti htede do tamnih dubina duše
u kojim vali htenja sa hridima se mire
u veènoj nemoæi da ih prekriju i poruše
Šta cilj istinski beše tvom prvom javljanju
Šta postiæi si hteo razgovorima dugim
i zašto tako retko javljao si se danju
putnièe sakriveni meðu ljudima drugim,
Možda i srešæemo se, a poznati te neæu
u masi, u prolazu, na cestama što jeku
ponude raskršæima u zimi, il´ proleæu
ko reke koje verno ka uvirima teku
Ne znam da li veèeras ponovo trebam nas
prislonjene uz reèi u koje uviremo
Kakvom to snagom èula priželjkujem tvoj glas
a oko mene stvari ravnodušno i nemo
uranjaju u veènost – sklad bezvuèja i kapi
Ništa te ne pokreæe da uzmeš slušalicu
Prazan si poput glumca na pozornice mapi
dok ti veštaèka suza kotrlja se na licu
Ništa postigo nisi. Nisi me dotakao
ni prstom, ni korakom, ni pogledom što traga
Nikad me, nikad nisi sreo, ni upoznao
Nikad ti postala nisam ni obièna, ni draga
Al´ glas tvoj zapamtiæu. Jedino on je bio
nadasve stvaran, moæan da bez prstiju vaja
oblike nad kojim si èudnom nadmoæi bdio
nešto što veènom rukom dodiruje i spaja
Možda i nije važno ko si zapravo bio
Kakvi žubori struje u spletu tvojih vena
da li si sa razlogom svoj identitet krio
Nikad ti neæu biti prošlost ni uspomena
Al´ èekam glas što roni tamom u pustoj sobi
dok ko zna gde si sada, putnièe nepoznati,
izronio iz pozne, neukroæene dobi
iz nekih tamnih, jeznih, nikad umrlih sati.
Vera Primožiæ
|
17-05-2008 at 22:35 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
prekrasno_zla Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 07-02-2006 Odgovori: 13391 IP: Maskiran
|
Re: Ljubavna poezija
ÈINI MI SE
Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
neko ko nije niko,
neko ko pali insens,
zatim èisti svakodnevnu pozornicu
(ali ne veruje u rituale),
neko ko udiše vazduh i zatim ga
drži u pluæima... u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Meðutim,
treba mi neko ko srièe azbuku...
neko neporušen godinama,
neko izbrušenog stila, koketno biæe
sa svilenim maramama,
neko odeven u crno a lagodan
u svojoj koži,
neko ko voli da putuje sam po svetu,
u stvari...
NIKO MI NE TREBA
Treba mi neko ko voli decu
(ali nije pedofil),
neko ko pravi umetnost,
ali za nju - nema uvek vremena...
neko ko se budi posle podne i pali džoint,
ko roni na dubinu od 1 000 metara
i tu ajkuli glanca zube,
ali ko ni mrava zgazio ne bi,
treba mi neko ko poznaje bolnice,
ko pravi stolice, ko tuca anðele,
ko sa ðavolom tikve sadi, u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko je proèitao
aleksandrijsku biblioteku,
spasio je od požara
i instalirao u svoj kompjuterski program,
neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
Tunisu, u Aino plemenu
u Japanu, u Beogradu u Teheranu U Njujorku
u Rimu u Kazablanki,
neko od svetle misli i sjajna oka,
neko ko poèinje pokret u istoriji
ili ga završava, u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko nežan kao meko
praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
ko me pred zoru sastavlja
i rastavlja kao sat,
neko ko hoda kao maèka i otvara
žute zenice u ponoæ,
neko ko ne kaže ništa
èak ko ne postoji, u stvari i zaista,
NIKO MI NE TREBA
Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
neko ko poklanja cvet,
ko ne mrzi svet
i ko se smeje smrti u lice...
Neko ko plaèe usred autobusa...
na sredini koncerta
na polovini razgovora i dok seèe luk,
Treba mi neko koga nisam srela,
zavela, ponela, omela, obezglavila,
navela, zanela, ranila...
Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko pravi muziku,
ko pravi sranja, ko donosi odluke,
neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
ko èisti slivnik, spava na kiši,
ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
neko ko guta asid, predaje etiku,
pegla veš, razmišlja o sutonu,
pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
neko ko je završio sa meditacijom
i izašao iz neuroze,
neko iz peæine, iz loše porodice,
neki prosjak koji voli da se smeje,
princ koji krade vazduh iz nozdrve,
orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
knjige iz biblioteke,
ko snima film o beskrajnim oblacima
i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
i ludosti, znanja i neznanja,
u stvari
NE TREBA MI NIKO
kome mnogo trebam...
Treba mi neko ko èisti cipele,
seèe nokte, slaže posuðe,
posmatra planete, voli nauku,
ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
ko nema kièmu ali ima auru na mestu
gde hoda uspravno... u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
ko oseæa prstima i ko sanja budan,
treba mi neko vešt,
a nesiguran poput akrobate,
uèitelj džiu-džica na elektriènoj stolici
punoj vate,
magnetna plazma u bolnici,
krvno zrnce u plaštu sena,
perverzna princeza na zrnu graška,
ulièni diler sa dosta praška,
pustinjski vetar bez jednog daška,
u stvari... u stvari,
NIKO MI NE TREBA...
niko baš toliko, toliko
toliko
kao
Ti...
Nina Zivancevic
|
20-05-2008 at 13:14 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
besmir Nivo: Guest IP: Maskiran
|
Re: Ljubavna poezija
Jao Prekrasna! :2h :2h :2h Pa ovo je carevski!!! :fl :fl :fl
|
20-05-2008 at 13:18 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 23
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: cantra, consiliere, Dva kalja, gocamm, jasmin_m, Klikly, Kraut, Lejla k, naj jaci, Tiburon, VY Canis Majoris
|
FORUM : Umjetnost : Re: Ljubavna poezija |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|