Tužilaštvo BiH saslušalo Momira Nikolića

Tužilaštvo BiH saslušalo je Momira Nikolića, koji je govorio o odvoženju i nestancima Bošnjaka iz Bratunca.
Svjedočeći na suđenju Miloradu Trbiću, Momir Nikolić rekao da je u julu 1995. godine radio na “pomaganju, a ne komandovanju prevoza oko 30.000 civila Bošnjaka iz Bratunca ka Kladnju”, javlja BIRN - Justice Report.

Nikolića, nekadašnjeg načelnika za bezbjednost i obavještajne poslove u Bratunačkoj brigadi pri Vojsci Republike Srpske (VRS) Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) je nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivice, osudio na 20 godina zatvora za zločine nad Bošnjacima u Srebrenici.

Iskaz je dao putem videolinka iz Finske, gdje se nalazi na izdržavanju kazne.

Nikolić je izjavio kako nema saznanja o Trbićevoj ulozi u stradanju Bošnjaka u Srebrenici, te kako ga nije poznavao “do odlaska u Haag”.

Trbića, bivšeg pomoćnika načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade VRS-a, Tužilaštvo BiH tereti za genocid, odnosno učestvovanje u prisilnom preseljenju Bošnjaka iz Srebrenice, te njihovom pogubljenju i pokopavanju tijela.

Nikolić je tokom svjedočenja odbio potvrditi Izjavu o činjenicama i prihvatanju krivice koju je potpisao u Haagu i kojom priznaje da je u julu 1995. godine bio “direktni koordinator smještaja muškaraca i odvoženja Bošnjaka civila u Kladanj”.

“Nisam ja komandovao. Komandant brigade Vidoje Blagojević bio je glavni, moja pozicija načelnika nije dovoljna da odgovaram po komandnoj odgovornost”, kazao je Nikolić.

Haški tribunal je osudio Blagojevića, bivšeg komandanta Bratunačke brigade, na 15 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici.

Nikolić je potvrdio da se 12. jula 1995. godine nalazio pred hotelom “Fontana” u Bratuncu, gdje se, “nakon osvajanja Srebrenice, general Ratko Mladić sastao sa predstavnicima Bošnjaka i UNPROFOR-a i razgovarao o prebacivanju civila na teritoriju Armije BiH”.

“Tog dana sam vidio pukovnika Vujadina Popovića, prišao mi je i rekao da ću trebati pomoći u prebacivanju civila. Također se vrlo ružno izrazio o Bošnjacima, govorio je kako ih sve treba pobiti, to je bilo stravično slušati”, prisjetio se Nikolić.

Vujadin Popović, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost Drinskog korpusa, trenutno se nalazi u Haagu, gdje pred tamošnjim sudom odgovara na optužbe za “oportunistička ubijanja muslimana na području Srebrenice i Bratunca”, dok je Ratko Mladić, bivši komandant VRS-a, još uvijek u bjekstvu.

Prema Nikolićevom iskazu, 13. jula 1995. imao je još jednu priliku razgovarati sa Mladićem u Konjević Polju, gdje je “obezbjeđivao komunikaciju radi njegovog prolaza”.

“Kada sam Mladiću predao raport, tu je bilo dosta zarobljenih Bošnjaka, i pitao sam ga šta raditi s njima. On je samo oštro odmahnuo rukom. Shvatio sam to kao da im je sudbina zapečaćena, da će ih sve pobiti”, kazao je on.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. septembar 2008. godine.

(BIRN JUSTICE REPORTS)

Srebrenica 11.07.2008 slike i video by @cupo

11.09.2008

Mirni protest žena Srebrenice

"Ne smije se dozvoliti puštanje na slobodu Biljane Plavšić“

Na danas održanim mirnim protestima u Tuzli predstavnice Udruženja građana "Žene Srebrenice" zatražilo je od suda u Haagu i Švedskoj da se ne dozvoli prijevremeno puštanje na slobodu Biljane Plavšić koja izdržava kaznu zbog ratnih zločina.
Istovremeno su od Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju zatražile konačno objavljivanje takozvanih zaštičenih dokumenata zbog čijeg skrivanja od javnosti je BiH praktički izgubila u procesu protiv Srbije u tužbi za genocid.

