NE PRIZNAJEM RASTANKE

Ne priznajem rastanke
i nikad necu.

Suvise boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek nice;

kada na samom pocetku price
vreme zatreperi i stane,
bas kada bleda,
jos prazna zora
mesecevo srebro ucuti;

i kada zamre let povetarca
sto dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane...

Ja zelim da jos s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora,
da s tobom disem i da te volim
i vatrom noci i zore sjajem.

I zato ne dam, i zato necu,
i zato rastanke ne priznajem.

Zelim da zivim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
zelim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima,
dok postojim.

Zelim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi;

da razvejano seme maslacka
tvoj vetar nosi
i sipa u sarene misli neke,
u zute duge na modrom tlu.

Zato ne dam i zato necu.
Zato moj odraz jos vesto krije
istih osmeha tajne daleke.
Zato cu uvek biti sa tobom,
u dasku misli ili u snu.

Jos uvek nas cvet negde nice,
jos uvek nase tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri slecu.

Svi su rastanci tuzne price,
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad necu.


Dragana Konstantinovic

OPET SI SA MNOM

Opet si sa mnom
Sve sto je bilo ko da bilo je davno
Stavi mi njezno glavu u krilo
Oko nas svuda je tamno

Opet sam s tobom
Svemu se cudim, pogledu, dahu

Dugo te, dugo poljupcem ljubim
Da li u nadi ili u strahu

Nemoj vise nikada nista grubo reci
Ja cu jednom, jednom jos, preko svega preci

Nemoj vise nikada da odes od mene
Mi se svuda pratimo kao dvije sjene

Opet si sa mnom
Korak po korak ti si mi prisla blize
Znali smo zivot tuzan i gorak i hladno jutro sto stize

Opet sam s tobom na istoj cesti kojom se ide do kraja

Mi cemo putem ponovo sresti sve sto nas dijeli i spaja.


Arsen Dedic

PJESMA O PROBUDJENIM SPOMENIMA


Propala ljubav ne nosi se na put
Kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
Kad probudi se oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci
Oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
Oni te naglo zabole, zapeku.
Otidjes dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
Micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce.
I sutra sjenu bacajuc od juce.


Dobrisa Cesaric

Neponovljivo je pjeva Kemo.

DUŠO MOJA


Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorn si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.


Zvonimir Golob

Traži se ljubav
Traži se,po svaku cjenu mora se naći
jedna izgubljena ljubav
koja je stečena u mlade dane
koju su odvezle daleke lađe
a uspomena je toliko draga
da za njom bol podmukli tišti
i suza (rekvizit stari )
ipak iz srca kane
dajem koliko se ište
ako se samo nađe.

Mira Alečković

Ako ti večeras u san dođem
i darujem te čistotom osjećanja,
iskrenim osmjehom i plavom pticom,
što je ukradoh nekada davno,
hoćeš li oprostiti?


Ako ti večeras u san dođem
i prekrijem te mirisnom kosom,
poljupcima lakim i nekom slutnjom
da sam samo tvoja,
što li ćeš reći?


Ako ti od sna napravim bajku
i dodirnem te fantazijom,
zaplovi tom iluzijom,
ne dozvoli jutru da nas razdvoji!


Ako večeras u san ti dođem
i iskrenošcu obojim tvoje lice,
oprosti mi!

Abdulah Sidran

ZAPIS O ČUDU


Ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela,
I ja netom selim u sjećanje taj pokret,
I već ne vidim kako rukom sklanjaš kosu sa čela,
Nego se sjećam tog pokreta, sjećam se:
Ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela.

Ti kažeš, glasom koji treperi i pomjera plamen svijeće na stolu
Pred nama: »Napolju je oluja«, i nešto što nisam ja, ali u čemu me ima,
Itekato, seli u sjećanje taj glas, i dok te čujem, ja kao da se sjećam, kako te čujem,
Kao da se sjećam tvoga glasa što treperi i pomjera plamen svijeće na stolu pred nama,
Sjećam se večeri i glasa što govori »Napolju je oluja«.

A još je napolju oluja, i još traje veče, jednako
Kao što traje i život, kojeg eto kao da ne živim,
Već kao da ga se sjećam, poput glasa kojim govoriš »Napolju je oluja«,
Glasa kojeg se sjećam, poput ruke kojom pomjeraš pramen kose sa čela dok govoriš,
Poput ruke koje se sjećam, dodirujući je prvi put.

Cena ljubavi


Kad bi se ljubav prodavala
Svoju bih glad za tobom
Prodala Ciganima torbarima
Za sitne pare
Kojima bih kupila lepe
Šarene đinđuve bezbrižnosti
I išla dalje.

Kad bi se ljubav kupovala
Obigrala bih trgove sveta
Raskrvarila tabane
Bosonoga
Po raskršćima
I po svakom nevremenu
Da tvoju ljubav nađem
I da je ponovo kupim
Bez obzira na cenu.


Ljiljana Ninković - Mrgić

Daleko su
obale ciste svesti
jos nista nije jasno
da li cemo se sresti
za susret dal’ je kasno ?

Daleko su
divlje patke u letu
Ti i ja sami u svetu.
Istice vreme tuge
u zimske noci duge...


Mirjana Pavlović

Ostavljam te samu

Ostavljam te samu
u tišini sobe
u tom lijepom sramu
pametne i dobre
sad su tvoje oči
tvoje nijeme riječi
onaj dio noći
što se ne da prijeći

Ne vidim te više
u tišini sata
i u sjaju kiše
iza tajnih vrata
ništa više ne znam
i grč neke šutnje
sad u tebi drijema
poput blage slutnje

Sve krasote svijeta
sve lijepote noći
odnio je vijetar
s njim mi valja poći
ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom sramu
bez sna i bez sjaja

još ćeš biti mlada
sve dok budeš htijela
sad na jastuk pada
sijena tvoga tijela
sve što treba znati
doznali smo skupa
vrijeme može stati
srce neka lupa

Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oči vide
i zatvori vrata
i pokrij se mrakom
nova noć se hvata
eno, leti zrakom