citat:

---

Abulafija wrote:
I hodo bi jos po sata najmanje da mu nisu dosla neka djeca i rekla da "ruralni" uopste nema televizora u sobi

---

citat:

---

*grofica* wrote:


joooj bozeeeeeeeeeeeeeeeeeeee pa ja bi ga zapalila

---

citat:

---

*grofica* wrote:


joooj bozeeeeeeeeeeeeeeeeeeee pa ja bi ga zapalila

---

citat:

---

Abulafija wrote:
Svi su se uglavnom, napatili po dolasku. Ja sam proveo prve dvije godine po izbjeglickim centrima, koje je ljudma koji u njima nisu zivjeli skoro nemoguce opisati. Najblize su zatvorima otvorenog tipa, iz kojih mozes otici ali se MORAS vratiti, pa nakon sto par puta pobjegnes i vratis se, shvatis da nema svrhe bjezati pa se predas, da te dogadjaji nose, i pomiris sa sudbinom, barem za neko vrijeme. Kasnije se i njih sjecas sa osmjehom, jer valjda ljudski um sortira stvari podsvjesno pa ti samo lijepe ostanu u sjecanju, sta li. Ali te dvije godine u centrima su bile pune dogadjaja. Najvecu ljubav sam tamo dozivio, strajkovo jednom gladju 7 dana (izgubio 7 kila), kupio moje prvo momacko auto, i upoznao toliko interesantnih ljudi koliko nisam mislio da cu upoznati za citav zivot. Da znam pisati kako valja, zayebo bi Kunderu, Rushdija i sve ostale emigrantske pisce .
Sjecam se kad je jedan lik kupio satelitsku antenu od jednog lopova i onaj resiver. A cojk je iz nekakog sela gdje ni vuci, zbog straha od medjeda nisu smjeli postu nositi
I sjedimo mi u tom nekakom "dnevnom boravku" u centru i gledamo kako oni trguju tom antenom. I kupi ovaj "ruralni" tu skalameriju i odnese u sobu. Vrati se nakon sat vremena i trazi da mu neko pomogne da ispred centra hoda sa antenom, koju ce mu ruralni dodati kroz prozor, ne bil kako ufatio signal I haj, ustane ovaj lopov (a njemu je granata otkinula nogu pa imo protezu s kojom je p*z**rije pravio) da mu pomogne. Izadje napolje, "ruralni" mu doda tanjir kroz prozor (imo sobu na prizemlju pa je mogo) i ovaj pocne hodati ispred centra sa tanjirom u rukama. Dje god on stane, "ruralni" galami kako nema slike i kako ga je zajebo, i prodo mu pokvarenu antenu . lopov hodo jedno po sata, bez da je mogo naci signal I hodo bi jos po sata najmanje da mu nisu dosla neka djeca i rekla da "ruralni" uopste nema televizora u sobi

---

citat:

---

Abulafija wrote:


Pa i ovaj ga je gadjo nogom bukvalno

---

Evo posto sam bio u DK malo sam se podsjetio starih neki dogadjaja vezanih za skandinaviju

Eh...vako to bijehu

Tam 96-e,jaran jedan moj odlucio da dovede curu u Dansku...

Tad DK nije bila u Shengejskom sporazumu tako da ovi nasi koji su dolazili u Njemacku nisu mogli dalje gore na sjever..

Haj ba pa nebi mi bili mi da nismo vijugali kako da zayebemo i shengej i eu zakon i granice

Skontamo mi,da njoj posaljemo garntno i da ona dodje do DE pa ce mo je na crnjaka prebacit u DK

Dosla je cura do mene,ja sam lijepo nju u auto i pravac Puttgarden(na vrh DE,kraj autoputa A1) jer odatle ide brod za DK tj za Rodby..

Doslo je drustvo,jaran(momak ) i njegovi prijatelji..

Sad,normalno razglabamo mi sta i kako,jer onda su jos bili granicari i kontrole..brod inace putuje 45min al nema sta da se ceka..
Idemo,prelazimo pa sta bude jal pokojnik jal pukovnik treceg nema..

Skontali smo da nju ubacimo sa jednom grupom dankinja ono pored njih da ide pa dajboze da oni granicari obrate paznju vise na nas neg na zenskinje..