"Ujedinjene nacije, Evropska unija i većina zapadnih zemalja odigrale su sramnu ulogu u padu Srebrenice, kada je nestalo i ubijeno oko 10.000 ljudi. Oni nikada neće sprati ovu crnu mrlju iz historije čovječanstva“, poručile su u četvrtak u Tuzli žene Srebrenice.



Uz konstataciju da je još jako puno zločinaca koji se slobodno kreću na prostorima Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, majke Srebrenice podsjetile su da spor proces ekshumacije i nužnost da se ovaj posao što prije mora završiti prvenstveno radi doznavanja potpune istine o stradanju u Srebrenici.

Mirnom protestu pridružile su im se i podršku pružile "Žene u crnom“ iz Beograda.

Mirni protesti kroz sliku

Ja sin

280 paketa za socijalno ugrožene Srebreničane

Organizacija "Merhamet" iz Švedske danas je uručila 280 paketa pomoći povratnicima u Podrinje.
„Za područje zvorničke općine dopremljeno je 60 paketa, za Bratunac 60, Srebrenicu 70, Konjević- Polje 50 i Cersku kod Nove Kasabe 40.

Glavni imam u Bratuncu Elvir ef. Hodžić, bratunački medžlis pakete će prvenstveno donirati socijalno ugroženim porodicama s područja cijele općine.

Osim ove pomoći i Humanitarna organizacija Islamic relief donirala je 130 prehrambenih paketa Medžlisu Islamske zajednice u Bratuncu.

Azir Osmanović, predsjednik Merhameta u Srebrenici, kaže da će pakete darovane od Merhameta iz Švedske, a koji su donacija i bosanskih udruženja i islamske zajednice te zemlje, biti dodijeljeni socijalno ugroženim porodicama u udaljenim srebreničkim selima.

(FENA)

Srebreničani u Tuzli: Povratak je bolno pitanje

Maja Nikolić

U izbjegličkom naselju Solina u Tuzli živi još uvijek nekoliko desetina obitelji uglavnom prognanih iz Srebrenice. Vlada Nizozemske je prije 11 godina u Tuzli napravila kolektivni centar koji je dat na korištenje izbjeglicama. Nakon deset godina pravo nad tim naseljem preuzima općina Tuzla.

Deset godina je prošlo i raseljene obitelji smještene u izbjegličko naselje u Tuzli sada svaki dan žive u iščkivanju da će im netko pokucati na vrata i reći im da je došlo vrijeme da idu. Među njima je i Nura Suljić koja zbog pretrpljenog straha u Srebrenici 1995. godine se ne želi vratiti, a kako kaže - ni ne može:



„Ni u mjesto ne bih nikad pomislila da se vratim. Vjeruj, evo ovdje pod strehom bih voljela živjeti nego tamo u vili. Kad bi mi napravili trospratnicu i rekli evo tvoja je, nikad ne pomišljam tamo. Niti djecu pomišljam. Pa zbog onoga svega što smo preživljavali i one tragedije i katastrofe. Još nikad nije riješeno da nas opet neće to čekati. Onako, gdje ne bih voljela svoj kraj, svoju šumu, svoju vodu? Evo ovdje, ovdje ti nema vode, ako nećeš platiti ti je nemaš. A tamo na sve strane izvori teku. Evo, ovdje smeće moraš platiti kad ne bi jela. Kod nas tamo smeće zapali u svojoj šumi, u svojoj njivi. Drugačije je živjeti bilo tamo nego ovdje.“

Prognana Sanela Čikarić također živi u izbjegličkom naselju sa svojom obitelji, te nam je i pojasnila zašto očekuje da će uskoro morati napustiti naselje:

„E to pripada sada opštini Tuzla i mi kao izbjeglice nismo tu bili 1991. godine. Znači, samo domicilno stanovništvo može tu živjeti jer nismo mi bili tu na popisu 1991. godine i zbog toga moramo izaći. Živimo u neizvjesnosti, svaki dan čekaš tu deložaciju. Ne znam. Mene jedino djeca - borim se oko djece, pa toliko ne mislim o tome. Povremeno, normalno da me uhvati taj strah šta dalje i kako dalje. Jer ipak dvoje djece, a njih, i da imam gdje, ne bih vratila sigurno. Borila bih se do zadnjeg dana da ih ne vratim tamo odakle sam ja došla. I da imam gdje - nikad, a nemam. Ali ne bih nikad.“

