Fadila Memišević

´Rezoluciju o Srebrenici trebaju usvojiti parlamenti susjednih zemalja´

Predsjednica Društva za ugrožene narode za (DZUN) BiH Fadila Memišević ocijenila je danas za Fenu da Rezolucija o obilježavanju 11. jula danom sjećanja na genocid u Srebrenici koji je jučer donio Evropski parlament neće ništa značiti, ukoliko je ne usvoje parlamenti susjednih zemalja, prije svih Srbije i Crne Gore.

Pozdravljajući donošenje ove rezolucije, Memišević je istaknula kako parlamenti susjednih zemalja sada imaju priliku da naprave jedan gest koji će omogućiti stvaranje mosta pomirenja između zemalja.

-To će biti pravi put za pomirenje i vraćanje povjerenja na prostor bivše Jugoslavije, te za suočavanje s prošlošću, smatra predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, koje je bilo involvirano u podnošenje zahtjeva za proglašenje 11. jula danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Također, Memišević naglašava kako rezolucija ima veliki značaj ne samo za žrtve genocida u Srebrenici, nego i za norode BiH.

Upozorava, međutim, da će ovaj dan sjećanja biti samo dan za neke ljude kojima to mnogo znači, ukoliko Rezolucija o Srebrenici ne bude priznata u susjednim zemljama

Majke Srebrenice i Podrinja

´Rezolucija je novi in memoriam Bosni i Hercegovini´

Rezolucija Evropskog parlamenta je samo jedan novi "in memoriam" Bosni i Hercegovini i Srebrenici koja apsolutno ništa ne znači, obzirom da ista Rezolucija nema nikakvu zakonsku snagu, smatraju članice Udruženja majke Srebrenice i Podrinja.

U današnjem saopćenju Udruženja istaknuto je da su Rezolucijom najzadovoljniji upravo oni koji već trinaest godina manipuliraju Srebrenicom, oni koji su doveli narod na dijelu BiH na kojem dominiraju u vlasti u jednu bezbadežnu situaciju, a samu Srebrenicu pretvorili u mrtvu opštinu u kojoj je stanje svakog dana sve gore i gore.

"Iako pozdravljamo Rezoluciju Evropskog parlamenta, ne možemo prećutati a da istu ne nazovemo njenim pravim imenom, jer u protivnom Rezolucija će samo poslužiti manipulantima za novu manipulaciju probosanskohercegovačke javnosti", navodi se u saopćenju.


Protest Srebrenicanki kroz sliku by @cupo

Omer Ibrahimagić

Usvajanje rezolucije o Srebrenici veliki je događaj za Evropu

Usvajanje Rezolucije u Evropskom parlamentu o obilježavanju 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici veliki je događaj prije svega za Evropu koja time na neki način pere svoju savjest zbog uzdržanosti u reagiranju na događaje u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata, ocijenio je danas za Fenu profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Omer Ibrahimagić.

On je mišljenja da se to "pranje evropske savjesti" posebno odnosi na pasivan odnos prema događajima u Srebrenici u kojoj je, prema presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu, izvršen genocid.

"Jako je značajna stvar da se 11. juli obilježava u cijeloj Evropi. Također je posebno važno da taj dan prihvate građani u zemljama zapadnog Balkana, prije svega u Srbiji i BiH, jer je suočavanje s istinom najbolji način na koji se ljudi mogu pomiriti te osigurati budućnost i suživot u BiH i uopće u zemljama zapadnog Balkana s multietničkim sastavom stanovništva", istaknuo je Ibrahimagić.


Srebrenica 11.07.2008 by @cupo

Srbija

NVO traže da se 11. juli proglasi danom sjećanja na genocid

Petnaest nevladinih organizacija koje se zalažu za poštovanje ljudskih prava pozvalo je danas Skupštinu Srbije da 11. juli proglasi danom sjećanja na genocid u Srebrenici, i tako podrži Rezoluciju Evropskog parlamenta.

Time bi se, kako se ističe u saopštenju, pokazalo poštovanje i priznanje žrtava najtežeg zločina i počela izgradnja zajedničkog pamćenja u koje će biti utkane sve žrtve ratnih zločina počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije.