Svi smo mi,ono,ima nas...naociti,tj glavati,em crni ma sve smo samo zuti skandinavci nismo...valjda cemo im zaparat oci pa ce vise obratit paznju na nas neg na te zene a medju njima i na naseg slijepog putnika

Sad ono kad se silazi s broda ide se kroz jedan stakleni tunel pa se silazi niz stepenice do tog nazovi granicnog prelaza i tu su njih dvojica policajaca..

Jedan stoji na vratima i kako kome trazi dokumente dok drugi jedno 2m od njega posmatra nas nadolazece putnike..

Ova jadnica nasa ono ko na streljanje da ide,ukocila se i ne miga okama,upravila za onim dankinjama a mi posmatramo drotove i malo se ko zezamo cisto ono da skrenemo paznju vise na nas nebil cura prosla bez ikakvih problema...

Yebo majku,onaj drot pravo njoj i nesta joj rece,valjda da stane da joj prekontrolisu papire,(doduse jest i ona bila crnokosa ) a mi ono,ko izbezumljeni..
Sta sad..jebote..
Joooj.kad ovaj jedan jaran samo pade niz stepenice..kolobata se on jedno 5-6 stepenaca i stade...
Ono,raja tj putnici malo ko se trznuse,pa neko i pridje te oni policajci kazu njoj valjda da ide a ona zakovala,od straha onog nema pojma sta joj je cinit...
Jedan od nas je samoza ruku uhvati i govori joj.idi idi i ne okreci se,tamo su vrata i dok ne izadjes ne staj...
Ma jebote,ona ide prema vratima a ti vidis da samo sto nije roknula u nesvjest od starha..
Ja i jos jedan zastanemo kao da pomognemo ovom "padavicaru" te dodje i hitna ma joj postava citava..
Njega na onaj lezaj i u bolnicka kola a mi kao lafo skrbimo o njemu...
To,naka sredstva se daju a on ono kao iznemogo janik..

Nakon jedno 1/2 sata ustanove oni da je on kaobiva premoren od puta i da mu se zanesvjestalo od stepenica i bla bla
a nas "razlog" more bit vec je i doso na pola puta do Kbh

Joj,rako pa kao ti to pade napamet da padnes u nesvjest?
Kaze on:ma ko ih jebe,bolje i po sata s njima neg da se vracamo pa na varijantu B tj preko Flesnburga ulazit..
A to je jedno,jos pola dana putovanja pa opet na rizik preko kopna u DK ulazit..

Helem,sve se dobro zavrsilo..oni zive i danas dan a ona se pola stvari ne sjeca sta se sve dogadjalo

U strahu su velke


PS
Imam ja jos jednu dogodovstinu sa NL granice kad su me pokupili Kraljicini policajci (mamu im j***m,100x gori od normalne "Politi")

[Edited by Rodjeni on 25-03-2008 at 22:39 GMT]