Neke obitelji kažu da ne žele ići u Općinu i pitati spremaju li se deložacije, pa smo zato mi pokucali na vrata Službe za raseljene osobe Općine Tuzla i razgovarali pomoćnicom načelnika Esmom Ibrišimović:

„Ja moram reći da je tamo prilična fluktuacija stanovništva jer one porodice kojima se izgradi stambeni objekat u mjestu povratka dužne su da napuste taj prostor i da se vrate u obnovljenu stambenu jedinicu. Međutim, poneka od tih porodica ne želi da se vrati i mi u tom slučaju obavijestimo službu, ukidamo status takvoj porodici. Tada je naša služba za stambene poslove na potezu da izvrši deložaciju. Što se tiče brige raseljenih lica koja gore stanuju, ona se samo u tom slučaju mogu da brinu. Znači, ako im je napravljena stambena jedinica i ako je ona uslovna za stanovanje, oni mogu tada napustiti taj prostor.“

U Tuzli živi još preko 4. 000 izbjeglica iz Srebrenice, a ministar za obnovu razvoj i povratak u Vladi Tuzlanskog kantona Sead Mujanović ističe da je i razumljiva želja onih koji se ne žele vratiti:


„Mi imamo informaciju da većina njih pripadaju onoj osjetljivoj kategoriji koji se ne mogu vratiti. Među njima ima i haških svjedoka, ima osoba sa jako izraženim posljedicama i koje su izgubile čitave familije, ima majki sa malom djecom itd. Znači, možda je pregruba konstatacija da se ne žele vratiti. Ja bih prije rekao da se oni ne mogu vratiti, odnosno nisu se još stekli uslovi jer se radi zaista o izuzetno osjetljivim kategorijama i moramo imati tu malo više osjećaja. To je ta najkompleksnija, treća faza povratka gdje ostaju one ranjivije kategorije - ljudi koji se nisu snašli ni u ovim trenutnim boravištima, a nisu ni sposobni da organziraju život u ovakvim uslovima i ovakvoj podršci lokalne zajednice kada je u pitanju povratak.“

Malo je onih koji žele stati pred mikrofon i govoriti o životu u ovom naselju, mada graje djece ne nedostaje. Ipak, Nura Suljić kaže da je lijepo, samo da se ne vraća tamo gdje su joj pobijeni najmiliji:

„Ja imam možda 40 i neki kvadrat. Imam kuhinju i sobu malu jednu, jednu veću., ali i to je meni komotno. Sa moje troje djece i ja četvrta - to je meni previše. Da sam samo rahat, a samoga hljeba danas kad jedem meni je i to dobro. Mogu da ti kažem da mi je lijepo. Najsretnija sam da imam krov, a koliko god i popijem, meni je alhamdullilah. Ja sam zadovoljna. Šta ja znam, opet valjda ne smiju tako izbaciti nas koji nemamo ono baš ništa zbrinuto. I neće. Ne vjerujem. A ako već bi moralo da se ide, pod uslovima kad bi bilo sigurno, i zasigurno život i posao djeci, opet bih sve to pregazilam pa bih išla - jer moraš.“

Život ide dalje, ali za ove obitelji vrijeme nije nikakav lijek. Ostali su bez najmilijih i bez svojih ognjišta. Ako se budu morali vratiti, svaki dan prisjećat će se strašnog srpnja 1995. godine. Ako pak ostanu, ostaje i život u iščekivanju onog dana kada će morati ipak otići.

http://www.slobodnaevropa.org/content/Article/1192292.html

22.09.2008

Zvornik / Kamenica

Ekshumacije iz masovne grobnice Kamenica 10

More Srebrenica genocide victims exumed from notorious death valley grave

PHOTO: Forensic archaeologist Matthew Vennemeyer of Ohio, U.S., of the International Commission for Missing Persons, ICMP, inspects body remains in a mass-grave site in a remote mountain area near the village of Kamenica, Bosnia, Tuesday, Sept. 9, 2008.