Nevladine organizacije su podsjetile vlast i javnost na obavezu da se preuzme odgovornost za nedjela učinjena u prošlosti kako bi se pokazala odlučnost za izgradnju demokratske države na temelju vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Saopštenje su potpisali: Fond za humanitarno pravo, Inicijativa mladih za ljudska prava, JUKOM, Pravnici za demokratiju, Helsinški odbor za ljudska prava, Građanske inicijative, Žene u crnom i Queeria - Centar za promociju kulture nenasilja i ravnopravnosti.

Potpisnici su i Beogradski centar za ljudska prava, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Centar za civilno-vojne odnose, Centar za regionalizam, Građanska akcija Pančevo, Vojvođanka - Regionalna žens

(ONASA)

18.01.2009

Nikakva rezolucija ne može vratiti moju djecu

Od 11. jula 1995. godine svaki dan u životu Habibe Mašić iz Voljevice kod Bratunca je isti. Budi se i liježe s mislima o svojim sinovima Sademu i Sadmiru i mužu Sadiji. Sva trojica ubijena su tog krvavog jula u pokušaju da iz Srebrenice uteknu Mladićevim krvnicima i domognu se slobodne teritorije. Sadmir je imao tek 18, a Sadem 19 godina. Habiba je prošle godine muža ukopala u Memorijalnom centru Potočari.

Habiba Mašić sa slikama svojih najmilijih: Svaki dan isti


- Tijelo mu je u dijelovima pronađeno u pet različitih sekundarnih masovnih grobnica! Javili su mi skoro da su našli i dio tijela jednog od mojih sinova. Još ne znaju kojeg - priča nam nesretna srebrenička majka.

Pokazuje njihove slike. Sadijinu je otrgnula s lične karte i uspjela sačuvati, a Sademovu i Sadmirovu dobila od rodbine kada je stigla u Tuzlu.

- Njih nema, a sve što je ostalo su ove slike, tuga i sjećanje. Pratila sam to što se događalo u Evropskom parlamentu i donošenje te rezolucije da 11. juli bude Dan sjećanja u cijeloj Evropi. Zadovoljna sam da su konačno shvatili šta se dogodilo u Srebrenici. To je prvi put da je i ta Evropa učinila nešto dobro. Eh, da su takve rezolucije donošene 1995. godine, Srebrenica se ne bi ni dogodila - govori Habiba.

Svjesna je, kaže, da joj nikakva rezolucija, nikakav papir, ničije priznanje ne može vratiti djecu i muža. Ali, dodaje, to treba da bude pouka i poruka za budućnost, da se izbjegnu druge Srebrenice.

- Ako se na ovome završi, ni taj papir, ni dan žalosti ništa neće značiti. Sve dok Mladić i Karadžić ne budu osuđeni, porodice neće biti zadovoljne. Ne samo oni, nego i svi zločinci koje moramo svakodnevno gledati po Bratuncu i Srebrenici. Zločinaca još ima i u institucijama RS. Zašto ja moram obarati glavu pred podrugljivim osmijesima zločincima koji su pobili moju djecu - pita se Habiba.

Gaza je druga Srebrenica

- Žalosno je da zlo nije prestalo, da se svijet nije opametio. Eto šta se događa u Gazi. Zar se mora pobiti toliko ljudi da bi neko reagirao? Zar ne može Amerika zaustaviti taj Izreal, zar ne može Evropa sada donijeti tu neku rezoluciju o Gazi? Ako budu kao za Srebrenicu čekali 13 godina, šta će onda vrijediti te njihove rezolucije - kaže Habiba.

(AVAZ)

Majke Srebrenice i Žepe

"Dodik i Ivanić opravdavaju genocid"

Udruženje Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa" oglasilo se u nedjelju saopćenjem za javnost u kojem je osudilo izjave Milorada Dodika i Mladena Ivanića u povodu usvajanja rezolucije Evropskog parlamenta o obilježavanju 11. jula kao Dana sjećanja na žrtve srebreničkog genocida, ocijenivši ih sramotnim pokušajem minimiziranja zločina koje je osudila Evropa i cijeli svijet.

Dodikova i Ivanićeva retorika u najmanju ruku opravdava genocid u Srebrenici, jer kako drugačije shvatiti "izbalansiranost" o kojoj Dodik govori... Za Dodika su poginuli srpski borci s puškom i ubijeni goloruki dječaci u Srebrenici isto, navodi se, između ostalog, u reagiranju Udruženja.

Udruženje Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, istovremeno smatra neprihvatljivom Ivanićevu izjavu kojom on otvoreno poziva na zaborav i minimizira genocid u Srebrenici.