Joj i ja sam jednom "prosvercovo" prijatelja iz Njemacke.
Tamo negdje ´´99 krene on iz Tuzle u Njemacku kod nekakog rodjaka, ko da malo radi i zaradi.
Nakon dva mjeseca odluci doci kod mene u DK. Ja se raspitam kod nekih kriminalnih poznanika, kako da ga dovedem i ovi mi kazu da je najbolje preko ovog Romo ostrva u zapadnoj danskoj. Kao dolazi trajekt iz Njemacke pokasno navece, i ne bude kontrole. Dobro, rekoh i obavijestih ovog jarana kad ce i kako doci do tog trajekta, ukrcati se i izaci u DK, te gdje ce me cekati. Obzirom da nije znao kad ce preci, a i hoce li uopste, trebalo je da me nazove kad predje pa da me saceka negdje, jer meni treba 5-6 sati voznje do tog ostrva najmanje. I nazove on mene u 22:00 i kaze hajde drug po mene, preso sam. Odlicno rekoh, eto me krecem. Nazovem jednog drugog druga i kazem mu da mi treba pomoc, i da moramo na to nekako ostrvo, a ne znam ni gdje je ostrvo ni kako se dolazi do tamo. U stvari objasnili su mi ovi kriminalosi, al haj ti vjeruj njima bas sve .
Kako jaran nije imo mobitel, nazvo me sa nekake govornice i reko da ce me cekati u nekom WC-u u luci i da ce vrata biti zakljucana, a ja da kucam kad nadjem WC. Haj rekoh, dobro.
Helem dodjemo mi nakon raznih peripetija na to ostrvo, koje i nije bas ostrvo, jer ima put do njega, jest da je put kroz more, al je put
I sve mi tako kroz to ostrvce vozi, vozi vozi, samo sto ne udjosmo u taj trajekt sto je njega dovezao. A na trajektu ona velika vrata otvorena, i nigdje zive duse.
Ama, ni macke da vidis negdje, samo neka magla ko u onim filmovima dje ima onije prikaza i azraila
Pogledamo se nas dvojica, rekoh dje cemo naci cenifu po ovom kijametu, hem je sve u magli, hem ne znamo teren, hem nas more milicija ufatit, pitat ce odmah sta radimo ovdje itd.... Vozali smo se mi jedno po sata po toj luci nidje WC-a nema da ga hebes. Nema ni govornice nikake, kontam odakle je zvao hebo sestru svoju. A opet me malo strah da se nije jadnik dje smrzo, jer je minus ko u prici, a cojk ceka minimum 5-6 sati.
Dok sam ja tako razmisljo, ovaj jaran vidi nekaku kucicu na sred neke njive. Kakav to more bit djeriz na po njive, nema ni onog betonskog putica do njega, isto trafostanica izgleda. Haj reko da vidim, i ja se zaputim tamo. Dodjem do pred vrata, kad ono stvarno WC. Pokucam, a ovaj odgovara sa ko je
Mati ti Suada, hebem te retardirana, ko ce biti, i ja za steku a moj jaran sjedi na kartonu pive neke jeftine njemacke, dopola popijenom, ispod pisoara, a oko njega jedno 300 opusaka.
Jooj musa jest zima, j*** te tito, i dje si do sad u mp3.
A jesam mu se obradovo, ko bratu.
I bio u Dk 3 godine, nije uspio izganjati papire i vrate ga danci. Kad je odlazio bio mi je jedan od najtuznijih dana u zivotu

citat:

---

Abulafija wrote:
Joj i ja sam jednom "prosvercovo" prijatelja iz Njemacke.
Tamo negdje ´´99 krene on iz Tuzle u Njemacku kod nekakog rodjaka, ko da malo radi i zaradi.
Nakon dva mjeseca odluci doci kod mene u DK. Ja se raspitam kod nekih kriminalnih poznanika, kako da ga dovedem i ovi mi kazu da je najbolje preko ovog Romo ostrva u zapadnoj danskoj. Kao dolazi trajekt iz Njemacke pokasno navece, i ne bude kontrole. Dobro, rekoh i obavijestih ovog jarana kad ce i kako doci do tog trajekta, ukrcati se i izaci u DK, te gdje ce me cekati. Obzirom da nije znao kad ce preci, a i hoce li uopste, trebalo je da me nazove kad predje pa da me saceka negdje, jer meni treba 5-6 sati voznje do tog ostrva najmanje. I nazove on mene u 22:00 i kaze hajde drug po mene, preso sam. Odlicno rekoh, eto me krecem. Nazovem jednog drugog druga i kazem mu da mi treba pomoc, i da moramo na to nekako ostrvo, a ne znam ni gdje je ostrvo ni kako se dolazi do tamo. U stvari objasnili su mi ovi kriminalosi, al haj ti vjeruj njima bas sve .
Kako jaran nije imo mobitel, nazvo me sa nekake govornice i reko da ce me cekati u nekom WC-u u luci i da ce vrata biti zakljucana, a ja da kucam kad nadjem WC. Haj rekoh, dobro.
Helem dodjemo mi nakon raznih peripetija na to ostrvo, koje i nije bas ostrvo, jer ima put do njega, jest da je put kroz more, al je put
I sve mi tako kroz to ostrvce vozi, vozi vozi, samo sto ne udjosmo u taj trajekt sto je njega dovezao. A na trajektu ona velika vrata otvorena, i nigdje zive duse.
Ama, ni macke da vidis negdje, samo neka magla ko u onim filmovima dje ima onije prikaza i azraila
Pogledamo se nas dvojica, rekoh dje cemo naci cenifu po ovom kijametu, hem je sve u magli, hem ne znamo teren, hem nas more milicija ufatit, pitat ce odmah sta radimo ovdje itd.... Vozali smo se mi jedno po sata po toj luci nidje WC-a nema da ga hebes. Nema ni govornice nikake, kontam odakle je zvao hebo sestru svoju. A opet me malo strah da se nije jadnik dje smrzo, jer je minus ko u prici, a cojk ceka minimum 5-6 sati.
Dok sam ja tako razmisljo, ovaj jaran vidi nekaku kucicu na sred neke njive. Kakav to more bit djeriz na po njive, nema ni onog betonskog putica do njega, isto trafostanica izgleda. Haj reko da vidim, i ja se zaputim tamo. Dodjem do pred vrata, kad ono stvarno WC. Pokucam, a ovaj odgovara sa ko je
Mati ti Suada, hebem te retardirana, ko ce biti, i ja za steku a moj jaran sjedi na kartonu pive neke jeftine njemacke, dopola popijenom, ispod pisoara, a oko njega jedno 300 opusaka.
Jooj musa jest zima, j*** te tito, i dje si do sad u mp3.
A jesam mu se obradovo, ko bratu.
I bio u Dk 3 godine, nije uspio izganjati papire i vrate ga danci. Kad je odlazio bio mi je jedan od najtuznijih dana u zivotu