More remains of the Srebrenica genocide victims have been exhumed from a mass grave in eastern Bosnia - some 30 kilometers from Srebrenica. Kamenica valley.

Kamenica mass grave is the tenth secondary grave found in the village of Kamenica, where Bosnian Serbs brought bodies to cover up the Srebrenica massacre - Europe´s worst atrocity since World War II. Around 4,000 complete and incomplete bodies of Srebrenica victims have so far been exhumed from 10 mass graves in the Kamenica valley alone.



"So far we have exhumed 97 complete and 180 incomplete skeletons," Murat Hurtic of Bosnia´s Missing Persons Commission is quoted as saying to FENA (Bosnia´s Federal News Agency). The exhumation of Kamenica mass grave, near the eastern town of Zvornik, began in mid-August and is expected to continue for at least another week, Hurtic said.

The previously exhumed sites contained over 2,000 bodies from the July 1995 massacre. Serb forces overran the then U.N.-protected Bosniak enclave of Srebrenica in the final phase of Bosnia´s 1992-1995 war, summarily killing more than 8,000 Muslim men and children, and forcibly deporting roughly 20,000 women in a U.N.-assisted ethnic cleansing of the enclave.

The victims were initially buried in a dozen mass graves. But after the release of satellite pictures showing large portions of freshly disturbed ground, Serbs moved them to other locations in order to cover up the crimes. The body parts were separated during reburial using bulldozers, and forensic experts sometimes found parts of a single person buried in three different so-called secondary graves.

PHOTO: British forensic archaeologist Esma Alicehajic, front and Matthew Vennemeyer of Ohio, U.S., rear, members of International Commission for Missing Persons, ICMP, inspect body remains in a mass-grave site in a remote mountain area near the village of Kamenica, Bosnia, Tuesday, Sept. 9, 2008.




PHOTO: Forensic experts from the International Commission for Missing Persons, ICMP, inspect body remains in a mass-grave site in a remote mountain area near the village of Kamenica, Bosnia, Tuesday, Sept. 9, 2008.




vise ovdje http://srebrenica-genocide.blogspot.com/


Obrada eksumiranih tijela iz masovnih grobnica u Tuzli

Slijedeći video sadrži uznemiravajuće prizore.
Nastavite na vlastitu odgovornost.

30.09.2008

Održana centralna bajramska svečanost u Srebrenici

Bajram-namaz u srebreničkoj opštini klanjan je u obnovljenoj džamiji Potočari, Sućeska, Dobrak, Osat, Osmače i Bijeloj džamiji u Srebrenici, gdje je održana i centralna bajramska manifestacija, koju je predvodio glavni imam Damir ef. Peštalić.

"Naredna tri dana nemojte zaboraviti roditelje, ostalu rodbinu, prijatelje, komšije bilo koje vjere, stare i iznemogle. Također, nemojte zaboraviti drugi dan Bajrama obići mezarje svojih najmilijih, a posebno Memorijalni centar Potočari", poručio je u bajramskoj hutbi efendija Peštalić.

Teravih namazi na području ove opštine klanjani su pored obnovljenih džamija i u četiri medžlisa. Osim postojećih imama bili su angažovani učenici i studenti islamskih školskih institucija.

U odnosu na prethodne godine, Bajram je srebreničkoj opštini protekao onako kako nalaže islam - bez pucnjave i šenlučenja.

(ONASA)

Dan šehida Srebrenica

U znak sjećanja na Akifa Ustića i njegove saborce - branioce Srebrenice

Akif Ustić je bio zamjenik komandanta 28. divizije koju je predvodio Naser Orić, i osnivač Prvog srebreničkog bataljona. Poginuo je 13.10.1992. godine na Zalazju pored Srebrenice, zajedno sa jos 22 saborca. Posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem "ZLATNI LJILJAN", i takođe posthumno dobio čin pukovnika.

20.aprila 2008 u znak sjećanja na slavnog komandata i njegove saborce otvoreno je obnovljeno šehidsko turbe, što ste takođe mogli pratiti na Tuzlarijama.

A sad sam napravio i video fajl posvećen borcima Srebrenice

U znak sjećanja na Akifa Ustića i njegove saborce