"Evropa i svijet su priznali istinu, priznali su šta se dešavalo u Srebrenici 11. jula 1995., samo karikaturalni likovi koji slijede politiku mržnje Radovana Karadžića svojim izjavama pokušavaju baciti u zaborav istinu ili pak opovrgnuti je", navodi se u saopćenju.

28.01.2009

Memorijalni centar Potočari

Dogovoreno postavljanje 773 mermerna nišana

U Memorijalnom centru Potočari do sada su postavljena 2.442 mermerna nišana. Da bi se to uradilo i na ostalim mezarima, Memorijalni centar je s firmom d.o.o. "Klesar“ iz Hadžića ugovorio postavljanje još 773 šehidska nišana.
Posao oko zamjena bašluka mermernim nišanima treba da bude okončan do 11. jula, a preostalih 627 nišana postavit će se poslije obilježavanja 14. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice.

Uporedo s ovim, u Memorijalnom centru Potočari traju aktivnosti na primanju idejnih rješenja za arhitektonsko uređenje druge faze kompleksa. Mersed Smajlović, direktor Memorijalnog centra, pozvao je sve zainteresirane da se prijave na raspisani konkurs da bi se raspolagalo sa što više ideja i odabralo najbolje rješenje.

(FENA)

Srebrenička svjedočenja: ljudi su zbog otrova gubili pamet

U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, 21. januara 2009. promovirana je knjiga Muje Alića Upotreba bojnih otrova u izvršenju genocida u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995. Nedavno preminuli autor, koji je bio stručnjak za bojne otrove, sakupio je brojna svjedočanstva i izvještaje Armije BiH, koji ukazuju da je Vojska Republike Srpske - u namjeri da zarobi i poubija Bošnjake koji su se povlačili prema Tuzli - dakle u vršenju čina genocida - koristila i bojne otrove, artiljerijske hemijske granate i minobacačke hemijske mine.

Pripadnici VRS-a su na pravcima povlačenja kolone bošnjačkih muškaraca kontaminirali potoke, bunare i izvore bojnim otrovima: CS, BZ i LSD-25. Alić navodi: "Za nepuna tri dana, u toku egzodusa, od 12. do 14. jula 1995., pod djelovanjem bojnih otrova, zarobljeno je, a zatim ubijeno 3.000 do 4.000 ljudi. Šesnaestog jula u širem rejonu Baljkovice, zarobljeno je 1.500 do 2.000 ljudi, koji su kasnije likvidirani." O tome najbolje govore svjedočanstva - njih 54 sabrana u ovoj knjizi.

Ramiz Bećirević svjedoči da su se "(...) u zadnjem dijelu kolone ljudi počeli sami ubijati. Postali su nepovjerljivi. Nisu se međusobno prepoznavali, te su kontrolisali jedan drugog da li su osunećeni. Nakon pijenja vode osjetio je malaksalost, nesanicu, uznemirenost, bezvoljnost, suhoću u ustima, smetenost. Primijetio sam kod mnogih saputnika agresivno ponašanje, haluciniranje, plač, histerisanje". Senahid Mehmedović se "ponašao nekontrolisano", a neki su "počeli pucati po nama govoreći da smo četnici".

Dr. Ilijaz Pilav svjedoči: "Kod jednog broja ljudi dolazilo je do kompletnog kočenja tijela, drhtanja sa odsutnošću, gotovo svi su imali karakterističan izraz lica: razrogačene oči, s istaknutim bulbusima, ušiljenim nosom, istaknutim jagodicama, suha usta, i dr." Salih Muratović se sjeća da su "ljudi zbog udisaja otrova skrenuli s pameti. Neki su počeli blejati, buncati i nenormalno se ponašati". Nuris Memišević je ispričao: "Profesora Muniba i još nekoliko ljudi četnici su zarobili oko 12:00 sati 13. jula 1995. Munibu su dali kanistere kontaminirane vode da ih odnese ljudima u koloni užasa, koji su je pili zbog velike žeđi. Nakon 10-15 minuta došlo je do ´ludila´ i oko 15:00 sati preostali dio kolone krenuo je da se preda četnicima. Došlo je do međusobnog masovnog ubijanja".