---

Ma ljudi moji,nekako sam sebi nemogu da oprostim sto neznadoh engleski te 94-e i kad me krraljevine holandije policajci zaustavise na granicnom malom prelazu Nettethal blizu Venla i jos me pomotase preko haube i ko zadnjeg onog crnca africkog izmaltretirase kao da sam iso da im sprcim kraljicu yebo je onaj sin njen..
Ma poslije Srebrenice te holandjane jos vise prezirem al de Boze ko je znao da ce sve to bit...
Ma nedaju dzukci sa sobom pricat,te ko sam te sta sam te sta hocu u NL ma milja pitanja?
A naki holandzani ufurani ono ko su ko oni,heeeeeeeej kraljevine NL policija,to je baska nesto sl. ono kao FBI i CIA pa et ovi su visi i mogu sve..
Bez razloga jer sam ja vec bio prijavljen u DE kao izbjeglica al eto podjoh malo u shoping i kontrola i mal nebi bjen..
Mislim da sam znao engleski dobio bi po picci
Dobro je nekad i neznat

Evo, jedna prijateljica me podsjeti necega, pa rekoh da napisem i ovdje...

Nisam inace nesto bas zagrijan za bureka, ali jednom mi se pravo jeo u Americi -- i to, il ce biti burek, ili mene nema. Tamo kriza, ne znam ima li se gdje kupiti jufki i tako to - ne nadjem ja i odlucim napraviti sam. Nikad u zivotu do tada nisam vise od jajeta pravio (i kakve piletine, pa bude ko guma), a kamoli sad jos jufku da zamijesim i da razvucem. Nadjem ja neki recept i zamijesim ja jufku, dobro nauljim u tanjiru i u frizider. Nisam imao stolnjaka, pa skontam da mogu staviti celofan na sto. Nemam ni oklagije za razvlacenja - ima nesto za one chocolate chip cookies, al ono ne moze razvuci ni plastelin, a kamoli jufku. Nadjem ja neku staklenu flasu. Naravno, one lipsane americke junetine, luka, i soli zamijesim. I tako, polijepim celofan na sto, namazem uljem, stavim na sredinu malo brasna i na brasno onu jufku (izvadio davno iz frizidera). I pobrasnim jufku i pocnem razvlaciti...trci ja da razvuce, a trci i ono tijesto da se skupi, ja povucem, onaj celofan se odlijepi, pa u jufku, ja odlijepim pa razvlaci...i hajde, nakon ko zna koliko (odvalila se i ledja i ruke), smotam ja nesto (polijepio supljina viskom tijesta, sve ispucalo, u piti vise celofana nego mesa) i uvalim u neku kvazi-tepsiju, ne znam ni ja sta je ono bilo...ja, ali hepek, ne znam na one farenhajte...zagrijem pecnicu na Bog zna koliko i frljoknem one zvrkove -- konacan proizvod je bilo nesto ko burek, al, da dusu ne grijesim, nije za prepoznat. Ovi moji koji su morali to jesti, sve se smjeskaju ´fino, fino´ a odvalili cijelu vilicu, onaj "burek" ko beton...al meni bio najsladji (doduse zagorio) i najdrazi...imam i slike, ali nemam u elect. formatu...mozda prebacim nekad...

Izvinite, ne znam sto sve ovo napisa, mozda je vise za gastronomije, al eto...smor.

[Edited by smor on 30-03-2008 at 21:51 GMT]