evo nesto i od Sufi poezije....

Vino sjedinjenja vjecno osvjetljava nasu noc.
Tim vinom sto nije zabranjeno jer ga dopusta vjera ljubavi
Natapat cemo usne sve do posljednje zore.
Mi smo zapravo samo jedna dusa

Ti i ja.
Pojavljujemo se i skrivamo se.
Ti u meni

Ja u Tebi.
To je duboki smisao moje veze s Tobom.
Izmedju mene i Tebe
Ne postoji

Ni ja

Ni Ti.

Mi smo jedna dusa.


Rumi- XII vijek

Posvecujem ti svoje oci, svoje usne, svoje zube.
Pesme? Sta ces od mojih pesama pisanih jer nisam znao cutati?
Sta ces od mojih pesama koje ne mogu da te ljube?
Tako je dobro sto nismo ni ptice, ni bogomoljci u predvecerje i sto nemamo krila vec ruke.
Posljednje sto nas ceka ne moze biti nasa smrt, jer zelje nase krvi negdje se moraju nastaviti.
Ti si zena, mala, ti si mala zena, i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade.
Ostani s mojim Volim koje ce nadzivjeti sve moje tuzaljke, sve moje promejne.
Kraj mojih ociju ostani.
Nadzivjecemo sebe, ne samo u humci svojih grobova, jer znali smo, znali smo, njezni i oholi, bezeci od nozeva i granata ubiti u sebi andjele i opet ostati andjeli.
Buduci, potrazite nas nekad u nekom crvenom traganju, samo tela nasa lezace pod nemom zemljom, ali gazite tiho, da ne ranite nase usne.
I nase mrtve poglede da ne zgazite.

Izet Sarajlic

Tvoje nježne godine

Tvoje nježne godine, što mi mogu dati,
tvoje srce dugo znam, neće da me shvati,
Tvoje oči pune sna, kako da me slijede
Moje pjesme tužne su, za te još ne vrijede

Ti bi htjela zauvijek što sam davno dao
Tebi život nudi sve, ja sam ljubav krao
Svoje nježne godine ti ćes dati drugom,
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom.

Ne budi, ne budi se mala,
ti ne znaš ni dobro ni zlo
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to.

Tvoje ruke malene, kako da me grle,
Jer dok moje traže mir, tvoje nekud hrle.
Tvoje nježne godine, nježne misli tvoje
mogu da nas razdvoje, prije nego spoje.

Ne budi,ne budi se mila,
ti ne znaš ni dobro ni zlo,
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to.



Arsen Dedić

rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gdje je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.


vesna parun

Drhteća sreća...

Često me uhvati drhteća sreća,,,
kad pomislim na tebe
pojavi se smiješak na licu

Oboje (Edvard Kocbek)

Gle, ti si tu
i ja sam tu,
neznanci sebe i sveta.

Gle, ti si sada
i ja sam sada,
oboje smo bez prestanka.

Oboje smo ja,
oboje smo ti,
oboje zagonetka duha.

Oboje smo nešto,
oboje zašto,
oboje ljubavi zamka.

DOTAKLA BIH TE

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...


Maja Miljkovic

BUDI SUNCE POEZIJE

Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije

Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze

Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga

Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al´ iskrena...nek te vječno slute ljudi

I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati

Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.

ENES KISEVIC

Odluka

Zivot je sve nesto iz pocetka.
Juce i prekjuce sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.

Pa cemu onda razocaranja?
Ako je jedna ljubav - corak,
Odmah se drukcije i lepse sanja.
I kad si najvise tuzan i gorak
nekih se novih ociju setis
i shvatis da letis... divnije letis.

Ko je to video da decak pati?
Da kunja kmezav i da place?
Svaki put moras iznova znati
da volis bolje, da volis jace.
Ne da se vadis.
Ne da se tesis.
Vec da se istinski do neba smesis.

Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukcije vrede.
Zivi se svaki put iz pocetka.
Zivi se da se nikad ne pada.
Da budes snazniji posle oluje.
I da se u tvom srcu vec sada
100 zlatnih zvezda unapred cuje.

Miroslav Antić

PUSTI ME DA SPAVAM KRAJ TEBE
Mala,mala,obriši prah mladosti sa svojih ramena,
i samoj sebi reci,
da su već prošle sve one groznice godina i mjeseci.
Ne vraćaj se poljima gdje su otkrivene dugine tajne,
i strpaj tu svoju dronjavu lutku među stvari kojima
je suđeno da ne budu trajne,
pokazat ću ti neke igre u kojima pobjednik nikad ne pobjeđuje
ali su ipak bajne.
Obuci majčine halje,opusti kosu,nek luta,
pusti me, mala,da spavam kraj tvoga skuta.
Zaključaj svoje djetinjstvo a onda baci ključe,
pa ti oči neće sagorjeti kao ugljen na ulicama što huče.
Lebdjet će kadifena nebesa,pt ćeš najstarija vina,
dijete,sada si žena,slobodno ti je srce,pred tobom je
čistina,
pa ćemo krenuti zajedno,pred mojom će svjetiljkom uzmaći
svaka tmina.
Obuci majčine halje,opusti kosu,nek luta,
pusti me, mala,da spavam kraj tvoga skuta.
Tvoje smračene oči lutaju ulicama,a pogled ti je prazan,
kao da je u tebi suša,
ali ja ću učiniti da se u tebi sve zapjenuša,
govorit ću ti ono što bi ti duša htjela da sluša.
Obuci majčine halje,opusti kosu,nek luta,
pusti me, mala,da spavam kraj tvoga skuta.
DAVID BOWIE