Dr. Avdo Hasanović je vidio "bjeličastu vodu potoka koju su saputnici pili zbog velike žeđi. Nastajala je razdražljivost i bježanje iz kolone". Ejub Dedić je vidio kako njegovi saborci "pokazuju predmete kojih uopće nije bilo - kamene zidove na livadama, osvijetljene gradove u šumi i sl". U rejonu sela Baljkovice jedan je čovjek aktivirao ručnu bombu usmrtivši sebe i još osam saputnika. Dr. Fatima Klempić-Dautbašić, koja se sa dijelom kolone uspjela probiti do Tuzle, svjedoči o posljedicama djelovanja bojnih otrova: "U bolnicu je 8. 8. 1992. dovezeno 7-8 ranjenika, od kojih su 2-3 bili teže ranjeni. Teži su zbrinuti u ambulanti, a ostali su ležali na nosilima u hodniku, uz njih sam i ja bila. Nakon nekoliko minuta svi su ranjenici umrli na isti način. Prestali su disati, a srce je kucalo još nekoliko minuta. Svi ovi ranjenici dovezeni su iz sela Jažestica, a smrt je posljedica djelovanja bojnih otrova, koji su doveli do paralize disajne muskulature." Knjiga Muje Alića svakako osvjetljava još jedan aspekt namjere ubijanja srebreničkih muškaraca i mladića i poticaj je na daljnja istraživanja. (V. B.)

izvor DANI

02.02.2009

Povratnici u Srebrenicu otvorili frizerski salon

Prije 65 godina Enez Ustić je u Srebrenici otvorio prvi frizerski salon. U njegovoj radnji ovaj zanat izučilo je mnogo Srebreničana koji su kasnije svoje salone imali širom BiH.
I Enezova djeca su krenula istim stopama, pa je sin Meho više od deset godina glavni frizer u centralnoj NATO-ovoj bazi u Butmiru kod Sarajeva.

Do prije godinu dana s njim je radio njegov sin Ahmed koji se polovinom prošle godine vratio u Srebrenicu i u djedovoj radnji ponovo otvorio frizerski salon pod nazivom "Jasmin".

"Imao sam priliku da ostanem u Sarajevu, ali me vukla želja u Srebrenicu. Na ovaj način sam nastavio djedovu tradiciju i drago mi je zbog toga", kaže on.

U ovom poslu, Ahmedu će pomagati supruga Sanela koja je također rođena Srebreničanka.

(FENA)



Ahmede druže maksuz selam i puno srece @cupo

02.02.2009

Poslano 2.500 dopisa na adrese oštećenih

Mogu se podnijeti imovinskopravni zahtjevi nakon suđenja Miloradu Trbiću, koji je optužen za genocid...
02.02.2009. 15:20

Tužilaštvo BiH uputilo je 2.500 dopisa na adrese oštećenih kako bi ih obavijestilo da mogu podnijeti imovinskopravne zahtjeve nakon suđenja Miloradu Trbiću, koji je optužen za genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine, saopćila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN).

- Kada smo zaprimili podatke o identifikaciji posmrtnih ostataka žrtava, kontaktirali smo porodice i obavijestili ih da mogu podnijeti zahtjev. Poslali smo dopise na adrese oko 2.500 oštećenih i barem 100 zahtjeva do sada smo dobili. Mi bismo predložili da se ovi zahtjevi upute na parnicu, kazao je tužilac Kwai Hong Ip.

Milan Trbojević, branilac Milorada Trbića, istakao je da je ovu informaciju saznao iz novina, te kako smatra da je ovo "pritisak na Sud".

Sudsko vijeće je na ovoj statusnoj konferenciji saopćilo kako su imovinskopravni zahtjevi žrtava "počeli pristizati u Sud", te pitalo Tužilaštvo na koji način želi da Sud rješava te zahtjeve.

Prema navodima optužnice, Trbić je u julu 1995. godine, u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata, s drugim pripadnicima vojske i policije, učestvovao u pogubljenju preko 7.000 muškaraca u Srebrenici.

Sudsko vijeće je podsjetilo i na zahtjeve koje je Tužilaštvo podnijelo na prošlom ročištu, kada je predložilo uvođenje utvrđenih činjenica te najavilo saslušanje "šest dodatnih svjedoka".

- Ovo je već treća dopuna dokaznog postupka i ja samo podsjećam da će Odbrana nakon toga imati pravo da izvede svoje dokaze, a to će biti potrebno, kazao je Trbojević. Konačnu odluku o svim prijedlozima Sudsko vijeće će donijeti na narednom ročištu, 9. februara 2009. godine.


Autor: ONASA